Basara: Autonarativ - Monitor.hr
29.05. (12:00)

Kako je svetina postala nacija, a narativ postao šampon protiv ćelavosti

Basara: Autonarativ

Politička realnost je konstrukt, fikcija iliti, kako je sad šik reći, „narativ“. Često su politički narativi vrišteće diletantski, da ne kažem baš kretenski, što uopšte ne znači da upravo takvi narativi ne pridobijaju najveći broj pristalica koji se u neko doba pokaju što su „kupili priču“. Ponegde se posle lošeg iskustva s političkim narativom narativ promeni, ponegde ne. U Srbiji se, na primer, ne menja. Ako se pitate kako je moguće da trezveni ljudi nasedaju na fantastične političke narative koji im se (ponekad i krvavo) obiju o glavu, samo pogledajte kako cvetaju biznisi s losionima protiv ćelavosti, tinkturama koje za pet dana očiste krvne sudove i čudotvornim ikonicama koje leče sve bolesno.

Još je u antici ustanovljeno da „svetina voli da bude varana“. Tako je to oduvek, ali kad je posle Francuske revolucije svetina (vulgus) uznapredovala u naciju i postala politički faktor, tek je tada postala podložna prevarantskim narativima. Od kojih su oni najozloglašeniji – znamo koji su, daleko im lepa kuća – ostali zabeleženi i kolektivom svetskom pamćenju, što uopšte ne znači da neozloglašeni narativi, uključujući one najbolje, takođe nisu u manjoj ili većoj meri prevarantski. Svetislav Basara.


Slične vijesti

Danas (14:00)

Njihovi partizani i ustaše

Marjanović: Ono što je Hrvatima natezanje oko Thompsona, to je Amerikancima navlačenje oko toga je li nešto woke ili ne

Film Superman redatelja Jamesa Gunna trenutni je predmet svađe. Film, opisan od strane vlastitog tvorca kao priča o “osnovnoj ljudskoj ljubaznosti”, postao je trenutna i žestoka točka prijepora u kulturnom ratu kojem nema kraja. I prije nego što je ijedan kadar prikazan javnosti, film je etiketiran kao “Superwoke”, osuđen kao ideološko predavanje i pozicioniran kao najnovije bojište oko značenja američkog identiteta. Optužbe da je nešto woke vrlo često i dolaze od onih koji neko umjetničko djelo nisu možda ni samostalno doživjeli već zaključke donose na temelju osvrta nekog drugog. Kada Gunn najavi da je priču temeljio na “imigrantu”, kritičari u tome čuju podršku specifičnom političkom stavu kojem se protive. To je oblik interpretacijskog rata osmišljen da kulturni proizvod pretvori u politički lakmus test prije nego što publika uopće dobije priliku procijeniti ga samostalno. Etiketirati Supermana Jamesa Gunna kao “woke” je reduktivan i politički motiviran čin koji ignorira povijest lika i tematsku složenost filma. Kontroverza je proizvod medijskog okruženja koje profitira od sukoba, a ne odraz stvarnog sadržaja. Hrvoje Marjanović za Index

Danas (01:00)

Dok dođe policija iz Korenice, Rusi već u Berlinu

Dežulović: Pad Berlina i druge okolnosti

Kad kažem da je vijest iz Udbine obišla svijet, uopće se ne zajebavam: trojica civila, dvojica iz Pule i jedan, božeprosti, iz Srbije, pod utjecajem alkohola upala su Mercedesom C klase pulskih registarskih oznaka kroz kapiju vojarne “Josip Jović” u Udbini i dulje vrijeme divljali po krugu kasarne, pa kroz istu kapiju pobjegli prema Korenici (Dnevnik). Slavna Hrvatska vojska razbježala se kud koji mili moji, a najprisebniji među njima, jedan vrhunski obučeni pripadnik udbinskog Središta Hrvatske vojske za razvoj vođa “Marko Babić” – da, Središte za razvoj vođa, tako se zove – nazvao je broj za hitne slučajeve 112.

Danas, eto, znamo: jedno – možda i ključno – od tih “pravila, procedura i taktika” kaže da se u slučaju napada strane sile na zemlju članicu NATO-a – ili neke druge, kako ono reče ministar, “značajne promjene u sigurnosnom okruženju na području Europe” – odmah nazove policija. Vrhunski obučeni dočasnici i časnici iz centra za obuku vođa, ukratko, reagirali su potpuno isto kao i baba iz susjedstva, kad joj obijesna mladež Mercedesom turira i drifta pred kućom: nazvali, jasno, 112. Boris Dežulović za N1

Jučer (12:00)

Nismo dogovorili je li Zemlja okrugla, a neki bi razgovarali o tome "što je bilo"

Picula: To što netko sluša Thompsona ili Prijović stvar je preferencija, no o zločinima bi trebali slijediti ista moralna načela

Nije rijetkost to da pripadnici novih naraštaja ne samo da ne znaju kada je počeo i završio, primjerice Drugi svjetski rat, te koji su mu uzroci i posljedice, nego niti ne znaju kada se točno Hrvatska osamostalila, u kakvim okolnostima te koji su datumi ključni za proces tog osamostaljenja. Kako bi i znali uz sve deficite organiziranog obrazovanja, arbitrarno mijenjanje državnih praznika te korištenje prošlosti za dnevnu politiku. S obzirom na to da se prvi ljudi današnjega HDZ-a neprestance pozivaju na osnivača stranke i prvog predsjednika samostalne Hrvatske, treba znati to da Tuđman kao tadašnji šef države ni u najtežim danima rata nije opravdavao ni relativizirao ustaški pokret.

Tvrdnje da danas nikoga ne zanimaju akteri Drugoga svjetskog rata put su u nepoštivanje svake žrtve u tom ratu i nakon njega te vrijednosti na kojima je izgrađena poslijeratna Europa, u kojoj su 1945. vojno pobijeđeni nacizam, fašizam i rasizam. U isto vrijeme ništa ne amnestira tadašnje pobjednike od njihovih zločina, a za cjelovitu ocjenu i pristup povijesti, koja neće opterećivati nego rasterećivati sadašnjost i budućnost, treba imati i znanja, i hrabrosti, i odgovornosti. Boško Picula za tportal.

Prekjučer (09:00)

Škola za život, ali bez popravnog iz društva

Jokić: Ravnateljica medicinske škole inzistiranjem na rušenju 19 učenika osvjetlala obraz obrazovanju

Nacionalno je odjeknula vijest da je 19 učenika Medicinske škole Ante Kuzmanića u Zadru, od čega 15 onih koji su započeli srednjoškolsko obrazovanje, palo razred (N1). I to 2025. godine, kada je sve više pritisaka roditelja, prijetnji pa i policije, a negdje čak i odvjetnika na školskim hodnicima. Ideja da se bez rada može uspjeti izrazito je ukorijenjena u hrvatskom društvu, i to ne bez razloga. Više od dvije trećine učenika srednjih škola smatra da su za zapošljavanje važnije rodbinske veze, poznanstva i politička pripadnost od onoga što znaš i možeš. U takvoj društvenoj klimi teško je inzistirati na kriterijima kao što to hrabro čini zadarska ravnateljica jer te stvarnost svakodnevno demantira. Inzistiranje na kriterijima za Hrvatsku je jedan od najvažnijih razvojnih zadataka. Društva koja odustanu od kriterija osuđena su na sporiju ili bržu propast. Boris Jokić za tportal.

Nedjelja (12:00)

Svako pravilo ima i pokoju iznimku

Beck: Kako maturirati? Budite pristojni, uzmite odvjetnika i odgovorite na besmislena pitanja

Puno babica, kilava dječica. Ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Vinko Filipović objavio je da su netom završene mature, tijekom 20 mjeseci, pripremale radne skupine od 128 članova, čemu valja pribrojiti 40 recenzenata, 29 prevoditelja, 23 čitača na snimanjima, 10 lektora i 21 stručnjak za prilagodbu ispita – pa su ipak uspjeli u 22. zadatku  na osnovnoj razini iz Matematike postaviti pitanje na koji je točan odgovor bilo koji realni broj, a u 27. se tražio opseg trokuta koji ne postoji, piše Boris Beck za Večernji list. Filipović se žalio pred novinarima da oni „valjda jedini u Hrvatskoj rade posao u kojem nitko ne smije pogriješiti“, što je istina, pogotovo zato što su nemilosrdni prema pogreškama maturanata. No, u sustavu ipak ima i iznimaka… cijeli tekst na Narodu

Nedjelja (00:00)

Ali bitno da je koncert prošao ok

Dežulović: Ustavni dernek

To smo dakle riješili, od 5. srpnja 2025. godine “Za dom spremni!” legalni je i nekažnjivi hrvatski domoljubni pozdrav. Idemo dalje. Ako je nedvosmisleni nacifašistički pozdrav iz Drugog svjetskog rata normalni hrvatski pozdrav – ako to ni po čemu nije problem, a vidimo da ni po čemu nije – zašto stati? Evo, recimo, nemam pojma, visoko podignuta desnica. Kad smo već pozdrav “Za dom spremni!” ravno iz Drugog svjetskog rata uveli u javni diskurs 2025., ne postoji baš nijedan jedini opravdani razlog zbog kojega ga ne bismo izvodili onako kako se izvorno i izvodio, i kako su ga kasnije – što je, Bogu hvala, ostalo dobro dokumentirano – izvodili i HOS-ovci u Domovinskom ratu i Marko Perković na koncertima devedesetih: s visoko podignutom desnicom. Bez desnice u zraku, uostalom, “Za dom spremni!” je kao muškarac bez brčića. Štoviše, svatko tko “Za dom spremni!” viče bez podignute desne ruke uz malo bi se dobre hrvatske volje mogao smatrati krajnje suspektnim Hrvatom. Boris Dežulović za Novosti.

Subota (16:00)

A vremena su taman takva da zažališ za njima

Basara: Izumiranje drekavaca

Malo-malo pa ćete u novinama naići na žalosne napise o izumiranju sve više životinjskih vrsta, ali ni u jednim novinama – osim specijalno u Kuriru – nećete naći ni retka o izumiranju jedne životinjske vrste koja je svojevremeno bila od vitalne važnosti upravo za novine. Ljudska (i novinarska) nezahvalnost ne znaju za granice. Reč je, naime, o izumiranju drekavaca, teladi sa dve glave, stršljenova veličine vrapca i ostalih divnih stvorenja – na čelu s proplakalim ikonama – koja su tokom nekadašnjih dugih, vrelih leta u kojima se ništa bitno nije događalo održavala novine u kakvom-takvom životu.

Takozvana zanimljiva vremena zapravo su ubistveno dosadna. Ona po pravilu uopšte i nisu zanimljiva, nego su ili opasna ili zastrašujuća. Ono što takvim vremenima – i novinama koje u njima izlaze – daje privid dinamike nije svežina, novina i zanimljivost ovog ili onog događanja, nego pojačano lučenje adrenalina, intenzitet i ostrašćenost uživljavanja u večno vraćanje istog. Svetislav Basara o medijima i ljudima.

Subota (10:00)

Četrdesete su nove dvadesete

Andrea Andrassy: Ušla sam u godine kad dvadesetogodišnjacima mogu govorit “djeco draga” i opominjat tinejdžere da pokriju bubrege

Kad sam imala 18, vrlo mi je ozbiljno najavljeno da ću s 40, a zapravo već i s 30, bit “žena za otpad” – nije bilo zlonamjerno, zapravo je bilo upozorenje u sasvim dobroj namjeri koja je glasila: “Uživaj dok možeš, godine će te uništit, tako to ide kod žena.” Kao “mudra” osoba koja je u novom desetljeću već 24 sata, danas ću s vama podijelit važne stvari koje svaka žena mora naučit do četrdesete – osim ideje da je u tim godinama za otpad, to se striček malo zabunio. Svakom kom treba, a nekad i kad ne treba, ali želiš – “ne može” je pola zdravlja, ali zdrave navike se najteže usvajaju. “Za ljepotu treba patiti” – makse, seljanko, za ljepotu treba oprat zube i eventualno kosu. Ostalo su nametnute gluposti. Šiške su gotovo uvijek loša ideja, “Žena je ženi vuk” je teorija zavjere, djeca nisu jedina kruna (svačijeg) života, ne mora svaka žena znati zamotati sarmu i burek, no jedino što bi svaka žena morala znat, to je kad je zadnji put bila kod ginekologa i na pregledu dojke. Andrea Andrassy povodom proslave 40. rođendana, za Miss7

Petak (19:00)

Jer slušaju i Thompsona i Lennyja Cohena

Ivančić: Koga farba SDP?

“Odlika suvremenoga hrvatskog fašizma je da svoju najdublju suštinu predstavlja kao nevažni folklorni dodatak. Treba pošteno priznati da su svih ovih decenija vlasti u tome bile dosljedne: ne želimo one koji se otvoreno deklariraju kao fašisti, nego one koji tvrde da to nisu dok zdušno afirmiraju fašizam, one koji se groze ustaštva dok viču ‘Za dom spremni’. Sjeti se pokojnoga Tuđmana koji je javno veličao Franca, a onda sudskome progonu izložio novinare koji su se drznuli nazvati ga frankistom. Ili kad je tekovine ZAVNOH-a dao upisati u državni ustav, a istovremeno naredio rušenje tri tisuće partizanskih spomenika. Ako mene pitaš, upravo je taj programski cinizam ono što Hrvatsku čini specifičnom u odnosu na generalni trijumf desnice u Europi.”

“Zašto bi ona bila specifična?”

“U mnogim europskim zemljama radikalna desnica postupno dolazi na vlast, a u Hrvatskoj ona postupno ostaje na vlasti. Već trideset i pet godina.”

“Uz kratka razdoblja relaksacije kada je vladu vodio SDP”, nadopunio ju je suprug.

“To što si sada rekao je najveća glupost koju sam danas čula!” presjekla ga je građanka. “Nekada stvarno zvučiš kao zadnji retard…” Viktor Ivančić prenosi razgovor dvoje supružnika za Novosti.

Petak (01:00)

Ustaša nigdje, a miris NDH-a svuda

Klauški: Ne mora se nikoga proglašavati ustašom. To ipak ne znači da situacija nije jednako opasna

Što bi promijenilo u ovoj priči da kažemo da nitko tko je bio na koncertu nije ustaša? Svi oni nazočili su skupu koji je bio kleronacionalistički miting, a ne glazbeni događaj. I čak da se ne spominju ustaše, Jasenovac, poglavnik, rasni zakoni, NDH, iza svega toga valja se ideologija, svjetonazor i sentiment koji evocira politiku i režim koji se nazivao ustaškim, a sada se pravi da to nije.

Negira se zločinački karakter Jasenovca. Akcija Oluja dobrim dijelom slavi istjerivanje dvjesto tisuća Srba. Promovira se teza da Hrvat u Domovinskom ratu nije mogao počiniti ratni zločin. Međunarodni osuđeni terorist slavi se kao hrvatski heroj. Huška se protiv nacionalnih i seksualnih manjina, širi se govor mržnje protiv stranaca, migranata i useljenika, kao i protiv svih kritičara, protivnika i unutarnjih neprijatelja koje ustaše vole nazivati komunistima. Kako bi time opravdali svoj fašizam. Tomislav Klauški za 24 sata