Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Where is my mind?
Dežulović: Tajne predsjedničinog uma
Predsjednica Grabar-Kitarović o slučaju ratnog veterana Zorana Ercega bila je rekla da se slobodu govora može “izraziti i na drugačiji način“, da bi dan poslije posve okrenula ploču i rekla da „sloboda govora mora biti apsolutno zagarantirana“. Otkud ovaj preokret. Boris Dežulović vidi tri objašnjenja: “Prvo i najmanje vjerojatno bilo bi da je predsjednica bezgranično neinteligentna”, “Drugo objašnjenje, nešto vjerojatnije, jest da je predsjednica granično inteligentna” i treće da je “bezgranično inteligentna… dokazujući to na vlastitom konkretnom slučaju“.


