Basara: Autonarativ - Monitor.hr
Prekjučer (12:00)

Kako je svetina postala nacija, a narativ postao šampon protiv ćelavosti

Basara: Autonarativ

Politička realnost je konstrukt, fikcija iliti, kako je sad šik reći, „narativ“. Često su politički narativi vrišteće diletantski, da ne kažem baš kretenski, što uopšte ne znači da upravo takvi narativi ne pridobijaju najveći broj pristalica koji se u neko doba pokaju što su „kupili priču“. Ponegde se posle lošeg iskustva s političkim narativom narativ promeni, ponegde ne. U Srbiji se, na primer, ne menja. Ako se pitate kako je moguće da trezveni ljudi nasedaju na fantastične političke narative koji im se (ponekad i krvavo) obiju o glavu, samo pogledajte kako cvetaju biznisi s losionima protiv ćelavosti, tinkturama koje za pet dana očiste krvne sudove i čudotvornim ikonicama koje leče sve bolesno.

Još je u antici ustanovljeno da „svetina voli da bude varana“. Tako je to oduvek, ali kad je posle Francuske revolucije svetina (vulgus) uznapredovala u naciju i postala politički faktor, tek je tada postala podložna prevarantskim narativima. Od kojih su oni najozloglašeniji – znamo koji su, daleko im lepa kuća – ostali zabeleženi i kolektivom svetskom pamćenju, što uopšte ne znači da neozloglašeni narativi, uključujući one najbolje, takođe nisu u manjoj ili većoj meri prevarantski. Svetislav Basara.


Slične vijesti

Danas (10:00)

Sauna – zadnje utočište balkanskog pervertita

Andrea Andrassy o ‘gender reveal partyjima’ u sauni: ‘Ništa oni ne rade’, ne službeno… ali saune su prepune golih ljudi koji nekako ipak uspiju bit neinvazivni


Ako to rade pametno, a većinom to rade točno tako – ako izuzmemo ovu trojicu special edition morona – znaju da im nitko zapravo ne može ništa. “Ništa on ne radi”, ne službeno, a i zna da je njegovo pravo da u sauni bude gol – i je, to mu nitko ne pokušava oduzet. Zna i da će ti, ako ga prijaviš, bit ponuđena opcija da gledaš u drugu stranu jer on stvarno zapravo ne radi ništa – nije on kriv što žene imaju prljave misli – zna da terorizira i zna da je, ako ne pred Bogom, barem čist pred zakonom i/ili pravilnikom saune.

Ispada, uvijek i zauvijek, da su manijaci vječno zaštićena vrsta, a na žrtvi je da se sama organizira i omogući si život bez pervertita. Ako znaš da te u saunama čekaju luđaci, nemoj ić u saunu, to je valjda logično i jednostavno – nema veze što si uplatila vikend s prijateljicom, skrati ga i idi doma. A kako bi bilo da se voajeri, manijaci i ostali teroristi počnu adekvatno sankcionirat na licu mjesta s jednakom razinom strogoće kojom se u saunama sankcioniraju badići? Andrea Andrassy za Miss7

Jučer (09:00)

Dotad gasi televizore, motaj kablove...

Basara: Autokolonizacija

Srbija društvo – bolje reči „grupa muškaraca, žena i dece“ jer mi i nismo društvo u sociološkom smislu reči – u kome svi o svakom misle sve najgore, u kome niko nikom ne veruje i u kome svako gleda kako da nekog prejebe. No, to nije ništa novo na ovom svetu. To je takozvano prirodno stanje čoveka. To je mentalitet darvinizma. Čovek je čoveku vuk i sl. Takvom stanju se u boljem delu sveta (donekle) stalo na put tako što su odnosi između ljudi regulisani političkim i pravnim sistemima koji obeshrabruju, a kad obeshrabrivanje ne deluje, sankcionišu darvinistički mentalitet. U Srbiji to nije bio slučaj. Pisac hoće da kaže da vlažni snovi „boljih društava“ i „boljih kuća“ – „bolji život“ i „normalno“ društvo – neće biti ostvareni dok se ne promeni mentalitet. Neki kažu da je to nemoguća misija, ja kažem da je to čas posla. Promene se programi televizora i uređivačke politike novinčina i kroz tri meseca eto ti boljeg mentaliteta. Svetislav Basara ne definira problem, već i predlaže rješenje.

Prekjučer (18:00)

Vjerujem, cijenjena glavo, da si i učio pravo

Jergović: Zašto se Pravni fakultet u Zagrebu ne oglašava o tome što Ivan Turudić ne zna što je govor mržnje?

Nije lako povjerovati da je netko stvarno završio pravni fakultet, a da ne zna što je “govor mržnje”, ili da nema takvih kognitivnih sposobnosti da iz onoga što piše u Kaznenom zakonu zaključi da nije žrtva govora mržnje ako mu se kaže da sudjeluje u predizbornoj kampanji HDZ-a, da zloupotrebljava instituciju glavnoga državnog odvjetnika, ili da je, primjerice, neobrazovan, glup, neotesan itd. Ono što je izgovorio Turudić pripada govoru neukih desnih ekstremista, kada reagiraju na pokušaje javnosti da im ospori pravo na rasizam i diskriminaciju drugih i drukčijih. On, kao ni oni, niti zna što pojam “govor mržnje” znači, niti ga to zanima, a općenito ih, njih i njega, ne zanima što znače pojedine riječi hrvatskoga jezika, budući da se služe uglavnom samo prijetnjama, psovkama, uvredama i zastrašivanjima. Ali nije Ivan Turudić u ovom slučaju problem. Problem su, čini mi se, profesori iz one lijepo renovirane zgrade kod Hrvatskog narodnog kazališta, kod kojih je Turudić, navodno, studirao. S izuzetkom profesorice kaznenog prava Maje Munivrane, oni šute kao da im je netko i uši i usta olovom zalio. Miljenko Jergović za svoj blog.

Četvrtak (22:00)

Kad sudac igra za plave

Đikić o Turudiću: HDZ-u na usluzi

HDZ može biti zadovoljan prvom godinom mandata Ivana Turudića. Da nakon otimanja istrage EPPO-u u vezi Beroša i kompanjona glavni državni odvjetnik ništa više ne odradi u korist vladajuće stranke, Plenkoviću se već isplatilo instaliranje tog kontaminiranog bivšeg suca na jednu od najmoćnijih pozicija u državi. Turudić je i inače sklon zauzimati pozu nedužne žrtve zlih i nepristojnih političara te bježati u zaklon svoje formalne profesije i nezavisnosti pravosuđa, ali odbija vidjeti da se on sam već godinama ponaša kao političar, i to političar HDZ-ovske ili desne provenijencije. Ivica Đikić za Novosti.

Srijeda (14:00)

A mogli smo i slutiti da se nešto valja iza brda, bili su presumnjivi

Šajatović: Zagustilo je kad se Andrej i Zoran slažu oko obrane

Olakšanje brzo ustupa mjesto zabrinutosti kad se dođe do povoda da se dva posvađana ega zbog nečega nađu i brzo dogovore. Tema su bile obrana i nacionalna sigurnost. Znači da su prijetnje sigurnosti zemlje krajnje ozbiljne. Odugovlačila bi njih dvojica da voda nije došla do grla. I dok u javnosti nema glasnog protivljenja jačanju namjenske industrije (tako se vojna industrija nevino nazivala u vrijeme SFRJ-a), otpori najavljenomu obveznom dvomjesečnom vojnom roku vrlo su glasni. Kad se upare ta dva stajališta, zaključuje se da mi kao društvo nemamo ništa protiv da drugim državama prodajemo oružje pa neka se njihovi mladići obučavaju i, ako treba, ginu. Ali ne bismo da naši mladići prolaze vojnu obuku i koriste se tim istim oružjem. Miodrag Šajatović za Lider.

Ponedjeljak (20:00)

Šutnja ponekad nije zlato

Pilsel: Vrijeme je za političko djelovanje hrvatskih biskupa

Dnevne vijesti o karakteru rata koji je izraelski premjer Benjamin Netanyahu poveo ne samo protiv terorista i ubojica Hamasa, već i protiv Palestinaca u Gazi više ne ostavlja prostora za mirno promatranje i za razmišljanje. Takav je stav španjolskih biskupa koji su prošli četvrtak objavili priopćenje kojim osuđuju ”etničko čišćenje” u Gazi, apeliraju da se otvore ulazi za humanitarnu pomoć, osuđuju napade na bolnice i izbjegličke kampove i jasno kvalificiraju djelovanje izraelskih snaga. Španjolska promovira međunarodnu koalciju za razbijanje kordona i ulazak humanitarne pomoći u Gazu i za uvođenje sankcija Izraelu. Crkva podržava! Recimo da se dogodi čudo, da se HBK oglasi o ratu u Gazi, da biskupe ipak zanima sudbina Palestinaca, ponajviše djece koja već umiru od gladi, kakav bi bio efekt toga očitovanja? Ako bi prvi efekt bio da hrvatski katolici ”razoružaju svoje duše”, kako od svih kršćana traži Lav XIV., već bismo mnogo dobili. Drago Pilsel za Autograf.

Ponedjeljak (13:00)

Što smije viriti s pozornice, a što mora biti zatrpano sramom

Andrea Andrassy o ponosno izloženim trbusima: Dad bod je cool, mom bod je naslovnica

Baby Lasagna se (sasvim sigurno) znojio u plavom, a Käärijä u zelenom iz kojeg je, primijetili su sigurno svi osim one osobe koja u svibnju tradicionalno žmiri, virila impresivna, vesela, masna trbušina. Btw, drag mi je čovjek, za slučaj da zbog ovog u nastavku pomislite da nije. “Trbušina” zvuči ružno, rekli bi na internetu da je to klasični body shaming, ali imam poantu. Čovjek ima trbuh, to je činjenica, a činjenica je i to da ga NITKO – ili barem gotovo nitko – uopće ni ne spominje.

Nije vijest ni tema. I neka nije, kog briga, ali zamislite da se s istom takvom “trbušinom” na pozornici pojavila žena. Imagine all the people. Zamislite količinu vijesti – i uvreda – koje bi generirao jedan veseli, poskakujući ženski trbuh koji neopterećeno viri iz kostima. Muški trbuh je beznačajna pojava – ništa povijesno, ništa pretjerano važno, ništa oko čega bi se trebalo pretjerano uzbuđivat. Imamo dakle, ideju da je dad bod normalna pojava o kojoj se ne mora pričat, a mom bod nešto o čemu se baš jako mora – ako dolazi uz pozitivnu konotaciju, onda je vlasnica takvog tijela “hrabra” jer ga nije sakrila ispod odjeće, ali češće dolazi uz negativnu, što je i dalje jedan od najklikabilnijih medijskih mokrih snova. Andrea Andrassy za Miss7

25.05. (22:00)

Kralj za podrum

Rašeta: Kraljeva nova bruka

Hrvati opet pune tamnice! Kralj Tomislav, kiparski rad Gorana Miškovića iz Kanade, odložen je u skladište samo nekoliko dana nakon što je svečano promoviran u Biogradu na Moru. “Spektakularna manifestacija” proslave 1100 godina hrvatskog kraljevstva pretvorila se zahvaljujući ovom čudu hrvatske naive u spektakularan fijasko. Miškovićev kralj Tomislav satira je koja bi se lijepo uklopila u stripove, ali kao spomenička plastika predstavlja neopisiv skandal. A taj je skandal samo izraz dubokog pada državnog ukusa. Među skoro stotinu spomenika Franji Tuđmanu, koji su razbacani po cijeloj Hrvatskoj, jedva ih je desetak koji nisu užasni. Desetak ih predstavlja kažnjivo djelo uništavanja kamena. Usporedimo li Tomislava Frangeša Mihanovića s Miškovićevim, vidjet ćemo koliko je Frangeš Mihanović bio ispred dotičnoga, dok o modernističkim poslijeratnim djelima (poput radova Vojina Bakića i Dušana Džamonje) možemo samo sanjati. Boris Rašeta za Novosti.

25.05. (16:00)

A đe smo mi tune? Bolje da ti ne kažem (a kazao je)

Basara: Srbocentrizam

Srbocentrizam je ogranak – možda je bolje reći: rođak sa sela – evrocentrizma, pojma/pojave koji se definiše kao shvatanje da je Evropa središnji, najkulturniji, nejprosperitetniji i najvažniji deo sveta. Do izvesne granice to shvatanje nije sasvim bez krčmara. U poslednjih hiljadu godina Evropa je bila rodno mesto svih značajnih dostignuća u kulturi, filozofiji, umetnosti, nauci i tehnici. Evropa je, doduše, bila i rodno mesto najmračnijih političkih doktrina i poprište najužasnijih verskih i svakih drugih ratova, ali znate kako je rekao vladika Rade: „Niko čašu medi još ne popi dok je čašom žuči ne zagrči.“ Evropu iz centra sveta – u kome se vekovima baškarila – nije izbacila Rusija, koja vekovima daje sve od sebe da je otuda izbaci, nego Evropino čedo Amerika (mislim na SAD), koja se otcepila od Britanske imperije ko, božemeprosti, Kosovo od Srbije. Evropa je još uvek neki svetski faktor isključivo zahvaljujući tome što (još uvek) ima puno para i što su neke EU zemlje nuklearne sile, a to je stvar koja se ipak računa. Svetislav Basara

25.05. (15:00)

Njihov i naš holokaust

Markovina: Tri razloga hrvatske podrške Izraelu

Trebalo je proći puno vremena da bi europska visoka politika prihvatila ono što je javnosti u istim tim europskim zemljama bilo jasno od početka izraelskog napada na Gazu. A to je da taj napad ima očitu namjeru etničkog čišćenja. Hrvatska se nije pridružila simboličnom distanciranju od Izraela kao druge države EU, uz Plenkovićevo objašnjenje o kompleksnosti tog pitanja i milijun eura pomoći za UNICEF u Gazi kao gestu pranja savjesti. Primarni razlog zbog kojeg sam premijer ima stav kakav ima, jeste njegovo teško odustajanje od uhodanih centrističkih politika Europske unije. Drugi razlog podržavanja Izraela leži u prirodnoj averziji prema ljevici, jasno naklonjenoj patnji Palestinaca i u tome da dobar dio, ako ne i kompletno, desno biračko tijelo nedvojbeno podržava Izrael. Konačno, treći i neizgovoreni razlog, leži također u kompleksu odgovornosti zbog genocida kojeg je NDH provela, između ostalog i nad Židovima. Pri čemu tu teško možemo računati na svijest o moralnoj odgovornosti. Prije će biti da je riječ o strahu zbog optužbi za naslanjanje na takvu politiku. Dragan Markovina za Peščanik.