Mance dobio nagradu za životno djelo - Monitor.hr
01.02.2022. (21:00)

Čovjek iz Katange

Mance dobio nagradu za životno djelo

Teško je riječima definirati tajnu Manceove glazbe i utjecaja, ali ako bismo probali, mogli bismo zaključiti kako su Manceove glazbene dionice, baš kao i njegovi crteži, u svojoj jednostavnosti prelijepe te posjeduju jedinstven, originalan i autentično genijalan spoj dječje nedužnosti, životne mudrosti i znakovita proročanstva. Svi kažu, dolazi bura. Sve će biti dobro, proročanski kaže Mance – piše Mario Kovač. Gloria


Slične vijesti

16.03.2023. (23:00)

Čovjek iz Katange

Mance – biografija o njemu, ali i pripovijest o zagrebačkoj kulturnoj sceni

Odavno je Marko Pogačar napisao o Manceu: “Sasvim individualno kolektivno nesvjesno koje je pošlo u šetnju.” I to je sasvim točno, Mance je svojim spontanim pjesmotvorstvom, recitiranjem i pjevanjem, ali i ostalim oblicima svog umjetničkog rada kao rijetko tko dotaknuo id slušatelja, čak se donekle, možda, i stopio s njim. Ljudi mlađi od trideset godina vjerojatno nisu dobili priliku doživjeti njegov nastup uživo, pa ipak, većina njih koji su ikad ušli u Močvaru poznaje njegove najslavnije pjesme. Mance jest u određenom trenutku stavio prst na podsvjesno bilo Zagreba; počeo je čuvati vrata tajnoga grada o kakvom je pjevao Haustor, koji je postojao oduvijek i mogao bi postojati zauvijek. Ako mu je jednom rukom neprekidno provjeravao puls da bude siguran kako je još uvijek živ, onda je Mance drugom rukom svima pokazivao put do tajnoga grada. Jednom kad uronite duboko u njih, postaje jasno – ni tajni grad ni Manceov rad nisu za svakoga. Kulturpunkt

10.02.2023. (18:00)

Dva, dva - dva do Žitnjaka

Mance – Tajna starog hrasta: fascinantna revitalizacija ‘močvarnog’ junaka

Što iz tekstova različitih autora koje je Šeper okupio oko ovog djela, što iz brojnih raritetnih fotografija, izbija priča o tom duhu osamdesetih i kojem su brojni mladi pokušavali napraviti ‘nešto veliko’, ili su pak eksperimentirali s formama iz čistog avanturizma, a slika o skučenim mogućnostima jednog mjesta i jednog vremena često se bolje iščitava iz sudbine onih koji nisu uspjeli, koji su se pogubili, ili koji nisu uspjeli naći neke druge s kojima bi ‘kliknuli’ na pravi način. Nema teksta u ovoj monografiji u kojem piše da je Mance ikad na koncert došao sa svojom gitarom, a ne posuđenom, ili s uhodanim repertoarom. Uvijek je u pitanju bio unikatni performans pjesnika koji stalno mijenja svoje stihove. Koliko god se postavljao u poziciju da ne želi da ga se shvati ozbiljno, toliko je rastao mit o njegovim nastupima; pjesme se širile kapilarno kroz studentsku populaciju i uskoro je kao prvi junak dubokog undergrounda postao i zaštitni znak za klub Močvaru. Ravno do dna