Darko Marčinko: Ako netko ima potrebu za osvetom, u njemu postoji trauma - Monitor.hr
Četvrtak (14:00)

Baka je šutjela, tata šuti, a mi na terapiji

Darko Marčinko: Ako netko ima potrebu za osvetom, u njemu postoji trauma

Prof. Darko Marčinko, pročelnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb, objašnjava da se traume mogu prenositi na dvije ili čak tri generacije te oblikovati strahove, stavove i konflikte potomaka. Razrješenje traume zahtijeva razumijevanje, razgovor i siguran kontekst, jer šutnja problem produbljuje. Usamljenost, koju WHO naziva novom epidemijom, negativno utječe na tijelo i psihu, a može biti i “zarazna”. Mržnja u društvu često je znak unutarnje nemoći i nerazriješenih konflikata. Jači autoriteti i rad na zahvalnosti, empatiji i komunikaciji mogu pomoći u smanjenju trauma, jačanju odnosa i izgradnji zdravijeg društva. HRT


Slične vijesti

17.11. (18:00)

Njemačka, Hrvatska, sve ti je to isto selo

Frljić: Zašto bih trebao pristati na uski malograđanski koncept kulture?

Malo-pomalo “Razgovor s razlogom” postaje središnje kritičko mjesto javne radiotelevizije, prisavski Hyde Park. Morana Kasapović ovoga je puta ugostila čovjeka kojega domaći “talibani” tretiraju kao strašilo za malu djecu i velike zabranitelje, Olivera Frljića, koji je demistificirao mit o slobodoumnoj Njemačkoj gdje živi i radi – u toj zemlji danas vlada cenzura kao i u svim drugim državama. Ljudi su, jednostavno, posvuda isti – pod zastavama slobode bore se za svoje interese, svjesno ili nesvjesno, poštuju toteme, održavaju tabue, nameću jednu istinu. Stvari koje su bile abnormalne prije desetak godina su se normalizirale. “Ovdje je stalna normalizacija abnormalnog, kako je jednom Viktor Ivančić rekao, i to gledamo na dnevnoj bazi”, rekao je Frljić. Boris Rašeta se osvrće na tv program, za Novosti. HRT

12.05. (21:00)

Osvjetljavanje prošlosti

Jasmila Žbanić u Razgovoru s razlogom: Iako je htjela obrađivati i neke druge teme, vuče je da govori o tragedijama

Redateljica iz BiH govorila je o njezinom novom dokumentarnom filmu “Blum – Gospodari svoje budućnosti”, koji donosi priču o nekadašnjem direktoru jugoslavenskog giganta Energoinvesta Emeriku Blumu, koji je kratko bio i gradonačelnik Sarajeva. Žbanić ističe kako je njezina ideja bila da film najviše gledaju mladi ljudi. Naime, o socijalističkoj prošlosti se ili negativno govori ili je se uopće ne spominje. U filmu se vidi kako je u to vrijeme, 1970-tih i 1980-tih godina, Sarajevo bio provincija. 88% žena nije znalo čitati ni pisati. S druge stane u Energoinvestu nalazimo žene direktorice, žene koje imaju jednaka prava i plaće kao muškarci. Filmovi “Grbavica” i “Quo vadis, Aida?” pokazuju kako se Žbanić bavi teškim ratnim temama. S filmske strane, kaže ona, to su najzanimljivije teme jer su vrlo dramatične, predstavljaju tabue koje treba osvijetliti s drugih strana. HRT

26.03. (19:00)

Pokraj svih laži, neki se i dalje boje istine

Ivica Đikić: Novinarstvo treba tretirati kao javno dobro na koje građani imaju pravo

Stvari su rapidno krenule nizbrdo nakon velike svjetske financijske krize 2008.-2009., smatra Đikić. U tom trenutku novinarstvo je počelo gubiti snagu i utjecaj. Nakon te krize redakcije tiskanog novinarstva su se počele osipati, rezati budžeti, dolazi do otpuštanja. I od tada novinarstvo nije našlo način da povrati ugled i utjecaj. Istovremeno je tu i došlo do uspona društvenih mreža, koje postaju glavni izvor informiranja za mnoge korisnike. Zato bi važnost novinarstva nešto što bi trebala prepoznati i vlada. Vlada treba shvatiti da joj nije u interesu da kontrolira medije, da politici nije u interesu da mediji objavljuju samo ono što joj ide u korist. Podupiranje novinarstva je stvar od općeg interesa i općeg dobra. HRT

24.03. (11:00)

Razgovor o ljudskosti

Rašeta: Otac na križnom putu

Morana Kasapović pozvala je u goste sjajnog Ivana Lovrenovića, koji je održao sat anatomije povijesti. Njegov roman “U sjeni fantoma”, za koji je 2023. dobio nagradu Gjalski, bavi se obiteljskom i narodnom traumom: Bleiburgom, porazom, bježanijom, obiteljskim tabuom. Lovrenović je 1945. ostao bez oca. “Pojam Bleiburg i sama riječ Bleiburg, barem u svijetu u kojem sam ja odrastao, naprosto nije postojala, nije bila u upotrebi”, rekao je voditeljici.

Kasnije, kad je osvijestio događaj, Lovrenović se zapitao kako je do njega uopće došlo. “Nema jednog odgovora i nema jednostavnog odgovora… Ali mogu reći ovo – taj uzrok, u krajnjoj liniji, sadržan je u postojanju četverogodišnje NDH, sa svime što je ona nosila u sebi, što je radila, kako je postupala, na kojim temeljima je počivala, ideološkim, etičkim, političkim… I ja do danas nisam zadovoljan načinom na koji je javni hrvatski diskurs izašao na kraj s tim uzrocima”, kazao je, a mi bismo mirne duše mogli reći da nijedan naš narod nijednu svoju kalvariju nije reflektirao na valjan način, poput Lovrenovića. To je, ipak, privilegija – ili pokora – kritičkih intelektualaca. Boris Rašeta u osvrtu na TV tjedan za Novosti. HRT

12.12.2024. (13:00)

Uvijek postoji izlaz

Drago Hedl napisao knjigu o svom sinu: Uspjeh je nešto što ljudi vide kao glavni cilj. Ljudskost je tu sekundarna…

Knjiga “Matija” govori o iskrenoj, toploj, ali i vrlo bolnoj ispovijesti oca koji je ostao bez sina, a istodobno je i poruka da bi ovaj svijet bio mnogo bolje mjesto kad bi u njemu bilo više razumijevanja, bliskosti i empatije, a manje kompetitivnosti i borbe za uspjehom i priznanjem. Matija je bio uspješan znanstvenik, biokemičar, koji je dospio tamo gdje rijetki uspiju doći – do Sveučilišta Yale, jednog od najboljih i najprestižnijih sveučilišta ne samo u Americi, nego i u svijetu. Ondje je radio jedanaest godina. Prije šest godina dogodila se najgora roditeljska mora – njihov sin odlučio je napustiti ovaj svijet. Kada se sve dogodilo, Hedl je počeo spoznavati koje je sve teškoće Matija imao na Yaleu, koliko je bio preopterećen, koliko je tamo bilo jedne vrste suptilnoga mobinga… Moja je želja da ta knjiga pomogne ljudima kojima će se, ne želim to nikome, ali kojima će se dogoditi takva stvar da imaju nekakav putokaz. HRT

04.12.2024. (13:00)

Krleža, ćevapi i svjetska nepravda – sve u jednoj priči

Bijes, nada i ćevapi: Ante Tomić o Grlićevom filmu i svijetu oko nas

Film Svemu dođe kraj, inspiriran Krležinim Na rubu pameti, obrađuje bijes zbog socijalne nepravde i okrutnosti moćnih. Ante Tomić kaže da se film bavi aktualnim temama, poput eksploatacije i slobode, te kritizira društvene podjele i političku pasivnost. Njegov roman Nada donosi optimizam kroz priču o ljubavi i toleranciji, suprotstavljajući se ksenofobiji. Tomić humor koristi kao oružje protiv političkog nasilja, vjerujući da priče mogu biti globalno prepoznate. Kritike i napadi prihvaća s humorom, dok ga uspjeh u Francuskoj potiče da ostane vjeran svom stilu. HRT

20.11.2024. (17:00)

Možda uz amandmane

Pavao Pavličić: S luđacima se ne smiju sklapati sporazumi

Pavličić voli reći da su dva grada, Vukovar i Zagreb, uvijek mjesto radnje njegovih priča. Sve vezano za Vukovar, njegov rodni grad, mu je lijepo, svega se rado sjeća i imao je doista sretno djetinjstvo, ističe. Pričao je o svojoj novoj knjizi, a o trendu “angažirane književnosti” ne misli najbolje. Što je angažirana književnost? To je upravo to da vam neku ideologiju želi uvaliti. A pisci, onda, želeći biti čitani, laćaju se onih tema za koje misle da su društveno aktualne itd. Pisanje je za njega, kaže Pavličić, način života. U svemu vidi priču, pa mu je žao da ne bude ispričana. Razgovor s razlogom na HRT-u.

10.05.2023. (19:00)

Bolje ikad nego nikad

Viktor Ivančić gostovao na HTV-u: “Kad vas proglase državnim neprijateljem, u biti vam hoće začepiti usta”

Na napomenu voditeljice da se kritika u Hrvatskoj doživljava kao da je izrečena iz mržnje, a ne da bi se nešto popravilo u društvu, Viktor Ivančić odgovara: „Kad vas proglase državnim neprijateljem, u biti vam hoće začepiti usta. Hoće stvoriti društvo monologa, hoće vas delegitimirati za dijalog, i tako dalje. Dakle, to je klasičan manevar protudemokratski, na tom nacionalističkom polju. Liberalni kapitalizam je izumio način da kritiku na svoj račun upregne u svoju korist. Sad je tu bitno kakva je ta kritika, da li je ona usmjerena na to da popravi postojeći poredak, tada će vjerovatno biti inkorporirana u mainstream i postavljena kao dekorativan dodatak. Ali ako dovedete u pitanje same temelje tog sistema, šutnut će vas na marginu ili u neki vid nevidljivosti. Ako uzmemo sudbine Snowdena, Assangea, Chelseae Manning, vidimo da i države koje se vole dičiti liberalno-demokratskim tekovinama mogu biti itekako totalitarne. I ne mogu podnijeti istinu, odnosno kritiku“. Lupiga