Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Netko se sigurno poskliznuo
Dežulović o Sučiću: Banana Republika
Čuli smo i prije za taj parapsihološki fenomen, ali sada prvi put svjedočimo suprotnoj pojavi: privedeni je zaista pijan divljao po policijskoj stanici i ozlijedio se rukom razbivši staklena vrata, a policija kasnije objasnila da je vrata razbio slučajno. Po prilici, koliko sam uspio shvatiti, policajac se poskliznuo na koru od banane, gospodin Sučić onda podviknuo, “pazite, gospodine policajče, kora od banane!”, pa požrtvovno skočio da baci koru i otvorio prozor, a promaja onda zalupila staklenim vratima i teško ranila našeg junaka. I tako sedamnaest puta. Na kraju smjene, da skratim, zvali majstora da promijeni vrata. A gospodin državni tajnik, veliki čovjek velikog srca – to ste valjda dosad shvatili – podnio onda ostavku da nesretni i nespretni policajac ne bi bio optužen za napad na službenu osobu, piše Boris Dežulović.