Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
13.11.2019. (23:30)
Čisti Pravobegović
Dežulović: Čisti hrvatski Zlatko Hasanbegović
Nastavlja se tako eksponencijalni raspad krajnje hrvatske desnice: nakon notornih pravaša, razmnoženih i podijeljenih na autohtone, čiste, Starčevićeve, Frankove, ove, one, i uopće sve našem jeziku poznate kombinacije riječi ‘Hrvatska’, ‘stranka’ i ‘pravo’ – kojih danas sad već ima toliko da se posljednja, po rednom broju, nazvala Hrvatska stranka prava 1861. – sad se po istom desničarskom načelu stao raspadati i Zlatko Hasanbegović – piše Boris Dežulović o bizarnoj hrvatskoj desnici.