Basara: Teorija katastrofe - Monitor.hr
Danas (08:00)

I za to vam ne treba Nostradamus

Basara: Teorija katastrofe

U godinama u kojima je jednu za drugom objavljivao svoje knjige – početkom i sredinom devedesetih – Viriliova predviđanja razvoja globalne situacije izgledala su poprilično distopijski i naučnofantastično, a ako ih je neko i ozbiljnije shvatao – kao što ih je npr. shvatala moja teorijama katastrofe sklona neznatnost – onda je bio uveren da će se sva Viriliova predviđanja ostvariti u nekoj vrlo dalekoj, praktično nedoglednoj budućnosti.

Ali jbg, budućnost uvek dođe kad ona hoće, a ne kad nama odgovara. Da ne dužim. Pol Virilio je predvideo da će ubrzanje protoka informacija najviše ići naruku hitrini na zlo i brzini na grabež. Kao što vidimo, njegovo se predviđanje odavno ostvarilo. Nije to bilo sve što je Virilio predvideo. Predvideo je, nadalje, da će iz ubrzanja hitrine na zlo i brzine na grabež nastati politike, koje je on nazvao „politikama najgoreg mogućeg“, što će reči politike koje će između mirnog i nasilnog rešavanja konflikata uvek odabirati nasilno. (Mi smo, izgleda, išli ispred vremena.) Svetislav Basara


Slične vijesti

Prekjučer (07:00)

Kod nas velike uštede

Dežulović: Jebo sad milion evra

I naravno da se Plenković grohotom smije. Koja je razlika između Srbije i Hrvatske, u kojoj on i Vučić jednako drže potpunu i apsolutnu vlast? Golema: Srbija je kužna despotska diktatura i ruska gubernija, a Hrvatska moderna demokratska država i članica Europske unije. Vučić je apsolutistički autokrat srednjovjekovnog tipa koji već desetak godina Srbijom vlada uz pomoć policije, stranačkih milicija i krađama glasačkih listića, a Andrej Plenković zapadni lider luksemburškog tipa koji već desetak godina Hrvatskom vlada demokratski, transparentno i pošteno, bez ljudi na ulicama, policije i zvučnih topova. Distopijska Vučićeva Srbija trese se na rubu građanskog rata, a utopijska Plenkovićeva Hrvatska trese se samo kad Modrić zabije iz penala.

Građani Kosjerića za onih su pedesetak glasova dobili tako asfalt, televizore, frižidere, freze, pakete hrane, sendviče, sokove, novac u gotovini i ukusno dizajnirane upaljače, a građani po prilici jednako velike Korčule, u kojoj je HDZ pobijedio za samo četiri glasa, nisu dobili ni onih par kilometara asfalta do Račišća. Televizore, frižidere i hranu, što da vam kažem, sami kupuju od svojih para. Tri milijuna eura za pobjedu u Kosjeriću?! S tri puta manje para, manje od milijun eura uloženih u kampanju, Plenković je prošle godine s HDZ-om pobijedio na parlamentarnim izborima! U cijeloj državi! Boris Dežulović za Novosti.

Utorak (16:00)

Sad je sve jasnije

Dežulović: Tajna Gatesovog cjepiva

Svašta nešto dogodilo se, rekoh, u međuvremenu, ruskom invazijom na Ukrajinu započeo je Treći svjetski rat, umjetna inteligencija i Temu preuzeli su naše živote, pa genocid u Gazi, Donald Trump i sovjetski savez američkih država, uspon i pad Elona Muska, poraz HDZ-a u Baškoj Vodi nakon pune trideset dvije godine, svijet se nepovratno promijenio i zaboravio onu davnu svjetsku pandemiju i paniku zbog Gatesova cjepiva, svijet se nepovratno promijenio da nikad više ne bude isti, i malo tko – ako itko uopće igdje ikad više – spominje covid-19.a nitko – ili barem nitko do građanke Grabar-Kitarović –  nije pomislio kako je sve zapravo i počelo od te pandemije i Gatesovog cjepiva za kontrolu retorike.

Pa ipak, strašnu smo svjetsku pandemiju zaboravili kao da je bila davna neka noćna mora. Cijepili smo se po dva, tri puta, na koncu se čak i zajebavali sa strašnim covidom, posljednjega smo “preboljeli” u jedno jutro, na nogama, čak i bez temperature – da se nismo testirali, ne bismo ni znali da smo ga imali – i svijet se nastavio okretati, da danas, četiri-pet godina kasnije, nitko više i ne pamti svjetsku paniku od cjepiva, boostera i Gatesovih čipova. Boris Dežulović primjećuje nešto za N1.

Ponedjeljak (22:00)

Jedan bi u penziju, drugi u EU, treći nikako do Pantovčaka

Milanović i Tomašević najavili svoje zadnje mandate na trenutnim funkcijama, Plenkoviću ostaje dilema: novi mandat ili europska karijera

Ishod ovogodišnjih lokalnih izbora nije označio samo završetak intenzivnoga superizbornog niza u Hrvatskoj, nego je i (re)konfigurirao odnose političkih snaga u zemlji. Njih i dalje predvode isti akteri kao i u prethodnom izbornom ciklusu, pri čemu su najzvučnije izjave dali Zoran Milanović i Tomislav Tomašević, one o svojim zadnjim mandatima na aktualnim položajima. Hoće li zemlja i njezin glavni grad krajem desetljeća imati nove čelne ljude? Tomašević, potpuno drukčijega političkog i osobnog profila, ima isti limit kao i Bandić: i dalje se ne uspijeva nametnuti kao političar nacionalnog utjecaja. Plenković, koji je premlad za političku mirovinu, će ili četvrti put voditi svoju stranku na parlamentarnim izborima te nastojati i dalje biti premijer ili ga čeka odlazak s te dužnosti, ako ne u oporbu, onda u neke od europskih institucija, gdje bi ga željeli vidjeti i mnogi iz HDZ-a. Boško Picula za tportal

Ponedjeljak (09:00)

Grad anđela gori

Starešina: U pozadini sukoba u L. A.-u je zapravo politički rat za Kaliforniju

Prizori iz Los Angelesa koji su ovih dana preplavili medije i društvene mreže više podsjećaju na prizore iz ratne zone nego na slike iz glamurozne prijestolnice svjetskog šoubiznisa i sinonima za filmsku industriju. No to je u svojoj biti politički rat koji je bio gotovo neizbježan. Bilo je samo pitanje u kojem trenutku i kojim povodom. Stvarni L. A. već dugo ne odgovara onim prastarim slikama iz zlatnog doba Hollywooda. L. A. je danas grad u kojem se ultrabogatstvo i glamur najizravnije susreću s bijedom, beskućništvom i ovisnostima, doslovce jednim pored drugog, sa stopom kriminaliteta pri američkom vrhu, ideološko-politički pozicioniran kao prijestolnica kulture ‘buđenja’, ‘otkazivanja’ i LGBTQ+ ideologija, gospodarski prenapregnut do neodrživosti.

Povratak predsjednika Donalda Trumpa u Bijelu kuću, s beskompromisnom politikom suzbijanja ilegalnih migracija i razbijanja narkokartela, koja uključuje i deportacije, kao i činjenica da je L. A., sa svojom političkom upravom i celebrityjima koji je podupiru prepoznatljivo uporište Demokratske stranke u SAD-u, pretvorili su grad u poprište najoštrijega političkog sukoba s elementima nasilja. Prinudne deportacije koje provodi Trumpova administracija bile su tek neposredni povod sukoba i kaosa u L. A.-u. Višnja Starešina za Lider.

Nedjelja (12:00)

Biblijskim rječnikom

Beck: Elon Musk i ‘gnusoba pustoši’

Elon Musk je opisujući Trumpov zakon o deficitu upotrijebio izraz „abominacija“, koji se zbilja može prevesti kao odvratnost, grozota ili nakaznost, ali inače je specifično biblijski termin. Nalazi se samo na nekoliko mjesta u Svetom pismu, na hrvatski se prevodi kao „gnusoba pustoši“, i nitko zapravo ne zna što znači, ali čini se da se odnosi na praksu drevnih osvajača koji bi u jeruzalemski Hram unosili kipove svojih božanstava. Za Židove to je bila najveća moguća blasfemija, ultimativni grijeh – gnusoba moralne pustoši.

Kada je Musk upotrijebio taj izraz, imao je na umu točno tu usporedbu: Bijela kuća je Hram u kojem se našao lažni bog. To je bilo usmjereno na bijele američke evanđeoske kršćane koji glasaju za Trumpa u velikoj mjeri jer ga, unatoč njegovim očitim moralnim slabostima, smatraju Božjim poslanikom – samo će oni odmah prepoznati kakva je to abominacija u Washingotinu i što to znači. Svima nama drugima to je obična uvreda, ali oni koji marljivo čitaju Bibliju, shvatit će je u političkom ključu. I mi u Hrvatskoj imamo svoje pseće zviždaljke, bijelo i crveno polje na grbu jedna je od njih , tvrdi Boris Beck za za Večernji list i za Narod.

Subota (16:00)

„Imam dobru i lošu vest, loša je da je danas za ručak čorba od govana, a dobra je da čorbe ima kol’ko ‘oćeš“

Basara: Prognoza

Lepo je i davno Hegel objasnio da se robovi ne oslobađaju zato što jačaju, nego zato što gospodari slabe. Kao i sve vremenite stvari, i autoritarnost je podložna procesima propadanja i slabljenja, tako da će Srbija, ako ne okrene list i ako stvari nastave ovim tempom, prema mojoj prognozi prestati da bude autoritarna tamo negde oko 2248, plus-minus 10 godina.

Garantujem za tačnost prognoze. Kome garantujem? Kako kome? Dalekom nekom pokolenju iz 2248. godine, koje ako me se seti za Dan državnosti, setiće se, a ako me se ne seti, čuće seriju snažnih eksplozija. Neće to biti atomski napad. To će meni pucati qwrz što me se daleko pokolenje nije setilo. Malo ćeranja komedije nikad nije naodmet. Svetislav Basara

Subota (14:00)

U stanicu šnjima

Andrassy: Ako možemo kemijski kastrirat pedofile, možda ćemo u budućnosti moć čipirat kretene za volanom kojima su pješaci i ostali vozači samo ručnici preko kojih se slobodno gazi

Trenutno su u dućanima aktivne “back to school” akcije jer je nova školska godina “iza ugla” – tako kažu na radiju iako tekuća još nije ni završila, ali već smo navikli na to da nas se konstantno tjera da živimo nekoliko mjeseci u budućnosti. Valjda zato ekipa na autoputu vozi zabijena u tuđi auspuh – bez držanja razmaka, bez ideje da će se, ako dođe do neplaniranog kočenja, vjerojatno zabit u auto ispred sebe. Valjda zato i vole pretjecat kolonu preko pune crte – to što će možda usput poginut i/ili ubit nekog drugog je mala, zanemariva cijena, važno je da stignu prije nego što su stigli, pa makar i mrtvi.

Živimo i u budućnosti u kojoj tehnologija sasvim sigurno može onemogućit obijesnim vozačima da nastave bit jednako obijesni nakon što se dobro isplaču na ramenu odvjetnika i odrade par mjeseci punog pansiona u zatvoru. Hear me out, ionako smo još uvijek u halucinaciji o pravdi – sigurno se može napravit neki čip koji bi luđacima za volanom mogao deaktivirat ruke… NAKON što izađu iz zatvora u kojem su bili prekratko. Ne nužno zauvijek, ne nužno ni na 24 sata u danu, možda samo kad čip osjeti da luđak pokušava vozit – bez vozačke može i dalje, a bez aktivnih ruku sigurno ne može. Too harsh? Nije uopće, luđaci za volanom nikom ne bi nedostajali, a ovo bi samo bila jedna zaslužena, privremena sinkopa ekstremiteta. Razmišlja Andrea Andrassy za Miss7

Subota (00:00)

Da 'prostite na naslovu...

Ivančić: Deklaracija o krivom kurcu

HAZU Deklaracijom o hrvatskome povijesnom grbu zapravo apelira da se prestane s ocrnjivanjem Endehazije. Kao što je to činio legitimirajući ustaški pozdrav na zahtjev Vlade, ili tražeći od zemalja susjednih Hrvatskoj da podrže kanonizaciju kardinala Alojzija Stepinca, jer da im u protivnome treba uskratiti podršku za primanje u EU. Akademija naprosto smatra da Pavelićeva kvislinška država i njena nacistička ideologija ne smiju biti izložene ludilu “suvremene ideologizacije”, nego tretirane kao fatumi koji će se bezbolno uklopiti u slavnu i časnu hrvatsku povijest. U ovoj fazi rehabilitacije, vidimo, preko bijeloga kvadrata radi se na promociji ustaškoga znamenja. Je li zbog toga kriv kurac završio u naslovu? Za više informacija obratite se uredništvu lista, autor se ograđuje. Što se njega tiče, naslovna metafora (za koju ne snosi odgovornost) uspješno dočarava i mjeru društvene izlišnosti krovne ustanove nacionalne duhovnosti. Viktor Ivančić za Novosti.

12.06. (14:00)

Za to će vrijeme smišljat što će pred iduće izbore

Šajatović: Tri godine bez izbora? Dobro vrijeme za nečinjenje

Po svemu sudeći, ‘tri godine bez izbora’ proći će kao i najveći broj godina u prvoj četvrtini 21. stoljeća. Usporenim i naknadnim reakcijama na krizne situacije, prepuštanjem briselskim činovnicima da umjesto naših vođa osmišljavaju hrvatsku budućnost. I provođenjem neopasnih ‘reformi’ kakva je na primjer zabrana zatvaranja lođa na zgradama i stavljanja klimatizacijskih uređaja na njihova pročelja. Recimo da se nešto i petlja oko digitalizacije državnog aparata. Ali to je preklanjski snijeg. Danas se ozbiljne vlade bave umjetnom inteligencijom. Europska komisija odabrala je desetak zemalja članica kojima će sufinancirati gradnju takozvanih AI tvornica. Hrvatska nije na popisu tih zemalja. Kod nas je fokus na obnovi željezničkih tračnica. Kasni se 20-30 godina, ali, kako kažu u Dalmaciji, ‘vrag prišu odnija’. Kad za deset godina, možda, obnovimo tračnice, onda ćemo se baviti umjetnom inteligencijom. Ima vremena. Miodrag Šajatović za Lider.

12.06. (00:00)

Herojski fetus savladao sve prepreke nacionalnog identiteta – bez epiduralne

Ivančić: Identitluk Marije Selak

Kako je točno Marija Selak Raspudić “uspjela se roditi kao Hrvatica”?  Što je prije čina porođaja konkretno poduzimala, s kakvim se problemima suočavala, kakve je sve prepreke svladavala da bi na kraju “uspjela se roditi kao Hrvatica” i zbog toga poslije bila “ponosna”? Jesu li uspjehu Marije Selak Raspudić pridonijeli članovi medicinskog osoblja u porodilištu ili se on dogodio nezavisno od njih?

Da li je netko od tih krasnih ljudi danas u njenom izbornom štabu? Treba li činjenica da je Marija Selak Raspudić izabrala roditi se kao Hrvatica – pa onda u tome i uspjela – voditi zaključku da su fetusi samosvjesna ljudska bića i da je, prema tome, abortus ubojstvo? Usudi li se tkogod pretpostaviti da je Marija Selak Raspudić slučajno rođena kao Hrvatica, što bi mogao misliti o osobi koja slučajnost predstavlja kao vlastiti uspjeh? Da se, umjesto kao Hrvatica, rodila kao Španjolka, Romkinja, Šveđanka ili Srpkinja, bi li to Marija Selak Raspudić smatrala neuspjehom? Viktor Ivančić postavlja prava pitanja za Novosti.