Basara: Teorija katastrofe - Monitor.hr
20.06. (08:00)

I za to vam ne treba Nostradamus

Basara: Teorija katastrofe

U godinama u kojima je jednu za drugom objavljivao svoje knjige – početkom i sredinom devedesetih – Viriliova predviđanja razvoja globalne situacije izgledala su poprilično distopijski i naučnofantastično, a ako ih je neko i ozbiljnije shvatao – kao što ih je npr. shvatala moja teorijama katastrofe sklona neznatnost – onda je bio uveren da će se sva Viriliova predviđanja ostvariti u nekoj vrlo dalekoj, praktično nedoglednoj budućnosti.

Ali jbg, budućnost uvek dođe kad ona hoće, a ne kad nama odgovara. Da ne dužim. Pol Virilio je predvideo da će ubrzanje protoka informacija najviše ići naruku hitrini na zlo i brzini na grabež. Kao što vidimo, njegovo se predviđanje odavno ostvarilo. Nije to bilo sve što je Virilio predvideo. Predvideo je, nadalje, da će iz ubrzanja hitrine na zlo i brzine na grabež nastati politike, koje je on nazvao „politikama najgoreg mogućeg“, što će reči politike koje će između mirnog i nasilnog rešavanja konflikata uvek odabirati nasilno. (Mi smo, izgleda, išli ispred vremena.) Svetislav Basara


Slične vijesti

Jučer (18:00)

Jer je hodanje za siromašne

Andrassy: Gotovo nitko ne voli ići u ljekarnu, što ne znači da ćemo parkirat na način da zaustavimo tramvajski promet i udarimo vozača

Naša vozačica kaže da je samo na brzinu išla po kapi za oči, a s obzirom na smjer iz kojeg je auto parkiran, otvara se prilika za nagađanje da je došla iz obližnjeg salona. Salon je od ljekarne udaljen 350 metara, što je prosječno 459 koraka – 5 minuta pješice, 2 minute autom… osim ako ga nepropisno parkiraš i potučeš se, onda može bit i 3 godine posljedica, ali to je statistička anomalija. (Nagađam da je došla iz salona, možda uopće nije). Da je naša vozačica te nemile subote odlučila biti pješak, sve bi bilo drugačije, ali eto, išla je autom, zaigrala se putem i dobila ukor u putovnici (Večernji). Ono što znamo je da se ljudima sve češće TOLIKO ne da hodat da bi neki od njih, da mogu, autom uletili i u Poštu, a romobilom išli na zahod. Andrea Andrassy za Miss7

Ponedjeljak (22:00)

Rekli su im da se nose

Jergović: Melita Vrsaljko ili za koju smo Hrvatsku, onu Ivane Orleanske ili ovu Cece Arkanove?

Njezinom pokušaju da organizira Nosi se festival suprotstavila se skupina lokalnih nasilnika. Vođa im je, navodno, bivši branitelj – što u zemlji s pola milijuna bivših branitelja nije neko čudo – dok ostali nisu ni stigli biti branitelji. Legitimirali su se kao ustaše, jer su se glasali pokličem koji je ustaški, i prijetili su nasiljem Meliti Vrsaljko, zatim je udarali, nazivali je kurvom. Činili su joj sve ono što se inače radi Ivani Orleanskoj, samo što je još nisu spalili. Policija je stajala sa strane i odbijala je reagirati na njezine pozive u pomoć. Rekli su da joj je najbolje da napusti grad, jer ne mogu joj garantirati sigurnost. Policija je, dakle, u Benkovcu, ne samo pasivno, nego i aktivno sudjelovala u pokušaju protjerivanja jedne građanke.

Pa što je onda, zapravo, povod zabrane Nosi se festivala u Benkovcu? Prvo, treba zabraniti sve što nije tompsonovsko, ustaško ili crkveno. Sve što na bilo koji način vonja na kulturu ili na knjige. Treba zabraniti svijet u kojem postoji još čuđenje nad tim da ima budala koji pastrve uzgajaju u moru, a naranče sade po madžarskim pustarama. I drugo, možda važnije: ovo je zabrana Melite Vrsaljko. Policija je rekla sve o motivima zabranitelja predloživši napadnutoj da napusti grad, jer da joj ne garantiraju sigurnost. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske se time oglasilo kao visoki pokrovitelj “braniteljske” manifestacije u Benkovcu. Miljenko Jergović za svoj blog

Nedjelja (22:00)

Ali pomeni mu seksualnu orijentaciju, e to je već nagazna mina

Basara: Kultura revolucije

Nazvati ovde nekog „fašistom“, isto je što i reći mu „dobar dan“. Hoću da kažem: proizvodi isti efekat, tj. nikakav, tj. snažan bol u qwrzu. Niko se ne vređa kad ga neko nazove „fašistom“. A to bi trebalo da bude strašna uvreda. Stvar slično stoji i sa etiketom „ustaša“. Niko se ne oseća uvređenim kad ga nazovu „ustašom“. Ali zašto bi to bilo čudno u zemlji u kojoj se bliski prijatelji pozdravljaju tradicionalnim: „Pa gde si, pizda ti materina.“ Naši režimi (svih vremena i boja) jesu bili (manje ili više) nasilni, ali nijedan od njih nije ispunjavao ni minimum uslova da bi se mogao nazvati fašističkim. Da bi fašizam i nacizam uopšte bili mogući, potrebni su neki preduslovi: između ostalih gvozdena disciplina, naopak, ali funkcionalan sistem. Fanatična predanost „ideji“ i spremnost da se za tu ideju pogine, a to su sve stvari deficitarne u Srbiji… Svetislav Basara

Subota (21:00)

Nisu stereotipi, već predvidljivo društvo

Dežulović: Domovina stereotipa

Jedan od popularnijih je, recimo, onaj o glasnim vođama hrvatskih branitelja iz kojekakvih i svakoraznih onih, kako se reče, “udruga proisteklih iz Domovinskog rata” – polupismenim i sredovječnim rmpalijama, proćelavim i bezvratim stereotipovima nepovratno zaglavljenima u ratne devedesete, koji nose lance s križevima, majice na Bleiburg i tetovaže “Srbe na vrbe”, pa u svakoj takozvanoj “kulturi” vide blud, nemoral, jugonostalgiju i ljevičarsku ideologiju, a na svojim tužnim dernecima nakon Thompsona i deset piva jedni drugima padaju u oznojene zagrljaje urlajući refrene srpskih turbofolk zvijezda, na čelu sa samom “srpskom majkom” Cecom, udovicom ratnog zločinca Željka Ražnatovića.

Ispostavilo se, naime, kako je Thompsonovu pjesmu mlada kadetkinja Policijske škole “Josip Jović” zapravo pjevala dok je, provocirajući svoju cimericu islamske vjeroispovijesti, na školskoj oglasnoj ploči šarala ustaški simbol, veliko slovo U s križem, zbog čega je isključena s akademije i osuđena na Prekršajnom sudu.

Nakon čega je, shvatili ste, svoj blistavi pjevački talent bila prinuđena uložiti u karijeru kafanske pevačice.

I što nakon svega kaže rmpalije starog kći, progonjena hrvatska domoljupka i nesuđena redarstvenica, žrtva duboke države koja za život mora zarađivati pjevajući pjesme Cece Ražnatović? Kaže: “Vi koji danas pod krinkom ‘kulture’ promovirate blud, nemoral, jugonostalgiju i ljevičarsku ideologiju niste dostojni ni spomenuti branitelje, a kamoli ih vrijeđati!”

I onda kažu, stereotip… Boris Dežulović za Novosti

28.08. (21:00)

Ljubimo se pred kamerama, psujemo se u klozetu

Basara: Promena moda komunikacije

Prekinuti svaku komunikaciju s političkim neistomišljenicima, gledati na političke protivnike i neistomišljenike kao na neprijatelje i/ili izdajnike, na kraći rok donosi određene benefite, ali na duže staze rušenje komunikacionih mostova iza sebe i zatvaranje vrata dupetom obavezno završi krkom u pizdu. Osim toga, u nekomunikativnosti, namrgođenosti i na krv i nož zavađenosti iz devedesetih bilo je dosta estradnih momenata i foliranja.

Poprilično sam se iznenadio – gledao sam, što rekle novindžije, „u neverici“ – kako javno i pred TV kamerama na krv i nož zavađeni i popičkani poslanici vlasti i opozicije ruke šire, u lica se ljube i prijateljski ćaskaju, neki i za istim (jeftinim) stolom. Videvši da sam se našao u čudu, moj drug Vladan se nasmejao i rekao mi: „To ti je politika.“ (I to i jeste.)

Konačno, kanali podzemne komunikacije na relaciji vlast-opozicija bitno su doprineli da petooktobarski prevrat prođe uz minimum žrtava u ljudstvu i materijalu; priču znate, u stvari znate pričinu zvaničnu, skraćenu i izvitoperenu verziju, ali i bolje je da više ne znate, jer bi moglo da vam se dogodi da umrete pošto ste previše znali. Svetislav Basara

28.08. (15:00)

Kritičari u šoku: Turisti odbili poslušati prognoze

Šajatović: Nije bilo pametno prognozirati slom turističke sezone

Suprotno prognozama mnogih kritičara, ovogodišnja turistička sezona nije propala. Ako se i mogu s rezervom uzeti podaci eVisitora o jedan posto više dolazaka i noćenja, podaci Ministarstva financija o fiskalizaciji trebali bi biti pouzdani. A oni kažu da je u srpnju broj fiskaliziranih računa bio 1,2 posto veći nego u lanjskome srpnju, a iznos 6,1 posto veći. U prvoj polovini kolovoza izdano je 2,5 posto više računa, a iznos je bio 7,7 posto veći. To je još jedan primjer koji će dodatno pojačati frustraciju mnogih koji osjećaju da ekonomija ne ide u dobrom smjeru, a službeni podaci to demantiraju. Izgledno je da će BDP u 2025. biti iskazan rastom od oko tri posto. Što će premijer Plenković sa zadovoljstvom, selektivnim biranjem dodatnih podataka, nabijati na nos kritičarima. Miodrag Šajatović za Lider.

27.08. (20:00)

Osim ako jesmo

Jergović: Kako je odavno propao hrvatski nogomet, a da mi toga nismo svjesni

Još od kraja devedesetih, Hajduka od kasnoljetne katastrofe u utakmicama protiv albanskih, irskih, slovačkih klubova spašava uglavnom sreća u žrijebu koji mu, recimo, nanese – Everton. A protiv Evertona nije sramota izgubiti. Isto je, međutim, i s drugim hrvatskim klubovima, uz poluizuzetak zagrebačkog Dinama. Dinamo se, naime, uspijeva katkad nositi s klubovima boljim od sebe. Naročito ako ga podcijene. Inače završi kao protiv Bayerna, i još bude sretan što su mu Bavarci zabili 9, a da su ozbiljnije igrali, zabili bi mu barem 12. Prvi razlog zašto naši klubovi gube jest taj što u Hrvatskoj ne postoji nogometna liga unutar koje bi se mogla stvoriti ozbiljna natjecateljska konkurencija. Što onda znači i to da ne postoji pretpostavka da se od živoga muškog mesa, što se pokupovalo na kojekakvim nogometnim tržnicama, formiraju ozbiljni tipovi. Hrvatska liga je premalena, a pritom u njoj jedva da uz Hajduk (najveći hrvatski klub) postoje još tri-četiri kluba (Dinamo, Rijeka, možda Osijek i Istra) koji imaju svoje navijače. Klubovi bez navijača (primjerice Lokomotiva ili Gorica) zgodni su sparing partneri u prijateljskim utakmicama, ali oni ne mogu činiti ligu. Miljenko Jergović za svoj blog (piše valjda za one koji ne prate ili one koji se još uvijek nadaju)…

27.08. (19:00)

Cancel kultura, samo obrnuta

Dr. Gonzo: Zabranitelji festivala™ – novi hrvatski kulturni brend

Zabranitelji su nam se namnožili. Kao gljive poslije kiše, samo što od njih ne možeš napraviti dobar rižoto, a ni dobar vic. Ne moramo kolektivno skandirati stihove iz ratnog dnevnika, ali Thompson i događanje naroda na Hipodromu je bio samo prvi metak iz startnog pištolja u utrci zvanoj „tko će više toga zabraniti“. I onda — Bajaga. Bajaga! Lik koji svira o ljubavi, gitarama i životu koji je „nekad siv, nekad žut“. Zabranjen jer netko na Facebooku osjeti miris „nedomoljublja“. I dolazimo do Benkovca i njegovog vrlog komandanta zabranitelja, koji vodi udrugu dragovoljaca, a sad i kulturnu policiju. On i ekipa tvrde da u Benkovcu nema mjesta za Frljića i „izdajnike“ jer to vrijeđa Domovinski rat. Festival otkazan, publika proglašena „nepoželjnim gostima“. Benkovac – kulturni geto. Ulaz samo za domoljubno podobne, sve ostalo automatski deportirano u imaginarni logor umjetničke nepristojnosti. Zabranitelji nisu branitelji kulture. Oni su diletantski cenzori u uniformi samoproklamiranog domoljublja. Reality show na otvorenom, tragikomedija u tri čina, oružje: megafoni i zabrane, pobjeda: zatvoriti kazalište. Dr. Gonzo za Monitor…

27.08. (18:01)

Zabranitelji, megafoni i fantomski ratovi

Dr. Gonzo: Zabranitelji festivala™ – novi hrvatski kulturni brend

Zabranitelji su nam se namnožili. Kao gljive poslije kiše, samo što od njih ne možeš napraviti dobar rižoto, a ni dobar vic. Prvo su krenuli na Thompsona — i svi smo mislili: „E, sad ćemo vidjeti ima li društvo filter.“ Filter? Ma da, filter je bio samo fikcija. Jer ne, ne moramo kolektivno skandirati stihove iz ratnog dnevnika, ali Thompson je bio samo prvi metak iz startnog pištolja u utrci zvanoj „tko će više toga zabraniti“.

I onda — Bajaga. Bajaga! Lik koji svira o ljubavi, gitarama i životu koji je „nekad siv, nekad žut“. Zabranjen jer netko na Facebooku osjeti miris „nedomoljublja“. Nakon toga Benkovac – predstava, fikcija, mašta, gluma – stopirana. Sad i Šibenik. Festival kao bojno polje za kulturne atentatore. Svi odjednom postaju povjesničari, kustosi i stražari nacionalne čistoće, šilterice na glavi, škrgutavi zubi, metri u rukama: „Previše slobode? Skrati odmah!“

I dolazimo do Benkovca i njegovog vrlog komandanta zabranitelja, koji vodi udrugu dragovoljaca, a sad i kulturnu policiju. On i ekipa tvrde da u Benkovcu nema mjesta za Frljića i „izdajnike“ jer to vrijeđa Domovinski rat. Festival otkazan, publika proglašena „nepoželjnim gostima“. Benkovac – kulturni geto. Ulaz samo za domoljubno podobne, sve ostalo automatski deportirano u imaginarni logor umjetničke nepristojnosti.

I sve bi to još prošlo kao balkanski Monty Python na LSD-u, da se ne javi zapovjednik specijalne jedinice „Ajkula“. Čovjek koji je ratovao stvarno, ne u Cinestaru, nego na bojišnici, i mrtav-hladan proziva vrlog zaranitelja: lažno predstavljanje, „plačipička i dezerter“ – rat vidio samo kad je kupio kartu za Terminatora 2.

A kad misliš da apsurd ne može više, dođe bonus scena: Kćer mu pjeva Cecine pjesme. Cecu – udovicu Arkana, čovjeka čije su postrojbe palile i ubijale po Hrvatskoj. To oca ne dira. Braniteljsku čast ne dira. Domovinski rat ne dira. Ali predstava? Festival? To je, dragi moj, crvena linija!

Zabranitelji nisu branitelji kulture. Oni su diletantski cenzori u uniformi samoproklamiranog domoljublja. Reality show na otvorenom, tragikomedija u tri čina, oružje: megafoni i zabrane, pobjeda: zatvoriti kazalište.

Jer, realno – tko god zabranjuje kulturu, ne brani Hrvatsku. Pretvara je u klaustrofobičnu garderobu gdje se sve mora zakopčati do grla i smijati samo dopuštenim šalama. Ovo nije domoljublje. Ovo je sterilni strah, zapakiran u šuškanje plastične zastavice.

27.08. (12:00)

Ljeto je, nosite što hoćete (osim ako ste naturist)

Andrassy: NI SLUČAJNO u kratkim ljetnim haljinama ako ste stariji od 25, ako ne želite da na vas viče gospođa s interneta koju ni ne znate

“Za koga si se TI sredila?” je jedna od najčešćih rečenica iz mog djetinjstva iako se nikad zapravo nisam pretjerano sređivala, a od nje sam bježala namjernim odabirom “primjerenih” odjevnih predmeta; primjereno je funkcioniralo po principu “što gore, to bolje, što ružnije, to pametnije.” Sasvim prikladno, riječ je o ljudima koji će prvi tvrdit da odijelo ne čini čovjeka, ali to je ironija koja se valjda izgubila putem. Neću se ni oblačit “u skladu sa svojim godinama” jer su to najčešće izmišljotine ljudi koji više ne stanu u svoje najdraže stvari iz mladosti, što možda nije lijepo za reć, ali nije ni daleko od istine. Ne stanem ni ja u hrpu svojih pa se ne ljutim na ljude koji nemaju veze sa mnom. U skladu s mojim godinama je da živim za sebe, što bi trebalo bit i u skladu s godinama ljudi koji “dobronamjerno” osuđuju druge jer su se “sredili” – nisam se sredila protiv drugih, nego sebi, u skladu sa svojim željama. Andrea Andrassy za Miss7