Gotovac: Društva koja ulažu u nastavnike i sustavno povezuju obrazovanje s razvojem, žive trajni prosperitet. Hrvatska je suprotan primjer - Monitor.hr
Petak (20:00)

Svatko od nas treba učitelja

Gotovac: Društva koja ulažu u nastavnike i sustavno povezuju obrazovanje s razvojem, žive trajni prosperitet. Hrvatska je suprotan primjer

Što je obrazovanje? Ono nije trošak već temeljni razvojni poticaj svake države. Kada se ono pretvori u robu i industriju diploma, prestaje biti ljudski kapital i postaje društvena iluzija. Društva koja tako oblikuju svoje sustave ne samo što produbljuju socijalni jaz, nego i riskiraju ostanak u klopci srednjeg dohotka: postaju preskupa da bi bila jeftina, a premalo inovativna da bi bila konkurentna. Bez javno vođenih standarda kvalitete i strateškog usmjeravanja upisnih politika, „ljudski kapital“ pretvara se u naziv diplome, ne i stvarnu sposobnost društva da stvara vrijednost.

Danas su domovi pretrpani, stipendije simbolične, a paralelno niču moderni privatni kampusi. Obrazovni pejzaž podsjeća na dvoslojno društvo: jedni imaju luksuzne dvorane, drugi klimave klupe i nedostatak nastavnika. Institucije se pritom ne ruše izvana, već se urušavaju iznutra. A svaka ozbiljna razvojna analiza podsjeća da je upravo jednako i dostupno obrazovanje glavni mehanizam socijalne pokretljivosti i dugoročnog gospodarskog rasta. Kada ono nestane, društvo ne gubi samo pravednost već i budućnost. Viktor Gotovac za Nacional


Slične vijesti

Danas (16:00)

Kad ti je car draži od heroja

Kardum: Zašto dio zapadne desnice bira Putina umjesto Ukrajine

Dio zapadne „alternativne desnice“ pokazuje iznenađujuću simpatiju prema Rusiji i Putinu, iako njihova ideologija navodno počiva na nacionalizmu, časti i otporu imperijalizmu — vrijednostima koje danas utjelovljuje upravo Ukrajina. Ta fascinacija Rusijom proizlazi iz antipatije prema liberalnom Zapadu, a ne iz dosljedne političke logike. Ipak, Putinova Rusija predstavlja suprotnost onome što desnica tvrdi da brani: centraliziranu državu, kulturnu heterogenost i prijezir prema nacionalizmu. Ukrajina, homogena i prkosna u borbi za opstanak, zapravo je ogledalo ideala koje bi ta desnica trebala cijeniti — ali ga uporno izbjegava. Naš čovjek, Tomislav Kardum, za britanski The Critic

Danas (00:00)

Očito nisu čitali Hegela

Žižek: Zli ljudi i plemeniti duhovi

Na komemoraciji Čarliju Kirku u Arizoni 21. septembra njegova udovica je oprostila ubici, ali ne i Tramp koji je Kirka opisao kao „misionara plemenitog duha u velikoj, velikoj misiji“. Zatim je nastavio: „Nije mrzeo svoje protivnike. Želeo im je najbolje. Tu se nisam slagao sa Čarlijem. Ja mrzim svoje protivnike i ne želim im najbolje.“

Ta očigledna nedoslednost je ključna karakteristika trampovskog univerzuma. Tramp naravno nije „plemenit duh“: on mrzi svoje protivnike i smatra ih smećem koje treba satrti. Međutim, da bi nekako opravdao svoju brutalnu mržnju potrebna mu je figura poput Kirka kao dobrog čoveka koji želi najbolje čak i svojim neprijateljima. (To je pomalo kao kod hrišćana kojima je potreban dobri Hrist, čija smrt opravdava brutalni progon antihrišćana.) Zato Kirka treba uzdići u figuru mučeništva gotovo božanskih razmera. To uzdizanje je samo naličje brutalnosti trampovskog etosa.

Stav da naprosto nećete da slušate svog protivnika (ako ste jači od njega) danas stalno srećemo u visokoj politici – pa čak i u filozofiji. Jedna od standardnih kritika Hegela kaže da pojam dijalektičkog progresa podrazumeva potrebu da se razmišlja i iznese svaka posledica određene misli ili stava… Slavoj Žižek za Peščanik

Jučer (19:00)

Ali kaznu za parking zbog krivo upisane registracije, žao nam je, morate platiti

Andrassy: Nećemo valjda tjerat ljude u zatvor u terminu u kojem već imaju upisanu Grčku

Fast forward u godinu Gospodnju 2025., Gabrijela Žalac, osoba osuđena na dvije godine zatvora zbog trgovanja utjecajem, zloporabe položaja i ovlasti – s pripadajućom financijskom štetom – osoba koja se u ponedjeljak, ovaj koji nam je već iza leđa, trebala javiti u zatvor na izdržavanje kazne, nekoliko dana ranije traži odgodu odlaska u zatvor zbog… poslovnih razloga. Neodgodivih, jasno, your WeTransfer will expire soon. Javljanje u zatvor je u Hrvatskoj očito manje-više isto kao kad netko u HM-u preko razglasa moli Katarinu da se javi na Divided blagajnu, a Katarina sama odlučuje koliko će se brzo ili sporo javit – s tim da bi Katarina vjerojatno dobila ukor da se javi s prevelikim kašnjenjem, a eto, za zatvor koji je planiran za ponedjeljak možeš tražit ispričnicu u petak. Andrea Andrassy za Miss7

Jučer (15:00)

Banka ti vjeruje, država još razmišlja

U SAD-u ništa bez kreditne kartice, do koje možete doći i bez stalnog boravka

Lakoća kojom je Maruška Vizek došla do američke kreditne kartice s limitom pokazuje koliko se duboko možete integrirati u američko društvo, i bez državljanstva, i bez trajnog boravka, a ponekad i bez ikakvog legalnog imigracijskog statusa. Sve je počelo s Reaganovom velikom imigracijskom reformom, koja je mnogima omogućila lakši put prema legalnom statusu, a unatoč pokušaju regulacijama, povećala broj dolazaka imigranata. Procjenjuje se da je sredinom 2023. godine u SAD-u živjelo oko 13,7 milijuna ilegalnih useljenika. A kad se ta brojka stavi u širi kontekst, u zemlji od oko 340 milijuna ljudi ispada da je svaki dvadeset i peti stanovnik zapravo ‘ilegalac’. No dok politika vuče crte i obećava zidove, svakodnevica i dalje pokazuje nešto drugo. U zemlji u kojoj strana državljanka može bez ikakvih prepreka dobiti kreditnu karticu jasno je da sustav u praksi ostavlja daleko više prostora za integraciju nego što bi se to htjelo priznati. tportal

Jučer (11:00)

'Ili kao Pavelić koji će zdimiti u Španjolsku, a trupe ostaviti na Bleiburgu'

Beck: Plenković kao Tito koji je Bošku Buhi dao bombe u ruku i poslao ga na nacistički bunker

Nastao je jedan čudan trenutak u subotu kad se Andrej Plenković obratio mladeži HDZ-a. Bilo je to u Tuheljskim Toplicama gdje se okupilo dvjestotinjak alumnija Političke akademije Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Premijer ih je, kako su izvijestili mediji, pozvao da se dokažu kroz politički fight argumentima, znanjem i retorički vješto: “Da biste to mogli, morate dobro trenirati, morate sve znati. Dokažite se u političkoj borbi protiv protivnika, nemojte spavati u zavjetrini. Nije da će netko drugi stalno primati udarce ili štititi cijeli sustav, a netko ispod kišobrana ili suncobrana živjeti mirno. To tako ne ide.” U sklopu toga ih je pozvao da se aktiviraju na društvenim mrežama, od kojih je znao navesti samo TikTok, a ostale je nazvao „instagramima“, i da napadaju protivnike pod imenom i prezimenom.

Plenković zna da je zavladao HRT-om i Hinom, ali da tako može ispirati mozak samo još penzionerima (koji i glasaju za njega), no da ne stoji baš osobito na internetu. Dapače, nove stranke poput Možemo puno su uspješnije u klipovima na društvenim mrežama nego u stvarnosti, pa im se to onda honorira i na izborima. Svoju tanku većinu u stvarnom svijetu nada se povećati aktivnošću u virtualnom. Ružna strana te ideje je da će mlade, on i ostali glavonje koje stoje zaštićeno iza saborskih govornica i mikrofona na press konferencijama, bez ikakve grižnje savjesti baciti trolovima i hejterima. Cijeli tekst na Narodu

Jučer (00:00)

A samo nekoliko meseci pre su se ponosili obnovljenim kolodvorom...

Dežulović: Ko je ta žena?

Sada više nije bilo nikakve sumnje. Opozicija i studenti udruženi u zločinačku terorističku mrežu finansiranu od strane zapadnih centara moći organizovali su pre godinu dana urušavanje nadstrešnice i smrt šesnaestoro lica, sve kako bi za to optužili korumpiranu vlast Vučićevih naprednjaka.  Molim lepo, snimak ne laže: aktivista i pokrajinski odbornik Miša Bačulov prolazi ispod nadstrešnice neposredno pre njenog urušavanja.

Vučićevi tabloidi u pravednom su se gnevu onda pitali zašto neko ko zbog urušavanja nadstrešnice traži Vučićevu glavu nikada nije rekao da je toga jutra bio pod tom istom nadstrešnicom?

Sem što – ne znam kako drugačije da formulišem – jeste.

Sem što je tu stvar – da je 1. novembra 2024. za dlaku izbegao smrt – Miša Bačulov rekao i nakon tragedije, i u gotovo svakom intervjuu u sledećih jedanaest meseci. I sem što je to na kraju ponovio i 21. septembra, samo dakle dve nedelje pre Vučićevog otkrića, u podkastu “Iza kulisa” Ivana Milanovića, kada je po ko zna koji put ispričao kako je tog jutra čekao voz za Beograd i kako je samo pola sata nakon polaska saznao da se srušila nadstrešnica u Novom Sadu. Boris Dežulović razotkriva misterij za Novosti.

Prekjučer (22:00)

'Prvi se brčići u vodu bacaju'

Ivančić: Hitler iz našeg sokaka

Ivica Šola bi hapsio. “Ako se ove optužbe protiv Sorosa i mreže njegovih udruga pokažu samo upola točnima, vlasti u RH nemaju izgovora da ne poduzmu ozbiljne mjere prema medijima i udrugama koje, još od devedesetih, dok smo krvarili, financira Sorosova mreža.”

To stoji u zaključku svježeg uratka redovnoga kolumnista Slobodne Dalmacije. Uredništvo se pobrinulo da tekst opremi konciznim naslovom: “Je li George Soros financijer (pro)terorističkih organizacija? I što je s Hrvatskom? Pričekajmo istragu…”

A dok svi skupa čekamo, Šola piše, kipteći od nestrpljenja. Jer – trebat će hapsiti. Pokažu li se rezultati istrage povoljnima, vlasti se neće moći izmotavati i odbijati da “poduzmu ozbiljne mjere” protiv onih koji u Hrvatskoj – “još od devedesetih, dok smo krvarili” – provode Soroseve terorističke planove. Dogodi li se da navijanje Ivice Šole za to da politički protivnici budu proglašeni teroristima, a zatim ušutkani “ozbiljnim mjerama”, ne poluči željene rezultate, pa se provincijski sljedbenik znamenita soboslikara osjeti ozlojeđenim, uvijek postoji sljedeći pokušaj. Viktor Ivančić za Novosti.

Petak (19:00)

'Nije vam rock kako što zvuči, nego što nešto znači'

Jergović: Severina je posljednji hrvatski rock’n’roll

Ta žena, naime, nije potekla iz rock kulture, niti je u njezinoj pojavi i nastupu ikad trebalo biti ičega kontrakulturnog. Ona je pjevačica zabavnih pjesama, koja nastupa u velikim sportskim dvoranama, u domovima kulture i ispod velikih šatora postavljenih na pustim poljanama, na čije se koncerte obiteljski odlazi da bi se doživjelo nešto što će, možda, čovjeka utješiti u mukama njegove svakodnevice, ali što definitivno neće mijenjati ni popravljati svijet. Tako bi, naime, to trebalo biti. A zabava kakvu Severina nudi, po prirodi supkulture iz koje je proizašla, trebala bi biti visokokomercijalna.

To znači apolitična, ako ne i antipolitična. U samoj naravi posla pjevačice zabavnih pjesama, pogotovu u jednoj maloj zemlji kakva je Hrvatska, i na tek nešto većem teritoriju bivše Jugoslavije, na kojemu je Severina popularna, trebalo bi biti to da su osobni stavovi umjetnice vrlo precizno upjevani i usklađeni s vladajućim društveno-političkim normama. Severina Vučković je, gospodo draga, umjetnica sa stavom. Njezin stav je, ponovimo još jednom, kontra vladajuće kulture i kontra nasilja koju ta kultura, makar još uvijek samo na riječima, upravo poduzima. U posljednjih šezdeset godina takav se kontrakulturni stav povezivao s rock kulturom. I, doista, stav Severine Vučković djeluje kao nešto što je rock i što je punk. Miljenko Jergović za svoj blog.

06.10. (10:00)

Kad tjeralica progovori o izdavaču: sam svoj cenzor

Ivančić: Josip Jović i 7 batinaša

Po običaju, Hrvatski tjednik je objavio potjernicu na naslovnoj stranici. Ovoga puta na njoj se našlo “7 novinskih batinaša”, uz fotografije i imena, redom – Jurica Pavičić, Ante Tomić, Ivica Ivanišević, Branimir Pofuk, Miljenko Jergović, Boris Dežulović i potpisnik ovih redaka. Grafički je to udešeno tako da su fotografije postavljene na sivkasti zid od cigli, čime se valjda želi poručiti da bi “novinske batinaše” trebalo “izvesti pred zid” i u boljem slučaju strijeljati. Tekst koji podupire naslovnu tjeralicu, štivo o “7 novinskih batinaša”, međutim, ispisao je Josip Jović, nekadašnji novinar i glavni urednik Slobodne Dalmacije.

Stvar postaje još zagonetnija kada se biografije lica s potjernice ukrste sa životopisom njena tvorca. Ako me pamćenje ne vara, barem četvorica od sedam “novinskih batinaša” pisali su za Slobodnu Dalmaciju u vrijeme dok je Joviću trajao mandat sekretara Saveza komunista u toj medijskoj kući, a da sami nisu pripadali partiji čijim je ogrankom dotični rukovodio. Za razliku od postjugoslavenskog, postpizdunski intelektualni rad obilježen je agresivnošću kao temeljnom metodom krivotvorenja vlastite prošlosti. Zato se i agitator Hrvatskog tjednika očituje kao čovjek koji je, vrišteći od hajke do hajke, drugu polovicu života odlučio posvetiti dekontaminaciji one prve. Viktor Ivančić za Novosti

06.10. (01:00)

Kad škola postane CSI: Odgojni odjel

Jokić: Brojna istraživanja pokazuju da veliku ulogu u maloljetničkom nasilju igraju obiteljsko okruženje u kojem djeca odrastaju

Često se u obitelji usvajaju nasilnički obrasci ponašanja pri čemu su počinitelji često i sami žrtve nasilja. Obitelj je i ta u kojoj se promovira netrpeljivost prema drugima i drugačijima pri čemu ti drugi nisu samo osobe druge rase, nacije ili seksualne orijentacije već, kao što pokazuju zagrebačke ulice 80-ih i 90-ih, mogu biti i oni koji slušaju drugačiju vrstu glazbe. Puno je krvi bijelih heteroseksualnih hrvatskih muškaraca proliveno tada samo zato jer su slušali The Clash, Depeche Mode ili KUD Idijote. Valu nasilja pridonosi i širi društveni kontekst u kojem se aktivno promoviraju agresija i nasilje. Boris Jokić za tportal predlaže rješenje za veću sigurnost u školama: sustavno povezivanje podataka od vrtića do fakulteta radi ranog prepoznavanja i prevencije antisocijalnih ponašanja, uz digitalno praćenje školskog izostajanja kao ključnog pokazatelja rizika. Potrebna je i potpuna reforma pedagoških mjera, uvođenje ciljane podrške školama s većim brojem incidenata te jasnije definiranje odgovornosti roditelja kako bi se škole zaštitile od neprimjerenih roditeljskih pritisaka.