Groupie: Misa za Dalića - Monitor.hr
26.07. (22:00)

Nogometno iskupljenje

Groupie: Misa za Dalića

“Zlatko Dalić… Nanio sam mu puno jada i suza svojim pisanjem. Teško mi je živjet s tim, htio bih se nekako iskupit. Pa sam mislio da u katedrali naručim misu za njega.”

“Nisi valjda i ti pisao o navodnoj Dalićevoj ljubavnici i nezakonitom djetetu… Ako jesi, Gospa ti to nikad neće oprostit. Takve odvratne klevete.”

“Nisam o tome…”

“Bogu hvala!”

“Ja sam samo pisao da mu je narastao trbuh i da mi se čini da je ponižavajuće što je snimao one reklame za Linoladu kao da je kruha, odnosno palačinki gladan…”

“To nije tako strašno. Za to biste se mogli iskupit.”

“Znači, mislite da bi se mogla u katedrali naručit misa za Dalića, za njegovu sreću u novoj karijeri?”

“Pa ne moraš baš misu. Možeš za Crkvu i potrebite uplatit neki novac i sam se u tišini molit u katedrali. A ne razglašavat…”

Nova zgoda Nacionalne groupie


Slične vijesti

Srijeda (18:00)

Prva pametna danas, Svirče

Groupie: Možemo li gađat političare ličkim krumpirom?

“Ti si napisao dvije knjige o Titu. Što misliš, jel bi Broz ikome dopustio da mu truje Jugoslaviju?” upitao sam Rašetu.

“Pa Dalmatinci bi imali štošta za reći. U Jugi su im gradili svakakve tvornice uz more.”

“Dobro, da, ali teško da bi Tito dopustio da mu talijanska mafija ili tko sve ne donose u njegovu državu ilegalni, otrovni otpad. Ako se Staljinu usudio reći ne, di ne bi nekakvoj mafiji.”

“Pusti sad Tita. Dosta samo se zamarali temama Tito, Pavelić, ustaše, partizani. Dok smo se mi svađali oko toga, po čitavoj Hrvatskoj su nam u zemlju zakapali otrovni otpad, vodu nam zatrovali. Dosta mi je Tita i Pavelića…”

“Idemo vidjet kako je Ljuština. On tu ima ranč”, rekao je.

“Duško Ljuština? Joj da, pa on je u penziji preselio u Liku. Nisam znao da ima ranč.”

“Onaj neki je predložio da se lički krumpir prodaje Saboru, da od tog krumpira političarima prave ručkove koje tamo u saborskoj kantini skoro besplatno jedu na bonove.”

Žalio se Ljuština kako više nitko ne želi kupovat krumpir od ličkih OPG-OVA. Krumpir raste u zemlji, upija sokove iz zemlje, u ovom slučaju otrove iz zemlje, tako misle ljudi koji su ga kupovali, a sada to ne žele jer su uplašeni da je u krumpiru otrov… nova nezgoda Nacionalne groupie

05.09. (14:00)

Ogledalce, ogledalce moje, najljepši u stranci tko je?

Groupie: Važnije je zvati se Andrej

Otpijao je gutljaj kave u svom uredu u Banskim dvorima. Kratko je pogledom odmjerio svog ministra pravosuđa Damira Habjana. Kako on pazi na sebe, ni grama sala, uvijek fin, odmjeren. I nekako dosadan, pomislio je Andrej. Onda je opet krenuo skrolat po mobitelu. Po tko zna koji put tog jutra nanovo je pogledao snimku u kojoj ličko-senjski župan Ernest Petry strastveno ljubi ženu crne kose u nekakvu pabu u Gospiću.

Nešto ga je neopisivo, možda čak demonsko privlačilo u tom tajno snimljenom videu koji je zadnjih dana iskakao na svim mogućim portalima, na TV ekranima. Kako se usudio, kako je tako opušten?, pitao se Andrej. Iako je tog župana Ernesta on već jednom javno upozorio da pripazi na ponašanje. Bilo je to kad ga je ova ista crna žena koju sad razuzdano ljubi na snimci, gađala pepeljarama, čašama, upaljačima u nekom kafiću u Novalji, u kojoj Ernest ima raskošan stan. Ernest je pun nekretnina, love, ima još to otmjeno ime, prezime, Ernest Petry. Kao neki plemić. Ernest Petry, pa to zvuči puno otmjenije nego Andrej Plenković, pomislio je Andrej.

“Damire, iskreno mi recite, tko vam je ljepši muškarac, župan Petry ili ja?” upitao je ministra pravosuđa.

“Kako me to uopće možete pitat, pa vi”, odvratio je ministar.

Možda tebi zbilja i jesam, izgovorio je u sebi Andrej. Nova zgoda Nacionalne groupie

04.08. (01:00)

Sirotinjo, i bogu si teška

Groupie: Jalna sirotinja napada plažu za bogate

“Ej, ovo je privatna plaža od hotela. Platile smo za lijep pogled. A vi se ne uklapate u taj lijep pogled!”

“Nije to plaža od hotela! Ovo je plaža svih građana Rijeke, ovo je javno dobro!” Miletić je s dna brodića podigao električnu pilu.

Ženska koja je bila na ležaljci do plavuše, rekla joj je:

“To ti je onaj jedan političar. Ide po hotelskim plažama i pili lokote. Nemoj se u to petljat”.

“Znači, luđi od Pernara.”

“Ma, Pernar je za njega gospodin. Pernar se već dvije godine bori za prava nas bogatih. Čak je počeo i vježbat u teretani, malo se razvio u prsima, bolje jede. Ne izgleda više kao ova tu rahitična jalna sirotinja šta nam s pilama upada na plaže jer ne može podnijet da uživamo u luksuzu, žele nam to pokvarit. Dobro kaže Pernar, ta sirotinja odvratno je pakosna, jalna, a bome i agresivna. Ovaj je spreman prepiliti i naše luksuzne ležaljke, pogledaj mu taj luđački pogled”, mlada bogatašica pokazala je plavuši na Miletića.

“Ajde ti prvi malo pili. Da ljudi vide da ne pilim samo ja…”, Miletić mi je pružio pilu.

Nisam je prihvatio. Nova zgoda Nacionalne groupie

14.05. (19:00)

Spaljivanje heretičnih zapisa

Groupie: Tajni dnevnik Andreja MOL-a

“Odavde imam bolji pogled na Vrhovec i njegovu zgradu”, Todorić je otkoračao do proplanka pored vinograda i podigao dalekozor na oči.

“Jel vidite šta, gazda?” pitao sam.

“On je to, znao sam! Instinkt me nikad ne vara!” uzbuđeno će Todorić koji je već jednom dalekozorom špijunirao Plenkovića iz ovog vinograda preko puta Vrhovca.

“Plenković je zapalio vatru?”

“U vrtu je zapalio granje. Neku bilježnicu ima u rukama! Trga listove i baca ih u vatru!” uzbuđeno će Todorić.

“Bit će da to pali svoj tajni dnevnik. Tajni dnevnik Andreja…”

“MOL-a”, dovršio je Todorić. “Sigurno je to bilježnica u koju je zapisivao sve u vezi Ine i MOL-a, pregovora s Mađarima oko Ine. Očito se jako uplašio kad je u Nacionalu pročitao ono pismo revizora Zgombića koji tvrdi da je Plenković na stolu imao rješenje u kojem se MOL suglasio da proda sve dionice Ine. A zašto se ništa po tom pitanju nije napravilo, to zna samo Andrej i njegov tajni dnevnik.”

Nova zgoda Nacionalne groupie…

29.03. (10:00)

O fortuna, velat luna, statu variabilis...

Groupie: Srbin režira smak svijeta u Zagrebu

Zamislio sam se o predstavi koju sam gledao maloprije. Bila je to, između ostalog, predstava o kraju svijeta. Koju je režirao Kokan Mladenović. Da, baš simptomatično da komad o kraju svijeta usred Zagreba režira Srbin. U predstavi je izneseno da smak svijeta ne dolazi naglo, nego postupno, zapravo da on već traje. Možda je čak smak svijeta počeo raspadom Jugoslavije. Barem za nas Hrvate i Srbe. Nikad se nećemo moći riješiti rasprava, polemika o toj mitskoj bivšoj državi u kojoj su kao u drevnoj Atlantidi narodi živjeli zajedno, u izobilju, svi su imali vlastite stanove, izvrsnu zdravstvenu zaštitu, svi su išli na more, nisu bili izloženi pohlepi Dalmatinaca, nije bilo interneta ni umjetne inteligencije, svi su bili prirodno inteligentni, snalažljivi, susjed je pomagao susjedu. A nedjeljom se navečer na zajedničkoj, jugoslavenskoj televiziji gledala serija Bolji život. Doduše, čudno da je u Jugoslaviji itko uopće priželjkivao bolji život. Što je moglo biti bolje nego što je bilo? Sva sreća da moj stari i branitelji nisu doznali da Srbin usred Zagreba režira Karminu Buranu. Branitelji bi poludili da znaju da Srbi okupiraju hrvatska kazališta… Nova zgoda Nacionalna groupie

15.03. (09:00)

Da ti i Dubai čokolada prisjedne

Groupie: Nisu sve Hrvatice u Dubaiju kurve

Jedna od Hrvatica koje su se evakuacijskim letom vratile iz Dubaija u Hrvatsku bila je i moja rođakinja Suzana. Ona je prije tri godine iz Vinkovaca otišla u Dubai, rijetko se kome javljala. Mene stara molila da se pobrinem za nju jer je bez prebitog centa u džepu, a ne želi natrag u Vinkovce i njezina stara je očajna.

Posebno poniženje za nju je bilo što nisam naručio taksi nego smo se iz Velike Gorice do Glavnog kolodvora vozili u običnom ZET-ovu busu punom velikogoričkih putnika. Bila je sva preplanula, našminkana, u minjaku s nekakvim orijentalnim uzorcima. Svi muški u busu buljili su u nju. Netko iza nas prilično je glasno komentirao:

“Gle ovu, izgleda da je ravno iz Dubaija sletila. Skoro gola i bosa. Ko zna šta su sve šeici radili po njoj… E, tako završavaju Hrvatice koje su se išle kurvat u Dubai.”

“Mama ti se kurvala, ali ne po Dubaiju nego po Velikoj Gorici, kretenu ružni, glavati!” sasula mu je Suzana.

Pravo razočaranje čekalo ju je tek kad smo došli u moju potleušicu i kad je vidjela da unutra uopće nemam vode, samo vani na pumpi.

Nova zgoda Nacionalne groupie

08.03. (00:00)

Barem se u saboru ne apstinira...

Groupie: Zastupnik koji nikad nije spolno općio

“Zanima me kako ste onako sigurno na sjednici rekli da zastupnik Možemo! Matko Dujmović nikad nije jebo? Jel mu se to vidi na faci ili ste to samo tako bubnuli?”

“Znači novinari se danas takvim temama bave, a ne koliko je Možemo! uzeo novca, a ništa nije napravio, pogotovo u vezi Jakuševca i onog odrona na tom smetlištu.”

“Novinarima je sve važno. Jel shvaćate koliku ste vi psihičku bol i stigmu nabili zastupniku Dujmoviću? Da nikad nije jebo!? Znam to jer to su meni govorili, rugali mi se i znam kakve to posljedice ostavlja na čovjeku, kamoli na političaru. Totalno ti ubije samopouzdanje.”

“To se baš vidi na vama”, odvratila je Dina Dogan.

Sledio sam se.

“Čekajte, nemojte mi samo reći da se i na meni vidi da nikad nisam jebo. Mislim, jesam…”

“Jesi, onog Nepalca, svi to znaju. Kad si budala još išao pisat o tome”, zlurado se osmjehnula Marija Selak Raspudić.

“Nisam jebo!” viknuo sam.

“Pa to se baš vidi na vama”, nonšalantno će Dina Dogan.

Nova zgoda Nacionalne groupie…

01.03. (17:00)

Od svega u Madridu žele posjetiti groblje

Groupie: Plenki, vrati Pavelićeve kosti

Nazvao sam starog. Čim se javio, pitao sam ga:

“O kakvoj je to grobnici od zlata u Madridu pjevao Dabro? Jel zbilja sva od zlata, jel uopće postoji?”

“Postoji, tamo je, kako kaže pjesma, sahranjen vođa svih Hrvata.”

“Znači, kao neki Tuta Naletilić Kamon. Neki faraon ili šta?”

“Faraon, dabome.”

“Ajmo ti i ja kao Indijana Džons i njegov stari otić u avanturu, u Madrid, naći tu grobnicu i uzet zlato, obogatit se.”

“Uzet će zlato naši Vatreni kad tad. Uostalom, jedan stari Vatreni svojevremeno se fotkao u Madridu pored te grobnice. Davor Šuker.”

“Jebeš to nogometno zlato, jebeš fotkanje, ja hoću to zlato s grobnice. Možda je u toj grobnici skriven i neki sveti gral popa Dukljanina.”

“Jel to Srbin?” upitao je stari.

“Ne znam, to je ko da me pitaš jel Dabro Srbin ili Hrvat. Otkrilo se da mu je mama Srpkinja i da su ga u školi zvali Srbin. E, sad… Ako je stvarno Srbin, onda je čudno da pjeva ustaške pjesme. Mogla bi to bit neka srpska posla, pjeva to kao član Domovinskog pokreta i tako svima u svijetu daje povod da na nas Hrvate na čelu s Tompsonom gledaju kao na ustaše.” Nova zgoda Nacionalne groupie

22.02. (12:00)

Nije za buržuje

Groupie: Može li Severina u Školu komunizma?

Nisam završio Filozofski fakultet, samo prvu godinu sam dao na jedvite jade. I zato se spremam upisati Školu komunizma, uskoro se otvara u Zagrebu (tportal). Sigurno predmeti neće biti previše teški za učit. Vjerojatno ćemo nastavu imati i na otvorenom, u šumi, kao pioniri u Drugom svjetskom ratu. To će me pomladit. Posebna pogodnost je to što je škola besplatna, grad Zagreb, gradska vlast pokriva sve troškove. Baš po uzoru na druga Tita. Tito je svim siromašnima omogućio besplatno školovanje, fakultet. Evo, Možemo! sad to vraća. I još nam daje besplatne, plave bicikle da se sretno i radosno vozimo na njima do Škole komunizma, ne mareći za skupi benzin, registracije auta, pretrpane parkinge u gradu. Pa i partizani su se vozili na biciklima, a ipak su pobijedili fašiste koji su imali tenkove, kamione, čak i avione.

Jedan od učitelja u Školi komunizam bit će možemovac i glumac Vili Matula, on će nas učit glumit kako da budemo komunisti. Nadam se da će nam glazbeni predavat Severina. To kako se na fašniku u Samoboru hrabro s pozornice suprotstavila Tompsonu i njegovom nacionalističkom svjetonazoru stavlja je u prve redove antifašistkinja. A u Hrvatskoj uzak puteljak vozi od antifašizma do komunizma. Volio bih da nas Severina na glazbenom odgoju uči pjevati one stare, divne, već pomalo zaboravljene partizanske pjesme… Nova zgoda Nacionalne groupie

15.02. (16:00)

Dress code i bicikl

Groupie: Nema počasne lože za Senfa

S vremenom sam totalno zaboravio da u HNK imam svoje počasno sjedalo. U vrijeme kad je intendantica bila Dubravka Vrgoč, u njemu je sjedio književnik Miljenko Jergović. Ovog vikenda sjetio sam se tog svog mjesta u HNK. Iskreno, puno više mi znači moje mjesto u Kroli za šankom. Nema mi goreg mučenja nego gledat hrvatske predstave, ali toliko sam zapao u čamotinju u ovom kišnom, oblačnom Zagrebu da mi se i premijera u HNK i domjenak nakon premijere učinio privlačnim. Vidio sam da je premijera Trilogije o Agamemnonu u režiji Livije Pandur. Ispred HNK odmah sam naišao na neobičnu, upravo kazališnu scenu. Obavijen maglom, na kazališnim stepenicama stajao je moj kolega kolumnist Boris Rašeta s buketom cvijeća.

“Koga čekaš s tim buketom?” pitao sam ga.

Nije mi odgovorio, odmah je skrenuo temu na to kako su mu se u inboks počeli javljat mnogi gejevi otkako sam o njemu počeo pisat u svojim kolumnama. Dok smo raspravljali o gejevima, pored nas je prošao predsjednik Sabora Goran Jandroković. Pogledao sam u tom smjeru i kod Meštrovićeva Zdenca života spazio gradonačelnika Tomaševića. Bio je u crnom odijelu i bijeloj košulji. Takav u svečanom odijelu djelovao je bizarno sjedeći na biciklu. Bizarnosti su doprinosile i bliješteće bijele tenisice. Eto na šta je spao Zagreb, pomislio sam. Na gradonačelnika koji na večernje odijelo nosi bijele tenisice. Iz nove zgode Nacionalne groupie.