Basara: Period poluraspada - Monitor.hr
Danas (10:00)

'To je tako moralo biti u zajednici koja ne zna ništa o sebi, a uverena je da zna sve o svemu'

Basara: Period poluraspada

Period poluraspada srpskog društva – mislim na seriju promena političkih sistema i društvenih uređenja – jeste pri kraju, ono što sledi – što je možda i usledilo – jeste totalni raspad. Kao što onomad rekoh – ili mi se prisnilo da sam rekao – pokazalo se da srpsko društvo ne samo da nema potencijal da bude uređeno na demokratskim principima, nego je izgubilo i potencijal da se uredi na autokratski način, koji je u Srbiji oduvek imao najbolju prođu.

Društvo koje ne deli iste bazične vrednosti, u kome nema nikakvog autoriteta važećeg za sve, raspadnuto je društvo. Društvo u kome ni poglavar pomesne crkve ne uživa poštovanje svih, ne samo vernika, nego ateista i agnostika – doduše s dobrim razlogom – neće poštovati nijedan svetovni autoritet. Društvo bez autoriteta je mačje jebalište. Svetislav Basara


Slične vijesti

Srijeda (17:00)

Samo nesloga, ali ona konstruktivna i uvažavajuća... spašava (znate već koga)

Basara: Delite se, Srbi 1 i 2

Moja neznatnost već godinama govori i piše da je srpskih podela u stvari premalo i da je to naš veliki problem. Sad će serpstvujušče drkadžije bezbeli da graknu: „Evo, ga huška na nacionalno nejedinstvo po nalogu Kominterne, Brisela i Vatikana.“ Ništa im ne zameram. Oni su srpski podeljeni, pa ne kuže stvar, stari moji. Šta, dakle, ne kuže? Ne kuže, npr., da su ljudske zajednice skupovi različitih individuuma, koji imaju vrlo različite, često nespojive interese i da se takve kakve su na okupu mogu držati samo na dva načina. Način prvi je jednopartijska diktatura, način drugi je višepartijska parlamentarna demokratija. Koaliciju i klijentelu okupljenu oko Visokog Mesta čini jedno vrlo šareno društvo, s vrlo različitim socijalnim statusima i – najvažnije – suprotstavljenim ekonomskim interesima. Svetislav Basara u dva dijela o višepartijskom sistemu, ali onom koji je zaista takav.

Srijeda (13:00)

Zbogom, žohari!

Dežulović: Balada o Pišonji i Žugi

“Izabrao sam, bit ćemo Hrvat”, rekao je toga jutra Pišonja. “Hrvat?! Zašto zaboga Hrvat?”, pogledao ga je njegov drug Žuga. “Zato što oni žive na moru, tamo gdje su spavali i ljetovali rimski carevi, plus zato što lijepo je Hrvat biti, ljubit Boga, bližnjeg svoga, tu i umrijeti”, zapjevao je Pišonja Thompsona. “Ali tebi je jasno da Rimljani i Hrvati nisu isto, i da se za tu stvar, na koncu, nas uopće ne pita?”, oprezno ga je podsjetio drug. “Ne brini, nabavio sam hrvatski gen, nu ga”, pokazao je onda Pišonja lijepo izvezeni pleter umotan u fine histonske grudice, “ukrao ga u Domu hrvatskih ratnih invalida.”Tog ljeta 1981. Pišonja i Žuga odvezli su se ravno u legendu, kao CRO-mosomi, prvi kromosomski par koji je sam izabrao svoju sudbinu.

Duge četrdeset četiri godine prošle su otada i njihov je pothvat u međuvremenu postao urbani mit, nitko zapravo nije vjerovao da se to stvarno dogodilo, sve dok se ove nedjelje, nakon drugog kruga zagrebačkih lokalnih izbora, u svom izbornom stožeru u pizzeriji Boccone na Trešnjevci Marija Selak Raspudić nije prisjetila onoga davnog ljetnog dana kad je odlučio postati Hrvat. Dobro, odlučila, kaj god. Boris Dežulović za N1

Srijeda (10:00)

Ostavljen samo 'seen'

Jergović: Nenad Puhovski i pismo koje nije ostalo nepročitano

Ono što je učinio taj stari, sedamdesetšestogodišnji profesor filma, producent, režiser i ustrajni kapo Zagreb Doxa, pišući pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, nešto je što u meni izaziva istinsko divljenje. “Poštovani gospodine Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani gospodine Plenković. Ovim putem želim izraziti svoje duboko gnušanje nad odsustvom bilo kakve jasne i nedvosmislene osude Vaše Vlade povodom genocida – masakra, ubijanja i izgladnjivanja civila, osobito djece, u Gazi, a za koje je odgovorna izraelska vlada.”

Ako te trideset godina i s dna i s vrha prozivaju da “dekroatiziraš” hrvatsku kulturu, ako ti govore da si Židov, pa ponavljaju da takav i jesi upravo zato što si Židov, ako te nazivaju neprijateljem, krive te za ono što je učinio netko drugi, ako u tebi prepoznaju samo narod, depersonaliziranu skupinu milijuna ljudi, onda imaš pravo da grobnom šutnjom zašutiš pred genocidom u Gazi. Ne zato što se sa tim nepojmljivim zločinom slažeš, ili što se ne možeš dosjetiti jedne jedine riječi kojom bi zločin opravdao, nego zato što ti – možda jedino ti! – nisi obavezan govoriti. Ili ti – možda jedino ti! – nemaš kome govoriti. (O tome da nemaš, svjedoči i ta tupa šutnja s kojom je dočekano pismo koje Nenad Puhovski upućuje Plenkoviću!). Miljenko Jergović za svoj blog

Ponedjeljak (18:00)

Onih koji su izašli na izbore, bolje reći

Picula: Unatoč svim aferama, uhićenim ministrima, korupciji i nepostojećoj strategiji razvoja zemlje, HDZ ostaje izvorni ‘prvi put’ birača

HDZ je s Andrejom Plenkovićem na čelu ne samo učvrstio položaj najjače hrvatske političke stranke u najvećem broju jedinica lokalne i regionalne samouprave, nego je već trideset i pet godina, uz rijetke oscilacije, ‘prvi put’ hrvatske politike i birača. SDP mu može samo ‘dihati za vratom’, kako to slikovito kaže Siniša Hajdaš Dončić, a i primjer Splita svjedoči o krhkosti ‘trećeg puta’. Čak i kada su kao Most došli do nacionalne ili lokalne vlasti, pokazali su nerijetko kobna ograničenja. Centar odlazećega splitskog gradonačelnika posljednji je dokaz tomu. Čak je i Peđa Grbin izjavio da je zatečen svojim izbornim uspjehom, dok uspjeh Možemo u Zagrebu ima veze s gubljenjem urbanog i nacionalnog utjecaja SDP-a, a ima i povoljnu okolnost da je u hrvatskoj metropoli gradski HDZ drugorazredni akter, a stranka kompromitirana još u drugoj polovici 1990-ih. Boško Picula za tportal

Ponedjeljak (09:00)

Zaustavite nasilje! Ali, netko drugi, molim vas

Starešina: Europa je, čini se, postala mentalno nesposobna za samoobranu

Glavno pitanje glasi: kako je moguće da žena, koja nije ni Arnold Schwarzenegger iz ‘Terminatora’ ni Bata Živojinović iz jugoslavenskih partizanskih filmova, opremljena samo nožem, ni od koga ometana, izbode sedamnaestero Nijemaca na željezničkom peronu? (Večernji)… Izbola bi ih, sigurno, i više da nije bila riječ o prostoru pod posebnim policijskim nadzorom pa su policajci, čuvši zapomaganje, brzo dotrčali i svladali je. Prema dostupnim informacijama, prije dolaska policije nitko od putnika nije joj se pokušao ni suprotstaviti, zaustaviti je. To je slika mentalnog stanja današnjega europskoga obrambenoga kapaciteta, uprizorena u srcu Europe.

Ako ‘tridesetdevetogodišnjakinja iz Hamburga’ (tako se to politički korektno kaže) nije navedena na svoj teroristički čin (na društvenim mrežama, primjerice), ona postaje inspiracija za sve one koji imaju takvu sklonost, kao i za sve one koji ih žele navesti na takav čin. Mentalna nesposobnost Europe na samoobranu, taj sindrom zoološkog vrta čiji su stanari postali nesposobni za preživljavanje u svijetu realnih opasnosti, jednako je velik, a možda čak i veći, problem današnje Europe od zapuštenih vojnih kapaciteta u užem smislu. Višnja Starešina za Lider.

Nedjelja (21:00)

Ako je nekome trebalo...

Ivančić: Drugi krug, kratke upute

  • 1. Ako vas na dan izbora još uvijek muči dvojba oko toga kojemu od ponuđenih kandidata da poklonite svoje povjerenje, prespavajte i odluku donesite sutra.
  • 2. Predstavnička demokracija je fraza u kojoj pridjev kolje imenicu!
  • 3. Dogodi li vam se da na biračko mjesto dođete bez obavljene jutarnje higijene, nemojte se brinuti: i većini kandidata su ruke prljave, a nekima i krvave.
  • 4. Ipak, bolje je vratiti se kući, leći u kadu punu vode i ne dizati se do osam navečer, kada izbori službeno završavaju.
  • 5. Ako od dvoje kandidata na izbornom listiću jedan (ili jedna) pripada ljevici, a drugi (ili druga) desnici, možete biti sigurni da se prvi (ili prva) lažno predstavlja.
  • 6. To nije razlog da glasate za drugog (ili drugu).
  • 7. A ni za prvog (ili prvu)…

Viktor Ivančić za Novosti.

Nedjelja (15:00)

Škola kod domaćeg ognjišta

Dežulović: Jebo sad hiljadu eura

Katolički templari i čuvari institucije obitelji iz mrijestilišta Opus Dei imaju za vas u ponudi novu sjajnu stvar: homeschooling. Što je to “homeschooling”? U najkraćemu, to bi bilo “kućno obrazovanje”, odnosno ono što bi se na hrvatskom reklo “obrazovanje kod kuće”. Najnoviji turbokatolički tik-tok izazov. Za razliku od tradicionalne škole, koncept homeschoolinga, međutim, ne podrazumijeva visoku školsku spremu roditelja, pače ne podrazumijeva nikakvu njihovu kompetenciju: za obrazovanje kod kuće roditelji trebaju imati samo prezir prema školi kao praonici mozga, djetetov izvod iz matične knjige rođenih i pismenu namjeru u tri primjerka da ga obrazuje kod kuće. itko neće provjeriti da li, na primjer, ćaća Hinko – koji je svog malog naumio školovati za centarfora Real Madrida, a malu da se dobro uda – uopće i sam ima završenu osnovnu školu. Kad bi to, uostalom, bila prepreka za homeschooling, bilo bi to flagrantno kršenje temeljnog prava ljudi na školovanje vlastite djece, samo zato što su nepismeni. Boris Dežulović za Novosti.

Nedjelja (10:00)

Kad AI laže bolje od političara na predizbornom skupu

Beck: Chatbotovi su vrlo uspješni u uvjeravanju, ali sve više haluciniraju

List Chicago Sun-Times iz Illinoisa objavio je popis knjiga za plažu pomoću ChatGPT-ja. Navedni pisci su poznati i priznati, ali nikada nisu objavili navedena djela. Piše to Boris Beck za Večernji list. O halucinacijama chatbotova govori se kad lažne podatke predstavljaju kao istinite, ali i kad odgovor zapravo nije netočan, no nije relevantan za postavljeno pitanje ili ne slijedi dane upute. Hakirani chatbotovi mogu usisati s interneta razne ilegalne podatke i tako olakšati kriminalne ili obmanjujuće aktivnosti. Organizirane su i debate ljudi i umjetne inteligencije, u kojima se pokazalo da je chatbot veoma uspješan u uvjeravanju. “Ako se uvjerljiva umjetna inteligencija može primijeniti u velikim razmjerima, možete zamisliti vojske botova koje mikrociljaju neodlučne birače.” Cijeli tekst na Narodu

31.05. (12:00)

Sauna – zadnje utočište balkanskog pervertita

Andrea Andrassy o ‘gender reveal partyjima’ u sauni: ‘Ništa oni ne rade’, ne službeno… ali saune su prepune golih ljudi koji nekako ipak uspiju bit neinvazivni


Ako to rade pametno, a većinom to rade točno tako – ako izuzmemo ovu trojicu special edition morona – znaju da im nitko zapravo ne može ništa. “Ništa on ne radi”, ne službeno, a i zna da je njegovo pravo da u sauni bude gol – i je, to mu nitko ne pokušava oduzet. Zna i da će ti, ako ga prijaviš, bit ponuđena opcija da gledaš u drugu stranu jer on stvarno zapravo ne radi ništa – nije on kriv što žene imaju prljave misli – zna da terorizira i zna da je, ako ne pred Bogom, barem čist pred zakonom i/ili pravilnikom saune.

Ispada, uvijek i zauvijek, da su manijaci vječno zaštićena vrsta, a na žrtvi je da se sama organizira i omogući si život bez pervertita. Ako znaš da te u saunama čekaju luđaci, nemoj ić u saunu, to je valjda logično i jednostavno – nema veze što si uplatila vikend s prijateljicom, skrati ga i idi doma. A kako bi bilo da se voajeri, manijaci i ostali teroristi počnu adekvatno sankcionirat na licu mjesta s jednakom razinom strogoće kojom se u saunama sankcioniraju badići? Andrea Andrassy za Miss7

31.05. (09:00)

Dotad gasi televizore, motaj kablove...

Basara: Autokolonizacija

Srbija društvo – bolje reči „grupa muškaraca, žena i dece“ jer mi i nismo društvo u sociološkom smislu reči – u kome svi o svakom misle sve najgore, u kome niko nikom ne veruje i u kome svako gleda kako da nekog prejebe. No, to nije ništa novo na ovom svetu. To je takozvano prirodno stanje čoveka. To je mentalitet darvinizma. Čovek je čoveku vuk i sl. Takvom stanju se u boljem delu sveta (donekle) stalo na put tako što su odnosi između ljudi regulisani političkim i pravnim sistemima koji obeshrabruju, a kad obeshrabrivanje ne deluje, sankcionišu darvinistički mentalitet. U Srbiji to nije bio slučaj. Pisac hoće da kaže da vlažni snovi „boljih društava“ i „boljih kuća“ – „bolji život“ i „normalno“ društvo – neće biti ostvareni dok se ne promeni mentalitet. Neki kažu da je to nemoguća misija, ja kažem da je to čas posla. Promene se programi televizora i uređivačke politike novinčina i kroz tri meseca eto ti boljeg mentaliteta. Svetislav Basara ne definira problem, već i predlaže rješenje.