Groupie: Osveta Josipinih šmokljana - Monitor.hr
19.02. (13:00)

Što ste SMS-ali, SMS-ali ste

Groupie: Osveta Josipinih šmokljana

“Tamo doli oko Knina sve su žene ljubomorne na Josipu. Svaka sumnjiči muža da se dopisiva s njom. A ja jesam! I ponosan sam na to! Ali neću da moja Ljilja zbog tog pati… Plašio sam se da će me ostavit i zabranit mi da viđam našeg malog Gojka. Noćima nisam mogao spavat od kad su počele curit te Josipine poruke.” – priča Svirčev stari.

Stari je opet prtljao po mobitelu. Pustio mi je da gledam iz njegove ruke. Na ekranu se pojavila slika nekakve crkve, crkve u Kninu, saznat ću kasnije. Onda zvuk zvona. Josipa mu je mobitelnom kamericom švenkala odozdo prema gore zvonik koji je upravo zvonio na kninskoj crkvi. Bilo je nešto erotično u tome… To kako je kamericom polako klizila gore dolje po crkvenom tornju dok zvona zvone i raspaljuju krv.

“Joj, kako bih ovo volio objavit na portalu Nacionala!” raspomamljeno ću.

“E, nećete više vi komunjare voajerske objavljivat nikakve tuđe poruke. Turudić će dati po turu svakom tko ponovo posegne za tim udbaškim metodama! Sad će on donijet zakon da mediji više ne smiju objavljivat tajne sudske spise, privatne poruke! Najebali ste svi vi koji živite od novinarstva! Nećete više imat nikakvu robu. Moći ćete prodavat jedino robu u Lidlu. Tamo fali radne snage, haha, je li tako Skejo?”, likovao je stari u novoj zgodi Nacionalne groupie.


Slične vijesti

Nedjelja (20:00)

Ucjena siromašnog piskarala

Groupie: Sin branitelja kao ruski trol

“Imam presudnu informaciju za vas, za vašu predsjedničku kampanju.”

“Što, recite?”

“Prošli petak u jednom kafiću u centru Zagreba prišao mi je neki čudan lik slavenskih crta lica. Naglasak je imao kao Rade Šerbedžija kad u holivudskim filmovima glumi ruskog mafijaša.”

“Što je htio od vas?” Primorac se vidno zainteresirao.

“Prvo me pitao jesam li taj i taj. Kad sam odgovorio da jesam, pitao me da li bih volio dodatno zaradit neki novac od svog pisanja. I uz to još popiti desetak piva i ručati u onom nekom ruskom restoranu…”

“I što ste mu odgovorili!?”

“Naravno da bih volio, to sam mu odgovorio. I pitao što trebam napraviti. A on mi je odgovorio doslovno ovako: morate samo na društvenim mrežama napisati nekoliko tekstova koji ismijavaju Dragana Primorca.”

“Bože dragi, Rusi! Znači, informacije koje sam imao bile su točne! Nisam bezveze tražio od DORH-a da ispitaju sve to u vezi trolova koje Rusi novače da bi me ismijavali na društvenim mrežama!” Primorac je pljesnuo dlanovima kao Šerlok Holms kad bi došao do nekog detektivskog otkrića.

Ispriča Svirac Draganu Primorcu, nakon čega ga ucijeni da dobije besplatni zdravstveni pregled u zamjenu da ga ne ismijava na društvenim mrežama.

20.10. (14:00)

Neugodnjak

Groupie: U dobrom, srpskom društvu

Nisam htio propustiti svečano otvaranje preuređenog prostora Srpskog kulturnog centra u Preradovićevoj. S vremena na vrijeme volim biti među Srbima, upijat njihovu kulturu, književnost. Uz otvorenje, bila je organizirana i izložba ‘’Barbarogenij nadrealizma’’. To je bila dobra, skroz prirodna odluka jer se u Beogradu, uz Pariz, nadrealizam najviše uhvatio. Sigurno ima neka caka zašto Srbi baš toliko vole nadrealizam.

“Evo, vi ste dokaz kako Hrvati i Srbi itekako ostvaruju kvalitetan suživot u Hrvatskoj. Em ste vi Srbi dobili prekrasan prostor u centru grada, em se tako lijepo slažete s hrvatskom ministricom kulture. Čak je vaš predsjednik Vučić gostovao u Dubrovniku…”

“A tko je ikad rekao da nije”, pomalo otresito će Pupovac.

“Pa nitko… Jedino me čudi zašto je onda novinarka na vašoj televiziji dobila otkaz nakon što je napravila pozitivnu reportažu o suživotu Hrvata i Srba u Vukovaru.”

“Otkud vam to?” nervozno će Nina Obuljen.

“Čitao sam u novom Nacionalu.”

Ona preokrene očima.

“Tko je ovaj mentol?” srpski ministar upita Pupovca.

“Pa da… Sad sam skužio zašto Srbi toliko vole nadrealizam. Jer ne mogu realno sagledat sliku o ratu devedesetih, oni valjda briju da su Hrvati agresori… Tako su i prikazali u filmu ‘Oluja’ koji je obilno financirala srpska vlada. ‘Oluja’ je zapravo nadrealistički film, kao da je scenarij ovaj tu napisao…”, pokazao sam na oca nadrealizma Andrea Bretona, stajali smo pored njegove crno-bijele fotografije.

Nacionalna groupie započinje još jednu svađu.

13.10. (10:00)

Nego da učim

Groupie: Nije me mater rodila da rađam

Onaj moj rođak Rafael, povratnik iz Argentine, pozvao me u antikvarijat koji je otvorio pri dnu Ilice, tamo prodaje antikvitete i knjige iz doba NDH. Najavio mu se novi ministar demografije u posjet. U antikvarijat je ušla zgodna crnokosa ženska. Baš u ravnini s grudima na majici je pisalo HOS Trilj. Šipić, koji je već bio unutra, će oduševljeno: ‘Vidi, moja Triljanka!’

Ona se sa svima ljubazno pozdravila, pitala Rafaela ima li neku knjigu o odnosu vlade NDH prema intelektualcima, umjetnicima.

“Sigurno se odnosila slično kao i ova današnja. Davala muškarcima i ženama poticaje da se što više razmnožavaju. Vjerojatno su to naučili od svog vrhovnog vođe Hitlera koji je mlade Njemice stavljao u posebna naselja u koja su ih dolazili oplođivati čistokrvni nacisti da prošire svoju plavu krv koju u svojoj pjesmi zaziva i Tompson: plave krvi, bijelog lica rađaju se nova dica…” zapjevušio sam.

Ministar Šipić prostrijelio me pogledom. Promrmljao je da se izražavam slično kao Ante Tomić u svojoj kolumni i da bih ja lako mogao dobit kantu govana na glavu… Nova zgoda Nacionalne groupie

06.10. (19:00)

Baci bombu, goni bandu preko vinograda

Groupie: Nepalac koji želi služiti vojni rok

Onaj Nepalac, dostavljač Glova s kojim povremeno izmjenjujem nježnosti, počeo mi se žaliti kako ga guše problemi s dokumentima, papirologijom, radnom dozvolom. Živi s njih još šezdeset u nekom bivšem hotelu u Savskoj, vozi dostavni motorić za neku bijednu nadnicu, a većinu te zarađene love mora slati ženi u Nepal. Iako ima samo dvadeset i dvije godine, tamo u Nepalu uspio je naštancat već troje djece. “Možda bi bilo najbolje da se ti i ja oženimo. Kod nas su dozvoljeni gej brakovi.

Tako ćeš dobit hrvatsko državljanstvo i nestat će u trenu tvoje muke s dokumentima, radnim dozvolama.” Nepalac se zgrozio na tu moju ponudu. Rekao je da oni u Nepalu ne ostavljaju nikad svoje žene kao što radimo mi u Hrvatskoj. Ovdje je skoro svaka žena rastavljena, vidi to dok im nosi dostave. “Gle, onda bi se mogao prijavit da služiš vojni rok koji će uskoro bit uveden. Na taj bi način mogao dobit državljanstvo.” Izvadio sam iz torbe malu bombu, takozvano kinder-jaje. Nepalac ju je, sav u strahu, bacio kroz prozor van u vinograd. Puknula je među grožđem. Uskoro stiže Todorić. Nova zgoda Nacionalne groupie.

28.09. (21:00)

Iz jednog pogleda on doznaje sve

Groupie: Braco i Gospa

U Bracinom hramu na Srebrnjaku se okupio već popriličan broj ljudi. Neki u skupoj, markiranoj odjeći, neki u onoj jeftinoj iz Lidla, kao ja na primjer. Braco se ubrzo pojavio. Svi su zamuknuli. Braco se popeo na jedan oveći kamen. Primaknuli smo mu se. On je prekrižio ruke i gledao u nas. A mi u njega. Dok je tako gledao, sigurno si je mislio: gle ove budale, zure u mene ko telad u šarena vrata, a poslije će kupovat sve što im moji pomoćnici ponude. E, pa ja neću! Ne trebaju mi nikakvi Bracini kristali, figurice, kamenje.

Od mene ćeš dobit samo kitu… kitu cvijeća. A i nju sam maznuo na Mirogoju. To je meni prolazilo glavom dok sam gledao Bracu. Slavica je pak u njega gledala kao nekad u onog seksi pjevača grupe Sisters of mrsi. Tko zna šta se pak njoj mrsilo po glavi. Što god da je, navelo ju je da obilato počne ispuštat suze iz očiju. Nije samo ona plakala, bilo ih je još. Možda ih je naglo prosvijetlila samospoznaja o ljudskoj gluposti.

Iz ljudske gluposti ili nečeg drugog, pristupio sam Braci čim mu je dojadilo gledat u nas pa je sišao s kamena. Skoro pa na koljenima molio sam ga da mi prenese svoje moći… Kaže Pavle Svirac u novoj zgodi, nakon čega je odlučio pokoriti Weekend Media Festival.

23.09. (22:00)

Zeleni na mukama

Groupie: Goli otok na Savi

Moja stara također je bila sva izvan sebe. Izvadila je mobitel, nekog nazvala. Slušao sam je dok je govorila:

“Ivanice moja lijepa… Užasnu vijest imam. Čitav River Grin Fest je poplavljen, rijeka sve nosi, čak i one prekrasne nojeve koje ste ti i kreativna Ivanka Mazurkijević ljetos izradile od slame… Dođi brzo, da barem te jadne nojeve spasimo!”

Bilo mi je jasno da to zove Ivanu Kekin. Stara je kod Kekinovih od proljetos jednom mjesečno dolazila čistit, pospremat jer im je njihova stara kućna pomoćnica naglo dala otkaz.

“Sad će Ivana doći…” uzbuđeno će stara.

“Nije dobro da je kao predsjedničku kandidatkinju vide u ovakvoj situaciji. Ovo kao da je neka slika i prilika djelovanja nje i njezine stranke. Možemovci su kao i naša Slavica, što god pokušaju, voda im odnese. Ovaj put doslovno. Čak ni običan festival na Savi nisu u stanju dostojno dogurat do kraja”, lamentirao sam s vrha nasipa.

“Šta ti melješ! Pa nisu oni krivi za ovo! Ovo je direktna posljedica globalnog zatopljenja do kojeg su nas doveli pohlepni kapitalisti! Ova izlivena rijeka je baš dokaz koliko nam trebaju Možemo! i njegova zelena politika!”

Bandić bi svu ovu blatnjavu vodu sam popio samo da spasi Festival.”

“Jebote Bandić! Ti i dalje žališ za njim, blesane blesavi!”

Nova zgoda Nacionalne groupie.

15.09. (11:00)

Zagreb: Grad depresije i Krležinih duhova... čak ni Todorić nije sretan

Groupie: Jesen rentijera

Svirac se u novoj zgodi vraća u Zagreb nakon ljeta provedenog u Splitu i Braču, samo da bi osjetio duboku depresiju zbog stanja grada nakon potresa, korone i Bandićeve smrti. Krivi Krležinu mračnu književnost za opću depresivnost grada. Pri povratku, dočekuje ga vlasnik stana, Ivica Todorić, bijesan zbog najave poreza na nekretnine i odlučan srušiti iznajmljenu kućicu. Frustriran neispravnim mobitelom, Svirac bezuspješno pokušava dobiti Samsungov servis, što vodi do niza humorističnih, apsurdnih situacija. Razmišlja kako je Budimir Lončar imao sreće što je umro u moru i izbjegao povratak u Zagreb. Nacionalna groupie

08.09. (01:00)

Trajekti naše politike

Groupie: Dupla penetracija

Rekao sam Igoru Peternelu, koji je sjedio sam u kafiću u trajektnoj luci: ‘Možda da se Raspudići i ti ponovo spojite i tamo na Jarunu osnujete novu stranku. Možete zadržat kraticu DP, a stranku nazvat Dupla penetracija’. Jer Domovinski pokret izjebali su s dvije strane. Pa to može bit dobra simbolika. Izjebani, ali idemo dalje, u nove penetracije s kurvom hrvatske politike. Pa kom obojci kom opanci. Tko će koga više izjebat.”

U trajektnoj luci okupilo se puno svita, kako bi rekao Smoje. Gledaju u čudu razjapljenu rupu na trajektu Mljet kojem se rampa maloprije srušila u more. Putnici na trajektu komešaju se, svako malo netko zaziva upomoć. Uplašeni su da će se trajekt bez rampe potopit kao Titanik. Trajekt bez rampe u moru, to je kao da čovjek pliva širom rastvorenih usta.Peternel je i dalje djelovao odsutno. Valjda je zdvajao nad svojom sudbinom.

“Čekaj, a da ti Radić nekako preko svojih poslovnih veza namjesti da postaneš direktor Jadrolinije, da uzdigneš tu firmu?”

“Tako sam mislio da ću uzdići Domovinski pokret, pa je propao. Isto kao i Helsinški odbor koji sam pokušao uzdići na jedan viši nivoUostalom, sa mnom ili bez mene, Jadrolinija je osuđena na propast. Jer je u rukama HDZ-a”, Peternel je sunuo espreso kao malu rakiju… Nova zgoda Nacionalne groupie

01.09. (19:00)

'Na kraju revolucija posere i svoju djecu'

Groupie: Galebi karaju znanstvenike

Zbog Dragana Primorca i tih njegovih znanstvenika prošlog tjedna bio sam izbačen iz raja rizorta u Supetru na Braču. Naime, Primorac je skužio da na ruci imam lažnu narukvicu od rizorta i pred svima me razotkrio, izložio sramoti. Bio sam željan osvete. Sjetio sam se da u ruksaku nosim bocu ricinusova ulja. Dobro sam zalio ribe, baš kako ih je Nepalac u rizortu polijevao maslinovim uljem prije gradela. Onda sam ih takve, dobro nasaftane, razbacao pored Smojina kipa. Galebovi šta su vrebali na kanti za smeće u jatu su navalili na neočekivanu riblju gozbu. Onako bijeli, podsjećali su na HDZ-ovce kad u svojim bijelim ljetnim košuljicama navale na školjke i jastoge po svojim ljetnim rezidencijama. Riba je u trenu nestala. Rasklopio sam kišobran, znao sam dobro šta sljeduje. Nisam morao dugo čekati. Već iduće sekunde čuo sam kako Primorac vrišti i bježi sa svojim cijenjenim kolegama pred najezdom govana koja su nemilosrdno padala s neba. Bila je to doslovce kiša govana. Nova zgoda Nacionalne groupie

25.08. (10:00)

O genetskim Hrvatima vulgaris

Groupie: Primorac i njegov hrvatski zamorac

Hrpa znanstvenika iz cijeloga svijeta bila je smještena u supetarskom rizortu. Njima sam se uvalio na tematsku večeru “Ekološki uzgojena janjetina i povrće na žaru”. Bila mi je to posljednja večera. Barem u ovom rizortu. Na večeri se pojavio i znanstvenik i novi kandidat za predsjednika Hrvatske Dragan Primorac. On je i organizirao ovaj znanstveni skup na Braču pod nazivom “Genetsko podrijetlo Hrvata”. Zapiljio se u moju narukvicu kao da je želi zapaliti X zrakom iz svog robotskog pogleda. Da, Primorac mi je izgledao kao robot preko kojega su vanzemaljci navukli kožu i kosu i sada ga preko HDZ-a žele instalirati za predsjednika Hrvatske da nas totalno imaju pod kontrolom. Dejvid Ajk ima pravo, gmazovi iz svemira potpuno će zavladati Zemaljskom kuglom. Već su itekako počeli. Jer da je Primorac običan čovjek sigurno ne bi uspio tako brzo primijetiti da je rizort narukvica na mojoj ruci lažna. Kada bi to već i primijetio sigurno me ne bi, da je čovjek, tako hladnokrvno izložio javnom preziru. Nacionalna groupie u novoj zgodi.