Groupie: Plenki, vrati Pavelićeve kosti - Monitor.hr
Danas (16:00)

Od svega u Madridu žele posjetiti groblje

Groupie: Plenki, vrati Pavelićeve kosti

Nazvao sam starog. Čim se javio, pitao sam ga:

“O kakvoj je to grobnici od zlata u Madridu pjevao Dabro? Jel zbilja sva od zlata, jel uopće postoji?”

“Postoji, tamo je, kako kaže pjesma, sahranjen vođa svih Hrvata.”

“Znači, kao neki Tuta Naletilić Kamon. Neki faraon ili šta?”

“Faraon, dabome.”

“Ajmo ti i ja kao Indijana Džons i njegov stari otić u avanturu, u Madrid, naći tu grobnicu i uzet zlato, obogatit se.”

“Uzet će zlato naši Vatreni kad tad. Uostalom, jedan stari Vatreni svojevremeno se fotkao u Madridu pored te grobnice. Davor Šuker.”

“Jebeš to nogometno zlato, jebeš fotkanje, ja hoću to zlato s grobnice. Možda je u toj grobnici skriven i neki sveti gral popa Dukljanina.”

“Jel to Srbin?” upitao je stari.

“Ne znam, to je ko da me pitaš jel Dabro Srbin ili Hrvat. Otkrilo se da mu je mama Srpkinja i da su ga u školi zvali Srbin. E, sad… Ako je stvarno Srbin, onda je čudno da pjeva ustaške pjesme. Mogla bi to bit neka srpska posla, pjeva to kao član Domovinskog pokreta i tako svima u svijetu daje povod da na nas Hrvate na čelu s Tompsonom gledaju kao na ustaše.” Nova zgoda Nacionalne groupie


Slične vijesti

22.02. (11:00)

Nije za buržuje

Groupie: Može li Severina u Školu komunizma?

Nisam završio Filozofski fakultet, samo prvu godinu sam dao na jedvite jade. I zato se spremam upisati Školu komunizma, uskoro se otvara u Zagrebu (tportal). Sigurno predmeti neće biti previše teški za učit. Vjerojatno ćemo nastavu imati i na otvorenom, u šumi, kao pioniri u Drugom svjetskom ratu. To će me pomladit. Posebna pogodnost je to što je škola besplatna, grad Zagreb, gradska vlast pokriva sve troškove. Baš po uzoru na druga Tita. Tito je svim siromašnima omogućio besplatno školovanje, fakultet. Evo, Možemo! sad to vraća. I još nam daje besplatne, plave bicikle da se sretno i radosno vozimo na njima do Škole komunizma, ne mareći za skupi benzin, registracije auta, pretrpane parkinge u gradu. Pa i partizani su se vozili na biciklima, a ipak su pobijedili fašiste koji su imali tenkove, kamione, čak i avione.

Jedan od učitelja u Školi komunizam bit će možemovac i glumac Vili Matula, on će nas učit glumit kako da budemo komunisti. Nadam se da će nam glazbeni predavat Severina. To kako se na fašniku u Samoboru hrabro s pozornice suprotstavila Tompsonu i njegovom nacionalističkom svjetonazoru stavlja je u prve redove antifašistkinja. A u Hrvatskoj uzak puteljak vozi od antifašizma do komunizma. Volio bih da nas Severina na glazbenom odgoju uči pjevati one stare, divne, već pomalo zaboravljene partizanske pjesme… Nova zgoda Nacionalne groupie

15.02. (16:00)

Dress code i bicikl

Groupie: Nema počasne lože za Senfa

S vremenom sam totalno zaboravio da u HNK imam svoje počasno sjedalo. U vrijeme kad je intendantica bila Dubravka Vrgoč, u njemu je sjedio književnik Miljenko Jergović. Ovog vikenda sjetio sam se tog svog mjesta u HNK. Iskreno, puno više mi znači moje mjesto u Kroli za šankom. Nema mi goreg mučenja nego gledat hrvatske predstave, ali toliko sam zapao u čamotinju u ovom kišnom, oblačnom Zagrebu da mi se i premijera u HNK i domjenak nakon premijere učinio privlačnim. Vidio sam da je premijera Trilogije o Agamemnonu u režiji Livije Pandur. Ispred HNK odmah sam naišao na neobičnu, upravo kazališnu scenu. Obavijen maglom, na kazališnim stepenicama stajao je moj kolega kolumnist Boris Rašeta s buketom cvijeća.

“Koga čekaš s tim buketom?” pitao sam ga.

Nije mi odgovorio, odmah je skrenuo temu na to kako su mu se u inboks počeli javljat mnogi gejevi otkako sam o njemu počeo pisat u svojim kolumnama. Dok smo raspravljali o gejevima, pored nas je prošao predsjednik Sabora Goran Jandroković. Pogledao sam u tom smjeru i kod Meštrovićeva Zdenca života spazio gradonačelnika Tomaševića. Bio je u crnom odijelu i bijeloj košulji. Takav u svečanom odijelu djelovao je bizarno sjedeći na biciklu. Bizarnosti su doprinosile i bliješteće bijele tenisice. Eto na šta je spao Zagreb, pomislio sam. Na gradonačelnika koji na večernje odijelo nosi bijele tenisice. Iz nove zgode Nacionalne groupie.

08.02. (18:30)

Isti film, samo s obrnutom radnjom

Groupie: Svadba Tompsona i Rijeke

Taksijem smo se dovezli do dvorane Mladost, morao sam se malo isprsit pred budućom mladom. Ispred dvorane hrpetina ljudi s hrvatskim zastavama, barjacima. Zbilja je sve izgledalo kao neka masovna svadba. Svadba na kojoj se Tompson vjenča s crvenom, komunističkom Rijekom koja mu se dugo opirala, a onda napokon popustila pred silinom njegova mača koji na koncertima zabija u kamen ili u šta već.

Jedva smo uspjeli nać mog starog, sto put sam ga valjda moro nazvat na mobitel da mi kaže gdje je točno. S njim su još bila dvojica u crnima majicama, jedan je imao hitlerovske brčiće, ali nije bio HOS-ovac Skejo. Predstavio sam starom Svetlanu.

“Moja buduća žena. Na ljeto mislimo svadbu napravit.”

Stari se zagledao u Svetlanu kao sedmo svjetsko čudo.

“Zgodna si, šesna… Ne mogu vjerovat da se zbilja misliš udat za ovog mog kretena. Mora postojat neka kvaka… Što nije u redu s tobom?”

“Srpkinja sam”, odreže Svetlana.

Stari se nakašljao.

“Znao sam da mora bit nešto! Od sveg mogućeg zla, baš to najgore!”

“Daj, pa šta nisi ponosan. Da će Hrvat uzet Srbima žensku, napravit od nje hrvatsku rodilju…”, rekao sam. Nova zgoda Nacionalne groupie

01.02. (14:00)

Je l' moguće da je netko zaspao na straži?

Groupie: Ne lomite mi Čavoglave

Rašeta je parkirao uz pustu, čavoglavsku cestu, uz asfaltirani puteljak koji je vodio do Tompsonovih ilegalnih nastambi. Izašli smo iz auta. Rašeta je ostao stajat na mjestu.

“Ajmo, šta si stao?”

“Pa ne smijemo mu upadat na privatni posjed. Ne želim završit kao naša kolegica Derifaj. I dan danas je povlače po sudovima jer se ljestvama popela na Tompsonovu terasu na Žnjanu”, odgovorio je Rašeta.

“Gle, ovi tu objekti su proglašeni ilegalnim, dakle imamo pravo ovdje hodat, to je sad ničija zemlja.”

“Pa i za onu terasu na zgradi na koju se penjala kolegica Derifaj tvrdili su da nije u Tompsonovu vlasništvu pa si vidio kako je sve završilo.”

“Misliš da će i za ove objekte u Čavoglavama Plenković i HDZ odlučit da su ipak legalni, Tompsonovi… Možda imaš pravo, Plenković mora saprat sa sebe bruku iz Davosa, ono što je izjavio da je Domovinski rat bio samo problem, neusporediv s ratom u Ukrajini. Ubila ga je ta izjava, desničari pozivaju na linč. Čini se da ga samo može spasit to da legalizira ove Tompsonove objekte u ovim ubavim Čavoglavama”, rekao sam. Nova (ne)zgoda Nacionalne groupie.

25.01. (13:00)

Uhvatilo ih 'danuncijevsko nadahnuće'

Groupie: Okupacija Rijeke u dva koncerta

Na terasi ispred jednog kafića na korzu sjedio je Mrle iz Leta 3. Nisam mogao da ga ne krenem provocirat:

“Evo, mi gorštaci došli smo osvojit tvoju urbanu Rijeku. Neće se u ovom gradu više slušat tvoj Let 3, Urban i Laufer, nego Tompson! Ha, Mrle, jesi mogao zamislit da ćeš tako nešto ikad doživit?”

“Ne obraćaj se toj komunjari!” obrecnuo se na mene Bribirac u ovčjem kožuhu.

“Pa samo mu kažem da Rijeka nakon Tompsonovih koncerata više nikad neće biti ista.”

“Bit će onakva kakva je nekad bila! Prije nego su komunjare ovdje u centru naselili Srbe i Bosance, a nas autohtone potjerali gore u brda!”

“I, evo sad se spuštate s brda, na zov svog pastira Tompsona, ŠČ!” Mrle je to ŠČ izgovorio kao da tjera ovce.

“Nemoj ti meni ŠČ, da ne bi dobio ščapom po glavi!” gorštak je zamahnuo po zraku svojim dugačkim, drvenim štapom… Nova zgoda Nacionalne groupie

19.01. (21:00)

Jednima tamburaši, drugima tišina

Groupie: Thompsone i Bujanec, nećete u Zagreb!

„Ukinuše mi moju Bujicu, Plenki i Obuljenka doveli i tamburaše… Buji osta samo želja i neispijene čaše…”, zapjevao sam kao da smo na salašu Miroslava Škore.

Bujanec je krenuo prema meni, viknuo:

„Sad je dosta!”

„Ljevičarima tvoje emisije? Pa sigurno je. Likuju zbog ukidanja, nadaju se da ćeš ostat gladan i žedan na ulici. Da će ti Haski morat plaćat runde jer ima stalnu plaću, zaposlenje, još je i u Saboru, ima tamo skoro pa besplatne ručkove. Može i tebe vodit u saborsku kantinu na te ručkove, to bi ti itekako smanjilo troškove.’’

Bujanec je zastao.

„Učinilo mi se da i ti likuješ šta su ukinuli Bujicu…” vratio se za šank.

„Ma ne, pa ja sam na Bujici odrastao. Morali smo u kući svi šutit dok je moj stari gledo Bujicu. Triput tjedno tako. Meni je Bujica ono što je ljevičarima u djetinjstvu bio Branko Kockica. Ti si za mog starog i njegove branitelje bio medijski bog.”

„Tata ti je branitelj?” blažim će glasom Bujo.

Kimnuo sam.

„Prošo je najgora slavonska ratišta, pobio više četnika nego što je Bujica imala gledatelja.’’… Nova zgoda Nacionalne groupie

11.01. (19:00)

Zagreb više nema isti pozivni

Groupie: Smogovci i strašni Senf

Na fotelji ispred ulaza u tajništvo kluba sjedio je pisac Hrvoje Hitrec. O, kako sam mu se razveselio. On bi mi kao ugledni, stariji član Društva književnika mogao napisat preporuku za članstvo. Kao klinac sam opsesivno čitao njegove romane o Smogovcima, a onda gledao i serije po tim romanima.

Prišao sam mu, predstavio mu se.

“Slušao sam nedavno na Z1… Rekli ste da je Zagreb postao neki sasvim drugačiji, odvratan grad u kojem se smog pretvorio u neki otrovni zrak od kojeg nam se svima spava i truje nas. Locirali ste jasno i tko je kriv za to, Tomašević i Možemo. Ta izjava je odjeknula. Jer vi i vaši Smogovci oličenje ste onog starog, dobrog Zagreba. Toliko je to odjeknulo da je jedan od vaših Smogovaca, Dado otišao pod prozor Tomaševiću i puštao mu ‘Bojnu Čavoglave’… Kako god, ja mislim da je sazrelo vrijeme za novi nastavak ‘Smogovaca’. Nešto u stilu ‘Smogovci protiv Možemo’ ili ‘Smogovci i strašni Senf’, prikrivena aluzija na Tomaševića.”…

“Dajte, ne lupajte gluposti. Hoćete mi Smogovce upakirat u jeftinu propagandu.” Nova zgoda Nacionalne groupie

04.01. (13:00)

Svakog gosta tri mandata dosta

Groupie: Godina debele krave i mršavog premijera

Andrej se mentalno i fizički osjeća kao da bi mogao odraditi još tri mandata. Ove godine kao da se u njega izlila neka nova energija. Sad se svakog jutra sa zadovoljstvom gleda u ogledalu. Ovakav mršav, samom sebi izgleda kao europski plemić. Dok se njegov oponent Milanović i dalje deblja, kad sveže kravatu, podbradak mu prekrije gornji dio košulje, nikad nije niti će izgledat kao plemić.

Kad bi pamtio sve budalaštine, afere kroz koje je prolazio u ova dva mandata, vjerojatno bi skrenuo s uma. On obara rekord, uskoro će biti punih osam godina kako je na čelu Hrvatske. Koliki je samo vremenski prostor zauzeo u novijoj povijesti Hrvatske, neće ga tako lako moći zaboravit, kao što ne mogu ni pokojnog gradonačelnika Bandića, ni Tuđmana, ni Tita. U politici je najvažnije dugo trajati. A ne poludjeti. Bandić je pred kraj djelovao kao da više nije najčistiji u glavi, o Tuđmanu da ne govorimo, njemu su se pred smrt čak počeli priviđati crveni vragovi i on je otvoreno u javnosti govorio o tim svojim priviđenjima, a novinari se naslađivali. Tita su barem na vrijeme sklonili u bolnicu, nije se sramotio u javnosti kad je počeo gubiti razum od preduge vladavine balkanskim prostorom… Nacionalna groupie

30.12.2025. (23:00)

Kulturna politika s perikom

Groupie: Ministrica na spolnoćki

Na ulazu u Močvaru plaćala se karta za spolnoćku, skoro 20 eura. Odvratniji su od svećenika, pomislio sam. Na polnoćku u crkvu možeš besplatno ući, a ovdje nam naplaćuju ulaz iako su spolnoćku financirali i grad i država. Ali od mene iz nekog razloga nisu tražili kartu. Neka s kratkom crvenom kosom odmah je došla do mene, uzela me za ruku i uvela u Močvaru.

Prava konsternacija nastala je kad sam ušao u dvoranu. Svi su se okretali prema meni. A onda sam začuo nekog transića pored sebe kako govori:

‘’Gle, Obuljenka nam je došla dat podršku. Ko bi reko… Nisam ovakvu hrabrost očekivao od jedne hadezeovke.’’

Tek sad mi je postalo jasno… Još sam se jednom pogledao u staklo mobitela. Pa s tom nakovrčanom perikom, šminkom i bez naočala bio sam pljunuti ili pljunuta ministrica Nina Obuljen! Kao da sam joj sestra blizanka, rođena u ponoć! Nova zgoda Nacionalne groupie

21.12.2025. (11:00)

Cvijeće cvijeću

Groupie: Zašto Todorić ne kleči na Trgu?

Dogodilo se ono čega sam se već mjesecima pribojavao. Pored podsljemenskog vinograda, u kojem već skoro dvije godine živim, uparkirao se dobro mi poznat auto. Auto mog stanodavca, gazde Ivice Todorića. Upoznao me sa svojom kćeri. Imala je na sebi neki parfem koji me blago omamio. Ali na skroz drugi način omamilo me ono što mi je Iva rekla: “Moj tata ima problem s vama. Već ne znam koliko pokušava vam reći da morate iselit iz ove kućice… Ali previše je mekana srca, pa nikako da skupi snage za to.” “Nećete me valjda potjerat na ulicu sad pred Božić, pa di vam je srce!” zavapio sam.

“Moja Iva ima i previše srca. Na internetu je otvorila Srculence. Ljudi joj šalju srca iz čitavog svijeta. Čak je kolekciju srca prijavila u Ginisovu knjigu rekorda i nadam se da će ući u tu slavnu knjigu”, ne bez ponosa izgovorio je Todorić.

“Znači, vi ste nekad skupljali Konzumove dućane, a vaša kći srca, ko na etiketi za Radensku. Ljubav je pobijedila trgovački duh. Ne može se samo trgovat, treba i voljeti, praštati”, rekao sam. “Ne govori gluposti, ne živi se samo od srca i ljubavi. Iva je, ako to ne znaš, otvorila cvjećarnicu Atelier sreće…” “Ipak je, znači, ona naslijedila vašu strast prema cvijeću! Pa i vi ste počeli kao prodavač cvijeća!”

“Tako je. Ona sad želi od ove kućice u vinogradu napravit novu cvjećarnicu u kojoj će prodavat cvijeće koje će posaditi ovdje u vinogradu”, rekao je Todorić… nova zgoda Nacionalne groupie