Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Neće biti bista za dva karijerista
Krušelj: Zbog nepopravljivih karakternih mana hrvatski se premijer ne bi smio baviti unutarnjom, a predsjednik vanjskom politikom
Nikad se u hrvatskoj povijesti, uključujući i razdoblje prije nacionalnog osamostaljenja, nije događalo da u državnom vrhu imamo dvije u potpunosti suprotstavljene ličnosti, i politički i ljudski. U Hrvatskoj se već desetljećima po programima Vlade i Predsjednika Republike ne može ustanoviti je li riječ o lijevoj ili desnoj opciji. Obje su neprincipijelne i teže populističkim efektima. Negativne posljedice takvog destruktivnog ponašanja narcisoidnog dvojca, bili toga svjesni ili ne, snose svi hrvatski građani. Jedan je iskazao nevjerojatnu količinu maštovitosti da bi prokazao štetnost onog drugog i stranke na vlasti, a drugi si je uzeo za pravo da zbog svoje osobne uvrijeđenosti paralizira djelovanje važnih segmenata državnih institucija i službi. U ozbiljnim demokracijama, a valjda tisuću i prvi puta napominjemo da Hrvatska to nije, biračko bi tijelo to samo razriješilo. Željko Krušelj za Glas Podravine.
