Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
05.11.2018. (01:35)
Portret poskoka kao mladog migranta
Boris Dežulović: Poskok u njedrima
Mladi migrant iz Trevisa na kraju je u Zagrebu diplomirao talijansku književnost, pa dobio posao na fakultetu i kolumnu u Večernjem listu, gdje će 25 godina kasnije napisati nadahnutu basnu o ‘maziteljima poskoka’ što ‘liju suze’ nad izbjegličkom djecom, koja bi ‘u svakoj uređenoj državi bila oduzeta roditeljima’. Da, Nino Raspudić. – Da, i veliki Boris Dežulović piše o njemu u Novostima. (Po školskoj definiciji Raspudić je trol, a dugogodišnje iskustvo kaže – jedini lijek protiv trola je – ignore. To za ubuduće, a i ne možeš ignorirati Dežulovića čak i kad se bavi trolom, jer on baš iz svega može stvoriti poeziju.)
