Do They Know It's Ožujak?
Bob Geldof i The Boomtown Rats stižu u Zagreb
Pop-punk band svirat će 14. ožujka u Hali, potpuno novom multifunkcionalnom prostoru u Heinzelovoj 96a. Ulaznice u prodaji od danas za 180 kuna. Jutarnji…
Pop-punk band svirat će 14. ožujka u Hali, potpuno novom multifunkcionalnom prostoru u Heinzelovoj 96a. Ulaznice u prodaji od danas za 180 kuna. Jutarnji…
Bob Dylan gostovao je u ponedjeljak u Ljubljani u sklopu svoje turneje Lights Of Autumn. Odlasci na ovakve koncerte, 85-godišnjih legendi bez kojih glazba danas ne bi bila ista, odavno nisu zadovoljavanje audiofilskih potreba, nego više neko hodočašće kako bismo se naklonili onima, koji će uskoro, nažalost, biti – među bogovima. Kažu na tportalu, a na koncert su se osvrnuli i na Muzici, kao i na Ravno do dna. Nisu svi oduševljeni. Ni u jednom trenutku 95-minutnog koncerta, osim na početku i kraju, Dylan se nije maknuo od svoje pozicije za klavijaturama. Nije rekao ni ‘Good evening’, nije se ni u jednom trenutku obratio publici, nije napravio ni sekundu pauze između pjesama… Nitko nije smio imati mobitel, iako ih se švercalo. Nije bilo ni službenih fotografa. Ima zato ova audio snimka
Vlada Novog Južnog Walesa usvojila je Zakon o suvremenoj glazbi iz 2026., prvi takve vrste u svijetu, radi zaštite glazbenih prostora, izvođača i festivala. Zakon razvrstava prostore u tri kategorije, omogućujući im državne potpore i produljeno radno vrijeme. Ažuriranjem definicije koncerata smanjuje se birokracija za manja događanja, uvodi pravednije mjerenje buke na otvorenom te zabranjuje odlučivanje o nastupima na temelju glazbenog žanra. Uz to, zakon pružanjem podrške lokalnoj industriji formalno priznaje važnost ljudske kreativnosti u eri umjetne inteligencije. Ravno do dna
Posljednji koncert aktualnog segmenta europske turneje slovenskih avangardnih glazbenih velikana Laibach u nedovoljno ispunjenom Boogaloou teško se mogao svidjeti ljudima koji su uz njih odrastali. No ova audiovizualna antibajka rekla nam je toliko toga o svijetu oko nas, te – slučajno ili namjerno – spasila pop glazbu od same sebe… Bojan Stilin za tportal. Osvrt daje i Bojan Mušćet za Glazbu: Laibachova povijest pruža dovoljno materijala da se svaki novi scenski znak čita kao komentar moći, kolektiva i poslušnosti. MUSICK premješta taj vokabular u okolinu prezasićenu glazbom, oglasima i generiranim sadržajem. Refren može biti zarazan, plesna uputa može biti smiješna, a reklama dovoljno apsurdna; svejedno ostaje pitanje tko oblikuje pažnju i gdje publika prestaje slijediti ritam, a počinje slijediti uputu. Još fotki na Ravno do dna
Ian Anderson jedan je od rijetkih, ako ne i jedini frontmen iz 1960ih koji još uvijek nastupa sa svojim bendom (iako je on jedini originalni član). Zagreb je Jethro Tull uživo upoznao 1975. godine, a da se ta ljubav nikad nije ugasila svjedočila je preksinoć tjednima unaprijed rasprodana velika dvorana Vatroslava Lisinskog. Publika je dobila čistih dva sata glazbe, a Anderson i društvo bili su svaki put svježi i odlično raspoloženi za presjek karijere duge gotovo šezdeset godina. Zoran Stajčić za Ravno do dna… recenziju donosi i Hrvoje Horvat za Večernji
Bilo je nalik na distopijski film, kažu na Ravno do dna. Rihanninom suprugu ovo je prvi samostalni koncert u Hrvatskoj, ratni brod umjesto pozornice, helikopteri, SWAT tim, fantomke, megafon i stalak za mikrofon u obliku RPG-a -cijela večer složena je kao noćna mora mladog stanovnika Harlema. Muzika… domaći internet zabavlja to što je skupljao grudnjake fanica. 24 sata
Glavni dojam SHIP festivala u Šibeniku je da predstavlja savršen spoj intimne, pristupačne atmosfere (“na dalmatinski način”) i iznimno kvalitetnog glazbenog programa koji spaja regionalne i svjetske talente. Kroz snažne koncertne nastupe (poput Sare Renar i belgijskih senzacija Wet Enough?) te edukativne konferencijske panele o borbi protiv algoritama i načinima preživljavanja u glazbenoj industriji, festival nudi neprocjenjivu priliku za umrežavanje, otkrivanje nove glazbe i opuštanje na kraju ljetne sezone. SHIP se ističe kao ključna nišna platforma za razvoj domaće i regionalne scene. Festival su medijski dobro pokrili na Ravno do dna (nulti dan, prvi dan, konferencija 1, konferencija 2, drugi dan, treći i četvrti dan), a tu je i Sound Report, Glazba…
S izostankom novog materijala koji bi promovirali (spomenuti aktualni LP i EP bili su zastupljeni s po jednom pjesmom), momci su se osjećali spremno ozbiljnije zagrabiti u neka od još uvijek omiljenih izdanja njihove diskografije kao što su albumi “Yankee Hotel Foxtrot”, “Being There” i “A Ghost Is Born”, a ostatak setliste sačiniti od po jednog highlighta s manje-više svakog od preostalih albuma. Ravno do dna
https://www.youtube.com/watch?v=4cbeJpVYl_c
Rob Halford proslavio je 75 sinoć u pulskoj Areni. Rođen 25. kolovoza 1951. u Sutton Coldfieldu, kod Birminghama. Prije nego što je ijedan Priest kročio na stage, iz zvučnika je krenula War Pigs. Setlista je uglavnom onakva kakva je bila cijelu turneju, uz jedan detalj koji vrijedi zabilježiti: No Surrender, koju na ovoj turneji dotad nisu svirali. To je bio debi pjesme na Faithkeepers turneji. Za bis je Halford dojahao svojim legendarnim Harleyjem na pozornicu – jer kako bi drukčije – i zakovao Hell Bent for Leather i Living After Midnight. Kao predgrupa nastupio je Jelusick, bend Dine Jelusića koji nije prošao nezapaženo. Usput, ovo je bila zadnja ovogodišnja Pula. Kraj sezone u Areni. Muzika