Ante Tomić: Žele nam oduzeti kafić "Žbirac" i umjesto njega sagraditi javni zahod - Monitor.hr
30.10.2022. (14:00)

Legendarno mjesto za druženje vlast želi pretvoriti u službeno mjesto za olakšavanje

Ante Tomić: Žele nam oduzeti kafić “Žbirac” i umjesto njega sagraditi javni zahod

23486186

Više od dvadeset godina je trebalo da preko pustih prostranstava, preko goleme nepregledne daljine od skoro dva kilometra, stigne zaključak kako na travnatoj kosini ne može biti kafić, kako je on nezakonit, bez ikakve dozvole i kako se stvar žurno, što god žurno u ovom slučaju značilo, mora vratiti u prvobitno stanje, kad je tu bio javni zahod. Ja ne znam zakone niti mi je u ovim godinama želja upoznavati tu dosadnu materiju. Ako je “Žbirac” napravljen bez dozvole, mene to ne zanima. To nije važno. U dvadeset godina nezakoniti ugostiteljski obrt mogao je biti tisuću puta zatvoren. Ili je gradska vlast mogla kafić legalizirati, a javni zahod napraviti na drugom mjestu. Ako je potreba za zahodom, u dvadeset godina moglo se trideset zahoda sagraditi. Najgluplje je od svega zaista vraćati jednome objektu svrhu koje se više nitko ne sjeća. Šta je sljedeće, da neće možda katedralu svetog Dujma vratiti natrag u Dioklecijanov mauzolej? Kafić “Žbirac” na Bačvicama jedva je koju godinu mlađi od hrvatske države. Tražiti da se tu vrati zahod zvuči razumno, po prilici, kao i zahtjev da se vrati Jugoslavija. Ante Tomić


Slične vijesti

Jučer (19:00)

Bi li se ti likovi usudili zatvoriti dvoranu za nastup Mladena Grdovića?

Ante Tomić: “Šta šumari u nas slušaju? Ludwiga van Beethovena?”

A nema nikakve sumnje da je zabranjivanje narodnjaka motivirano jedino nacionalizmom, koliko god se nadležni pozivali na svoja navodno visoka estetska mjerila. Šta oni inače slušaju? Neku pizdariju poput Jacquesa Houdeka? Razmislite, da njima stvarno smeta očajna muzika pijanih i razdrljenih tipova koji kvare omladinu, bi li se usudili zatvoriti dvoranu za nastup Mladena Grdovića? Muka nekih Hrvata s narodnjacima vrlo slična onome što muči i ćelavog neonacista koji vrijeđa Indijce. Oni se smatraju boljima od drugih. Ukratko i bez okolišanja, riječ je o muzici koja se prepoznaje kao srpska, a hrvatski se Übermenschi, nadljudi, oholo smatraju superiornima srpskim Untermenschima, podljudima. Javio se i u nas u Splitu jedan takav nadčovjek minornog značaja, zove se Marko Pejnović. Odnedavno je zaposlen kao ravnatelj marjanske šume i kao takav je htio zabraniti koncert srpskog pjevača Željka Samardžića na Sustipanu. Slobodna

15.03. (15:00)

Željka Markić ozbiljno drži da je mjerodavna kazati tko je žensko. Ovome zadnjem bih se čak i nasmijao

Ante Tomić: “Nema hrabrijih osoba od transrodnih niti mi ima dražih ljudi od lezbijki”

FOTO Povorka ponosa stigla na Ribnjak, šetnja je prošla bez ijednog incidenta - N1

Ne znam jesam li vam ikad pričao kako sam se uplašio na prvoj splitskoj Paradi ponosa, kad nas je u Marmontovoj ulici dočekala gnjevna rulja. Bilo je nas tridesetak luđaka, većinom žena, nasuprot nekoliko stotina, možda i tisuću nasilnika, većinom muškaraca. Noge su mi se odsjekle kad je prema nama iz gomile poletjela kiša kamenja. Jebeš ovo, idemo kući, pomislio sam i vjerojatno nisam bio jedini koji je htio odustati. Znate što je spasilo događaj da se ne raspadne? Lezbijke. Njih šest, sedam, jedinih homoseksualnih osoba na Paradi, jer gejevi na prvu Paradu nisu došli, srčano su povikale: “Idemo! Idemo dalje!”, a mi smo se ostali šćućurili iza njih i nevoljko nastavili put Rive. To kako se šačica niskih, nabijenih, kratko ošišanih mladih žena neustrašivo zauzela za svoje dostojanstvo i pravo na različitost, kako se nisu povukle pred fašistima i vjerskim fanaticima i glupim nogometnim navijačima, već su ustrajale u borbi da ih svijet prihvati onakve kakve jesu, potreslo me do srži. Slobodna

14.03. (20:00)

Bilješka iz Splita

Ante Tomić: “Da mi to napravi, spremačica više ne bi prešla moj prag!”

Umire i zadnji antikvarijat u Splitu, vlasnica tužna: 'Velika je potražnja za neznanjem, ne možemo opstati na tržištu' - Slobodna Dalmacija

Došlo je tako otprije nekog vremena prirodno izdašno platiti nekoga da vam složi police i ladice, košulje i gaće u ormaru, lonce i zdjele u kuhinji, marmelade i kompote u špajzi, šampone i kreme u kupaonici, cipele u hodniku… “To je nešto kao spremačica?”, prekinuo sam jednoga koji mi je oduševljeno opisivao. “Ne, ne, ne razumiješ”, odmahnuo je on nezadovoljno, “riječ je o potpuno novoj razini organizacije prostora. Unošenja reda u kaos”. “Je li to nešto kao zen ili feng shui?” “Ajde, pročitaj intervju”, rekao je on nestrpljivo. Zar sad rade intervjue sa spremačicama, pomislio sam zaprepašteno. Uzeo sam čitati i zbilja do kraja teksta nisam našao da je novo uzbudljivo zanimanje išta drukčije od onoga što u našim stanovima za nisku satnicu jednom do dvaput tjedno rade neke mlađe umirovljenice. Dapače, ove dvije iz članka su mi djelovale i nesposobnije. Jedan je od njihovih savjeta, poslušajte, molim vas, nije vic: “knjige organizirajte prema veličini ili boji”. Slagati knjige po veličini ili boji može samo netko tko ne shvaća njihovu svrhu, kojemu su svi žuti, plavi, crveni i smeđi svesci jedino detalji u interijeru od kojih se samo traži da pašu s lusterom i zavjesama. Ima mnogo takvih nesretnika, svakodnevno ih je sve više, koji ne otvaraju knjige niti išta pod kapom nebeskom oni čitaju… Slobodna

01.03. (14:00)

Momci, sorry, imali ste priliku, niste je iskoristili

Ante Tomić: Da je Stepinac poslušao Tita, sve bi bilo drukčije

Katolički kler Tita nepodijeljeno drži svojim dušmaninom, ali bilo je opet prilika kad im je on možda iskreno želio najbolje, a oni to nisu znali prepoznati. Ova ogorčenost koju je na Kaptolu izazivalo Kutlešino imenovanje mogla se, na primjer, izbjeći da je crkveni vrh jednom davno poslušao Tita. Vrhovni komadant je, navodno, predlagao Alojziju Stepincu da se hrvatska crkva odvoji od Rima. “Lojzek, stari moj”, rekao je Tito, dodajući zagrebačkom nadbiskupu čašu viskija, “ajmo i ti i ja otkazati poslušnost stranim gospodarima. Ja ću kazati historijsko ne onom idiotu Staljinu, a ti kaži historijsko ne onom kretenu Piju Dvanaestom pa ćemo obojica biti samostalni i suvereni, svoji na svome.” Stepinac, kao što znamo, za to nije želio ni čuti… Slobodna

21.02. (19:00)

I kakvom bi ga samo strašnom srdžbom ispunilo kad bi žena bebi napravila Čokolino, a njemu ništa

Ante Tomić: Uzoriti pater familias Ivan Pernar

Slobodna Dalmacija - Najveći saborski provokator ne miruje ni dana: što to Pernar puši na Markovu trgu?

Ništa u prirodi i društvu nije pravedno podijeljeno pa nije ni roditeljstvo. Jednima je taj dar uskraćen, premda se godinama muče i s prirodnom i s umjetnom oplodnjom. Nekoliko je naših potegnulo sve do Zambije da bi neke kongoanske siročiće izvukli iz gladi i nasilja i evo, već su dva i pol mjeseca u zatvoru, samo zato što su nekome poželjeli biti mama i tata. Nasuprot njima Pernaru je to čak dvaput uspjelo. Od svih ljudi na svijetu, baš on, koji je u dvije žene neodgovorno ejakulirao i nakon toga ih ostavio da se same snalaze s djecom, našao se suditi tko može biti mama i tata! Vjerujete li u Boga, složit ćete se da je On nenadmašan komičar kad je ovom budalastom antivakseru,  antisemitu, obožavatelju Hitlera i Putina i vjerojatno najluđem primjerku naše parlamentarne faune dao da ima djecu. Slobodna

 

 

19.02. (12:00)

Opustite se, to je samo muzika. Za kraj svijeta

Ante Tomić: Dok ruski plaćenici ubijaju maljevima, Ksenija i Andrija se šokiraju zbog ružica na guzici

24301526

Pored svih mediokriteta u bijelim kožnim jaknama sa zlatnim krilima, osvježavajuće je vidjeti nešto izvorno, hrabro i duhovito – žestoki, beskompromisni umjetnički čin autentičnih munjara. Transrodni našminkani muškarci s oficirskim kapama i čupavim brkovima i rakete iz kojih ejakuliraju prskalice nisu nimalo vulgarni usporede li se sa “ŠČ svijetom” u kojem WhatsAppom kruže snimke ruskih plaćenika kako maljevima ubijaju ratne zarobljenike. Usplahireni malograđanski moralisti koji misle da muzika treba biti bezbrižna i slatka, ispražnjena od vrijednosti i stavova, u jednu riječ, retardirana, uvredljiviji su od svake zamislive i nezamislive ludosti koju bi Zoran Prodanović Prlja i Damir Martinović Mrle mogli napraviti. Njih su dvojica, napokon, napravili prvorazrednu eurovizijsku pop pjesmu zaraznog refrena, nešto što ćete pjevušiti pod tušem. “Trajna-nina-armagedo-nona” odličan je muzički izbor za kraj svijeta, u trenutku kad onaj mali psihopat pošalje nuklearne bojeve u naše susjedstvo. Opustite se, to je samo muzika. Trebalo bi, navodno, biti zabavno. Slobodna

12.02. (15:00)

Bilo je jedno vrijeme, između 2000. i 2012., kada smo bili bolji ljudi

Ante Tomić: “Ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi”

To mi je osobito bolno gledati, kakva smo sebična govna, nesposobna uživjeti se u tuđu muku, premda su nam muke jednake, jedni drugima činili smo identične svinjarije. Kninski Hrvati, tako, plaču da su ih devedeset prve Srbi otjerali iz njihovih kuća, a vesele se da su im devedeset pete istom mjerom vratili. Naslađuju se nesrećom svojih pravoslavnih susjeda, drago im je da su neke bolesne starice i uplakana djeca bježali na traktorskim prikolicama, a četiri godine ranije bili su u istoj situaciji. Kad ih slušate, takve okrutne, zlurade, lišene svake empatije, kršćane koji ne shvaćaju ni osnove kršćanskog morala – ne možete se pravo ni sažaliti nad njima. Dođe mi često da pomislim kako taj ološ zaslužuje sve ružno što mu se dogodi. Buka

26.01. (00:00)

Trebale su mu 43 godine da skonta kako je na travnjaku u Domagojevoj nešto suspektno

Ante Tomić: “Kako se Tomislav Karamarko obračunao s 88 ruža za druga Tita? Hrabro i bez kompromisa”

A HTJELI SU IH MAKNUTI U Domagojevoj rastu ruže u obliku slova riječi TITO, doznajemo tko ih održava! - Zagreb.info

Nekima će to danas biti smiješno i čudno, ali ni naše vrijeme nije bilo bez ulizivačkih gesta. Četveroslovno zasađene ruže su smiješne i čudne upravo kao što je smiješno i čudno na trafostanici naslikati vukovarski vodotoranj i glavu Slobodana Praljka. Onda, kao i sada, naš narod jednostavno uživa pokazivati odanost režimu. Od njihove ljubavi za ovu državu veća je samo mržnja za onu državu, premda nije rijetkost da su i Jugoslaviju dok je trajala svim srcem voljeli, da su iste osobe u različitim epohama i sadile ruže drugu Titu i oslikavale trafostanice hercegovačkim generalima. Elem, jedan je Titov ružičnjak u Zagrebu preživio sve političke promjene, no naoko bezazleno cvijeće svojim je korijenjem podrivalo temelje ustavnopravnog poretka RH. Korijen je ruže, istina, plitko u zemlji, ali bogu hvala, ni Republika Hrvatska nije duboko. Tako je vjerojatno razmišljao Tomislav Karamarko kad je prije nekoliko dana u prolazu opazio izdajničko cvijeće… Ante Tomić

27.12.2022. (15:00)

Eh, taj nesporazum oko igranog i dokumentarnog

Ante Tomić: Petrinja i Glina su poput Hollywooda

Umjesto da na potresom pogođenu Baniju dolazi sa zidarima, tesarima, električarima, vodoinstalaterima, keramičarima, krovopokrivačima i drugim radnicima građevinske struke, Gordan Hanžek, državni tajnik Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, putuje u pratnji redatelja, snimatelja, tonca i rasvjetljivača. Ustvari, filmska ekipa ide ispred njega. Na gradilištu sve urede prije nego on dođe, namjeste kameru na stativ, razvuku mikrofone na dugačkim metalnim štapovima i upale reflektore. Redatelj vikne: “Akcija!”, a državni tajnik sa sjajnom novom Guccijevom građevinskom kacigom izađe iz Audija Q7 i pođe prema radniku, Omer se on zove, koji lopatom ubacuje pijesak u miješalicu za beton. ”Kako ide, prijatelju?” obrati mu se državni tajnik srdačno, s iskrenom simpatijom za takozvanog malog čovjeka. ”A, evo, ide nekako, gospodine državni tajniče”, odgovori mu Omer naslanjajući se na lopatu, impresioniran da jedan tako važan dužnosnik uopće razgovara s njim. Slobodna

21.12.2022. (08:00)

11. prosinca 1991. Ukrajina je prva priznala Hrvatsku

Ante Tomić: Ukrajinci nemaju za čime žaliti, gubitak je samo naš

image

Konac je 1991., osjećamo se bespomoćno, poraženo. Izbjeglice dolaze iz istočne Slavonije. Uplakana djeca pod ceradama kamionskih prikolica. Srpski rezervisti pjevaju o klanjima marširajući između vukovarskih ruševina. Razmijenjeni zarobljenici pričaju kako su ih mlatili u logorima. Konvoj brodova s hranom i lijekovima plovi prema okupiranom Dubrovniku. Drago Hedl javlja da je iz Baranje i Tenje ponovno silovito napadnut Osijek. Granate padaju po Sisku, Šibeniku, Zadru… Isuse, hoće li ovo sranje ikad završiti, pitamo se turobno piljeći u televizijske ekrane i gaseći opuške u prepunim pepeljarama. Velike nade polažemo u međunarodne mirovne snage, takozvane Plave kacige, koje će se rasporediti na linijama razdvajanja zaraćenih snaga. Generalni tajnik UN-a Perez de Cuellar upozorava da ne treba žuriti s međunarodnim priznanjem Hrvatske jer bi to samo”razbuktalo sukobe”. Njemački ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher odgovara mu da je dosta odugovlačenja. Iznenada, neočekivano jedna nas zemlja priznaje! I to je prva članica Ujedinjenih naroda koja to čini, cijeli mjesec prije Vatikana, Njemačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, Italije, Francuske… Znate li koja je to zemlja? Ukrajina. Slobodna