Basara: Nacionalna zakasnelost - Monitor.hr
Utorak (23:00)

Bitno da su izbori završili bez žrtava u ljudstvu i materijalu

Basara: Nacionalna zakasnelost

Da skratim priču, a vi izvucite pouku. Sve zakasnele nacije – s liderom zakasnelih nacija, Srbijom, na čelu – formirane su bez dva bitna iskustva. Iskustva sa snažnom centralnom monarhističkom vlašću i bez iskustva s republikanskim demokratskim institucijama koje se sticalo dugovremenim borbama dok nije uhvatilo korena. Takve nacije su, kaže Plesner, sasvim razumljivo osetile snažnu odbojnost prema međunarodnom poretku u kome su glavnu reč vodile – i glavninu kajmaka kupile – pravovremeno formirane nacije, poput Britanije i Francuske, pa su zakasnele krenule u borbu protiv tog poretka, a da same nisu imale nikakav poredak.

Zbog napred pomenutog istorijskog neiskustva, zakasnele nacije su pomislile da politička moć nije oličena u državi, nego u narodu, pa su – da bi uvećale političku moć (koje tamo nije bilo) – krenule u ujedinjavanje naroda i širenje famoznog životnog prostora. Kakogod, nakon dva pokušaja koja su završila globalnim fijaskom, Nemačka i Italija su uhvatile korak s vremenom. Mi, jebo ja nas, još uvek kasnimo s prebrojavanjem glasova po vukojebinama. Svetislav Basara


Slične vijesti

Jučer (12:00)

Za to će vrijeme smišljat što će pred iduće izbore

Šajatović: Tri godine bez izbora? Dobro vrijeme za nečinjenje

Po svemu sudeći, ‘tri godine bez izbora’ proći će kao i najveći broj godina u prvoj četvrtini 21. stoljeća. Usporenim i naknadnim reakcijama na krizne situacije, prepuštanjem briselskim činovnicima da umjesto naših vođa osmišljavaju hrvatsku budućnost. I provođenjem neopasnih ‘reformi’ kakva je na primjer zabrana zatvaranja lođa na zgradama i stavljanja klimatizacijskih uređaja na njihova pročelja. Recimo da se nešto i petlja oko digitalizacije državnog aparata. Ali to je preklanjski snijeg. Danas se ozbiljne vlade bave umjetnom inteligencijom. Europska komisija odabrala je desetak zemalja članica kojima će sufinancirati gradnju takozvanih AI tvornica. Hrvatska nije na popisu tih zemalja. Kod nas je fokus na obnovi željezničkih tračnica. Kasni se 20-30 godina, ali, kako kažu u Dalmaciji, ‘vrag prišu odnija’. Kad za deset godina, možda, obnovimo tračnice, onda ćemo se baviti umjetnom inteligencijom. Ima vremena. Miodrag Šajatović za Lider.

Jučer (00:00)

Herojski fetus savladao sve prepreke nacionalnog identiteta – bez epiduralne

Ivančić: Identitluk Marije Selak

Kako je točno Marija Selak Raspudić “uspjela se roditi kao Hrvatica”?  Što je prije čina porođaja konkretno poduzimala, s kakvim se problemima suočavala, kakve je sve prepreke svladavala da bi na kraju “uspjela se roditi kao Hrvatica” i zbog toga poslije bila “ponosna”? Jesu li uspjehu Marije Selak Raspudić pridonijeli članovi medicinskog osoblja u porodilištu ili se on dogodio nezavisno od njih?

Da li je netko od tih krasnih ljudi danas u njenom izbornom štabu? Treba li činjenica da je Marija Selak Raspudić izabrala roditi se kao Hrvatica – pa onda u tome i uspjela – voditi zaključku da su fetusi samosvjesna ljudska bića i da je, prema tome, abortus ubojstvo? Usudi li se tkogod pretpostaviti da je Marija Selak Raspudić slučajno rođena kao Hrvatica, što bi mogao misliti o osobi koja slučajnost predstavlja kao vlastiti uspjeh? Da se, umjesto kao Hrvatica, rodila kao Španjolka, Romkinja, Šveđanka ili Srpkinja, bi li to Marija Selak Raspudić smatrala neuspjehom? Viktor Ivančić postavlja prava pitanja za Novosti.

Utorak (18:00)

A da je on nju ćušnuo, bilo bi belaja

Beck: Ima kofer s nuklearnim komandama, ali nije gazda u kući

Tradicija je da naši vodeći političari taje supruge, sjetite se Bandića, Mesića ili Petrova. Gospođe Plenković, Milanović i Tomašević vidimo samo iznimno, u izbornoj noći ili ako dođe neka strana delegacija, pa ni tad. Sad kad vidimo što se desilo Macronu, možemo reći da je to mudra mjera opreza – tako ih bolja polovica ne može obrukati u javnosti. No onda ispadne da političar ima problematičnog brata, kao predsjednik naše mlade Republike, ili oca tradicionalnih pogleda, kao zagrebački kozmopolitski gradonačelnik, kojemu to nije jedina obiteljska crna ovca, jer mu je i stric biskup. Kod Macrona je nezgodno ispalo zato što se pokazalo da nije gazda u kući, i to čovjek koji ima kofer s nuklearnim komandama. Bračni odnosi su politika, a i politika je neki brak, i zato Amerikanci cijene obiteljske ljude, što je ispit na kome je Trump pao. Nedostatak supruga u političkom životu Hrvatske uvijek mi je bio intrigantan. Sad vidim da je nedostatak očeva još zanimljiviji. Boris Beck za Večernji, cijeli tekst na Narodu.

Subota (12:00)

'To je tako moralo biti u zajednici koja ne zna ništa o sebi, a uverena je da zna sve o svemu'

Basara: Period poluraspada

Period poluraspada srpskog društva – mislim na seriju promena političkih sistema i društvenih uređenja – jeste pri kraju, ono što sledi – što je možda i usledilo – jeste totalni raspad. Kao što onomad rekoh – ili mi se prisnilo da sam rekao – pokazalo se da srpsko društvo ne samo da nema potencijal da bude uređeno na demokratskim principima, nego je izgubilo i potencijal da se uredi na autokratski način, koji je u Srbiji oduvek imao najbolju prođu.

Društvo koje ne deli iste bazične vrednosti, u kome nema nikakvog autoriteta važećeg za sve, raspadnuto je društvo. Društvo u kome ni poglavar pomesne crkve ne uživa poštovanje svih, ne samo vernika, nego ateista i agnostika – doduše s dobrim razlogom – neće poštovati nijedan svetovni autoritet. Društvo bez autoriteta je mačje jebalište. Svetislav Basara

04.06. (19:00)

Samo nesloga, ali ona konstruktivna i uvažavajuća... spašava (znate već koga)

Basara: Delite se, Srbi 1 i 2

Moja neznatnost već godinama govori i piše da je srpskih podela u stvari premalo i da je to naš veliki problem. Sad će serpstvujušče drkadžije bezbeli da graknu: „Evo, ga huška na nacionalno nejedinstvo po nalogu Kominterne, Brisela i Vatikana.“ Ništa im ne zameram. Oni su srpski podeljeni, pa ne kuže stvar, stari moji. Šta, dakle, ne kuže? Ne kuže, npr., da su ljudske zajednice skupovi različitih individuuma, koji imaju vrlo različite, često nespojive interese i da se takve kakve su na okupu mogu držati samo na dva načina. Način prvi je jednopartijska diktatura, način drugi je višepartijska parlamentarna demokratija. Koaliciju i klijentelu okupljenu oko Visokog Mesta čini jedno vrlo šareno društvo, s vrlo različitim socijalnim statusima i – najvažnije – suprotstavljenim ekonomskim interesima. Svetislav Basara u dva dijela o višepartijskom sistemu, ali onom koji je zaista takav.

04.06. (13:00)

Zbogom, žohari!

Dežulović: Balada o Pišonji i Žugi

“Izabrao sam, bit ćemo Hrvat”, rekao je toga jutra Pišonja. “Hrvat?! Zašto zaboga Hrvat?”, pogledao ga je njegov drug Žuga. “Zato što oni žive na moru, tamo gdje su spavali i ljetovali rimski carevi, plus zato što lijepo je Hrvat biti, ljubit Boga, bližnjeg svoga, tu i umrijeti”, zapjevao je Pišonja Thompsona. “Ali tebi je jasno da Rimljani i Hrvati nisu isto, i da se za tu stvar, na koncu, nas uopće ne pita?”, oprezno ga je podsjetio drug. “Ne brini, nabavio sam hrvatski gen, nu ga”, pokazao je onda Pišonja lijepo izvezeni pleter umotan u fine histonske grudice, “ukrao ga u Domu hrvatskih ratnih invalida.”Tog ljeta 1981. Pišonja i Žuga odvezli su se ravno u legendu, kao CRO-mosomi, prvi kromosomski par koji je sam izabrao svoju sudbinu.

Duge četrdeset četiri godine prošle su otada i njihov je pothvat u međuvremenu postao urbani mit, nitko zapravo nije vjerovao da se to stvarno dogodilo, sve dok se ove nedjelje, nakon drugog kruga zagrebačkih lokalnih izbora, u svom izbornom stožeru u pizzeriji Boccone na Trešnjevci Marija Selak Raspudić nije prisjetila onoga davnog ljetnog dana kad je odlučio postati Hrvat. Dobro, odlučila, kaj god. Boris Dežulović za N1

04.06. (10:00)

Ostavljen samo 'seen'

Jergović: Nenad Puhovski i pismo koje nije ostalo nepročitano

Ono što je učinio taj stari, sedamdesetšestogodišnji profesor filma, producent, režiser i ustrajni kapo Zagreb Doxa, pišući pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, nešto je što u meni izaziva istinsko divljenje. “Poštovani gospodine Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani gospodine Plenković. Ovim putem želim izraziti svoje duboko gnušanje nad odsustvom bilo kakve jasne i nedvosmislene osude Vaše Vlade povodom genocida – masakra, ubijanja i izgladnjivanja civila, osobito djece, u Gazi, a za koje je odgovorna izraelska vlada.”

Ako te trideset godina i s dna i s vrha prozivaju da “dekroatiziraš” hrvatsku kulturu, ako ti govore da si Židov, pa ponavljaju da takav i jesi upravo zato što si Židov, ako te nazivaju neprijateljem, krive te za ono što je učinio netko drugi, ako u tebi prepoznaju samo narod, depersonaliziranu skupinu milijuna ljudi, onda imaš pravo da grobnom šutnjom zašutiš pred genocidom u Gazi. Ne zato što se sa tim nepojmljivim zločinom slažeš, ili što se ne možeš dosjetiti jedne jedine riječi kojom bi zločin opravdao, nego zato što ti – možda jedino ti! – nisi obavezan govoriti. Ili ti – možda jedino ti! – nemaš kome govoriti. (O tome da nemaš, svjedoči i ta tupa šutnja s kojom je dočekano pismo koje Nenad Puhovski upućuje Plenkoviću!). Miljenko Jergović za svoj blog

02.06. (18:00)

Onih koji su izašli na izbore, bolje reći

Picula: Unatoč svim aferama, uhićenim ministrima, korupciji i nepostojećoj strategiji razvoja zemlje, HDZ ostaje izvorni ‘prvi put’ birača

HDZ je s Andrejom Plenkovićem na čelu ne samo učvrstio položaj najjače hrvatske političke stranke u najvećem broju jedinica lokalne i regionalne samouprave, nego je već trideset i pet godina, uz rijetke oscilacije, ‘prvi put’ hrvatske politike i birača. SDP mu može samo ‘dihati za vratom’, kako to slikovito kaže Siniša Hajdaš Dončić, a i primjer Splita svjedoči o krhkosti ‘trećeg puta’. Čak i kada su kao Most došli do nacionalne ili lokalne vlasti, pokazali su nerijetko kobna ograničenja. Centar odlazećega splitskog gradonačelnika posljednji je dokaz tomu. Čak je i Peđa Grbin izjavio da je zatečen svojim izbornim uspjehom, dok uspjeh Možemo u Zagrebu ima veze s gubljenjem urbanog i nacionalnog utjecaja SDP-a, a ima i povoljnu okolnost da je u hrvatskoj metropoli gradski HDZ drugorazredni akter, a stranka kompromitirana još u drugoj polovici 1990-ih. Boško Picula za tportal

02.06. (09:00)

Zaustavite nasilje! Ali, netko drugi, molim vas

Starešina: Europa je, čini se, postala mentalno nesposobna za samoobranu

Glavno pitanje glasi: kako je moguće da žena, koja nije ni Arnold Schwarzenegger iz ‘Terminatora’ ni Bata Živojinović iz jugoslavenskih partizanskih filmova, opremljena samo nožem, ni od koga ometana, izbode sedamnaestero Nijemaca na željezničkom peronu? (Večernji)… Izbola bi ih, sigurno, i više da nije bila riječ o prostoru pod posebnim policijskim nadzorom pa su policajci, čuvši zapomaganje, brzo dotrčali i svladali je. Prema dostupnim informacijama, prije dolaska policije nitko od putnika nije joj se pokušao ni suprotstaviti, zaustaviti je. To je slika mentalnog stanja današnjega europskoga obrambenoga kapaciteta, uprizorena u srcu Europe.

Ako ‘tridesetdevetogodišnjakinja iz Hamburga’ (tako se to politički korektno kaže) nije navedena na svoj teroristički čin (na društvenim mrežama, primjerice), ona postaje inspiracija za sve one koji imaju takvu sklonost, kao i za sve one koji ih žele navesti na takav čin. Mentalna nesposobnost Europe na samoobranu, taj sindrom zoološkog vrta čiji su stanari postali nesposobni za preživljavanje u svijetu realnih opasnosti, jednako je velik, a možda čak i veći, problem današnje Europe od zapuštenih vojnih kapaciteta u užem smislu. Višnja Starešina za Lider.

01.06. (21:00)

Ako je nekome trebalo...

Ivančić: Drugi krug, kratke upute

  • 1. Ako vas na dan izbora još uvijek muči dvojba oko toga kojemu od ponuđenih kandidata da poklonite svoje povjerenje, prespavajte i odluku donesite sutra.
  • 2. Predstavnička demokracija je fraza u kojoj pridjev kolje imenicu!
  • 3. Dogodi li vam se da na biračko mjesto dođete bez obavljene jutarnje higijene, nemojte se brinuti: i većini kandidata su ruke prljave, a nekima i krvave.
  • 4. Ipak, bolje je vratiti se kući, leći u kadu punu vode i ne dizati se do osam navečer, kada izbori službeno završavaju.
  • 5. Ako od dvoje kandidata na izbornom listiću jedan (ili jedna) pripada ljevici, a drugi (ili druga) desnici, možete biti sigurni da se prvi (ili prva) lažno predstavlja.
  • 6. To nije razlog da glasate za drugog (ili drugu).
  • 7. A ni za prvog (ili prvu)…

Viktor Ivančić za Novosti.