Ivančić: Josip Jović i 7 batinaša - Monitor.hr
Danas (08:00)

Kad tjeralica progovori o izdavaču: sam svoj cenzor

Ivančić: Josip Jović i 7 batinaša

Po običaju, Hrvatski tjednik je objavio potjernicu na naslovnoj stranici. Ovoga puta na njoj se našlo “7 novinskih batinaša”, uz fotografije i imena, redom – Jurica Pavičić, Ante Tomić, Ivica Ivanišević, Branimir Pofuk, Miljenko Jergović, Boris Dežulović i potpisnik ovih redaka. Grafički je to udešeno tako da su fotografije postavljene na sivkasti zid od cigli, čime se valjda želi poručiti da bi “novinske batinaše” trebalo “izvesti pred zid” i u boljem slučaju strijeljati. Tekst koji podupire naslovnu tjeralicu, štivo o “7 novinskih batinaša”, međutim, ispisao je Josip Jović, nekadašnji novinar i glavni urednik Slobodne Dalmacije.

Stvar postaje još zagonetnija kada se biografije lica s potjernice ukrste sa životopisom njena tvorca. Ako me pamćenje ne vara, barem četvorica od sedam “novinskih batinaša” pisali su za Slobodnu Dalmaciju u vrijeme dok je Joviću trajao mandat sekretara Saveza komunista u toj medijskoj kući, a da sami nisu pripadali partiji čijim je ogrankom dotični rukovodio. Za razliku od postjugoslavenskog, postpizdunski intelektualni rad obilježen je agresivnošću kao temeljnom metodom krivotvorenja vlastite prošlosti. Zato se i agitator Hrvatskog tjednika očituje kao čovjek koji je, vrišteći od hajke do hajke, drugu polovicu života odlučio posvetiti dekontaminaciji one prve. Viktor Ivančić za Novosti


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Kad škola postane CSI: Odgojni odjel

Jokić: Brojna istraživanja pokazuju da veliku ulogu u maloljetničkom nasilju igraju obiteljsko okruženje u kojem djeca odrastaju

Često se u obitelji usvajaju nasilnički obrasci ponašanja pri čemu su počinitelji često i sami žrtve nasilja. Obitelj je i ta u kojoj se promovira netrpeljivost prema drugima i drugačijima pri čemu ti drugi nisu samo osobe druge rase, nacije ili seksualne orijentacije već, kao što pokazuju zagrebačke ulice 80-ih i 90-ih, mogu biti i oni koji slušaju drugačiju vrstu glazbe. Puno je krvi bijelih heteroseksualnih hrvatskih muškaraca proliveno tada samo zato jer su slušali The Clash, Depeche Mode ili KUD Idijote. Valu nasilja pridonosi i širi društveni kontekst u kojem se aktivno promoviraju agresija i nasilje. Boris Jokić za tportal predlaže rješenje za veću sigurnost u školama: sustavno povezivanje podataka od vrtića do fakulteta radi ranog prepoznavanja i prevencije antisocijalnih ponašanja, uz digitalno praćenje školskog izostajanja kao ključnog pokazatelja rizika. Potrebna je i potpuna reforma pedagoških mjera, uvođenje ciljane podrške školama s većim brojem incidenata te jasnije definiranje odgovornosti roditelja kako bi se škole zaštitile od neprimjerenih roditeljskih pritisaka.

Jučer (21:00)

Kao da još uvijek traje

Basara: Poslednje zasedanje AVNOJ-a

Jugoslavija se, kao što smo žestoko osetili na svojim kožama, raspala, samim tim su i odluke Drugog zasedanja AVNOJ-a postaje irelevantne – pitanje je koliko su i bile relevantne poslednjih deset Yu godina – i samim tim Drugo zasedanje već odavno ima značaja isključivo za istoričare, koje, koliko vidim, takođe boli qwrz za Drugo zasedanje.

Možda se sad pitate: zašto onda Bećkovića boli qwz i zašto – po običaju preko tuđe grbače – predlaže ukidanje odavno ukinutog i bespredmetnog? Eh, zašto. Zbog opstanka u centru nacionalne pažnje, što zašto. Dakle, iz istog razloga zbog koga je podržao protestnu studentariju, kojoj preporučujem da podršku odbije sa indignacijom da ne bi završila kao Poslednje zasedanje AVNOJ-a. Svetislav Basara

Jučer (16:00)

Kako poništiti ono što je već davno poništeno

Markovina: Pravda za AVNOJ

Tragikomična inicijativa Matije Bećkovića i četvorice skupštinskih poslanika za ukidanje odluka AVNOJ-a može se čitati i kao pokušaj skretanja pažnje s aktualne društvene pobune protiv Vučićevog režima u Srbiji, može se promatrati i kao deluzija o poništavanju nečega što je u praksi svakako poništeno, ali čije se posljedice ne mogu ukloniti, niti se povijest može promijeniti, a na koncu se može promatrati i kao nastavak neprekinutog i uvijek tragičnog ciklusa bavljenja prošlošću u Srbiji, koje zapravo onemogućava pogled u budućnost. Suštinsko nezadovoljstvo većeg dijela Srbije, kad govorimo o odlukama AVNOJ-a, višedesetljetno je i primarno se svodi na pitanje stvaranja federalne Jugoslavije i njenih unutrašnjih republičkih granica, odnosno puno više je problem iz kuta srpskog nacionalizma bio u tome, nego u samoj činjenici dokinuća kraljevine. Dragan Markovina za Peščanik.

Prekjučer (18:00)

A kvantnim fizičarama bez filozofije?

Žižek: Ne veruj filozofu u kvantnoj fizici

Oni koji tvrde da stvarnost izvan svesti ne postoji, odbacuju kao pseudo-problem filozofski najzanimljiviji aspekt kvantne mehanike: tačnu ontološku prirodu kvantnih talasa, njihov kolaps i retroaktivnu uzročnost koju impliciraju takvi događaji. Dakle, vama, kvantnim naučnicima, potrebna je filozofija, ali ne bi trebalo da verujete filozofima koji prisvajaju vaš rad za opskurantske svrhe. Dakle, šta materijalizam ovde znači? Svakako ne znači da je krajnja stvarnost prazan prostor sa sićušnim elementima koji u njemu plutaju, već nešto mnogo zanimljivije.

Ajnštajnov puni determinizam oslanja se na religioznu osnovu – napisao je: „Raffiniert ist der Herrgott, aber boshaft ist er nicht“ (Bog je suptilan, ali nije zlonameran). Mada je Ajnštajn više puta ponavljao da ne veruje u ličnog boga, proglasio se duboko religioznim: „Verujem u Spinozinog Boga, koji se otkriva u harmoniji svega što postoji.“ U tom smislu, za njega, religija i nauka nužno koegzistiraju: samu nauku održava duboka vera da je naš univerzum čudesno uređen u harmoniji koja prožima sve što postoji. Mislim da je upravo to verovanje pretrpelo smrtonosni udarac kvantne mehanike. Za mene, kvantna mehanika podrazumeva nedosledan, pluralan svet koji nije zasnovan ni na kakvom velikom temelju, čak i ako je taj temelj sama Praznina. Misli Slavoja Žižeka prenosi Peščanik

Petak (22:00)

I to se dogodilo. Hrvat na čelu Republike Srpske

Jergović: Koja je razlika između Republike Srpske i Republike Hrvatske?

Za Davora Pranjića (Slobodna) Milorad Dodik, koji se i dalje smatra predsjednikom, a takvim ga doživljavaju i pobornici njegove političke opcije, Pranjić je “korektan momak”, koji “potpisuje ukaze”, da bi se na takav način izbjegli novi politički procesi. Da nema njega, tojest da nema hrvatskog i hadezeovog potpredsjednika Republike Srpske, nastupila bi ozbiljna kriza vlasti pa bi i Dodikova smjena bila dovedena do svoje krajnje konsekvence. To praktično znači da Davor Pranjić makar i privremeno spašava političku karijeru Milorada Dodika, ali i čini ozbiljnu konstruktivnu podršku Republici Srpskoj, njezinom funkcioniranju i svakodnevnom životu. Režimski mediji u Zagrebu, upjevani od Andreja Plenkovića i Vladine glasnogovorničadi, godinama već papagajski ponavljaju kako je Milorad Dodik prijatelj Zorana Milanovića, kako ga ovaj politički protežira, prima u privatne posjete u predsjedničkoj rezidenciji na Hvaru itd.

Pokušajmo samo zamisliti što bi se ovih dana Davoru Pranjiću događalo u emisijama HRT-a, na hadezeovskim informativnim portalima… te kako bi se taj čovjek nazivao u priopćenjima Vlade RH i u usiljeno nonšalantnim iskazima njezina predsjednika? Pranjiću bi se ekspresno odricalo hrvatstvo, proglasilo bi se za veleizdajnika, zahtijevalo bi se da mu bude oduzeto hrvatsko državljanstvo, i tko zna što još drugo, a Milorad Dodik bi, naravno, bio četnik, e da bi se četnikom mogao, implicitno ili eksplicitno, nazvati sam predsjednik RH Zoran Milanović. Dakle, da je istu stvar koju radi Plenkovićev čovjek učinio Milanovićev čovjek, svaka bi komponenta u njoj promijenila značenje i predznak. Miljenko Jergović za svoj blog

Četvrtak (13:00)

Žena koja nije voljela svadbe, a sad još i manje

Andrassy: Donošenje oružja na nečije slavlje je primitivizam u jednom od najčišćih oblika

A još sam sigurnija da će me oni koji ga i dalje planiraju nosit proglasit glupačom koja jednostavno ne razumije tradiciju… i koja se, naravno, ne zna zabavljat. Što je netočno jer na svakoj svadbi postoji wc u kojem mogu igrat igrice dok drugi uživaju u svojim preferiranim aktivnostima. Glupu šalu na stranu, i dalje stoji činjenica da su ovog vikenda u ime “tradicionalnog veselja” raketama pogođene dvije žene – jednoj se ovih dana u bolnicu donosi cvijeće, drugoj na preuranjeni grob, a male su šanse da će ijedna od njih bit dovoljno snažan povod budalama da se možda predomisle po pitanju raketa i sličnih gluposti na svadbama. Andrea Andrassy za Miss7

29.09. (22:00)

Kad volimo Basaru i anarhiste (u mladosti)

Basara: Ispovest matorog anarholiberala

Cijela kolumna je za citirati, al tek se samo nešto mora izdvojiti: Tako me je onomad drug iz detinjstva pozvao telefonom i (pola u šali pola u zbilji) rekao sledeće: „Nisam očekivao od jednog anarhiste, makar bio i bivši, da toliko palamudi o koristima države, državotvornosti, ustavnosti i zakonodavnosti. Izdao si mladalačke ideale.“ Ali da: skupa sa još nekim drugarima bio sam ubeđen da su države, ne samo socijalističke, nepotrebna muka ljudi, relikt mračne prošlosti i nadao se – naročito ako bih cimnuo dva, tri piva – da će uskoro osvanuti dan kada će ljudi živeti u slozi bez partijskih i državnih nadzora i pritisaka… Znate kako ono kažu: ko u mladosti nije bio ekstremni levičar, nije bio mlad. Ima u tome neke istine, ali čim čovek malo dublje zagazi u život i jasnije sagleda stvari, shvati šta je Hegel hteo da kaže kad je napisao da je država jedno od najvećih dostignuća svetskog duha. Što je Hegel hteo da kaže nađite u kolumni Svetislava Basare. Ima i nastavak u sljedećoj kolumni. A ima i u sljedećoj (trećoj) u kojoj Basara kaže: Prethodna dva nastavka mini-serijala posvećenog državotvornosti – kako državotvornosti uopšte, tako i srbskoj – bili su jedno od najvećih džaba krečenja u mojoj blistavoj karijeri džaba molera.

29.09. (10:00)

Đaba kreči

Basara: Kako sam postao viralan

Konačno sam i ja dočekao svojih vorhololovskih pet minuta društvenomrežne slave. A evo i kako, što reko Blic. Prošle subote sam imao predstavljanje mog romana „Minority Report“ u Novom Pazaru. Od sat i po, koliko je književno veče trajalo, na razgovor o romanu i književnosti uopšte otišlo je nekih 30 minuta, dočim je ostatak vremena bio posvećen društvenopolitičkim i parapolitičkim temama… Da ne dužim. Bilo književno veče, završilo se književno veče… Pazarskom publikumu sam, dakle, pokušao objasniti – tj. usmeno džaba okrečiti – da „studenti“ nisu politička kategorija i da blanko protesti bez političke artikulacije (i naročito organizacije) završavaju kao što su završili svi protesti u poslednjih nekoliko godina – trt Milojkom ili krkom u pizdu. …uprkos mojim višekratnim obaveštavanjima javnosti da ja nikome ne „dajem podršku“, nego ili aktivno učestvujem u nečemu, ili ostajem po strani, gde sa zgrada pošta brišem grafite „Ovo je Srbija“ i preko izbrisanog džaba krečim „Ovo je pošta“. piše Svetislav Basara

28.09. (10:00)

To su ti specijalni ratovi

Ivančić: Radmanizacija svinjske kuge

“Ispričavam se na neukusu”, rekao je muž, “ali ispada da se najveći dio ministrova posla svodi na potporu krvoprolićima: podržava masovno ubijanje ljudi u Gazi, radi optimizacije ulizništva prema SAD-u i Izraelu, a podržava i masovno ubijanje životinja u Baranji, radi optimizacije vlastitog profita.”

“Sada bi pravo istraživačko novinarstvo trebalo razriješiti tu enigmu”, kazala je građanka, “a ne da se dokoni građani upuštaju u nagađanja.” Pa je prionula listanju informativnih stranica na ekranu svoga mobilnog telefona, u čemu joj se zdušno pridružio i bračni partner.

“Evo imaju nešto srpske Novosti”, rekao je suprug. “Naslov obećava: ‘Radmanizacija svinjske kuge’.”

“Opa! Što pišu?”

“Citiram: ‘Prema informaciji koju smo dobili od jednog člana istražnoga epidemiološkog povjerenstva, velika je vjerojatnost da je na farmu Sokolovac virus afričke svinjske kuge prenesen iz dupeta Donalda Trumpa.”

Građanka i partner najprije se značajno pogledaju. Onda uglas viknu:

“A gdje je ministar vanjskih poslova u zadnje doba najčešće boravio?”

Viktor Ivančić za Novosti.

27.09. (22:00)

Rat kojem se još uvijek mijenja tijek

Dežulović: Ko je taj čovek?

Drug Visarionovič pojma nije imao da je upravo toga časa, u ponedeljak 29. novembra 1943. u sedam navečer, tri i po hiljade kilometara zapadnije, u letos oslobođenoj bosanskoj varošici Jajcu započela druga konferencija Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Godinu dana ranije Staljin je zapretio Titovim partizanima da AVNOJ ne sme da ima karakter vlade, pa je zasedanje održano u potpunoj tajnosti.

U dramatičnim uslovima, u potpuno zamračenom gradu, pod zaštitom protivavionskih mitraljeza, delegati iz svih krajeva zemlje te su večeri doneli deklaraciju kojom se AVNOJ proglašava vrhovnim zakonodavnim i predstavničkim telom Jugoslavije, te uspostavlja Nacionalni komitet kao privremena vlada pod predsedanjem Josipa Broza sa zvanjem maršala.

I ko zna kako bi Drugi svetski rat u Jugoslaviji završio, da u poslednji čas, u jesen 2025. godine, Skupština Srbije na predlog akademika Matije Bećkovića i četvorice poslanika nije zvanično ukinula odluke zasedanja u Jajcu. Boris Dežulović za Novosti.