Basara: Srbocentrizam - Monitor.hr
Nedjelja (14:00)

A đe smo mi tune? Bolje da ti ne kažem (a kazao je)

Basara: Srbocentrizam

Srbocentrizam je ogranak – možda je bolje reći: rođak sa sela – evrocentrizma, pojma/pojave koji se definiše kao shvatanje da je Evropa središnji, najkulturniji, nejprosperitetniji i najvažniji deo sveta. Do izvesne granice to shvatanje nije sasvim bez krčmara. U poslednjih hiljadu godina Evropa je bila rodno mesto svih značajnih dostignuća u kulturi, filozofiji, umetnosti, nauci i tehnici. Evropa je, doduše, bila i rodno mesto najmračnijih političkih doktrina i poprište najužasnijih verskih i svakih drugih ratova, ali znate kako je rekao vladika Rade: „Niko čašu medi još ne popi dok je čašom žuči ne zagrči.“ Evropu iz centra sveta – u kome se vekovima baškarila – nije izbacila Rusija, koja vekovima daje sve od sebe da je otuda izbaci, nego Evropino čedo Amerika (mislim na SAD), koja se otcepila od Britanske imperije ko, božemeprosti, Kosovo od Srbije. Evropa je još uvek neki svetski faktor isključivo zahvaljujući tome što (još uvek) ima puno para i što su neke EU zemlje nuklearne sile, a to je stvar koja se ipak računa. Svetislav Basara


Slične vijesti

Prekjučer (18:00)

Šutnja ponekad nije zlato

Pilsel: Vrijeme je za političko djelovanje hrvatskih biskupa

Dnevne vijesti o karakteru rata koji je izraelski premjer Benjamin Netanyahu poveo ne samo protiv terorista i ubojica Hamasa, već i protiv Palestinaca u Gazi više ne ostavlja prostora za mirno promatranje i za razmišljanje. Takav je stav španjolskih biskupa koji su prošli četvrtak objavili priopćenje kojim osuđuju ”etničko čišćenje” u Gazi, apeliraju da se otvore ulazi za humanitarnu pomoć, osuđuju napade na bolnice i izbjegličke kampove i jasno kvalificiraju djelovanje izraelskih snaga. Španjolska promovira međunarodnu koalciju za razbijanje kordona i ulazak humanitarne pomoći u Gazu i za uvođenje sankcija Izraelu. Crkva podržava! Recimo da se dogodi čudo, da se HBK oglasi o ratu u Gazi, da biskupe ipak zanima sudbina Palestinaca, ponajviše djece koja već umiru od gladi, kakav bi bio efekt toga očitovanja? Ako bi prvi efekt bio da hrvatski katolici ”razoružaju svoje duše”, kako od svih kršćana traži Lav XIV., već bismo mnogo dobili. Drago Pilsel za Autograf.

Prekjučer (13:00)

Što smije viriti s pozornice, a što mora biti zatrpano sramom

Andrea Andrassy o ponosno izloženim trbusima: Dad bod je cool, mom bod je naslovnica

Baby Lasagna se (sasvim sigurno) znojio u plavom, a Käärijä u zelenom iz kojeg je, primijetili su sigurno svi osim one osobe koja u svibnju tradicionalno žmiri, virila impresivna, vesela, masna trbušina. Btw, drag mi je čovjek, za slučaj da zbog ovog u nastavku pomislite da nije. “Trbušina” zvuči ružno, rekli bi na internetu da je to klasični body shaming, ali imam poantu. Čovjek ima trbuh, to je činjenica, a činjenica je i to da ga NITKO – ili barem gotovo nitko – uopće ni ne spominje.

Nije vijest ni tema. I neka nije, kog briga, ali zamislite da se s istom takvom “trbušinom” na pozornici pojavila žena. Imagine all the people. Zamislite količinu vijesti – i uvreda – koje bi generirao jedan veseli, poskakujući ženski trbuh koji neopterećeno viri iz kostima. Muški trbuh je beznačajna pojava – ništa povijesno, ništa pretjerano važno, ništa oko čega bi se trebalo pretjerano uzbuđivat. Imamo dakle, ideju da je dad bod normalna pojava o kojoj se ne mora pričat, a mom bod nešto o čemu se baš jako mora – ako dolazi uz pozitivnu konotaciju, onda je vlasnica takvog tijela “hrabra” jer ga nije sakrila ispod odjeće, ali češće dolazi uz negativnu, što je i dalje jedan od najklikabilnijih medijskih mokrih snova. Andrea Andrassy za Miss7

Nedjelja (22:00)

Kralj za podrum

Rašeta: Kraljeva nova bruka

Hrvati opet pune tamnice! Kralj Tomislav, kiparski rad Gorana Miškovića iz Kanade, odložen je u skladište samo nekoliko dana nakon što je svečano promoviran u Biogradu na Moru. “Spektakularna manifestacija” proslave 1100 godina hrvatskog kraljevstva pretvorila se zahvaljujući ovom čudu hrvatske naive u spektakularan fijasko. Miškovićev kralj Tomislav satira je koja bi se lijepo uklopila u stripove, ali kao spomenička plastika predstavlja neopisiv skandal. A taj je skandal samo izraz dubokog pada državnog ukusa. Među skoro stotinu spomenika Franji Tuđmanu, koji su razbacani po cijeloj Hrvatskoj, jedva ih je desetak koji nisu užasni. Desetak ih predstavlja kažnjivo djelo uništavanja kamena. Usporedimo li Tomislava Frangeša Mihanovića s Miškovićevim, vidjet ćemo koliko je Frangeš Mihanović bio ispred dotičnoga, dok o modernističkim poslijeratnim djelima (poput radova Vojina Bakića i Dušana Džamonje) možemo samo sanjati. Boris Rašeta za Novosti.

Nedjelja (15:00)

Njihov i naš holokaust

Markovina: Tri razloga hrvatske podrške Izraelu

Trebalo je proći puno vremena da bi europska visoka politika prihvatila ono što je javnosti u istim tim europskim zemljama bilo jasno od početka izraelskog napada na Gazu. A to je da taj napad ima očitu namjeru etničkog čišćenja. Hrvatska se nije pridružila simboličnom distanciranju od Izraela kao druge države EU, uz Plenkovićevo objašnjenje o kompleksnosti tog pitanja i milijun eura pomoći za UNICEF u Gazi kao gestu pranja savjesti. Primarni razlog zbog kojeg sam premijer ima stav kakav ima, jeste njegovo teško odustajanje od uhodanih centrističkih politika Europske unije. Drugi razlog podržavanja Izraela leži u prirodnoj averziji prema ljevici, jasno naklonjenoj patnji Palestinaca i u tome da dobar dio, ako ne i kompletno, desno biračko tijelo nedvojbeno podržava Izrael. Konačno, treći i neizgovoreni razlog, leži također u kompleksu odgovornosti zbog genocida kojeg je NDH provela, između ostalog i nad Židovima. Pri čemu tu teško možemo računati na svijest o moralnoj odgovornosti. Prije će biti da je riječ o strahu zbog optužbi za naslanjanje na takvu politiku. Dragan Markovina za Peščanik.

Subota (20:00)

Ako treba ponoviti, za one koji ne znaju šta je bilo

Dežulović: Tuđi čovik nikad neće znati

Na utakmici protiv Rijeke 18. svibnja 2025., doduše, gotovo cijeli stadion jest uzvikivao tradicionalni pozdrav iz Drugog svjetskog rata, ali to nije bio antifašistički pozdrav “Smrt fašizmu – sloboda narodu”, već upravo suprotan, dakle vrlo fašistički, ustaški pozdrav – sjeverna tribina uzvikivala je “Za dom!”, a istočna odgovarala “Spremni!”. Na dan kad su Pavelićevi ustaše Dalmaciju, Split i Hajduk 1941. poklonili talijanskim fašistima, i na dan kad je 1944. dovršena obnova Hajduka kao partizanskog kluba, Dalmatinci, Splićani i navijači Hajduka transparentom odaju počast Pavelićevim ustašama, istim onim ustašama koji su Dalmaciju, Split i Hajduk poklonili talijanskim fašistima. Boris Dežulović za Novosti.

Četvrtak (14:00)

Raste i trava dok se ne pokosi

Šajatović: Zašto Hrvatska nema ciljani rast BDP-a

Europska komisija morala bi imati instrumente za određivanje i kontrolu dogovorenog rasta. Do toga je, istina, dug put. Ali do tada bi Bruxelles mogao nametnuti državama članicama, kad već nameće sve do neodvojivih čepova, da u tekuću godinu izađu s ciljanom stopom rasta. Ali onda nastupe neoliberalni ekonomisti: nije na državama da planiraju rast, one samo trebaju stvarati uvjete da biznis lakše radi. Pa će se na kraju vidjeti kakav će biti BDP. Nije čudno što većina europskih političara na vlasti, uključujući hrvatske, obožava takav pristup. Kako bi rekla ekipa iz ‘Alana Forda’: ‘Ništa ne obećavamo i to izvršavamo.’ Ugodna je to pozicija. Kina si je odredila rast od 5 posto za ovu godinu, a to isto ima i SAD, Indija, pa i Poljska. Dok ostali europski političari, uključujući hrvatske, ne izađu iz zone komfora i ne vežu mandate uz brojčano obećani rast BDP-a, neminovni su porazi u globalnim nadmetanjima. Miodrag Šajatović za Lider.

Četvrtak (09:00)

Bitno da oni plešu svoje

Ivančić: Uzničko kolo

“Branitelji” – čiji su ugled i čast ultimativne društvene vrednote, pa svaka kriva riječ, a kamoli nedoličan ples, može biti ocijenjena “činom izrugivanja” ili vrijeđanja – funkcioniraju kao oruđe za održavanje etno-nacionalne higijene u javnome prostoru. Savršeno je svejedno jesu li zastupljeni u spomeničkom ili administrativnom formatu. “Branitelji” su se naprosto borili za zemlju u kojoj užičko kolo neće biti dopušteno plesati, tj. u kojoj ništa srpsko ne treba biti javno, tj. u kojoj će svemu srpskom biti zajamčena javna nevidljivost. S druge strane, prilično je teško pronaći djelić Hrvatske gdje spomenik braniteljima nije u blizini. Produkcija mitološke građe tolika je da ne priznaje zaostale krajeve. To što su trideset godina po okončanju rata “ratne rane” sve unosniji resurs za proizvodnju srbofobičnog ambijenta svakodnevice, za normalizaciju diskriminacije, nije posljedica ni srpske ratne agresije ni srpskog ratnog poraza, nego hrvatskoga mirnodopskog debakla. Viktor Ivančić za Novosti.

21.05. (19:00)

Zakasnili smo za prvi krug, ali preostaje nam poziv na drugi

Andrassy u stilu ‘Tijedna polu pismenosti’: U opče nema sumlje da će izač na iz bore

Andrea Andrassy u novoj kolumni za Miss7 poziva na izbore, a u pomoć će joj priskočit njezina omiljena Facebook institucija “Tijedan polu pismenosti” od koje je posudila raskošnu kolekciju “glasaćkog tjela” – ljudi koji će sasvim sigurno izać na izbore, nekad možda i samo zato da ukradu kemijsku ili na listić nacrtaju pimpek. Izašli bi i po kiši i po sljegu, a ako se vama ne da, sijetite se da se neda ni njima, ali važno im je da nebudu nećija jaja za farbalje. Izače i brojni strućljaci iz raznih podrućja znanosti. Od gradževinskih meteorologova, do astrologa i onih koji gledaju u kare (vjerojatno misle na svinjski kare, a to što ste vi perverzni je vaš problem). Izače i elergićari svih vrsata i uvijerenja. Izađite i vi, ne zato što imamo nevjerojatan izbor spektakularnih kandidata, nego zato što će oni koji pobijede lakše prodat gomilu gluposti ovim primjercima koji su vam sasvim sigurno napravili trajnu epilepsiju.

20.05. (01:00)

Studentarijo, balavurdijo, ne padajte

Basara: Krizno proseravanje

Proseravanju se, prema Frankfurtu, pribegava kad se nema (ili ne zna) šta reći ili kad se hoće reći nešto različito ili čak dibidus suprotno od onoga o čemu se proserava. Proserava se svugde i svi se (bar ponekad) proseravaju, ali nigde se ne proserava tako obilno i smrdljivo kao što se to radi u politici, a naročito u srpskoj politici, koja je nezvanični šampion sveta u političkom proseravanju. Saglasno „vlasnim“ proser efendijama i hanumama, sve bi bilo u redu i sve bi se vratilo u redovne tokove ukoliko bi protestna studentarija sledila primer „studenata koji hoće da uče“ i vratila se na predavanja i posvetila se učenju i polaganju ispita.

Na drugoj – da ne kažem baš neprijateljskoj strani – legion je ime proser-efendijama koje svoju klijentelu uveravaju da je kriza već rešena i da je potrebno još samo malo marširati, voziti bicikle i zborovati pre nego što se Vučić i kompanija strmopizde, posle čega ćemo živeti dugo i srećno u zemlji meda i mleka. Svetislav Basara.

19.05. (12:00)

'Jabuka ne silazi daleko s uma'

Dežulović: Kraj je blizu

Je li Republika Hrvatska – kad se danas sjetimo kakvi su joj sve pacijenti bili načelnici Glavnog stožera, šefovi Obavještajne uprave, članovi Vijeća za nacionalnu sigurnost i savjetnici predsjednice Republike – na koncu još dobro i ispala? Naravno da nije: ispala je upravo onakva kakvu su je pacijenti u svojim tisućljetnim glavoboljama sanjali.

Istinabog, moglo je izgledati da je Hrvatska dvadeset godina kasnije razmjerno normalna zemlja, u kojoj su samozvani proroci na psihijatriji, gdje im je i mjesto. Recimo, u emisiji Velimira Bate Bujanca, gdje je prorok Lošo nedavno predstavio svoju novu knjigu, bulazneći kako Hrvati uopće nisu Hrvati, nego potomci Ilira imenom Burini, koji su kršćanstvo primili još u prvom stoljeću. “Znači, nije pjesma ‘od stoljeća sedmog’, nego ‘od stoljeća prvog’?”, zajebavao je rastrojenog proroka čak i Bata Bujanec, onda znate kako je tužno i koliko nisko pao nekadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske. Boris Dežulović za Novosti.