Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Boris Dežulović: Samo fino i perfidno
‘Ovo je prešlo sve granice, i došlo je vrijeme da se to riješi na jedan fin i perfidan način’, rekao je na RTL-u predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak… – to je bio povod da se Boris Dežulović u Novostima zamisli malo nad korištenjem hrvatskog jezika u javnom govoru – Hrvati su se konačno oslobodili straha od vlastitog jezika: danas oni opušteno i slobodno govore svoj jezik, i jedini je sitan problem ostao što je jezik Hrvata ispražnjen od svakog unutarnjeg smisla, i što njihove rečenice ili ne znače ono što su željeli reći, ili znače upravo suprotno. Ili jednostavno ne znače ništa…


