Basara: Breskvica razdora - Monitor.hr
Jučer (13:00)

Sve otkako je demokratije

Basara: Breskvica razdora

Poprilično je depresivno ustanoviti da je politička scena u Srbiji u poslednjoj četvrti XIX veka – iako i je i tada bila histerična – bila nezamerljivo raznovrsnija i bliža modernom pojmu politike nego što je na izmaku prve četvrti XXI veka.

Izvesno vreme glavnu reč u srpskoj politici krajem XIX veka vodili su liberal Milutin Garašanin – sin Ilije „Načertanija“ koji je video da očeva politika vodi Srbiju u propast – i naprednjaci Milana Piroćanca, i vodili su je u dobrom pravcu, sve dok se Baja Pašić – izumitelj doktrine Katch All – nije dosetio recepta za (viševekovni) uspeh i počeo sirotinji raji da deli jedan opanak pre izbora, a drugi posle objavljivanja „preliminarnih rezultata“.

Možda se pitate kako je Baja znao da će sirotinja raja glasati za njega. Lako. Tako što je redovno pobeđivao na izborima. Jer da nije, sirotinja raja ne bi dobila drugi opanak. Kužite, stari moji. Prosto ko pasulj. I Baja sit i raja obuvena.

Od tada naovamo srpske (jebene) stranke (svih vremena i boja) više se ne obraćaju tzv. ciljnim grupama: radništvu, seljaštvu, bogataštvu, sirotinjstvu, nego ni manje ni više celom „našem narodu“. Svetislav Basara


Slične vijesti

Jučer (17:00)

Smrt internetu, sloboda narodu!

Žižek: Živi ljudi na mrtvom internetu

Kad ljudi postanu svesni prenatrpanosti mreže botovima, često zapadaju u „trajni cinizam, ili još gore, potpunu apatiju“: umesto da bude otvoren i dostupan, internet monopolizuju velike tehnološke kompanije, preplavljen je milijardama lažnih slika i izmišljenih vesti i rizikuje da postane beskoristan kao prostor za informisanje i razmenu mišljenja. Reakcije na ovu mogućnost „smrti interneta“ su podeljene: dok neki tvrde da je takav scenario najgori ishod koji se može zamisliti u savremenom svetu, drugi slave ideju, jer bi se to svodilo na rušenje mehanizama nadzora ukorenjenih u društvenim medijima.

Često se kaže da će digitalizacija omogućiti potpunu automatizaciju većine produktivnih procesa, što će na kraju većini ljudi omogućiti mnogo više slobodnog vremena. Možda, dugoročno. Ali ono što danas vidimo jeste nagli porast potražnje za fizičkim radom u razvijenim zemljama. Međutim, iza ovih društvenih pretnji krije se nešto mnogo radikalnije. Ljudska intelektualnost podrazumeva jaz između unutrašnjeg života i spoljašnje stvarnosti, i nije jasno šta će se desiti – ili šta se već dešava – sa tim jazom u doba napredne veštačke inteligencije. Po svoj prilici, on će nestati, jer su mašine u potpunosti deo stvarnosti. Slavoj Žižek za Peščanik

Subota (16:00)

Još da nas Ustav štiti od batina...

Dežulović: Jedne kolovoške noći Andrej neče dobro proći – Naša država – naša pravila

Čija država, Plenkoviću, čija pravila? Država kojoj si predsjednik Vlade, i u kojoj se “našom državom” i “našim pravilima” prijeti svima koji misle drugačije od ideologa i batinaša kolovoške kulturne revolucije – i da: njihovih inspiratora i pokrovitelja – već ima jasno zapisana pravila. Ta se pravila, zanimat će te možda, zovu još i Ustav Republike Hrvatske, u čijim “izvorišnim pravilima” stoji, recimo, kako je državna opstojnost hrvatskog naroda “očitovana u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske 1943. godine”. Kad netko piscu, štićeniku tih pravila, zaprijeti s “naša država, naša pravila”, on tim “pravilima” ne prijeti samo piscu, već cijeloj državi. Osim ukoliko ustavni poredak u međuvremenu već nije srušen, o čemu bismo svakako voljeli biti obaviješteni, to je potpuno jednako “prijetnja s ciljem nasilnog rušenja ustavnog poretka” kao što je to telefonska prijetnja predsjedniku Vlade ili grafit na Banskim dvorima.

Prijetnja koju su te noći ispisali na zidu jednog novozagrebačkog nebodera mnogo je stoga gora i opasnija: Miljenko Jergović, naime – kao i svaki slobodni građanin Republike Hrvatske – samo je jedan, neponovljiv i nezamjenjiv, dok smo premijera do sad imali dvanaest… Boris Dežulović za Novosti.

Petak (23:00)

Svako za sebe, sve protiv svih

Basara: Svi smo mi mi

Gornji naslov je u gramatičkom smislu tačan. Ali izvan gramatike je apsurdan. Iskaz „ovaj četvrtasti sto je okrugao“ isto tako je gramatički besprekoran, ali logika – koja takođe ume da zavede na pogrešan put kao i gramatika – kaže da su takvi stolovi nemogući. I to je tome tako svuda osim u Srbiji, u kojoj „možemo i ono što ne možemo“, u kojoj je posledično moguće i ono što je nemoguće, u kojoj smo svi mi „mi“, u kojoj se sve „događa“ svima „nama“, u kojoj su sva deca „naša“ – što ipak ne podrazumeva kolektivno pravljenje dece – i u kojoj smo – ovo je najnoviji hit u svetu našeg kolektivizma – „svi pod nadstrešnicom“.

Ovaj svet je ustrojen esktremno partikularistički – prepun je različitosti i posebnosti – i takav kakav je daleko je od idealnog, ali nekako to guzelja ukoliko se partikularizmi usklade i ograniče raznoraznim regulama i sistemima štapova i šargarepa. Glavni (i nerešivi) problem našijanskog kolektivizma je pretpolitička filozofija „ko nije s nama, taj je protiv nas“, koja je samo pola stepena iznad nepolitičke prakse Hobsovog rata „svih protiv svih“, u koju smo na dobrom putu da se vratimo. Svetislav Basara

Petak (14:00)

Kako se provela tjedan dana prije nego joj se pokvario auto

Andrassy proputovala Italijom: Peschiera, Gardaland, Verona…

Ako ne volite riječ “pitoreskno”, dobro došli u klub, ali to je idealan opis Peschiere koja je od hotela udaljena tridesetak minuta vožnje. Parking se lako pronalazi čak i na blagdan Velike Gospe i svugdje se plaća na automatima koji kao da su dizajnirani da zbune čovjeka, ali čovjek samo treba pročitat što piše i brzo se navikne. Jedini problem – trebate unaprijed odlučit koliko ostajete, što je teško procijenit, ali uvijek se možete vratit do auta ako želite produžit boravak. Na Gospu je sve bilo otvoreno – osim Sex shopa, ali pretpostavljam da turisti u Peschieru ionako ne dolaze po takve šašave stvari.

Na svakom koraku možete pojest vrlo fotogeničan – i naravno, vrlo ukusan – gelato, iz barova vrište pozivi na Aperol, a možete i ušetat u jedan od brojnih butika koji prodaju naizgled unikatne, nikad viđene odjevne predmete koje ćete vidjet u još barem pet sličnih butika… i koje ste vjerojatno već vidjeli ako ste ikad posjetili Temu. Andrea Andrassy o svojem putovanju u Italiju, za Miss7

03.09. (20:00)

Jer je hodanje za siromašne

Andrassy: Gotovo nitko ne voli ići u ljekarnu, što ne znači da ćemo parkirat na način da zaustavimo tramvajski promet i udarimo vozača

Naša vozačica kaže da je samo na brzinu išla po kapi za oči, a s obzirom na smjer iz kojeg je auto parkiran, otvara se prilika za nagađanje da je došla iz obližnjeg salona. Salon je od ljekarne udaljen 350 metara, što je prosječno 459 koraka – 5 minuta pješice, 2 minute autom… osim ako ga nepropisno parkiraš i potučeš se, onda može bit i 3 godine posljedica, ali to je statistička anomalija. (Nagađam da je došla iz salona, možda uopće nije). Da je naša vozačica te nemile subote odlučila biti pješak, sve bi bilo drugačije, ali eto, išla je autom, zaigrala se putem i dobila ukor u putovnici (Večernji). Ono što znamo je da se ljudima sve češće TOLIKO ne da hodat da bi neki od njih, da mogu, autom uletili i u Poštu, a romobilom išli na zahod. Andrea Andrassy za Miss7

01.09. (22:00)

Rekli su im da se nose

Jergović: Melita Vrsaljko ili za koju smo Hrvatsku, onu Ivane Orleanske ili ovu Cece Arkanove?

Njezinom pokušaju da organizira Nosi se festival suprotstavila se skupina lokalnih nasilnika. Vođa im je, navodno, bivši branitelj – što u zemlji s pola milijuna bivših branitelja nije neko čudo – dok ostali nisu ni stigli biti branitelji. Legitimirali su se kao ustaše, jer su se glasali pokličem koji je ustaški, i prijetili su nasiljem Meliti Vrsaljko, zatim je udarali, nazivali je kurvom. Činili su joj sve ono što se inače radi Ivani Orleanskoj, samo što je još nisu spalili. Policija je stajala sa strane i odbijala je reagirati na njezine pozive u pomoć. Rekli su da joj je najbolje da napusti grad, jer ne mogu joj garantirati sigurnost. Policija je, dakle, u Benkovcu, ne samo pasivno, nego i aktivno sudjelovala u pokušaju protjerivanja jedne građanke.

Pa što je onda, zapravo, povod zabrane Nosi se festivala u Benkovcu? Prvo, treba zabraniti sve što nije tompsonovsko, ustaško ili crkveno. Sve što na bilo koji način vonja na kulturu ili na knjige. Treba zabraniti svijet u kojem postoji još čuđenje nad tim da ima budala koji pastrve uzgajaju u moru, a naranče sade po madžarskim pustarama. I drugo, možda važnije: ovo je zabrana Melite Vrsaljko. Policija je rekla sve o motivima zabranitelja predloživši napadnutoj da napusti grad, jer da joj ne garantiraju sigurnost. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske se time oglasilo kao visoki pokrovitelj “braniteljske” manifestacije u Benkovcu. Miljenko Jergović za svoj blog

31.08. (22:00)

Ali pomeni mu seksualnu orijentaciju, e to je već nagazna mina

Basara: Kultura revolucije

Nazvati ovde nekog „fašistom“, isto je što i reći mu „dobar dan“. Hoću da kažem: proizvodi isti efekat, tj. nikakav, tj. snažan bol u qwrzu. Niko se ne vređa kad ga neko nazove „fašistom“. A to bi trebalo da bude strašna uvreda. Stvar slično stoji i sa etiketom „ustaša“. Niko se ne oseća uvređenim kad ga nazovu „ustašom“. Ali zašto bi to bilo čudno u zemlji u kojoj se bliski prijatelji pozdravljaju tradicionalnim: „Pa gde si, pizda ti materina.“ Naši režimi (svih vremena i boja) jesu bili (manje ili više) nasilni, ali nijedan od njih nije ispunjavao ni minimum uslova da bi se mogao nazvati fašističkim. Da bi fašizam i nacizam uopšte bili mogući, potrebni su neki preduslovi: između ostalih gvozdena disciplina, naopak, ali funkcionalan sistem. Fanatična predanost „ideji“ i spremnost da se za tu ideju pogine, a to su sve stvari deficitarne u Srbiji… Svetislav Basara

30.08. (21:00)

Nisu stereotipi, već predvidljivo društvo

Dežulović: Domovina stereotipa

Jedan od popularnijih je, recimo, onaj o glasnim vođama hrvatskih branitelja iz kojekakvih i svakoraznih onih, kako se reče, “udruga proisteklih iz Domovinskog rata” – polupismenim i sredovječnim rmpalijama, proćelavim i bezvratim stereotipovima nepovratno zaglavljenima u ratne devedesete, koji nose lance s križevima, majice na Bleiburg i tetovaže “Srbe na vrbe”, pa u svakoj takozvanoj “kulturi” vide blud, nemoral, jugonostalgiju i ljevičarsku ideologiju, a na svojim tužnim dernecima nakon Thompsona i deset piva jedni drugima padaju u oznojene zagrljaje urlajući refrene srpskih turbofolk zvijezda, na čelu sa samom “srpskom majkom” Cecom, udovicom ratnog zločinca Željka Ražnatovića.

Ispostavilo se, naime, kako je Thompsonovu pjesmu mlada kadetkinja Policijske škole “Josip Jović” zapravo pjevala dok je, provocirajući svoju cimericu islamske vjeroispovijesti, na školskoj oglasnoj ploči šarala ustaški simbol, veliko slovo U s križem, zbog čega je isključena s akademije i osuđena na Prekršajnom sudu.

Nakon čega je, shvatili ste, svoj blistavi pjevački talent bila prinuđena uložiti u karijeru kafanske pevačice.

I što nakon svega kaže rmpalije starog kći, progonjena hrvatska domoljupka i nesuđena redarstvenica, žrtva duboke države koja za život mora zarađivati pjevajući pjesme Cece Ražnatović? Kaže: “Vi koji danas pod krinkom ‘kulture’ promovirate blud, nemoral, jugonostalgiju i ljevičarsku ideologiju niste dostojni ni spomenuti branitelje, a kamoli ih vrijeđati!”

I onda kažu, stereotip… Boris Dežulović za Novosti

28.08. (21:00)

Ljubimo se pred kamerama, psujemo se u klozetu

Basara: Promena moda komunikacije

Prekinuti svaku komunikaciju s političkim neistomišljenicima, gledati na političke protivnike i neistomišljenike kao na neprijatelje i/ili izdajnike, na kraći rok donosi određene benefite, ali na duže staze rušenje komunikacionih mostova iza sebe i zatvaranje vrata dupetom obavezno završi krkom u pizdu. Osim toga, u nekomunikativnosti, namrgođenosti i na krv i nož zavađenosti iz devedesetih bilo je dosta estradnih momenata i foliranja.

Poprilično sam se iznenadio – gledao sam, što rekle novindžije, „u neverici“ – kako javno i pred TV kamerama na krv i nož zavađeni i popičkani poslanici vlasti i opozicije ruke šire, u lica se ljube i prijateljski ćaskaju, neki i za istim (jeftinim) stolom. Videvši da sam se našao u čudu, moj drug Vladan se nasmejao i rekao mi: „To ti je politika.“ (I to i jeste.)

Konačno, kanali podzemne komunikacije na relaciji vlast-opozicija bitno su doprineli da petooktobarski prevrat prođe uz minimum žrtava u ljudstvu i materijalu; priču znate, u stvari znate pričinu zvaničnu, skraćenu i izvitoperenu verziju, ali i bolje je da više ne znate, jer bi moglo da vam se dogodi da umrete pošto ste previše znali. Svetislav Basara

28.08. (15:00)

Kritičari u šoku: Turisti odbili poslušati prognoze

Šajatović: Nije bilo pametno prognozirati slom turističke sezone

Suprotno prognozama mnogih kritičara, ovogodišnja turistička sezona nije propala. Ako se i mogu s rezervom uzeti podaci eVisitora o jedan posto više dolazaka i noćenja, podaci Ministarstva financija o fiskalizaciji trebali bi biti pouzdani. A oni kažu da je u srpnju broj fiskaliziranih računa bio 1,2 posto veći nego u lanjskome srpnju, a iznos 6,1 posto veći. U prvoj polovini kolovoza izdano je 2,5 posto više računa, a iznos je bio 7,7 posto veći. To je još jedan primjer koji će dodatno pojačati frustraciju mnogih koji osjećaju da ekonomija ne ide u dobrom smjeru, a službeni podaci to demantiraju. Izgledno je da će BDP u 2025. biti iskazan rastom od oko tri posto. Što će premijer Plenković sa zadovoljstvom, selektivnim biranjem dodatnih podataka, nabijati na nos kritičarima. Miodrag Šajatović za Lider.