Hana Jušić na Mostri: Prvi inozemni iskorak jedne nove estetike i generacije - Monitor.hr
28.07.2016. (20:40)

Krupnim koracima prema naprijed

Hana Jušić na Mostri: Prvi inozemni iskorak jedne nove estetike i generacije

Prvi dugometražni film mlade autorice Hane Jušić Ne gledaj mi u pijat uvršten je u program filmskog festivala u Veneciji, gdje će zaigrati u popratnom programu Giornate dei autori. „Ulazak filma Hane Jušić naizgled se doima kao još jedan od takvih malih, ali slatkih uspjeha. No, u ovom slučaju nije riječ samo o tome. Venecijanska premijera Jušićkinog filma mogla bi lako ostati upamćena kao prvi inozemni iskorak jedne sasvim nove estetike i jedne nove generacije autor(ic)a koje/i pristižu iz Hrvatske“, piše Jutarnji.


Slične vijesti

28.05.2017. (01:11)

Kritičari birali najbolje u Cannesu: ‘Closeness’ i ‘120 Beats Per Minute’

Fipresci žiri u sastavu filmskih kritičara dodijelio je tri nagrade na filmskom festivalu u Cannesu. U glavnom natjecateljskom programu nagrađen je 120 Beats Per Minute francuskog redatelja Robina Campilla, dok je u kategoriji Un Certain Regard slavio Closeness ruskog redatelja Kantemira Balagova. Treća nagrada, ona u ‘Directors’ Fortnight’ programu, otišla je u ruke portugalskom redatelju Pedru Pinhi za film The Nothing Factory. Monitor

28.05.2017. (01:00)

Nagrade kritičara u Cannesu: ‘120 Beats Per Minute’ i ‘Closeness’ slavili

Internacionalni Fipresci žiri u sastavu Alissa Simon (USA), Thomas Aïdan (Francuska), Rodrigo Fonseca (Brazil), Barbara Lorey de Lacharriere (Francuska), Pierre Pageau (Kanada), Eva Peydró (Španija), Silvana Silvestri (Italija), Mode Steinkjer (Norway), Vidyashankar Jois (Indija) je dodelio tri nagrade u Cannesu: dve u zvaničnoj sekciji – jednu u glavnom takmičarskom programu i drugu u selekciji “Un Certain Regard”. Pobednik velikog takmičarskog programa je “120 Beats Per Minute” Robina Campilla (FR, 140 min.) a ”Closeness” mladog ruskog reditelja Kantemira Balagova čiji je ovo prvenac je najbolji film Un Certain Regarda. Obrazloženje žirija za nagrađivanje ovog zaista dobrog filma: “svež nov glas sa intimnim portretetom zatvorene zajednice.”

”The Nothing Factory” Pedra Pinha (Portugal, 177 min), predstavljen u “Directors’ Fortnight” programu, odneo je treću nagradu uz obrazloženje da je zanimljiv aktivistički film koji razvejava granice između stvarnosti, fikcije, kazališta I socijološkog diskursa što dovodi do uznemirujućeg i provokativnog kinematografskog doživljaja.

Žiri koji je ocenjivao osamnaest filmova iz Un Certain Regard program, na večerašnjoj ceremoniji je uručio pet nagrada. Najboljim filmom je proglašen “Lerd” Mahammada Rasoulofa o kome smo već izvestili, nagradu za najbolju režiju dobio je Taylor Sheridan (scenarista “Hell or High Water”) za triler “Wild River” smešten na teritoriju indijanskog rezervata u divljinama Wyominga koji se dotiče osetljive teme građenja cevovodnog transporta za naftu, koja je već godinama problem protiv koga se bune mnoge native zajednice. Čuveni producent Harvey Weinstein koji je na bini primio povelju umesto Sheridana, nije zaboravio da u svome govoru upravo pomene ovu stavku: “Obama je video cevovode I bio je svestan problema u našoj zemlji, pogotovo u indijanskim rezervatima, ali naša nova administracija misli suprotno”.

Najbolja glumica je Italijanka Jasmine Trinca za dirljivu ulogu samohrane majke, koja jedva sastavlja krak sa krajem frizerajem po privatnim adresama, sa jednog na drugi kraj grada u filmu “Fortunata” Sergia Castellitta. “April’s Daughter“ Meksikanca Michela Franca (kao izvršni producent se potpisuje Tim Roth) o tinejdžerskoj majci iz pakla – je dobio nagradu žirija. Ovo je druga nagrada u Cannesu za Franca koji je sa filmom “After Lucia” bio pobednik Un Certain regarda 2012. Francuski glumac i autor Mathieu Almaric je dobio nagradu za scenario za film koji je otvorio Un Certain Regard program – Barbara, čiji je i reditelj.

Un Certain Regard žirijem je predsedavala Uma Thurman.

Sutra uveče će na svečanoj ceremoniji u Grand Théâtre Lumière biti obznanjene i uručene glavne nagrade festivala.

29.01.2016. (15:16)

Četiri hrvatska filma na festivalu u Santa Barbari

25.09.2015. (13:29)

Filmskim striptizom otvoren 11. Festival 25 FPS

u zagrebačkom je Studentskom Centru jučer započeo 11. Festival 25 FPS i to performansom Open Core kojim je autor Julien Maire do najsitnijih detalja razotkrio projekcijsku opremu, kamere i pokretnu sliku te programom filmova koji su u jednakoj mjeri razotkrili ljudsko i filmsko tijelo.

Organizatori festivala, Marina Kožul, Sanja Grbin i Mario Kozina kratkim su uvodnim govorom pozdravili u kinu SC okupljene štovatelje suvremenih, povijesnih, eksperimentalnih, avangardnih, umjetničkih, hibridnih i inovativnih filmova te ih pozvali da ostatak tjedna provedu uživajući u filmskim i performativnim programima te u razgovorima s autorima.

Marina Kožul najavila je natjecateljski program: ”Pred nama je 27 filmova u natjecateljskim programima. Neke od njih s punim bismo pravom mogli nazvati ”hitovima eksperimentalnog filma” koji su obilježili ovu godinu, a neke od njih otkrili smo u šumi 1.500 prijava. Nadamo se da će vas svi zaintrigirati i potaknuti da u našem kinu provedete ostatak tjedna.”

O najboljim će filmovima odlučivati tročlani žiri kojeg čine višestruko nagrađivana belgijska autorica Anouk De Clercq, filmski programer Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Centru Pompidou u Parizu Jonathan Pouthier te filmski autor, kustos i restaurator pri Akademijinom filmskom arhivu u Los Angelesu Mark Toscano. Članovi žirija pripremili su programe posebno sastavljene za zagrebačku publiku. Prikazuju se u petak, subotu i nedjelju u 16 sati u kinu SC. Nagrade će dodijeliti i žiri kritike kojeg čine Jelena Pašić, Ante Jerić i Dragan Rubeša, te festivalska publika. Organizatori Festivala, Udruga za audio-vizualna istraživanja 25 FPS, dodjeljuje Nagradu Green/Zeleni DCP za izradu profesionalnog distribucijskog formata najboljem hrvatskom filmu.

Prvi blok programa natjecateljskih filmova otvorio je najnoviji film Petera Tscherkasskog, The Exquisite Corpus, na kanskom festivalu nagrađen rasni primjer found-footage filma u kojem je autor pomiješao reklame, američki erotski triler 80-ih, britansku komediju 60-ih, talijanske, danske i francuske porniće u nadrealističku igru cadavres exquis. Pratile su ga putene i inovativne filmske priče o strasti, moći, kolonijalizmu (Otok je očaran s vama, D. Schmidt i A. Carver), apstraktnoj umjetnosti (Tu tamo, A. Stewart), topografiji žalovanja (Bdijenje, E. Stewart), parametrima nemogućnosti dokumentarističke reprezentacije (Lažna sila, P. Widmann) te mnoge druge.

Petak: Koliko daleko vidimo dok gledamo u mraku?

Nakon što je Julien Maire performansom Open Core nemilice razbucao koncept pokretnih slika, članica žirija Anouk De Clercq svojim će filmskim programom gledateljima pružiti lekciju iz anatomije jednog drugog gradivnog elementa filmskog doživljaja – kino dvorane. Kino iskustvo poseban je oblik spiritističke seanse koji podrazumjeva uranjanje u mrak i tišinu (Crno, A. Le Clercq), uspostavljanje kontakta s prizorima koji su ništa više nego fabricirane krhotine ljudskog prisustva (Ruke u negativu, M. Duras), pristanak na podčinjavanje manipulaciji (Djevojka žvače žvaku, J. Smith) i opsjeni (46 bis, rue de Belleville, P. Baes), ali i sudjelovanje u kreiranju te opsjene (Disonanca, M. de Boer). Napustite danje svjetlo i uronite u mrak kina SC u 16 h na “gledanje u mraku”.

U 18 hrvatski se filmaši u programu Refleksi okreću temi svjedočanstva. Kakav testimonijal o ratnim traumama može dati jedna osoba, koliko njena priča može biti samo njena, a koliko samo dio kolektivne priče koja guta njeno ja, te tko je uopće ona, pitanja su koja će zavrtiti Nicole Hewitt u prvom u seriji performansa i video radova Ova žena se zove Jasna. Igor Grubić u svojem će Spomeniku riječ dati ruševinama antifašističkih spomenika i nijemom svjedočanstvu propadanja.

Prvi blok konkurencije (20:00) tematizira odnose: omjere sastavnih djelova i ograničenja prilikom stvaranja filmskog djela (Kraj, T. Šoban), disproporcionalno velika srca žirafa u odnosu sa malenim srcima visokih palminih stabala koja proždiru malene crvene bube (Washingtonia, K. Kotzamani), međuodnose malenog čovjeka i sveproždiruće prirode u Evergladesu u Floridi (Lelujave krošnje, F. Silva), dok napušteni lunapark u Casablanci (Park, R. Maroufi) i tvornica oružja u Austriji (Embargo, J. Lurf) postaju poprišta preispitivanja međuodnosa različitih perspektiva i umnožavanja mogućnosti.

Skale (22:00) istražuju slikovne i zvučne odnose između modularnih sintisajzera i simuliranog okoliša (Prizori: stanište, S. Ratté) i uvode nas u hiperosjetilni svijet ljudi koji boluju od elektromagnetske preosjetljivosti (Zona tišine, K. Lemieux i D. Bryant), trajno onesposobljenih sa suživot sa gotovo bilo kakvim oblikom društvenog poretka. Projekt Ureda za narativni dizajn krajobraza (O.N.L.S.D.), Na rubu raja, bavi se pojedincima koji žive u američkim pustinjskim krajolicima, apstrahirajući egzistenciju svojih otpadnika kroz neljudske totale iz ptičje perspektive – perspektive koja gradi neke sasvim nove skale onkraj onih društvenih.

Subota: Kino-predavanje Petera Tscherkasskog

Vodeći svjetski filmski umjetnik found footage filma i jedan od najcijenjenijih svjetskih avangardista, Peter Tscherkassky, nakon devet godina vraća se u Zagreb. U subotu 26.9. u 14 sati u MM centru analizirat će svoj najnoviji film The Exquisite Corpus za koji je primio posebno priznanje na ovogodišnjem kanskom festivalu u programu Quinzaine des réalisateurs, a kojim smo otvorili natjecateljski program festivala. Tscherkassky će putem analize svog filma odgovoriti zašto nakon dva desetljeća i dalje ne odustaje od analognog medija te zašto se bavi ručnim radom u postdigitalno doba.

Festival 25 FPS trajat će do nedjelje 27. rujna, nakon čega na 2 dana seli u Rijeku gdje će se u Art-kinu Croatia prikazati izbor iz zagrebačkog programa. Ulaz na sve projekcije i dešavanja Festivala je slobodan.

12.06.2015. (15:11)

Hrvatski filmovi na 39. izdanju Međunarodnog festivala animiranog filma u Annecyju

Na Međunarodnom festivalu animiranog filma u Annecyju, čije će se 39. izdanje održati od 15. do 20. lipnja, bit će prikazana tri hrvatska naslova.

Život s Hermanom H. Rottom nastao je u produkciji estonskog Chintis Lungreni Animatsioonstuudia te koprodukciji studija Adriatic Animation iz Pule, Umjetničke organizacije Anima iz Zagreba i danskog GoodJobStudios. Režiju potpisuje Chintis Lungren, scenarij Draško Ivezić i Chintis Lundgren, animaciju Chintis Lundgren, a zvuk Henrik Malmgren. Film govori o Hermanu H. Rottu, štakoru koji živi sam u svom neurednom stanu. Jednog dana mala mačka iz visokog društva vidi pijanog Hermana kako se vraća iz kafića, pomisli kako je šarmantan i odluči se useliti u stan zajedno s njim.

Film Vučje igre redateljice Jelene Oroz govori o tri mala vuka koji zajedno provode kasno poslijepodne. Film je nastao kao diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (ALU), a Jelena Oroz, uz režiju, potpisuje scenarij, grafiku, animaciju, glazbu i montažu dok je za zvuk zadužen Natko Stipaničev.

Kratkometražni animirani film Miramare švicarske autorice Michaele Müller također je diplomski rad u produkciji Akademije likovnih umjetnosti (ALU), nastao 2009. godine. Film donosi pogled na mediteransku granicu Europe gdje turisti dolaze u potrazi za opuštanjem, a ilegalni se imigranti bore za bolji život. Film je osvojio brojne nagrade, a 2010. godine je prikazan u selekciji Cinéfondation u sklopu službenog programa 63. filmskog festivala u Cannesu te u službenoj konkurenciji kratkometražnih filmova 50. Annecyja.

08.02.2015. (21:44)

Streljački vod umjesto žirija

Najcrveniji tepih: Kako sam preživio sjevernokorejski filmski festival

Sjećate se kako je Pjongjang poludio oko onog filma Setha Rogena, svih onih Sonyjevih mailova koji su procurili i hakerskih prijetnji da će napasti američke kinodvorane? Pa, čini se da Sjevernokorejci film oduvijek shvaćaju ozbiljno – ono, otmite-svog-najdražeg-redatelja ozbiljno – i njihov zaštitni znak kulturne ponude stopostotni je, propagandom napunjeni filmski festival koji je zatvoren za gotovo sve strance. Jedan je neustrašivi novinar riskirao svoju slobodu i zdrav razum kako bi proveo osam nadrealnih dana gledajući filmove u Kraljevstvu pustinjaka , piše GQ.