Litij: bijelo zlato i crvena krpa - Monitor.hr
25.07.2021. (12:30)

Tamo dole đavoli se kote

Litij: bijelo zlato i crvena krpa

Litij nazivaju i bijelim zlatom jer je neophodan za baterije koje se ugrađuju u električne automobile. Ali tamo gdje su njegova nalazišta redovno izbijaju i sukobi. Kao u pokrajini Estremaduri u Španjolskoj. Godine 2019. je u svijetu eksploatirano 77.000 tona litija. Do 2024. bi se potražnja za ovim metalom trebala udvostručiti. Sve više automobilskih koncerna vide budućnost u električnim automobilima, a litij se upotrebljava i za skladištenje energije dobivene od sunca i vjetra. Tako više nisu dovoljna nalazišta u zemljama kao što su Australija, Kina ili Čile, za litijem se traga i u Europi. Stručnjaci tvrde da regija između Španjolske i Portugala krije najveće zalihe litija u Europi i iako već postoje strategije za njegovu eksploataciju, tamošnje stanovništvo tome nije blagonaklono. Građanskim inicijativama žele spriječiti gradnju rudnika. Međutim, i među svojim sugrađanima našli su oponente koji su za otvaranje novih radnih mjesta, a nisu im skloni ni mediji. Deutsche Welle


Slične vijesti

23.03. (14:00)

Rat lobija

Električni automobili ne ostavljaju ugljični otisak, no upitna je čistoća proizvodnje baterija

Električni automobili česta su meta dezinformatora kojima je cilj nametnuti sliku da su oni zapravo neekološki te da ostavljaju puno gori ekološki otisak od automobila s pogonom na benzinsko ili dizelsko gorivo. Ovoga puta društvenim se mrežama širi objava koja prikazuje bager Caterpillar 994A za koji se navodi da potroši oko 1000 litara goriva u 12 sati, obrađujući oko 250 tona zemlje kako bi došao do materijala potrebnog za proizvodnju jedne baterije za jedan električni automobil. Električni automobili ne ispuštaju stakleničke plinove za vrijeme vožnje, oni su i dalje “čišći” nego vozila na benzinski pogon. Model bagera koji se prikazuje u viralnoj objavi uistinu je Caterpillar 994 u čiji spremnik, ako radi 24 sata, stane oko 5700 litara goriva. Međutim, zaključak koji se sugerira objavom nije toliko utemeljen. Faktograf

15.03. (17:00)

"To nije otpad!"

Kostarika je vodeća u svijetu po vađenju teških metala poput litija iz starih baterija

Costa Rica's 'urban mine' for planet-friendlier lithium - Tech - SAMAA

Kostarika, zemlja u kojoj su površinski kopovi zabranjeni, postala je vodeća u svijetu u vađenju teških metala poput litija, ali ne iz Zemlje, već iz starih baterija. Tvornica za recikliranje Fortech, osnovana je prije gotovo tri desetljeća u gradu Cartagu, 27 kilometara udaljenom od glavnoga grada San Josea, a zaposlenici je nazivaju ‘‘urbanim rudnikom‘‘. Posljednjih šest godina u glavnom im je fokusu ekstrakcija litija iz punjivih baterija koje se svakodnevno koriste u brojnim elektroničkim uređajima poput mobitela, prijenosnih računala, električnih automobila i solarnih panela. Godišnje se u svijetu bacaju milijuni baterija. Iako se kućište baterije razgradi u razdoblju od 100 godina, teško otrovni metali koji se nalaze u njoj nikad se ne razgrade. “Sada znamo da to nije otpad. Znamo da je to resurs koji se može ponovno koristiti”, rekao je Guillermo Pereia, izvršni direktor Fortecha. Jutarnji

27.01. (09:00)

Prljava industrija za zelenije prometnice

Proizvodnja litija zbog potrebe industrije električnih automobila mogla bi onečistiti velike dijelove planeta

Ako se nastavi s radikalnim uvođenjem vozila na baterije u promet svjetska proizvodnja litija trebala bi se utrostručiti do 2050. samo za tržište vozila u SAD-u. Godišnje bi bilo potrebno 483.000 tona litija. Predviđa se da će ukupna globalna potražnja za litijem (koji se koristi i u drugim industrijama), također poznatim kao bijelo zlato, porasti više od 40 puta do 2040. godine. Rudarenje litija traži ogromne količine vode i štetno je za okoliš. Veći dio nalazi se u suhim regijama poput Australije, Čilea i Nevade — mjestima koja već pate od nestašice vode zbog klimatskih promjena. U Južnoj Americi, rudnici su zatrovali vodu i zemlju domorodačkih naroda. Revija HAK

11.11.2022. (15:00)

Eto ti sad na, Kino!

Litij za baterije električnih automobila mogao bi se dobivati iz morske vode

Bez litija neme baterije, a bez baterija nema industrije električnih automobila. Rudnici litija uglavnom su pod kontrolom Kine i zahtijevaju proizvodnju koja nema pretjerane veze s ekologijom. No čini se da postoje i drugi izvori. Znanstveni tim iz Saarbrückena u Njemačkoj razvio je proces ekstrakcije litija iz morske vode. Proces bi trebao biti posebno niskoenergetski, a u isto vrijeme vrlo isplativ. Tom se metodom, koja je još u povojima, postiže čistoća od 93,5 posto. Testovi u malom pilot postrojenju pokazali su da jedan četvorni metar aparata može izdvojiti oko 18 kilograma litija iz morske vode u roku od godinu dana. To nije mnogo, ali ako se postrojenje proširi… Revija HAK

06.11.2022. (15:03)

Kad problem postane rješenje

Zbog globalnog zatopljenja topi se snijeg na Grenlandu. To je dobra vijest. Kreće potraga za rijetkim metalima

Grenland i Australija: kontinenti ili ne?

Danas u čitavom svijetu postoji oko 10 milijuna električnih vozila. Do kraja ovog desetljeća trebalo bi ih biti oko 200 milijuna, a do polovice stoljeća čak tri milijarde. To znači da će trebati proizvesti milijarde električnih baterija koje za svoju proizvodnju trebaju kobalt, nikal, litij i bakar. Prema nekim je procjenama za tu količinu baterija potrebno potrošiti sve poznate svjetske zalihe tih metala te pronaći dodatne izvore u vrijednosti od 12 bilijuna dolara. Američka startup tvrtka Kobold Metals odlučila je potražiti nova ležišta metala na sasvim neočekivanom mjestu — na Grenlandu. Globalno zagrijavanje otapa led na tom najvećem svjetskom otoku nezabilježenom brzinom, što — ironično — stvara prilike za rudarske tvrtke koje traže nova nalazišta metala potrebnih za pokretanje zelene tranzicije i zaustavljanje zagrijavanja. Tportal

06.12.2021. (14:00)

U potrazi za izgubljenim vremenom

Basara: Hronopolitika Rio Tinta

Šta je, dakle, rekao/prorekao Virilio. Evo šta. Sažeto, naravno. Uvidevši mogućnosti naprednih tehnologija, think tankovi velikih sila su dokonali da je silama, umesto da osvajaju teritorije – da bi iz tih teritorija izvlačile sirovine i profit – mnogo isplativije da zagospodare vremenom, pa da onda teritorije trećeg sveta, saterane u vremenski tesnac, bez kapi krvi – ili uz nešto njihove krvi – velikim silama za male pare isporučuju sve što treba. Doba hronopolitike – takođe je pisao Virilio – ponovo uvodi bipolarnu podelu sveta. Na jednoj strani su tenhnološki superiorne zemlje, koje su u informatičkom vremenu dva-tri koraka ispred tehnološki zaostalih zemalja, koje će tavoriti i tapkati u mestu u vremenu koje je Virilio nazavao „mrtvim“. Kakvo je to vreme, možete videti ako pogledate kroz prozor ili – još bolje – u televizor… ovo je samo uvod u zanimljivu teoriju kojoj Svetislav Basara upravo svjedoči da se događa u praksi u Srbiji.