'Louise na obali' ili kako se svako jutro otkrije novo nebo - Monitor.hr
09.06.2017. (02:45)
‘Louise na obali’ ili kako se svako jutro otkrije novo nebo
Louise na obali ime je novog filma francuskog animatora Jean-François Laguioniea koji se ove godine natječe na Animafestu u velikom natjecanju dugometražnog filma. Zanimljivo da su ga naši preveli vodeći se prema engleskom nazivu Louise by the Shore umjesto originalnom francuskom Louise en Hiver, koji je mnogo prikladniji. Film naime govori o starosti, o ženi koja se proživljava zimu (hiver) svog života.
Naša junakinja Louise provodi ljeto u izmišljenom turističkom mjestu koje se zove Biligen sur Mer, svaki dan sjedi na plaži i sluša glasne roditelje i njihovu preglasnu djecu, čudi se kako je nitko ne prepoznaje iako svake godine tamo dolazi. Na kraju ljeta posljednji vlak vozi ljude natrag u grad, no Louise će ove godine na njega zakasniti i morat će provesti tri dana zatvorena u kući zbog oluje. Kada ona konačno završi shvatit će da ne može pješke natrag i da se mora snaći. Na plaži će za sebe izgraditi simpatično sklonište od starih dasaka, posadit će si vrt na obližnjem groblju, taman na plodnoj zemlji između grobova, loviti ribe, rakove i školjke te se ‘poslužiti’ vinom i odjećom iz obližnje trgovine.
Naizgled pomirena sa svojom sudbinom, okupirana rasporedom dnevnih aktivnosti koje si zadaje kako ne bi očajavala, Louise neće ni primjetiti koliko je usamljena, sve dok se jednog dana pred njom ne pojavi pas. Nazvat će ga Papar i uz njega će se početi prisjećati svoje mladosti i svih lijepih stvari koje su joj se dogodile tijekom života, a na koje je zaboravila tijekom godina. Sjećanja dolaze kao tajanstveni mali valovi, kaže ona. Uz Papra će doći i do nekih važnih spoznaja o sebi i o životu.
Obično su filmovi koji se bave temom starenja poprilično depresivni i puni žaljenja za propuštenim prilikama, no ovaj nije takav. Louise sve što joj se događa prima mirno i zrelo, jer prezire kukanje i strah, ne uzbuđuje se ni oko čega, ali zato duboko proživljava sve oko sebe, “svako jutro otkrije novo nebo”. Kada jednom pomisli da je kažnjena zaboravom, dolazi do zaključka da je njen život bio divan i ispunjen, te da se možda zato ne sjeća dosta detalja (jer se obično ljudima najjače urežu ružna sjećanja). Zajedno sa svojim sjećanjima, Louise će dobiti i novu volju za životom.
Zašto Louise zaslužuje biti među Ludim ženama? Zato što se obično misli da su bakice koje tako same lutaju i upuštaju se u avanture sigurno lude. Pogotovo ako pričaju same sa sobom ili sa svojim psima. Ili još gore odbijaju nestati, ne žele biti nevidljive, odbijaju biti nemoćne starice već žele živjeti na svoj način jer su i dalje mlade u duhu. Možda je luda i zato što se ne boji starosti, ni za čim ne žali, ima mir u sebi i zato je slobodna.
Mnogo je još zanimljivih naslova i zanimljivih djela ludih žena na ovogodišnjem Animafestu, među kratkometražnim filmovima intrigantni su naslovi XOXO čija je autorica Poljakinja Wiola Sowa, kanadska animatorica Lori Malépart-Traversy predstavlja djelo Klitoris, Japanka Sawako Kabuki napravila je vrlo bizarni i erotizirani crtić Summer’s Puke is Winter’s Delight, a poljska animatorica i strip crtačica Renata Gąsiorowska svoj je film nazvala – Pussy.
Grand Prix Animafesta sinoć je dodijeljen filmu Crvena kornjača Michaëla Dudok de Wita. Najbolji film Hrvatskog natjecanja je Manivald [video_icon] Chintis Lundgren o liscu koji otkriva svoju gay stranu. Najbolji kratkometražni je Noćna ptica [video_icon] Špele Čadež. Monitor
27. Animafest Zagreb završio je sinoć svečanom dodjelom nagrada u Kinu Europa.
Žiri Velikog natjecanja kratkometražnog filma u sastavu Michaela Pavlátová, Rosto, Amid Amidi, Nobuaki Doi i Marko Tadić odlučio je Grand Prix dodijeliti slovensko-hrvatskom filmu Noćna ptica (Nighthawk) redateljice Špele Čadež, u produkciji Finta Filma, Radiotelevizije Slovenije i Bonobostudija. U obrazloženju žirija stoji: “Ovaj prividno jednostavan, no iznenađujuće složen film podiže tradicionalnu animacijsku tehniku višeslojnog cut-outa na novu razinu. Film koristi paralelno pripovijedanje pri premještanju između različitih percepcija kako bi učinkovito stvorio iznimno dirljivu ljudsku/životinjsku tragediju.”
Isti je žiri Nagradu Zlatni Zagreb za kreativnost i inovativno umjetničko postignuće uručio Jonathanu Vinelu za film Martin plače (Martin Cries, Francuska, AKA Productions). “Nasilna mašta kulture videoigara pronalazi novo značenje – i ljepotu – u ovoj melankoličnoj priči o tinejdžeru kojega su iznenada napustili najbolji prijatelji. Vinel koristi disonantne kvalitete videoigara i filma te ih integrira na jedinstven i organski način. Njegovo majstorsko raspolaganje digitalnim filmskim sredstvima važnije je od učmale rasprave ‘je li machinima animacija’? Nama kreativnost i inovacija podrazumijevaju sposobnost nadilaženja jednostavnih etiketa i kategorija te prihvaćanje bilo kojeg sredstva koje će nam kroz animaciju otkriti nova značenja i perspektive” – objasnio je žiri.
Nagrada Zlatko Grgić za najbolji prvi film napravljen izvan obrazovne institucije otišla je švedsko-estonskom filmu Amalimbo (Fasad, Fork Film Animation Studio, Film Väst) Juana Pabla Libossarta. “Ova kratka priča vodi nas na prelijepo emocionalno putovanje kroz simboličan, nedefiniran, no jezivo poznat svijet čuda u koji bježimo kada se borimo s demonima i gdje, nakon svega, pronalazimo svoj unutarnji mir” – poručio je žiri Velikog natjecanja kratkometražnog filma.
Članovi žirija odlučili su dodijeliti i posebna priznanja. Michaela Pavlátová nagradila je tako finski film Bolne oči za beskonačnost (Sore Eyes For Infinity) Elli Vuorinen, navodeći kako je riječ o iznenađujućem, svježem filmu prekrasne animacije i vizuala koji nas vode u vječnost.
Rosta se posebno dojmio španjolski rad Orogeneza (Orogenesis) francuskog redatelja Borisa Labbéa jer taj film napreduje kroz vrijeme i prostor neumoljivim koracima, cijepa, dere i rasteže planinske masive tako da me pogađa ravno u utrobu. “Soundtrack, jednako uvjerljiv ali otuđujući, neizbježan je i neodvojiv dio čitavog doživljaja. Mogu samo sjesti i uživati u uranjanju u ovo putovanje” – rekao je Rosto.
Amid Amidi svoje je posebno priznanje uručio kanadskom filmu Promjena (Change) Jonathana Ostrema koji ne prestaje iznenađivati i u sebe uvlačiti gledatelja. “Čini to eksperimentalnom kompjuterskom animacijom koja ga vodi na onozemaljsko putovanje te mu neprestano dezorijentira i reorijentira osjećaj za prostor i vrijeme” – stoji u Amidijevom obrazloženju.
Nobuaki Doi odabrao je, pak, njemački film Rugoba (Ugly) Nikite Diakura. “Još uvijek postoje neistražena polja umjetničkog izričaja kompjuterske animacije. Ovaj film savršen je primjer. Dinamičan, ali inertan pokret sve gradi iznova i omogućava nam da sanjamo o svijetu gdje je sve ljepše i bolje” – istaknuo je Doi.
Marko Tadić svoje je posebno priznanje predao Evi Cvijanović za kanadsko-hrvatsku Ježevu kuću (Hedgehog’s Home), nastalu u produkciji National Film Board of Canada i Bonobostudija, te je svoju odluku obrazložio riječima: “Ova kratka i simbolična priča donijela je radost brojnoj djeci svih uzrasta te oblikovala mnoge živote. Ja sam živi dokaz da ti čak i nakon što je čuješ šest milijardi puta tijekom jedne vožnje na more ne može dosaditi.”
Prema odluci žirija Velikog natjecanja dugometražnog filma u sastavu Natalia Lukinykh, Ben Mitchell i Simon Bogojević Narath Grand Prix je pripao filmu Crvena kornjača (Red Turtle, Francuska / Belgija / Japan) Michaëla Dudok de Wita, nastalom u produkciji sedam kuća predvođenih studijima Ghibli i Wild Bunch. Žiri je svoju odluku obrazložio sljedećim riječima: “Iako je odluka o nagrađivanju jednog filma među brojnim nevjerojatno kvalitetnim filmovima uvijek teška, film za kojega smatramo da mu pripada Grand Prix sve nas je oduševio zbog istog razloga. Ovaj film odlikuje radosna razigranost vizualnog dijela i čudesne glazbe te neprijeporno majstorska animacija u izvedbi predane umjetničke ekipe koja je detalju i likovima posvetila nesvakidašnju razinu pažnje. Filmu koji slavi neumoljivu okrutnost prirode te njezinu ljepotu koja potvrđuje život s veseljem dodjeljujemo Grand Prix.”
Isti je žiri svoja posebna priznanja dodijelio filmovima Louise na obali (Louise by the Shore, Francuska / Kanada) Jean-Françoisa Laguioniea i Djevojka bez ruku (The Girl Without Hands, Francuska) Sébastiena Laudenbacha, uz sljedeću poruku: “Posebna priznanja dodjeljujemo dvama filmovima koji na predivan način propituju dublje teme ljudskosti, autorefleksije i samoočuvanja. Iako su stilski različiti, karakteristične vizualne identitete oba filma resi promišljena i dirljiva pripovjedna struktura u čijoj srži stoje šarmantni ženski likovi.”
Objedinjeni žiri Natjecanja studentskog filma i Hrvatskog natjecanja u sastavu Alberto Vázquez, Jana Jakoubek i Sandra Malenica odlučio je Nagradu Dušan Vukotić za najbolji studentski film dodijeliti poljskom filmu Mačkica (Pussy) Renate Gąsiorowske, nastalom na Nacionalnoj filmskoj školi u Łódźu. “Feminizam je otišao korak dalje. Ustvari, feminizam se u ovom filmu nalazi točno ondje gdje treba – potpuno je otvoren, slobodan, spontan i, iznad svega, nama pred nosom na najdoslovniji mogući način. Razgovor o seksualnosti, osobito o ženskoj seksualnosti, još je uvijek tabu. Zato je ovaj film tako svjež, zabavan, osjetljiv i stvaran. Priča mu je tečna, crtež jednostavan, a zvuk i animacija izvrsni. Podsjeća na to da ženski ‘dijelovi tijela’ također imaju svoj život. Barem na filmu. Nagradu Dušan Vukotić dodjeljujemo hrabroj i prelijepoj Mačkici Renate Gasiorowske” – stoji u obrazloženju žirija.
Prema odluci istoga žirija, posebna priznanja pripala su filmovima Summer’s Puke is Winter’s Delight (Japan, Sveučilište Tama) Sawako Kabuki i Soba moga oca (My Father’s Room, Južna Koreja, K’ARTS) Nari Jang. “Kratki animirani film Sawako Kabuki vodi nas na iritantno i uzbudljivo putovanje, poticajno i vidu i sluhu, koje završava – u WC-u. Bezbroj puta. Poremećaj u prehrani kao tema potrošačkog društva predstavlja nam se na jedinstven način, u disko groznici. Ovisnost o pražnjenju sadržaja u nama prikazana je kao bujica slika. Gledatelj proživljava morfijske transformacije, dok se boje istodobno suprotstavljaju i slažu s tabuiziranom temom. Zvuk i slike savršeno su usklađeni i uspijevaju naglasiti odbojan trenutak kada povraćanje postaje repetitivna slika, obrazac…. Posebno priznanje dodjeljujemo i filmu Nari Jang zbog osobne simbolike, profinjene i minimalističke grafičke linije, ispunjene metaforikom i grafičkim alatima za postizanje dobre ravnoteže između povijesti, pripovijedanja i tehnike” – istaknuo je žiri.
Najbolji film Hrvatskog natjecanja je Manivald Chintis Lundgren, nastao u estonsko-hrvatsko-kanadskoj koprodukciji (Chintis Lundgreni Animatsioonistuudio / Adriatic Animation / NFB), dok su posebna priznanja pripala Božidaru Trkulji za Posljednji izazov (The Last Quest, Hrvatska) u produkciji Zagreb filma te Michaeli Müller za najbolju manjinsku hrvatsku koprodukciju Aerodrom (Airport, Švicarska / Hrvatska, Schick Productions, Kinorama). Žiri je svoje odluke obrazložio sljedećim riječima:
“Nagradu za najbolji hrvatski film, apsolutno jednoglasno, dodjeljujemo Manivaldu Chintis Lundgren zbog osobnog i jedinstvenog stila, zabavne radnje i, iznad svega, zbog analiziranja obiteljskih sukoba s duhovitim smislom za humor, no bez imalo drame… Scenografija filma Posljednji izazov Božidara Trkulje oborila nas je s nogu. Autori su se posebno potrudili i nijedan detalj nije slučajan – osobito oni iznenađujući, puni čudnovatog humora. Nekolicina tipičnih junaka fantasyja – manje-više umirovljenih – susrela se u ovom stop-animiranom filmu u borbi protiv neprijatelja. Željeli bismo ga pogledati sličicu po sličicu da ništa ne propustimo. Ovaj nas je film vratio u djetinjstvo i nasmijao, što smo kao odrasli prihvatili kao predivan dar… Film Aerodrom Michaele Müller vodi nas odmah u srž radnje. Dočarava osoban, no ujedno i općeniti doživljaj. Film je to u kojem se možemo izgubiti, baš kao i u pravom životu, kaotičan, sužen, unaprijed određen pravilima. Snažne metaforike, s velikim kontrastom boja, fluidnošću pokreta, prijelazima i transformacijom. To je film koji je poput sna o mjestu o kojem govori.”
O pobjednicima natjecanja site-specific animacije Animation goes MSU odlučivao je žiri u sastavu Vesna Meštrić, Leila Topić i Daniel Šuljić, koji je nagradu odlučio dodijeliti Paulu Fletcheru za rad Vožnja na posao (The Drive to Work, Australija). “Riječ je o halucinantnom spoju apstraktne animacije i figurativnih prizora koji potpuno zaokuplja perceptivni sklop promatrača. Film se postupno razvija od početnih kadrova, zapravo bljeskova svijetlosti koji se mogu referirati na brzi prolazak autoputom na putu prema radnom mjestu do fascinantne, nenarativne pripovijesti o mogućem hektičnom suživotu amorfnih pulsirajućih stvorenja i filmskim postupcima izmijenjenih svakodnevnih prizora. Rezultat je visokosugestivna i ritmički začudna trodijelna projekcija koja u potpunosti oživljava medijsku fasadu MSU-a” – stoji u obrazloženju.
Žiri je odlučio dodijeliti i posebno priznanje filmu Klima (The Climate, Hrvatska) umjetničkog kolektiva M_1300 kojega čine Marita Stanić i Maja Blažek. Žiri je odlučio honorirati sklonost umjetničkog kolektiva inovativnosti, eksperimentu, multidisciplinarnosti te transformaciji svakodnevnog u umjetničko djelo.
Pobjednike Natjecanja filmova za djecu birao je žiri u sastavu Gita Validžić Rožman, Tin Gregorić, Vid Valkaj, Matea Bračko i Jan Kožić. Žiri je jednoglasnom odlukom glavnu nagradu dodijelio filmu Ostaviti trag (Leave a print, Ujedinjeno Kraljevstvo) Christine Susanne Nerland, filmu koji na jedinstven način progovara o vrlo teškoj i neizbježnoj temi. Film ostavlja utjehu i olakšanje nakon smrti bliske osobe, koja se, kako je prikazano u filmu, pretvara u svjetlost koja nas okružuje. Posebno nas se dojmio do sada neviđen prikaz postepenog blijeđenja, odnosno nestajanja voljene osobe.
Odlukom istog žirija posebno priznanje u Natjecanju filmova za djecu pripalo je norveškom filmu Odd je jaje (Odd is an Egg) Kristin Ulseth, zbog originalnog pristupa temi različitosti, korištenja različitih animacijskih tehnika i unošenja redateljskih detalja koji naglašavaju stanja i odnose među likovima.
Nagrada publike Mr. M za film iz programa Velikog natjecanja kratkometražnog filma odlazi u ruke Eve Cvijanović za film Ježeva kuća, dok ista nagrada za film iz programa Velikog natjecanja dugometražnog filma putuje Claudeu Barrasu u Švicarsku za film Moj život kao tikvica (My Life as a Courgette, Švicarska / Francuska).
28. Svjetski festival animiranog filma održat će se od 4. do 9. lipnja 2018. godine.
Ovaj divan animirani film studija Ghibli možete još danas pogledati na Animafestu u 17:30 sati u kinu Europa. Priča je to o samoći, ljubavi i potrazi za sobom koja će rijetke ostaviti ravnodušnima. Monitor
Nakon pretrpljena brodoloma nepoznati čovjek nađe se na pustom otoku, s kojeg pokušava pobjeći, ali ga svaki puta u tome spriječi crvena kornjača…
Radnja je to filma Crvena kornjača, animiranog dugometražnog prvijenca nizozemskog animatora Michaëla Dudoka de Wita.
Oscarovca prepoznatljivog po originalnom načinu crtanja u kojem se ‘igra’ tintom i vodenim bojama crpeći inspiraciju u drevnoj japanskoj i kineskoj umjetnosti, Crvena kornjača je još jednom 2017. odvela u ‘bubanj’ za Zlatnog kipića, a struka u Cannesu počastila ga je posebnom nagradom Un Certain Regard.
Oscarom i BAFTA-om nagrađen je njegov film Otac i kćerka (2000.), Redovnik i riba (1994.) je zaradio nominaciju za Oscara i skupio na desetine nagrada (nagrada Cesar, Cartoon d’Or), a eksperimentalni film Aroma čaja (2006.) je originalni uradak potpuno slikan čajem.
Crvenu kornjaču napravio je u suradnji sa Studijom Ghibli. Scenarij potpisuje De Wit, zajedno s francuskom redateljicom Pascale Ferran, čija je filmska adaptacija jednog od najkontroverznijih romana 20. stoljeća Lady Chatterley osvojila nagradu Cesar za najbolji film.
Film se natječe i na Animafestu, možete ga pogledati još danas u 17:30 sati.
Večeras se u Zagrebu otvara Animafest, 27. po redu festival animiranog filma, koji se održava do 10. lipnja. Jedan od filmova na otvaranju je i ovaj o Charlesu Bukowskom koji govori zašto voli pivo. Evo cijelog programa.
