Basara: Zašto nas mrze? - Monitor.hr
13.09.2021. (09:00)

"Srbima pravoslavlje služi da mrze okolne narode"

Basara: Zašto nas mrze?

Prilažem prijedlog za razmišljanje (i istraživanje) pitanja od 1.000.000.0000.000 sendviča: zašto nas mrze? Zato što se strasno mrzimo između sebe i što se – kad god nam se ukaže prilika – međusobno tamanimo, a da bismo to zabašurili pred samima sobom, udarnički se foliramo da vatreno volimo Srbe koji sticajem višljih sila žive u okolnim zemljama. Da li ste, recimo, videli uzoritu sabornost i Vučićevih sinova svetla, i Ðilasovih sinova tame (i vice versa) i njihovu ushićenost zbog uspešnog desanta na ustoličenje. Ako ste se možda zapitali da li su se CG Srbi zapitali “pa čekaj malo, da li je realno da toliko vole nas, kad se toliko mrze između sebe” – znajte da nisu, jer se i CG Srbi udarnički mrze između sebe… piše Svetislav Basara koji odlazi na godišnji nema ga do 1. listopada. Bon voyage.


Slične vijesti

Danas (13:00)

FOMO po naški

Krušelj: Plenkoviću, nemaš brige, nije ovo Srbija

Ovih dana na društvenim mrežama i pojedinim portalima nalazimo poruke i rasprave o tome kako hrvatski studenti kreću o organiziranje štrajka većih razmjera (tportal). Za tri bi se tjedna trebao paralelno održati u desetak najvećih hrvatskih gradova. Njegovi su organizatori dvije navodno odvojene skupine, koje dosad, ako su informacije točne, nisu ni međusobno komunicirale. Glavni razlozi za izlazak studenata na ulice leže u sve višim troškovima života, nemogućnosti mladih da se upuste u avanturu koja se zove rješavanje stambenog pitanja, ali i njihov bunt protiv politički sponzoriranog kriminala, korupcije, klijentelizma i nepotizma.

Nema dvojbe da su srbijanska zbivanja u najvećoj mjeri utjecala na najavljene hrvatske proteste. Između situacije u jednoj i drugoj državi postoje, ipak, bitne razlike. Ozloglašeni je Vučić svoju autoritarnost dovodio do apsurda, vrijeđajući inteligenciju svakog građanina, ukidajući slobodu medija, a i progoneći svakog oponenta. Imao je patološku potrebu da kontrolira doslovno svaki segment društva. Strahotni je okidač masovnih prosvjeda bilo rušenje novosadske nadstrešnice, simbola korupcije, što je odnijelo 16 života. Ovdje bi se organizatori mogli suočiti i s najbanalnijim problemom, odnosno pomanjkanjem kulture javnog prosvjedovanja. Željko Krušelj za Danicu

Danas (11:00)

Dan za memento mori

Beck: Smrt dalekih i nepoznatih ljudi nas lako uljuljka u zaborav naše vlastite smrti

Suvremena kultura obećava nam mogućnost neograničenog razvoja: možemo produljiti život, popraviti tijelo, upravljati izgledom, optimizirati sposobnosti i neprestano započinjati iznova – u takvu se poretku smrt pojavljuje kao posljednji neuspjeh. Ako je ideal stalno napredovanje, produktivnost, mladost i samorealizacija, smrt tom idealu proturječi: ona prekida projekte, poništava planove i podsjeća nas da ni najveća osobna postignuća ne mogu ukloniti konačnost. Mi se ne bojimo smrti, mi se bojimo da ćemo izgubiti mogućnost da postanemo ono što želimo biti. Smrt dalekih i nepoznatih ljudi umiješana je u nestvarnost zbilje pa nas i ne može dirnuti. Ona je informacija, statistika, spektakl ili predmet komentiranja pa nas lako uljuljka u zaborav naše vlastite smrti, piše Boris Beck za Večernji list (i za Narod)

Danas (00:00)

Nešto kao njihova Gospa

Dežulović: Vladika Vučić i Volja Nevolja

I stvarno, nakon što je u izbornu nedelju patrijarh Porfirije “u ime Gospoda našeg Isusa Hrista pozvao da se sa poverenjem u Boga prihvati ono što demokratski procesi pokažu i što bude rezultat, da znamo da je to volja Božja” – “možda ne za nas u datom trenutku potpuno razumljiva, ali ipak volja Božja”, objasnio je patrijarh – isto je požurio da prizna i sam sluga Božji Aleksandar Vučić. “Ukoliko izgubimo, da priznamo biračku volju, ukoliko pobedimo, niko nam tu pobedu neće oduzeti”, te je nedelje nakon glasanja poručio novinarima ražalovani vladika. “Srbija bira u kom smeru ide, da li ide u budućnost ili u prošlost, u vreme pljačkaških privatizacija, ekonomskog razaranja zemlje, političkog ponižavanja i nacije i cele države. Pa ćemo da vidimo kako ljudi budu odlučili. Volja naroda je volja Boga. Vox populi, vox Dei.”

I onda, jebiga – izvini, mama – Bog odlučio kako je odlučio. Njegovom voljom Srbija je izabrala, kako ono, “prošlost, vreme pljačkaških privatizacija, ekonomskog razaranja zemlje i političkog ponižavanja nacije i cele države”. Božjom voljom Srbi će tako progoniti Vučića “zato što nikada neće moći da izgrade ni onoliko bolnica, ni onoliko puteva, ni onoliko pruga”, Božjom voljom “nastaviće se teror, gasiće televizije koje to neće da prihvate, iživljavaće se na ljudima i skidati glave kao nervni bolesnici”, sprovodiće se “teror nad ljudima koji drugačije misle, batinanje, prebijanje i razbijanje”. Gospod Bog, ukratko, ispao nešto kao vođa Nebeskog klana. Volja Nevolja. Boris Dežulović za Novosti

Jučer (20:00)

Jeftinije, ali s mogućnošću smrzavanja

Andrassy: Nametnuta ‘George Costanza štedljivost’: Komfor je za razmažene, uživanje također, nemoj da se slučajno malo proveselimo putem

Mladi gospodin kojeg prijatelji nazivaju debilom detektira veliki životni problem: “Već sam isplanirao platiti večeru i cugu, i sad si mislim, ako cura nije sposobna dati 1 euro za tramvaj nego za 4 kilometra zove taksi, kakva je to poruka o njenom trošenju novca? Sutra bismo trebali dijeliti život, a njoj je problem prehodati 300 metara do stanice.“ Suzdržat ćemo se od komentiranja ideje “sutra bismo trebali dijeliti život” jer pričamo o prvom spoju, a ne o pilot epizodi serije You, a mladić se proaktivno baca na rješavanje problema. Nije joj napravio ništa značajno, ne još, ali ako je taksi od 5 eura znak da “glumi gospodu”, jasno je što nosi budućnost – kontroliranje financija zamaskirano u “pametno raspolaganje novcem.” Andrea Andrassy za Miss7 osvrće se na nedavnu viralnu raspravu.

Jučer (15:00)

Trenutna situacija je vrlo lako reverzibilna

Basara: Čišćenje terena

Netom završeni izbori bili su jedna od važnih etapa na (predugom) putu demokratizacije i institucionalizacije Srbije, putu koji će – da ponovim: protiv većinske volje njenih žitelja – jednog dana biti uspešno pređen. Najvažnija stvar koju je donela ova važna etapa predugog puta jeste raščišćavanje histerične političke scene s koje su prekonoć – pardon: prekodan – ispod cenzusa ostale i u ropotarnici istorije završile stranke od kojih su neke imale načelno dobre politike, ali (nažalost) nisu imale klijentelu – onu najbolju su još davnih dana sjebali Koštunica i JexS – ali i stranke koje su imale veoma naopake politike, ali takođe (na sreću) nisu imale dovoljno klijentele.

Jedno je, međutim, izvesno: antivisoka politika, kakva god bila, morala bi biti što je moguće nesličnija Visokoj Politici, jer ako li bude previše slična – a postoje „indicije“ da bi mogla biti – brže će Visoko Mesto natrag na vlast nego što se obrelo u opoziciji. Svetislav Basara

Jučer (08:00)

Oči širom zatvorene

Ivančić: Muke s istinom

“Da nije bilo mene, možda bi 50-ak ljudi znalo što se tada događalo na Zagrebačkom velesajmu. Mučenja, silovanja…”

Pod tim je naslovom u Jutarnjem listu objavljen intervju s Nenadom Puhovskim, redateljem dokumentarnih filmova, osnivačem producentske kuće Factum, pokretačem filmskog festivala ZagrebDox, te donedavnim profesorom na zagrebačkoj ADU. Štivo je poduža žalopojka zbog institucionalnog i javnog nepriznavanja nedvojbenih postignuća intervjuiranoga. Gotovo iz svakog retka izbija gorka ozlojeđenost stvaraoca koji danas samuje u prvome licu jednine, lišen šire verifikacije svoga djela, i to zato što se u olovnim vremenima usuđivao svjetlošću istine odvažno prodirati u društveni mrak.

Vidjevši naslov, pomislio sam da se zaigrano uredništvo, kako je to već danas običaj, poslužilo senzacionalističkim trikovima ne bi li privuklo pažnju čitalaca, a sugovornika elegantno krivotvorilo. Međutim, prevario sam se. Viktor Ivančić za Novosti

Četvrtak (18:00)

Sto dana mira, ali pazi - Uncle Bas vas posmatra

Basara: Dan posle

Famozno će novoj vladi – kao i svim prethodnim vladama – dati famozni grejs period od 100 dana, pa će je tek posle plajpičiti ako počne da sere po dvorištu.

Hajde zato da sačekamo i vidimo šta će biti od najavljene reforme pravosuđa, borbe protiv korupcije, slobode medija i nezavisnosti institucija. Ne može se to uraditi prekonoć, još se manje može uraditi bez otpora. Sve to zahtijeva dugoročne procese, transparentno donošenje odluka i mehanizme kontrole vlasti.

Biće za to potrebna čvrstina – ne u smislu čvrste ruke nego u smislu čvrstine volje za reformama i organizaciju, što mu dođe logično, jer ne možeš pod kontrolom držati državna posla ako nemaš kontrolu nad svojom strankom. Svetislav Basara u nadi za neki bolji novi režim, za medij koji još uvijek ne imenujemo.

25.10. (15:00)

Hajduk Jugend Marschiert

Dežulović: Pravda za Torcidu

Dvostruka konotacija sad odjednom ne funkcionira. Ne radi. Pokvarila se. “Odjednom” se, kako rekoše ugledni konotatori iz Torcide, “pokazuje da je učinkovito djelovanje moguće kada za njega postoji politička volja”. Eh, politička volja. Nije li divno kad na političku anemiju i nedostatak volje, da ne kažem političku nevolju, Plenkovića moraju podsjećati mali šugavi nacisti iz Torcide? Osim – polako, dopuštam mogućnost – osim ukoliko nam premijer i njegova Vlada ne žele poručiti kako skandiranje “Auschwitz, Auschwitz!” ili pjesma “Anna Frank je kurva židovska” nemaju opravdanje u “navijačkom folkloru” i židovskom identitetu Ajaxa, nego, nemam pojma, u svjetonazorskim i političkim uvjerenjima pripadnika Torcide, poput kolovođe performansa, poznatog po pjevanju ustaških pjesama na utakmicama i reklamiranju majica “Hajduk Jugend” s klupskim grbom umjesto kukastog križa. Boris Dežulović za Novosti

23.10. (21:00)

Delinkventi profesionalci i amateri

Ivančić: Izvještaj sa Bilica

“Kužin ja tvoju frustraciju, mladac”, navodno je nastavio V. I. “Nije danas lako potvrdit se ka huligan posli tako velikih prethodnika, koji su digli letvicu i, da tako rečen, zapišali teren. A nema ti ništa jadnije od dice koja zauvik ostaju u sjeni svojih roditelja, al to ne žele priznat. Jer, recimo naprimjer, ako više nema Ulice žrtava fašizma, a ti za nju miljon posto nisi čuja, znači da ne postoje ni žrtve fašizma, jel tako? A ako nije bilo žrtava fašizma, onda je tvoje zazivanje Aušvica i Jasenovca, u stilu ubićemo-zaklaćemo, najobičniji prdec u vitar, pošto su zahvaljujući postignućima starih huligana od formata Hrvati saznali da su i Aušvic i Jasenovac bili toplice i hotelski risorti. Bereš šta ti pričan, prika?”

“Kad si pravi huligan, ka recimo naprimjer oni šta je reka da je sritan šta mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka, onda ti dignu spomenik, i to na dvista mista, a kad si kurac od ovce, ka ovi tvoji iz Torcide, završiš na potjernici. Maheri u huliganstvu se ne skrivaju ispod crnih kapuljača, nego iza modrih kravata”… Razovor u zatvoru dvojice pritvorenika, za Novosti…

23.10. (18:00)

Živi bili pa videli

Basara: Predizborna prognoza vidovitog Zorka

Gotovo je sigurno da će obe vodeće liste proglasiti pobedu već oko 21.25 sati, da će potom uslediti uobičajena prepičkavanja, optužbe za kradu i protestacije koje su neizbežni deo izbornog folklora i posle izbora održavanih u mnogo manje napetim situacijama od ove. Ostaje nam da se nadamo da će postizborna gungula proći bez żrtava u ljudstvu i materijalu, a moj stav o tome kako će politička scena izgledati kad se prašina slegne u dlaku je isti kao stav iz presude koju je, presudujući u predmetu neke preljube, moj omiljeni srpski tir- janin Knjaz Autoput izdiktirao u pero Vuka Karadžića, a koji glasi:

“Nek namire troškove, pa nek se jebu kako znaju i umeju.”

Takav moj stav nije iznadsitua- cionistički, nejebavajući, nego je za- snovan na činjenici-koja će postati vidljiva tek kad se prašina slegne (ako se slegne) – da su ovi izbori promašili momentum, što će reći da nisu održani u vreme kad su mogli smanjiti antagonizme – na koje je moja neznatnost blagovremeno huškala-tako da primarni cilj svih parlamentarnih izbora-razrešenje društvenih napetosti i mrtvouzica- neće biti postignut. Svetislav Basara