Ivančić: O jebivjetru - Monitor.hr
Jučer (18:00)

Zaustavi se vjetre, pita bi te nešto

Ivančić: O jebivjetru

U selu Bobota blizu Vukovara održavali su se tradicionalni Vidovdanski dani, manifestacija kojom se preko raznih kulturnih i folklornih priredbi njeguje srpski nacionalni identitet. Onda je na vinkovačkom portalu Budica.info osvanuo tekst s naslovom: “Moravac nasred ceste, a hrvatska zastava u čvoru – što smeta, a što vrijeđa?” Kao dokaz je priložena i fotografija, također preuzeta s portala Budica.info, doduše bez upozorenja da se gledanje ne preporuča osobama lošijega želuca i tanjih živaca: na njoj se jasno vidi kako srpska zastava ležerno i slobodno leprša, dok je, odmah do nje, ona hrvatska jezivo i mučki umotana oko koplja.

Iako se očekivalo da će Policijska uprava vukovarsko-srijemska svojim saopćenjem umiriti uznemirenu javnost, njime su, suprotno namjeri, otvorena brojna nova pitanja. Evo nekih od njih:

Kako se zove vjetar koji je zastavu Republike Hrvatske umotao uz stijeg?

Ako se u saopćenju PU vukovarsko-srijemske ne navodi naziv vjetra koji je bezobzirno ponizio hrvatsku zastavu, znači li to da ga policijski službenici nisu uspjeli identificirati ili da njegov identitet taje od hrvatske javnosti? Smijemo li na osnovu saopćenja Policijske uprave vukovarsko-srijemske događaj u Boboti, kada se hrvatska zastava omotala oko koplja, kvalificirati kao buru u čaši vode ako nije precizirano da se doista radilo o buri? Što ako je to bila košava u čaši piva? Viktor Ivančić za Novosti.


Slične vijesti

Danas (14:00)

Društvo autocenzure

Dežulović: Tko pjeva, zlo misli

Nekad, u doba komunističkog mraka – sjetit će se preživjeli – u Dalmaciji se to zvalo “pivanje pisama”. Prekaljeni jugoslavenski policajci duha bez greške su prepoznavali pjesme koje se pjevaju kad se “pjevaju pjesme” i vrlo ih precizno razlikovali od običnih. Pjevanjem pjesama” općenito se nazivalo, jasno, pjevanje “nacionalističkih i reakcionarnih pjesama”, budnica i davorija što su prizivale predkomunističku povijest i izrijekom spominjale Hrvate, Srbe i ostale naše narode i narodnosti, zajedno s pripadajućim hrvatskim, srpskim i ostalim nacionalnim pridjevima.

Prije nekoliko dana – samo posljednji primjer – u Splitu je, kao i u ostatku države, svečano obilježen Dan antifašističke borbe, i pred zgradom Hrvatskog narodnog kazališta održan je tradicionalni koncert ženskog zbora Marjanke, koje su, kao i svake godine, otpjevale koloplet antifašističkih pjesama bez ijedne antifašističke pjesme. Iz Pjevačkog društva Marjanke objasnili su kako nitko iz gradskih vlasti nije uvjetovao repertoar, već su antifašističke pjesme na koncertu povodom Dana antifašističke borbe odlučile izostaviti zbog – straha.

Ostvaren je tako jugoslavenski komunističke ideal: nema formalne zabrane, nema marice i pendreka, ima samo razvijene svijesti radnih ljudi i građana. Netko bi, istina, tu svijest nazvao i “strahom”, ali to je već lingvističko pitanje. Po prilici kao i “pivanje pisama”. Boris Dežulović za Novosti.

Jučer (22:00)

Kao neka loša književnost

Basara: Već viđeno

Zoran Đinđić, koga ovih dana malo malo pa pomenemo, svojevremeno je pisao da loše srpske politike nisu posledica loše istorije ili loše kakvoće srpskog ljudskog materijala, nego loše književnosti. Đinđić je mislio na srpsku primenjenu, zakasnelonacionalnu, poznoromantičarsku književnost uvezenu iz nezakasnelih, pravovremeno romantičarskih nacija mrskog kolektivnog Zapada. Već godinama nabijam na nos serpstvujuščima – i podastirem im dokaze – da u srpskom nacionalizmu osim srpskih nacionalista nema ničeg izvorno srpskog, kao što u srpskom komunzimu osim srpskih komunista nije bilo ničeg srpskog. A šta je onda bilo to „izvorno srpsko“? Ništa. Nije ga bilo. Zato se svašta uvozilo i izmišljalo. I to je kako-tako taljigalo dok je nacionalni romantizam bio pokretačka snaga manje-više svih evropskih nacija. Svetislav Basara.

Prekjučer (18:00)

Nije do njih, do nas je

Saša Leković: Kloaka zvana Perković

Došli smo do toga da bi za desetak dana trebao biti održan Perkovićev, formalno koncert, a stvarno parapolitički dernek za koji je prodano oko pola milijuna karata. Ta činjenica ne samo što je „dušu dala“ za sociološku analizu već poziva na političku raspravu. I zaista, jučer (četvrtak, 26. lipnja) o toj se temi govorilo u Hrvatskom saboru. Čim se znalo da je za Perkovićev nastup u prvom valu prodano 280 tisuća ulaznica „dok si rek’o keks“ svakom normalnom bilo je jasno da ne postoje tehničko-sigurnosni uvjeti za održavanje tako brojnog skupa na površini koju zauzima zagrebački Hipodrom. Srednjostrujaški mediji unisono su raspirivali inferiornu „palanačku“ fasciniranost činjenicom da nikada nitko na svijetu nije prodao toliko karata za jedan koncert. Oporbena ljevica sa svojih vječnih pričuvnih položaja pritom sekundira desnici, praveći se da šutnja, čak i u slučaju veličanja ratnih zločinaca, znači otpor, a ne pristajanje. Saša Leković za H-alter.

Prekjučer (10:00)

Tužni ruski ratni film ih dirn'o, svojski - 'E, to vidiš, da je njima ratova i vojski!'

Đikić: Sjevernoatlantski kavez

Prihvaćanje obaveze od pet posto izdvajanja za obranu plod je nakane europskih saveznica da se umile Trumpu e da SAD ne bi sasvim digao ruke od NATO-a. Zašto je Trump inzistirao na tom povećanju ako ga ta vrsta saveza, zapravo, ne zanima? Zato da se europske zemlje potakne na ozbiljniju kupovinu sofisticiranog i vrtoglavo skupog američkog oružja. Petpostotno trošenje BDP-a na obranu obična je trgovačka ucjena koja će, naravno, usput rezultirati i time da će vojske članica NATO-a postati opremljenije i snažnije u pogledu borbene tehnike. Problem manjka ljudstva bit će, pak, teže rješiv, pa se o tome izbjegava razgovarati. Ivica Đikić za Novosti.

Četvrtak (15:00)

'Možete se vi ne baviti umjetnom inteligencijom, ali ona će se baviti vama'

Šajatović: Učimo li 45 minuta na dan o umjetnoj inteligenciji?

Ne poznavati AI danas je kao da poduzetnik ne zna čitati i potpisuje ugovor znakom ‘X’, ne znajući što prihvaća. Koliko god poduzetnik ili menadžer bio skeptičan prema tome da AI bude član uprave, student u Beču ili ‘gazda’ otoka na Filipinima, te primjere treba uzimati krajnje ozbiljno. Kad je o poslovnoj zajednici u Hrvatskoj riječ, revolucionarni eksponencijalni razvoj umjetne inteligencije, prema svemu sudeći, bit će najdalekosežnija disrupcija još od pretvorbe i privatizacije prije 35 godina. Zato bi bilo mudro da svaki od nas, koliko god nam se to ne dalo, svaki dan odvoji bar 45 koncentriranih minuta za svladavanje osnovnih znanja o umjetnoj inteligenciji i potragu za primjerima ranoga korištenja AI-ja u našim branšama. Miodrag Šajatović za Lider.

Utorak (18:00)

Dobrodošli na Hipodrom. Ponijeti vlastiti toalet, zdrav razum i kartu za izlaz. Može biti da vam zatreba.

Dr. Gonzo o koncertu na Hipodromu – Baklje, šleperi i mokraća: Hrvatski Woodstock za desničare

Petstotinjak tisuća ljudi očekuje se na poljskom poligonu s pozornicom čije nosive grede još nisu vidjele statičara. Građevinski elaborati kasne, električna energija je teorijski koncept, a jedina stvar koja je spremna – su šleperi s pivom i, kako doznajemo, “još neprocijenjen broj kamiona s ostalim pićima”. Kad to kaže hrvatska administracija, znaj da se priprema ili rat ili koncert za koji će nakon svega netko pisati knjigu. Ili optužnicu. U međuvremenu, na internetu kruži lista toaletnih potreba koja više podsjeća na vojnu operaciju nego na koncert. Prema nekim procjenama, bit će potrebno 5000 prijenosnih toaleta. I to optimistično. Realno, s obzirom na količinu piva, jedino rješenje bit će improvizirana rijeka Save broj 2 – ona koja teče niz livadu. Bogu hvala, Hipodrom je ionako navikao na izmet. Dr. Gonzo premijerno za Monitor.

Utorak (13:00)

Kad nema prstena, ali ima dvostruki standard

Jergović: Prestanite spominjati nevjenčane supruge, jer nevjenčane supruge ne postoje

Poodavno već u hrvatskim medijima ne možemo pročitati da je netko među nama izvanbračno, ili da je nezakonito dijete, ili da je mule, faćuk, fotiv, kopile. Ne samo da se nijedan od tih pojmova dugo već ne koristi, nego se nigdje više o nekome ne može ni doznati da je rođen izvan braka. Istodobno, u hrvatskim tračerskim medijima – zapravo, u svim hrvatskim medijima! – i dalje postoji nešto što se naziva “nevjenčana supruga”. Kako su novinari i urednici doznali da je riječ o “nevjenčanoj supruzi”? Jesu li od ožalošćene zatražili vjenčanicu, pa je ona nije imala? Ili su poduzeli kakvo od onih velikih istraživanja, po kojima je čuveno naše novinarstvo? Zapravo, ništa od toga. Fama o nevjenčanoj supruzi još je primitivnijeg podrijetla. Dakle, patrijarhalni mrak: govori se o “nevjenčanim suprugama” slavnih muškaraca, ali slavna žena gotovo u pravilu neće imati “nevjenčanog supruga”, nego će imati – partnera. Miljenko Jergović za svoj blog.

Utorak (01:21)

Što bi rekao Hunter S. Thompson da je imao Thompsona umjesto LSD-a

Dr. Gonzo o koncertu na Hipodromu – Baklje, šleperi i mokraća: Hrvatski Woodstock za desničare

Piše: netko tko nije bio pozvan, ali se sam pojavio

U zemlji gdje je 2G još uvijek “upgrade”, a glazbeni spektakl izgleda kao evakuacija s Glastonburyja, Hrvatska se priprema za ono što bi moglo biti najveći masovni urinarni incident od Rimskog Carstva. Na Hipodrom stiže Marko Perković Thompson, mitski bard domaće političke melankolije, čovjek koji od 1991. naovamo pokušava dokazati da su distorzija, vojničke jakne i crni križevi – jedini oblik zabave vrijedan TV prijenosa.

Petstotinjak tisuća ljudi očekuje se na poljskom poligonu s pozornicom čije nosive grede još nisu vidjele statičara. Građevinski elaborati kasne, električna energija je teorijski koncept, a jedina stvar koja je spremna – su šleperi s pivom i, kako doznajemo, “još neprocijenjen broj kamiona s ostalim pićima”. Kad to kaže hrvatska administracija, znaj da se priprema ili rat ili koncert za koji će nakon svega netko pisati knjigu. Ili optužnicu.

Kasni se s dokumentacijom kao da se radi o postavljanju javne česme na Trešnjevci, a ne o događaju koji okuplja populaciju veličine Lisabona s jetrom Domaćeg čovjeka. Službeni signal? 2G. Dovoljno da pošalješ poruku “kasnim” i da stigne u listopadu.

U međuvremenu, na internetu kruži lista toaletnih potreba koja više podsjeća na vojnu operaciju nego na koncert. Prema nekim procjenama, bit će potrebno 5000 prijenosnih toaleta. I to optimistično. Realno, s obzirom na količinu piva, jedino rješenje bit će improvizirana rijeka Save broj 2 – ona koja teče niz livadu. Bogu hvala, Hipodrom je ionako navikao na izmet.

Zdravstvena služba još ne zna ni gdje će biti, ni što će biti, ni kako će preživjeti. Ministarstvo zdravstva mudro je navodno zatražilo da bolnice isprazne 20% kapaciteta – jer zna da kad krene bakljada, rakije i padanje po ogradi, netko će završiti u Traumi. Ili na neurologiji, zbog Thompsonovih stihova.

No najjače je ipak to što je HAK – prometni Nostradamus – pozvao ljude da dođu dan ranije. Kao da idu na hodočašće u Lourdes, a ne na koncert. Uostalom, simbolika je tu: i jedni i drugi traže čudo. Kod Thompsona je to vjerojatno hit koji ima više od četiri akorda i manje od tri poziva na borbu.

Gore od svega je to što se ova papazjanija servira kao “kulturni događaj”. A znamo što to znači – da će država osigurati sve resurse, sve dok nekom padne baklja u kosu, a onda će biti kriv “neimenovani organizator” za kojeg će se na kraju ispostaviti da je neki rođak istaknutog člana HDZ-a.

Uglavnom, ako se pitate je li sve to vrijedno, sjetite se da je Hunter S. Thompson jednom rekao: “When the going gets weird, the weird turn pro.”
U ovom slučaju, čini se da su svi profesionalci već davno otišli, a ostali su samo ljudi s bakljama, pivom i 2G signalom.

Dobrodošli na Hipodrom. Ponijeti vlastiti toalet, zdrav razum i kartu za izlaz. Može biti da vam zatreba.

22.06. (20:00)

'U svakom slučaju, nije dobro'

Dežulović: Zaprepast, šok i nevjerica

Siniša R., punim imenom Siniša Rimac, tako se zvao ubojica koji je uz pomoć suboraca iz čuvenog eskadrona smrti Tomislava Merčepa 7. prosinca 1991. u Zagrebu hicima iz Heckler & Kocha likvidirao zagrebačkog poduzetnika Mihajla Zeca, pa njegovu suprugu Mariju i njihovu dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odveo do Planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu.  Ubojica Siniša R. ne samo da nikad nije odgovarao za likvidaciju obitelji Zec – već je, štoviše, par godina kasnije ponosno navukao odoru novoformiranog Prvog gardijskog zbora, elitnog tjelesnog zdruga predsjednika Franje Tuđmana. I tamo, još štovišije, dogurao do čina bojnika.

Kako ste ono rekli, “pitanje selekcije pripadnika Počasno-zaštitne bojne?” Odlično pitanje. Počasno-zaštitna bojna je 2000. godine formirana upravo na temeljima Prvog gardijskog zdruga s bojnikom Sinišom R. u kadru, i izravni je nastavljač tradicije te slavne postrojbe! Da ne okolišam, na prvo pitanje – je li bila ugrožena sigurnost najviših državnih dužnosnika? – odgovor glasi: nije, naprotiv. Jer, ako i nije uvjet – a to je ujedno i odgovor na drugo pitanje: kako se uopće biraju vojnici za Počasno-zaštitnu bojnu? – kvalificirano ubojstvo svakako je lijepa, pače upravo predsjednička preporuka. Boris Dežulović primjećuje poveznicu između nedavnog ubojstva u Zagrebu i jednog prije 34 godine, za Novosti.

22.06. (16:00)

Parada kao najava onoga što slijedi

Beck: Kamo ide vojska, nacija slijedi

Dvije vojne parade isti dan s obje strane Atlantika, jedna u Londonu, u čast rođendana kralja Charlesa III, a druga u Washingtonu, na rođendan predsjednika države. Isti povod, ali golema razlika u izvedbi. Piše to Boris Beck u svojoj kolumni za Večernji list. Englezi su potpuno u prošlosti: crveni mundiri, laka konjica, kralj u kočiji, a i mjesto je povijesno. Amerikanci inače veoma vole raznorazne parade, ali one su tipično civilne, i pune zabavnih i luckastih elemenata, s mnogo glazbe, mažoretkinja i maskiranja, poput parada na Dan svetog Patrika.

Englezi, u svemu osobiti, dovukli su samo jedan stari top. Ali, njihova parada nije uopće zbog oružja, nego im je važnije pokazati nasljednike, Williama i njegovu djecu, kao jamstvo da će dinastija opstati. Trump je nedavno vojnicima rekao da je vojska važna. Jer, da nisu pobijedili u ratu, svi bi danas govorili njemački. Možemo dodati da je i njegov engleski došao na bajunetama, kao i Francuska i Oktobarska revolucija. Kamo ide vojska, nacija slijedi, rekao je Trump na paradi. I, nažalost, imao pravo. Cijeli tekst na Narodu.