Basara: Istorijski uzroci frustracija - Monitor.hr
Prekjučer (14:00)

Namerno nedovršena država

Basara: Istorijski uzroci frustracija

Već godinama se pitam – i nikako ne pronalazim odgovor na to pitanje – da li populacije Srbije (svih vremena i boja) uopšte žele neki normalan, tzv. bolji život, za kojim neprestano nariču. Kad kažem normalan život, mislim na miran protok stvari, udobnu svakodnevnu rutinu bez velikih, pogotovo bespotrebnih turbulencija, poredak u kom svi s velikim procentom verovatnoće mogu očekivati da će njihova porodična, lična i materijalna bezbednost potrajati na jedan duži period.

Uzeti ponaosob, svi članovi srpskih populacija naravno da žele bolji život, ali posmatrani kao celina, svi čine sve da zajednički život bude što nenormalniji. Odgovor na pitanje da li je to zato što je populacija Srbije svadljivija, namćorastija, sklonija nasilju i grabežljivosti i kraćih fitilja jeste – decidirano jok. Naša naopaka državna doktrina je krenula od sumanute postavke da najpre treba usrećiti ceo narod – ujedinjen a da čim drugim – i tek se onda pozabaviti dobrobitijem i prosperitetom pojedinih pripadnika naroda, da najpre valja postići onu Lomparovu (alternativa: Lumparovu) „spoljašnju slobodu“, pa tek onda poraditi na ličnim slobodama.

Doterali smo dotle da – osim policijskog – država nema nikakav autoritet nad otprilike polovinom populacije, koja izlaz iz situacije vidi u prioritetu spoljašnje slobode nad ličnom… Svetislav Basara


Slične vijesti

Prekjučer (23:00)

Zato što bi vjerojatno i Pulu zabranili

Jergović: Zašto mislimo da je prirodno to što HRT nije mogao prikazati otvorenje Pula film festivala

Doista, nikako nije zamislivo, rekao bih i da nije moguće, da se na Hrvatskoj radioteleviziji u ljeto 2025. u izravnom prijenosu prikaže zbor koji pjeva partizansku i antifašističku pjesmu. Ali ima i nastavak: ženski glas iz publike koji uzvikne: “Smrt fašizmu!”, i Arena koja na to prilično glasno i jednoglasno odgovara, a zatim, na velikom ekranu dva natpisa. U jednom: 72 godine pulskog filmskog festivala, a u drugom 80 godina pobjede nad fašizmom.

A da to nije nešto što bi moglo biti prikazano u izravnom televizijskom prijenosu na HRT-u lako je dokazati. Naime, cijele 2025. traje osamdeseta godišnjica europske pobjede nad fašizmom, a da taj događaj na HRT-u nikad, ni u jednoj emisiji, baš nigdje nije tretiran kao nešto što se Hrvata u pozitivnom smislu tiče. Ako se, na bilo koji način, tretira europska i svjetska antifašistička borba, ili ako se po ekranu preraspoređuju pozitivci i negativci iz Drugoga svjetskog rata, onda se to radi na takav način da bi neki malo inteligentniji izvanzemaljac mogao pomisliti da su u to vrijeme postojale dvije odvojene stvarnosti. Miljenko Jergović za 24 sata.

Prekjučer (17:00)

U sezoni kiselih krastavaca ionako nemamo nešto pametnije za čitati

Andrassy: Urbi et Diorbi with Vlatka Pokos, MOLIM VAS omogućite nam

Nastavak sapunice: Vlatka (Pokos) je ispravila netočan navod uz input da večeru nije platila ni njena prijateljica (Direktno), nego njezin imućni suprug, usput je prijavila i da je sama platila ručak koji je pojela dan nakon online incidenta – i najavila tužbu, što je možda loša vijest i za nju i za bivšu prijateljicu, ali odlična vijest za nas jer… besplatna zabava, a i da Maja Šuput malo odmori. Nema više pravih godišnjih doba, kažu ljudi, sve se poremetilo, a poremetila se očito i sezona kiselih krastavaca umjesto koje imamo mali hrvatski Bridgerton… ili mali Krim team 2, što god vam je draže. I možda najmanje važno, ali svejedno predivno – dobili smo naslove “Prekinuli Vlatka Pokos i Većeslav Holjevac” (so last year), što nije predivno zbog prekida jer se ne veselimo tuđoj nevolji, nego zato što nismo ni sanjali da ćemo čitat o nečijoj vezi s čovjekom koji se zove kao avenija. Andrea Andrassy za Miss7

Ponedjeljak (10:00)

Sjaše Marinela da bi uzjahala - Arijela

Basara: Srpska latinoamerička serija

Višemesečni protesti i kontraprotesti, sve te opozicione čete u napadu i vladajuće brigade u odbrani, jesu nekakvi događaji, ali nisu politički. I još zadugo neće biti. A evo zašto, što reko Blic. Zato što je parapolitičkoj nacionalnoj i državnoj priči – koja je na snazi od 1986 – istekao rok trajanja. Višekratno sam to ovde džaba okrečio. To je kao s latinoameričkim sapunicama, s kojima, inače, naša nacionalna motivaciona priča ima dosta sličnosti. Ovako to ide. U početku serija privuče ogromnu pažnju, ulice se prazne u vreme emitovanja epizoda, da bi posle 1.876. epizode Marinelinih srceparateonih ljubavnih jada i divovskih borbi s preprekama koje joj postavljaju zli i zavidljivi ljudi gledanost spala na nulu. U takvim situacijama serijalni producenti pribegavaju „pakovanju“ nove serije. Dramaturgija ostaje manje-više ista – zašto menjati dobitnu kombinaciju – samo što umesto Marinele na scenu istrčava Arijela. Svetislav Basara.

19.07. (22:00)

To su te europske vrijednosti

Dežulović: Über europäische Werte

To da “Hrvatska i Europa trebaju i moraju počivati na vrijednostima koje je na koncertu jasno definirao Marko Perković Thompson” izjavio je pred kamerom ni manje ni više nego jedan član Vlade RH. I to ne bilo koji član, nego sam potpredsjednik Vlade. I to ne bilo koji potpredsjednik Plenkovićeve vlade, već bogami sam potpredsjednik Vlade i šef najslavnijeg od sviju hrvatskih resora, ministar obrane Ivan Anušić. Prava je stoga šteta što taj visoki dužnosnik u Plenkovićevoj vladi nema muda proporcionalna svojoj visini, pa da tu stvar nije kazao na samom Dubrovnik Forumu, pred visokim gostima iz cijele Europe i svijeta, na čelu s glavnim tajnikom OECD-a .

I u Bruxellesu, jasno, šok i nevjerica, vade europski ćate Lisabonski ugovor, pa hitro brišu sve one vrijednosti ustanovljene na temeljima pobjede 1945., “slobodu, sigurnost i pravdu”, “mir, održivi razvoj, solidarnost… Pa brzo upisuju amandmane i nove vrijednosti, “Jasenovac i Gradišku Staru, ljutu ranu na ljutu travu, gustu maglu, žezlo, krunu, sivog sokola i gene kamene”. Ili, na službenom jeziku Thompsonove, Anušićeve i Plenkovićeve Europe: “Mit blauem Blut und weißen Gesichtern werden neue Jugend geboren!” Boris Dežulović za Novosti.

19.07. (14:00)

Odnekud poznata vremena

Jergović: Zašto je normalan kukasti križ na dječjem igralištu u Novom Zagrebu?

Grafiti kojima je u samo jednoj noći istočni dio Zagreba označen porukama mržnje nisu doživjeli svoju refleksiju ni opservaciju u saopćenjima zagrebačke policije, niti u novinskim vijestima ili izvještajima na radiju. U isto to vrijeme, godine 2019., čitali smo u novinama i slušali u udarnim vijestima HRT-a kako je netko negdje u istočnoj Slavoniji nacrtao srpski simbol sa četiri ocila, a onda i kako je policija ulovila malodobnog počinitelja itd. Povodom toga, stranke su izdavale priopćenja. Činjenica da o novozagrebačkim grafitima mržnje nigdje nije bilo ni riječi, kao što nikad nije bilo ni riječi o grafitima mržnje pod egidom vladajućih nogometnih klubova i većinskog naroda, podsjeća na ponešto iz 1941. i nekoliko narednih godina.

Naime, sve do njihova potpunog istrebljenja iz Zagreba, koje se zbiva početkom 1943., zagrebački su Židovi bili izloženi dvama oblicima terora. Jedan je bio službeni, institucionalni. Drugi je bio anonimni, tobože razbojnički. Bilo je ljudi koji su uredno prijavljivali drugu vrstu napada. U redarstvu je netko sve to bilježio i tako se stvarao dvostruki privid: privid pravnosti u NDH, i privid da policija nema ništa s inokosnim domoljubnim terorom nepoznatih počinitelja nad zagrebačkim Židovima (i Srbima, naravno). Smirenost te dvije ruke koje su po Novom Zagrebu ispisivale svoje poruke govori o nečemu tragično sličnom i srodnom. Miljenko Jergović za svoj blog.

19.07. (10:00)

Samo da ne sjaše Kurta, a da uzjaše Murta

Basara: Mit o studentima

Nema politike bez proseravanja – to je tako bilo, tako jeste i tako će ostati – ali politika se ne može svesti samo na proseravanja, na koja otpada možda nekih 40% političkog delovanja. Ostalo je organizacija.

E, to je već posao za studente. Ali one diplomirane, još bolje doktorirane, koji su u „najboljim“ srednjim godinama i koji, osim potrebnog znanja, imaju i veliko životno iskustvo.

Ali viđite sad vraga: najveća prepreka sticanju temeljnih znanja i životnih iskustava su upravo proseravanja, opšta proser mesta – poput vidovdanskih etika i estetika – sračunata na to da ovekoveče status quo, da životne tikove svedu na ciklična tumaranja od nemila do nedraga, što čuvarima statusa osigurava udoban parazitski život.

Unutar napred opisanog začaranog kruga – a mi se nalazimo u jednom takvom – mladi majmuni s vremenom postaju stari majmuni, koji ponavljaju iste greške koje su pravili prethodni stari majmuni i pride to nazivali tradicijom. Svetislav Basara

19.07. (01:00)

Svima se ukazala!

Poslanica Lane Bobić: Otmica Gospe

@index.hr

“Gospa je došla” na Thompsonov koncert. #indexhr #foryoupagе #foryourpagе #viralvideos #croatia #thompson #fyp #concert

♬ original sound – Index.hr – Index.hr

Gospe moja! Jesi li ti svjesna koji si merch postala? Brendirali su te do zvijezda. Da otvoriš društvene mreže postala bi najveća influenserica ikad. Mislim, znam da si navikla biti muza umjetničkih djela, pa i brend, ali Gospe moje, u kapitalizmu ti nema kraja.

Prodaju te kao alvu. Printaju te na majice, šalice, nakit, samo reci riječ i isprintamo Gospu. Je li ti, Gospe, uopće dobiješ neki udio u prodaji mitologizirane sebe?

Uglavnom, ne ukazuješ se više samo u oblacima i na tostovima, sad te izrade kao svjetlosni efekt za ultra profitabilne muzičko-scensko-političke spektakle. Isprintaju te na nebo! Kako reče Tea Škokić – „Madonna od drona“! Znam da si već sad overbooked, ali dodaj još i to u kalendar, Gospe Hipodromska i Madonna od Drona. Peti srpanj dvije tisuće dvadeset i pete.

E sad, što me žulja? Ti što te prodaju su te pobijelili, okovali čeličnim himenom i sveli na inkubatoricu Boga. Gospe moja, kao da bi ti branili autonomiju. Lana Bobić za Lupigu

18.07. (22:00)

Dolje intendant!

Ivančić: O podlosti

“Ne mogu se sad sjetiti, ko ga šiša… Da bi sve kulminiralo skandaloznim ‘Woyzeckom’ Boruta Šeparovića, ratnom dramom u kojoj redatelj upadljivo odbija istaknuti tko je agresor, a tko žrtva.”

“Ipak, gledalište je bilo uglavnom puno, i najčešće oduševljeno sjajnim glumačkim izvedbama, a novinske recenzije mahom pozitivne?”

“Pa to i jest problem! Zašto bih se inače spuštala u Split? Vidite s kakvim se izazovom Komesarijat suočava: kako pripremiti teren za smjenu uspješnoga intendanta poslije uspješne kazališne sezone, a da to izgleda kao stručni, a ne politički čin? A? Pa sad ti to rješavaj, drugarice Koržinek! Ali bez brige, bit ću kao i obično na visini zadatka.”

“Plan Komesarijata za kulturu je da rukovodstvo splitskog HNK optuži za nestručnost i nekompetenciju, a ustvari mu zamjera političku nelojalnost. Shvaćate našu taktiku? Dođem u Split, drobim o kulturnoj razini, o ‘produkciji i sadržaju’, a zapravo podižem vješala”, rekla je drugarica Koržinek… Viktor Ivančić za Novosti.

18.07. (14:00)

Koncerti visokog rizika

Otkazivanje koncerata Bajage: ‘Koncertom su ugroženi isključivo branitelji koji žele da se koncert zabrani jer im Bajaga “diže tlak” ‘

Nitko pametan ne misli da ovdje postoje zakonske osnove za zabranu koncerata, a još manje smisla ima objašnjavati udrugama čiji se argumenti za zabranu mogu svesti na: “Brena, ona fotka, a Bajaga… nešto što nije istina i za što uporno nemamo dokaze, ali nije ni bitno jer mi samo ne bi da on nastupa”. I svima nam je jasno da se branitelje u današnje vrijeme percipira kao “čuvare istine o Domovinskom ratu i temeljnih vrijednosti države”, a i oni sami sebe tako vide, ali što je ovo? Braniteljske udruge uzele su nepoderiv pristup Ilije Čvorovića i rekle: “Smemo li nešto da vas zamolimo? Pomozite nam da vas ne ubijemo!” I mi smo im pomogli jer jedina alternativa je reći “ne” i na leđa si natovariti domoljubni reket ne samo za ovu priliku već vjerojatno i svaki puta kada odlučite organizirati bilo što, a apsolutno NITKO vam neće držati leđa jer sve ove “domoljubne” kampanje tako funkcioniraju. Hrvoje Marjanović za Index. Nakon otkazivanja Bajage u Solinu, Rambo Amadeus je sam otkazao svoj nastup (Index).

17.07. (14:00)

Jer nas nešto, prije škole, moraju naučiti i kod kuće

Andrassy: Svatko valjda zna napravit krevet… dok se ne krene pričat o uvođenju vojnog roka

Ako punoljetnoj osobi treba vojska da nauči kako se posprema krevet, to je nešto što je možda pametnije zadržat za sebe. Osim kreveta, imamo i već spomenuti argument “muškarci su postali pi*ke” – što je poprilično glupa uvreda ako uzmemo u obzir da govorimo o jednom od najizdržljivijih organa i možda bi bilo pametnije da ih se, ako je već potrebno, usporedi s nečim osjetljivim, tipa testisima.“Muškarci su postali pi*ke”, kažu, a to je problem koji, kažu, treba izliječit. “VOJSKOM!” Možda da ih se (ne sve, naravno), – preventivno educira? Andrea Andrassy za Miss7 o Vlatki Pokos koja je htjela vratiti vodu od 5 eura (Index) do nasilnih “muškaraca” koji ne mogu podnijeti da ih djevojka ostavlja…