Web stranica predsjednik.hr više je bazirana na foto i video sadržajima, a manje na tekstu, naglasak je na okrenutosti građanima…
Vrhovni zapovjednik odlučio je riječ dati generalu Marijanu Marekoviću, koji i inače obavlja ulogu savjetnika za braniteljska pitanja u Uredu predsjednika. Ta gesta je na neki način bila Milanoviću svojstvena i očekivana, pri čemu on u prvi plan želi stavljati one koje naziva ‘malo dobrih ljudi’, a maknuti fokus s političara. Time je želio kontrastirati sebe i vladu, za koju vjerojatno smatra da će ‘ukrasti šou’ braniteljima. Nadalje, Milanovićevo odustajanje od govora nastavlja se na njegove najave da se nakon drugog predsjedničkog mandata ne namjerava više baviti politikom. Izostanak govora predstavlja ne samo kraj ere izrazito živog sjećanja na Domovinski rat (na idućoj obljetnici generacija rođena za Oluje imat će četrdeset godina, možda će netko od njih čak imati i unučad već), već i kraj višegodišnjeg žučnog sukobljavanja Milanovića i Plenkovića. Višeslav Raos za tportal
Slavimo svoje pobjede, ne mrzimo nikoga. Potpuno smo svjesni – i želim da toga budu svjesni i oni koji dolaze iza nas, koji su tada bili djeca – da je to bila pobjeda hrvatskih vojnika, hrvatskih ljudi, hrvatskog vodstva tog vremena. Uz minimalnu pomoć iz inozemstva, i uglavnom uz opstrukciju, tako da to pobjedu čini još puno većom. I ovo ne govorim radi žala ili zlobe, nego radi činjenica. Hrvatska je u potpunosti bila gospodar svoje sudbine, to nam je lekcija i za sutra. Imamo saveznike, ali jedino je nama stvarno stalo do Hrvatske. Napisao je predsjednik u objavi na Facebooku. tportal
Zahvalan sam predsjedniku Republike Hrvatske što nije otišao na večeru kralja Willem-Alexandera i kraljice Máxime u Haagu. Svoj nedolazak opravdao je žilavom višednevnom koronom. Hrvatska je malena i marginalna zemlja. Za građane Hrvatske i za ponekog njezinog političara koji ipak ima ljudski i narodni integritet, to bi, naročito u zla doba, trebala biti prednost. Općenito, za ljude od formata, ili za ljude koji su odrasli u skladu sa sobom i svim svojim talentima i nedostacima, bolje je, sigurnije, pa čak i dostojnije da su građani malih zemalja. Važno je samo da se ne propinju na prste da budu veći i da se ne trse da u velikim europskim i svjetskim sranjima daju prilog koji će ih nadrasti. Danas, 2025. godine, biti Europljanin u nekom višem i plemenitijem smislu, znači biti građanin Slovenije, zemlje koja na neki otvoren i dostojanstven način ostaje protiv vlastitoga zeta. Miljenko Jergović za svoj blog
Ishod ovogodišnjih lokalnih izbora nije označio samo završetak intenzivnoga superizbornog niza u Hrvatskoj, nego je i (re)konfigurirao odnose političkih snaga u zemlji. Njih i dalje predvode isti akteri kao i u prethodnom izbornom ciklusu, pri čemu su najzvučnije izjave dali Zoran Milanović i Tomislav Tomašević, one o svojim zadnjim mandatima na aktualnim položajima. Hoće li zemlja i njezin glavni grad krajem desetljeća imati nove čelne ljude? Tomašević, potpuno drukčijega političkog i osobnog profila, ima isti limit kao i Bandić: i dalje se ne uspijeva nametnuti kao političar nacionalnog utjecaja. Plenković, koji je premlad za političku mirovinu, će ili četvrti put voditi svoju stranku na parlamentarnim izborima te nastojati i dalje biti premijer ili ga čeka odlazak s te dužnosti, ako ne u oporbu, onda u neke od europskih institucija, gdje bi ga željeli vidjeti i mnogi iz HDZ-a. Boško Picula za tportal
Manje sukoba s Vladom, više suradnje, a i poneki zajednički odlazak s premijerom. Nema žustrih istupa o regiji ni vanjskopolitičkih drami, a ni SDP nije profitirao na njegovoj popularnosti. Posjetio je regiju i Norvešku, ali bez iznenađenja. Politički analitičari vide znakove suradnje s Banskim dvorima, ali i mogućnost da “stari Milanović” opet izroni. Za sada, predsjednik djeluje staloženije — no poznajući ga, nitko ne polaže ruku u vatru, rekao bi Višeslav Raos za tportal. Upravo se danas oglasio sa Sveučilišta Sjever, gdje je održao predavanje o globalnim izazovima. Rekao je da NATO-ov članak 5. traži reakciju na adekvatan način te da nijedna država više neće ući u EU, osim možda Crne Gore (Index). Ispričao je i vic (tportal)
Sudeći prema izjavama i ponašanju otkako je reizabran za predsjednika, Zoran Milanović ne kani u predstojećem mandatu više biti najljuća, ili jedina ozbiljna, opozicija HDZ-u i Vladi. U prvom mandatu to ga je odsjeklo od mogućnosti utjecaja na državnu politiku u brojnim oblastima, a čini se da on to u idućih pet godina želi promijeniti. Čini se da Milanović u idućih pet godina želi utjecati na vođenje politike: em zbog toga što se jako zakomplicirala situacija u svijetu, em zbog toga da opoziciji prepusti posao opozicije, em zbog toga što je drugi predsjednički mandat ujedno i njegov posljednji mandat pa mu nije potrebno sukobljavanje kao jedno od sredstava za postizanje javne vidljivosti i popularnosti. Ivica Đikić za Novosti.
Svima je poznato da je diplomirao pravo 1991., a nakon studija započeo je kao stažist na Trgovačkom sudu u Zagrebu, da bi se ubrzo zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova. Bio je sudionik mirovne misije OESS-a u Azerbajdžanu 1994., a od 1996. do 1999. djelovao je kao savjetnik u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu, gdje je i magistrirao. 2003. godine postao je pomoćnik ministru vanjskih poslova, a godinu kasnije postao je član Izvršnog odbora SDP-a. Dalje znamo – postao je predsjednik SDP-a nakon smrti Ivice Račana, a 2011. postaje premijer. Kao predsjednik prima plaću od 6300 eura, otplaćuje kredit od 93 tisuće eura, a posjeduje stan u Zagrebu kupljen kreditom. Naslijedio je stan i garažu u Zagrebu, oranicu u Glavicama te oranicu, livadu i vikendicu sa zemljištem u Solinama, ali kao suvlasnik. Poslovni
Riječ inauguracija latinskog je porijekla, a izvedena je iz riječi augur, što je bio naziv za svećenika proricatelja u starom Rimu. Ništa oni nisu poduzimali, a da ne bi pozvali posvećenu osobu koja će protumačiti znakove i odobriti uvođenje u službu upravitelja, najprije Republike, a potom i Carstva. U prvom mandatu, a to se vidi po tome što je pozvao Josipu Lisac, želio se predstaviti kao pripadnik urbane kulture, salonske ljevice, tako nešto. Ali i on je, kao i Trump, našao čarobni štapić u ladici i otkrio da čim njime mahne, vojnici stanu mirno pred njim. Ostatak mandata je proveo u vježbanju vojne strogoće, kao da imamo nekog južnoameričkog generala na vlasti, a sad je odlučan da s tim krene od početka mandata. Nije presudno hoće li klapa Sveti Juraj pjevati Thompsona ili ne, presudno je da uopće pjeva vojna klapa – jer u njoj su vojnici, što znači da će im Milanović dirigirati. Boris Beck za Večernji (i za Narod!)