Marko Vučetić: Ja biram demontažu ovakve države, i to ne krijem - Monitor.hr
14.01.2021. (23:30)

Lijepa kano si nam opljačkana

Marko Vučetić: Ja biram demontažu ovakve države, i to ne krijem

Ovakvu državu, državu propagande i nepostojećih institucija, treba demontirati kako bi nastala demokratska država. To je naš politički, društveni, socijalni, pravni, ekonomski i egzistencijalni imperativ. Država u kojoj se raspravlja o tome je li Banija protudržavni pojam, a ne raspravlja se o tome kako je bilo moguće provesti politički sponzoriranu pljačku Banije, država je koju treba demontirati jer je takva država sklepana samo kako bi nesmetano mogla biti pljačkana – piše Marko Vučetić za Autograf.


Slične vijesti

Prekjučer (22:00)

'Osam i pol milijuna eura prilično je velik novac za stvar koja služi samo zato da ne izaziva štetu koje ne bi ni bilo da je nema'

Dežulović: Smisao i kraj Andreja Plenkovića

– Zanima me zašto nije došlo do aktivacije SRUUK-a? Zašto stanovnici i gosti na ugroženom području nisu dobili upozorenje i obavijesti o ponašanju?

– Vi to ozbiljno pitate?

– Prilično ozbiljno.

– Kako zašto, zaboga? Već sam to rekao u izjavi za medije, tamo su praktički svi građani vidjeli što se događa, jedni drugima su pomagali i mislim da su maksimalni napori napravljeni. Stvar je, kako rekoh, očito bila brza u smislu vjetra i noći.

– Ukratko, SRUUK nije aktiviran zato što je požar bio brz…

– U smislu vjetra i noći, da.

– …i zato što su građani ionako i sami vidjeli požar?

– Naravno da nije samo zbog toga. Lijepo vam je objasnio moj prijatelj Blaženko: da se išlo na tu varijantu, došlo bi do dodatne panike među stanovnicima šireg područja i dodatno bi se zakrčio promet. Ne znam koji dio niste razumjeli.

– Da vidim jesam li dobro shvatio: SRUUK nije aktiviran jer bi elektronske poruke stanovništvu ugroženog područja izazvale paniku?

– Bravo. Da se slikovito izrazim, nije smisao SRUUK-a da u prostoriji punoj ljudi viče: “Požar!”

– Osim, jasno, ukoliko je stvarno požar…. Boris Dežulović za N1

Prekjučer (19:00)

Djevojko u zagrljaju metastaza, zbogom

Posljednja kolumna Vedrane Rudan: Medicinske sestre odahnut će kad izdahnu

Pitam koliko su plaćene iako osjećam nelagodu kad misle da mi moraju odgovoriti. O njihovim plaćama nitko ne piše, ne snimaju se TV emisije. Hrvatske medicinske sestre štakori su koji smetaju na putu. Ipak, čula sam, mjesečno primaju od 1200 do 2000 eura. Ima tu i prekovremenih.

Ona jučerašnja priča iz bolnice ne ide mi iz glave. Ne znam je li sretna ili stravična. Doktorica Ivana je pukla. Nije više mogla izdržati patnje svojih kolegica. Smjene od sedam do 19 pa od 19 do 7… nikad kraja.

Unajmila je brodicu, glazbu i pozvala na jednodnevni izlet kolege koji su mogli doći. Plesalo se, pjevalo, smijalo. Između Cresa i Krka Jadranom je plovio brod veselja.

Trebaju li hrvatski građani šutke gledati kako njihove najdraže čupa rak iz života, a njihovu dječicu davi u zagrljaju sestara?

Svi mi koji smo čuli Ivaninu priču plačemo nad životom robova u našim bolnicama. To neće pomoći ni Ivani kojoj je puklo srce, ni nama ni njima… Objavljeno krajem srpnja na blogu Rudan.info

Nedjelja (14:00)

Psihoanaliza zapelog u ćorsokaku

Beck: Ako ste Dabro, za sve probleme imate samo dva rješenja: pušku i harmoniku

O mentalnoj strukturi fašista i nacista pisao je njemački sociolog Klaus Theweleit, koji je zaključio da su dotični njegovali kult tijela i izgradili unutarnji oklop protiv emocija. Oboje je služilo tome da očuvaju granice svojeg identiteta, pri čemu su se užasavali bilo kakvog miješanja, i sa ženama, i sa strancima – sve bi ih to moglo oslabiti i rastočiti.

Bježeći od vlastite slabosti, fašistički tip muškarca potiskuje sve ljudske osjećaje, a kako ne zna komunicirati bez nasilja, svako opiranje svojem krutom poretku doživljava kao napad na vlastito tijelo. Tome još možemo dodati mišljenje švicarskog psihoanalitičara Carla Gustava Junga da je Hitler bio glasnogovornik svih njemačkih frustracija, projicirajući potisnute i mračne psihičke sile kolektivnog nesvjesnog na Židove, nastojeći slabosti svog naroda nadvladati uništenjem drugih.

Stavljanje pod zapovjedništvo mrtvog Poglavnika da bi se ubijali živi ljudi, u ime očuvanja granica Hrvatske i vlastitog tijela – što je za Dabru jedno te isto – svakako se ubraja u najveće zamislivo mračnjaštvo. Ali potajna nada, da će postati glasnogovornik cijelog naroda, i da više neće biti samo Hitler iz našeg malog sokaka, Dabri se neće ostvariti. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Nedjelja (09:00)

Jednom nogom u izbornoj kampanji

Đikić: Glavni producent kaosa

On se zove Andrej Plenković, koji je posljednjih deset godina na čelu HDZ-a i Vlade. On je jedini autor “dvostrukih konotacija” rečenog ustaškog pokliča. Na to ga nije natjerala koalicija s Domovinskim pokretom ili nečiji ultimatum o kojem mu je ovisio ostanak na vlasti: vođen političkim kalkulacijama, htio je izbalansirati svoju, pa i onda i HDZ-ovu, poziciju, s obzirom na to da je tada bio u koaliciji sa SDSS-om i da su ga zdesna žestoko optuživali za urođeni manjak nacionalnih čuvstava. Plenković je previše iskompleksiran zato što nije sudjelovao u ratu, kao i zbog biografija svojih roditelja, i previše strahuje od unutarstranačke desnice da bi se upustio u obuzdavanje manifestacija ustaštva i tompsonovskog hrvatstva, pogotovo kad je do izbora ostalo najviše dvadesetak mjeseci. Kaže Ivica Đikić za Novosti

12.08. (21:00)

I da zapale tribinu nikome ništa

Markovina: Banja Luka, Split i fašizam na tribinama

Dakle, Torcida je na Poljudu samo nastavila s ustaševanjem i mržnjom prema Srbima, koje je kao redovnu praksu uvela baš na domaćoj utakmici protiv Istre, od prije točno godinu dana, kad se novi val ustaštva razlio zemljom nakon Thompsonovog zagrebačkog koncerta. Takva skandiranja i uvredljivi transparenti protiv Srba prisutni su desetljećima na Poljudu, no u posljednjih godinu dana vijest je kad se ne skandira ustaški pozdrav.

S druge pak strane, niti navijači banjalučkog Borca nisu do sada izbjegavali veličati ratne zločine i ratne zločince, no ono što se promijenilo s utakmicom protiv Veleža jeste to da je sudija Admir Musić iz Sarajeva, točno onako kako propisi obavezuju, prvo upozorio gledaoce da će prekinuti utakmicu, a onda ju je doista i prekinuo…

U Splitu sudiji nije palo na pamet da prekine utakmicu, jednako kao što nije padalo na pamet ni službenom spikeru da upozori navijače. To do prije godinu dana nije bio slučaj, ali sada i spiker i sudija znaju da je ustaševanje praksa koji HDZ-ova, Plenkovićeva vlast štiti, a to onda isto vrijedi i za nogometni savez, koji je također pod kontrolom HDZ-a. A kad je tako, propisi su smiješni.. Dragan Markovina za Peščanik

12.08. (19:00)

Jedni bi skladali propise, a drugi svirali protestne note

Krušelj: Infantilni populisti brigom za Hrvate u BiH guraju Hrvatsku u katastrofu

Deklaracija Domovinskog pokreta nije politički korektna, jer po svim diplomatskim pravilima civiliziranog svijeta, pogotovo unutar Europske unije, znači zadiranje u neovisnost druge države. Domovinaši to znaju, ali se na takvu „dobru praksu“ ne obaziru. Vlasti u Sarajevu imaju zato pravo protestirati hrvatskim dužnosnicima, kao i raznim međunarodnim institucijama. Dovođenje Hrvatske u istu ravan sa Srbijom i aktualnom politikom banjalučkog lidera Milorada Dodika, koji javno priziva raspad BiH, domovinaše uopće ne interesira, jer se na slične načine ponašanju sve desničarske i ultranacionalističke grupacije u posttrumpovskom razdoblju. Njima su diplomatske norme obična liberalna trulež. Željko Krušelj za Danicu

10.08. (16:00)

Tisuće migranata noćas ne spava, cijela Europa je sada sa nama

Dežulović: Any Problems?

“Tenzije na Bliskom istoku”, historijski konflikti koje već cijelo stoljeće ne mogu riješiti ni najveći politički, geostrateški, ekonomski i intelektualni umovi svijeta povjereni su na kraju jednoj ambicioznoj dubrovačkoj učiteljici i HDZ-ovoj komesarki koju u cijeloj Europi znaju samo službenice na aerodromskim šalterima za check-in. Eh, Dubravka. Netko drugi na njenom mjestu istoga bi časa sjeo u avion i odletio za Maroko, ali ne i naša Dubravka. Prekaljena europska kissingerica u lukavom je diplomatskom manevru umjesto na aerodrom Ibn Battouta u Tangeru sletjela u zračnu luku Čilipi, pa iz Dubrovnika telefonom nazvala španjolskog i marokanskog ministra vanjskih poslova. “Među njima je jako dobra suradnja, a mi pomažemo, i dosta dobro je to uspjelo”, izjavila je na koncu ministrica za Mediteran zadovoljna kako je sve to baš “dobro uspjelo”, pa na Facebooku iznenada objavila fotografiju na kojoj sjedi u onom svom starom Renaultu iz davnog prošlog života, uz poruku: “Naš opjevani Renault 9 je bio auto godine 1982.! Sada je oldtimer! Any problems?” Boris Dežulović za Novosti.

09.08. (13:00)

Moderniji prijevod - e to je već druga priča

Beck: Isti tip suhoparnih i dosadnih ljudi ‘zaključao’ je i Bibliju i Homera, i bacio ključ

Prijevod Emily Wilson nije bio jedini izvor koji je Nolan konzultirao dok je spremao film, ali bio je ključan za temeljni pristup: Odiseja nije nešto daleko i uzvišeno, nego zbivanje koje se obraća današnjoj publici, i ona se s događajima i likovima može posve poistovjetiti. Moramo reći da takav film u Hrvatskoj ne bi bio moguć – ne zato što nemamo Nolana, nego zato što nemamo Wilson.

Odbacila je tradiciju prema kojoj ton prijevoda mora biti veličanstven, ukrašen i retorički povišen, kako je to u 18. stoljeću definirao britanski pjesnik Alexander Pope. Njezin je argument bio da toga uopće nema u originalu, zbog čega je izabrala jednostavan i razumljiv engleski. Nije koristila ni Homerov heksametar nego se odlučila za jampski pentametar, koji engleski čitatelji dobro poznaju jer je to stih Chaucera, Shakespearea i Miltona. Neki kritičari su je napali da je odbacila tradiciju prevođenja i previše pojednostavnila Homera, no mnogo ih je više koji su je zbog tog istog pohvalili… Boris Beck za Večernji (i Narod)

04.08. (10:00)

Obrana i zaštita od trojanskih dušeka

Dežulović: Dosjei X: srpska sanjarica HV-a

Već sutradan, da skratim priču, ministar obrane Ivan Anušić otkazao je već gotovu narudžbu tisuću i sedam stotina novih madraca za opremu vojnih objekata, koje je Ministarstvo preko tvrtke Komforta iz Slavonskog Broda kupilo od tamošnjeg SB Fleksa: ispostavilo se, naime, da su rečeni madraci proizvedeni u njihovim pogonima u – Srbiji!

Ukratko, da uopšte nije bila reč o madracima, nego o dušecima. Konačno, uvidom u specifikaciju otkrivena je i tajna paranormalnih fenomena u spavaonicama Hrvatske vojske: nabavljeni srpski dušeci bili su, naime, iz serije Best Memory 20, ponosa SB Fleksa, s izravno u navlaku ušivenom – Visco Memory pjenom!

Da, gospodo, memorijska pjena: više petabajta slavne srpske istorijske vojničke memorije čuvali su SB Fleksovi Best Memory dušeci “made in Serbia” nego cijeli podatkovni megacentar Pantheon AI u Topuskom.

A Ivan Anušić? Otkako je za Hrvatsku vojsku nabavio nove madrace – istinabog, mrvu skuplje, ali hrvatske – ministar, hvala na pitanju, spava kao beba. Boris Dežulović za Novosti

02.08. (15:00)

Oni su cancel kulturu i izmislili

Basara: Kancelovanje

Masovna histerija poznata kao kancelovanje iliti kultura otkazivanja zbog „javnog iskazivanja neprihvatljivih stavova, kršenja društvenih normi“ – koja se manifestuje društvenomrežnim ostrakizmima, javnim sramoćenjima, napušavanjima, bojkotima i izopštavanjima, u svetu je relativno nova pojava, ali je u Srbiji veoma star zanat. Ne kažem da u Srbiji nema osoba koje ne bi trebalo kancelirati – ima ih tušta i tma – ali nekako mi upada u oči da su, bar u Srbiji – i bar u prošlosti – kanceliranju podvrgavane uglavnom osobe koje i nije trebalo kancelirati ili 2 osobe koje je trebalo kancelirati pre nego što su se kvalifikovale za kanceliranje. Svetislav Basara