Kada ste zadnji puta zastali i promatrali oko sebe? - Monitor.hr
17.02.2016. (02:44)

Kada ste zadnji puta zastali i promatrali oko sebe?

Nizozemski samouki filmaš Jaap Pieters bio je jedan od slatkiša kojima nas časti Ivan Ramljak u kinu Tuškanac u sklopu programa kratkih filmova – Kratki utorak. Već samo pogled na tog živahnog 60-godišnjeg bradonju izmami osmijeh, svaka crta njegovog lica odaje da je riječ o čovjeku koji uživa u životu, od čega je posljednjih 25 godina svojom Super 8 kamerom hvatao prizore koji ga fasciniraju i pakirao ih u trominutni format.

Kako i sam priznaje, on većinu vremena provodi u svom stanu, sa prozora snimajući zanimljive ljude i događaje iz svoje ulice, što ga s jedne strane čini voajerom, a s druge jednim od rijetkih ljudi koji vide ljepotu u jednostavnosti svakodnevice. Bilo da se radi o pauku koji plete mrežu, prolaznicima koji hodaju ulicom, muškarcu koji svojoj djevojci masira stopalo, kamionu koji prevozi meso, kondenzaciji na staklu ili lokalnom pijancu, Jaap ih sve vidi, zato ga valjda i zovu Oko Amsterdama.

Ono što je predivno u njegovim filmovima je činjenica da je netko stao i zabilježio trenutke, osobe kraj kojih drugi tek prolaze ni ne osvrčući se. Primjerice, Jimmy je beskućnik koji stalno mijenja zanimanja: regulirao je promet, parkirao kolica, prodavao flaše piva u kasnim satima, no nakon što su ga potjerali s ulice i natjerali da počne uzimati lijekove, Jimmy samo sjedi i više ništa ne radi, ispričao nam je Jaap. On je uočio i mlade turske djevojke koje rade kao čistačice i opasno se naginju sa prozora koje peru, čovjeka koji satima nepomično stoji na ulici i drži mali avion u ruci, pijanca u sizifovoj misiji spremanja limenki u šuplje džepove kaputa… Svi to radimo, skupljamo i gubimo, primjetio je Jaap.

Baš kao i te limenke, iz dvorane je vrlo brzo ispala većina publike, što je i očekivano jer junaci ovih filmova ni u stvarnom životu nemaju mnogobrojnu publiku, većini će ostati nevidljivi, nevažni te će projuriti dalje svojim putem. A upravo je zato tu Pieters, navodi nas da zastanemo i pogledamo oko sebe, nenametljivo se nameće i nije svjestan svoje vrijednosti, on se jednostavno zabavlja radeći ono što voli, baš kao i oni koje snima.


Slične vijesti

14.10.2020. (15:00)

O mladosti, o ljubavi, o smrti...

Film Ivana Ramljaka: Kako je ep o generaciji 90-ih postao dokumentarac godine

“O jednoj mladosti” otpočeo je kao dokumentarni portret, kronika života i smrti jednog prijatelja. No, pretvorio se u nešto više, u svojevrsni generacijski “statement” naraštaja rođenog koncem 70-ih, premladog da aktivno prođe rat, a dovoljno starog da im taj rat i poraće upropaste mladost. Naraštaja koji je bio premlad za pušku i epski heroizam, a prestar da profitira od internetske globalizacije, piše Jurica Pavičić.

22.09.2020. (21:30)

Život u agoniji

Damir Radić: ‘O jednoj mladosti’ lijep je i tužan film koji zaslužuje svaku preporuku

Marko Čaklović umro je iznenada prije trinaest godina, uzrok smrti bila je pretjerana konzumacija alkohola (u kombinaciji s konzumacijom heroina), što je bila posljedica nedijagnosticirane, ali vrlo stvarne depresije. Riječ je o intimističkom ostvarenju čijem je nastanku glavni poticaj bila autorova želja da se na neki način oduži prijatelju s kojim se rastao na izrazito opor način, odbacivši ga od sebe iz razloga koji sada, u spomenutom kontekstu intimizma, može zazvučati ironično, ali je duboko tužan kao i cijeli film – zato što je shvatio da o najboljem prijatelju zapravo ne zna ništa bitno i da taj prijatelj, zbog neprevladive introvertiranosti, odbija intimnost kao nužan sastojak prijateljstva – piše Damir Radić o dokumentarcu ‘O jednoj mladosti’ Ivana Ramljaka, koji je počeo skupljati nagrade…

05.03.2016. (15:19)

"Među domaćim naslovima prikazanima na ZagrebDoxu izdvajaju se ‘Kino otok’ Ivana Ramljaka i ‘Kratki obiteljski film’ Igora Bezinovića"