Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
13.12.2018. (07:30)
Svi mi migranti ili njihovi potomci
Dežulović: Trbuhom za kruhom, dupetom za petom
…Onda je došla Republika Hrvatska, i ono malo Hrvata što ju je uopće dočekalo konačno je, prvi put u povijesti, moglo na put s putovnicama svoje nezavisne, slobodne i suverene države. Najnovija obećana zemlja zvala se Irska. A onda su Ujedinjeni Narodi pripremili u Marakešu nekakvu konferenciju o migracijama. I Hrvati popizdili. Ustravili se, eto, Hrvati pred mogućnošću da bi nakon njih još netko mogao krenuti tražiti sreću po dekadentnom rimskom carstvu, pa se iznebuha pojaviti na onom Ivekovićevom pejzažu – piše Boris Dežulović o povijesti Hrvata i naših migracija. I kao uvijek ima poanta koju ovdje ne otkrivamo.
