Oslanjajući se na antropologe poput Mary Douglas i Michaela Taussiga, Nataša Babić u zanimljivom tekstu za Ideje objašnjava da sustav nije zakazao slučajno – šutnja moćnika bila je alat kohezije. Kroz mehanizme poput “difuzije odgovornosti” i reklasifikacije žrtava u “asistentice”, elita oko Epsteina je normalizirala zlostavljanje. Sudjelovanje u zajedničkom grijehu stvorilo je neraskidive veze, dok je strah od gubitka ekskluzivnog statusa ušutkao svjedoke. Epsteinov slučaj tako postaje paradigma društva u kojem privilegirani krugovi ritualnom šutnjom poništavaju pravo i moral. Afera Epstein, koja je na početku podsjećala na izuzetan politički triler, u međuvremenu je postala nešto puno ozbiljnije – simbol raspada institucionalnog povjerenja na Zapadu..