Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Tresao se Zagreb, rodila se Juga
Dežulović: Kugoslavija
S balkona i prozora srpske prijestolnice prohladnu su martovsku večer presjekli aplauz i skandiranja podrške Zagrebu. A beogradski Dom omladine osvanuo je s grafitom ‘Zagreb’ ukrašenim velikim crvenim srcem. Pljeskom s prozora i krovova braću Zagrepčane su te nedjeljne večeri pozdravljali supatnici iz kućnih karantena od Novog Sada do Tuzle: u Zenici, recimo, sa zvučnika s balkona puštali su ‘Rođen u Zagrebu’ ITD Banda i skandirali ‘Ajmo, Zagreb!’. Aplaudiralo se s balkona i u Sarajevu – gdje je čuvena stara gradska vijećnica osvanula u plavom, s grafikom ‘SA voli ZG’ i velikim licitarskim srcem – i u Banjoj Luci, gdje je jedan neboder osvanuo s velikim naslikanim crvenim srcem i natpisom ‘Volim Zagreb!’. Drug Tito, da je živ, umro bi od sreće. – piše Boris Dežulović za Novosti.