Ma nikad nije kasno za dobar osvrt
Konstrakta u Tvornici: Danas imamo manje prava nego pre
Već s prvim stihovima pjesme „Nobl“ kojom je otvoren koncert, bilo jasno da Konstrakta nije proizvod ili poza, već pjevačica koja svojom prirodnošću nekako nevjerojatnom lakoćom nosi posljedice turbulencije slave koja joj se dogodila doslovce preko noći. Ima nešto balaševićevsko u njoj, u stavu neusiljene normalnosti zbog čega nekako strši spram mnoštva drugih kojima pozornica ubija spontanost. Glas je razuma i digniteta, i gledajući njenu brzorastuću karizmu bude nekako toplo oko srca jer tu karizmu nosi prava osoba. Gotovo se čini da je to nužnost i olakšanje u ovom trenutku i prostoru gdje smo svi nekako debelo umorni od ispraznih likova, kojekakvih birtijaških bukača i bezličnih poltrona kojima ni svakodnevni trud medijskog aparata ne može priskrbiti ni trunku karizme iz nekih pravih pobuda u kojima se slavi talent, poštenje, ljudskost ili ljubav. Umorni smo od polusvijeta spram kojeg je jedna pjevačica neprikosnoveni nobl, ali ne nobl u malograđanskom smislu, već najprije kao uzvišenost duha koji je topao, prijateljski, empatičan, pristojan, duhovit i koji se ne guši u umišljenosti u vlastitu veličinu, što bi sama Konstrakta rekla: „Konstrakta nosi šiške i inače je normalna žena.“ – napisao je Zoran Stajčić na Ravno do dna.