Web stranica predsjednik.hr više je bazirana na foto i video sadržajima, a manje na tekstu, naglasak je na okrenutosti građanima…
Sudeći prema izjavama i ponašanju otkako je reizabran za predsjednika, Zoran Milanović ne kani u predstojećem mandatu više biti najljuća, ili jedina ozbiljna, opozicija HDZ-u i Vladi. U prvom mandatu to ga je odsjeklo od mogućnosti utjecaja na državnu politiku u brojnim oblastima, a čini se da on to u idućih pet godina želi promijeniti. Čini se da Milanović u idućih pet godina želi utjecati na vođenje politike: em zbog toga što se jako zakomplicirala situacija u svijetu, em zbog toga da opoziciji prepusti posao opozicije, em zbog toga što je drugi predsjednički mandat ujedno i njegov posljednji mandat pa mu nije potrebno sukobljavanje kao jedno od sredstava za postizanje javne vidljivosti i popularnosti. Ivica Đikić za Novosti.
Svima je poznato da je diplomirao pravo 1991., a nakon studija započeo je kao stažist na Trgovačkom sudu u Zagrebu, da bi se ubrzo zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova. Bio je sudionik mirovne misije OESS-a u Azerbajdžanu 1994., a od 1996. do 1999. djelovao je kao savjetnik u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu, gdje je i magistrirao. 2003. godine postao je pomoćnik ministru vanjskih poslova, a godinu kasnije postao je član Izvršnog odbora SDP-a. Dalje znamo – postao je predsjednik SDP-a nakon smrti Ivice Račana, a 2011. postaje premijer. Kao predsjednik prima plaću od 6300 eura, otplaćuje kredit od 93 tisuće eura, a posjeduje stan u Zagrebu kupljen kreditom. Naslijedio je stan i garažu u Zagrebu, oranicu u Glavicama te oranicu, livadu i vikendicu sa zemljištem u Solinama, ali kao suvlasnik. Poslovni
Riječ inauguracija latinskog je porijekla, a izvedena je iz riječi augur, što je bio naziv za svećenika proricatelja u starom Rimu. Ništa oni nisu poduzimali, a da ne bi pozvali posvećenu osobu koja će protumačiti znakove i odobriti uvođenje u službu upravitelja, najprije Republike, a potom i Carstva. U prvom mandatu, a to se vidi po tome što je pozvao Josipu Lisac, želio se predstaviti kao pripadnik urbane kulture, salonske ljevice, tako nešto. Ali i on je, kao i Trump, našao čarobni štapić u ladici i otkrio da čim njime mahne, vojnici stanu mirno pred njim. Ostatak mandata je proveo u vježbanju vojne strogoće, kao da imamo nekog južnoameričkog generala na vlasti, a sad je odlučan da s tim krene od početka mandata. Nije presudno hoće li klapa Sveti Juraj pjevati Thompsona ili ne, presudno je da uopće pjeva vojna klapa – jer u njoj su vojnici, što znači da će im Milanović dirigirati. Boris Beck za Večernji (i za Narod!)
U suštinskom smislu, naravno, nevažno je tko će se od uzvanika pojaviti na predsjedničkoj inauguraciji, ali ishitreno donošenje takve odluke u afektu dosta govori o trenutačnom psihičkom stanju premijera. Naprosto se ne može pomiriti s time da su građani odriješili Milanovića svega onog što on, Plenković, smatra neoprostivim, pa upada u zamku da čini isto, ili i gore, od Milanovićevih postupaka preko kojih, eto, ne može prijeći. Plenkoviću treba sukob s Milanovićem, makar bio nešto manje intenzivan: misli da svojim biračima i javnosti tako poručuje da nije slab lider i da se ne boji konfrontacije. Plenković bi se mogao naći u velikim problemima nastavi li cijediti suhu drenovinu, u što se pretvorio sukob s Milanovićem, a tu ponajprije mislimo na svibanjske lokalne izbore i na sve jasnije nezadovoljstvo unutar HDZ-a zbog Plenkovićeve iracionalne jurnjave slijepom ulicom – kaže Ivica Đikić za Novosti.
Odluka hrvatskih birača bila je jasna već nakon prvog izbornog kruga. Postojalo je samo jedno otvoreno pitanje: koliko će brojčano uvjerljiva biti Milanovićeva pobjeda nad Draganom Primorcem. Dosad je najimpresivniji bio rezultat Stipe Mesića protiv Jadranke Kosor 2005. godine, a Milanović je nadmašio i samog sebe prije pet godina. No, i Josipović, Mesić pa čak i Kolinda su imali ukupno veći broj glasova, što zbog manje izlaznosti, ali i manjeg broja stanovnika. Najveći Primorčev problem nedvojbeno je bio to što zapravo nije imao iskrenu podršku HDZ-a. Primorcu mnogi HDZ-ovci još pamte kako im je okrenuo leđa prije 15 godina, kada je izbačen iz stranke. Milanović je uspio osvojiti i birače zdesna, pomaknuvši svoju retoriku na tu stranu, uz populizam. No, za razliku od drugih populista, on ne zastrašuje javnost imaginarnim opasnostima, zbog čega je njegova priča uvjerljivija. Faktograf
Glavni razlog debakla HDZ-ovog kandidata Dragana Primorca nalaze u njegovoj neautentičnosti. Ni prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nije uspio ostvariti takav rezultat kakav je jučer postigao Milanović. Sad je na potezu Plenković, koji treba odlučiti hoće li ući u suradnju u onim pitanjima na kojima po Ustavu mora surađivati. Milanović tu motiva nema jer ima nesumnjivu podršku građana. dDosta niska izlaznost zabilježena upravo u onim krajevima gdje HDZ inače dominira, a baš tamo ima i dosta nevažećih listića, primjerice u Splitsko-dalmatinskoj županiji i Gradu Zagrebu. tportal
Što je Tuđman govorio, dijelom se oživotvorilo u Milanoviću. Pomirio je ustaštvo i partizanstvo na način da nije dao prednost ustaštvu kao što je to učinio Tuđman u svojoj šutnji. Realizirao je Tuđmanov projekt i time postao veći HDZ-ovac od Plenkovića. Dobio je HDZ-ovo biračko tijelo koje je za HDZ i Tuđmana, a protiv Plenkovića. Smatram da Milanović radi smišljene varke.
Kad je vratio odličja Glavašu, kad daje izjave o obitelji Zec, na jedan vrlo perfidan način osvaja srca desnice i braniteljske populacije HDZ-a. Sjetimo se šatoraša u Savskoj, tad je premijer Milanović od branitelja imao samo Antu Kotromanovića i Freda Matića uz sebe. Budimo svjesni da je HDZ mogao poraziti Milanovića samo u jednom slučaju – da su uspjeli motivirati generala Antu Gotovinu za predsjedničkog kandidata. Ali Gotovina nikad neće ići protiv Milanovića, zato što je Milanović učinio sve da se Gotovina oslobodi, dok ga je HDZ procesuirao. Marko Vučetić u razgovoru za Novosti.