Budimo realni, tražimo nemoguće
Možemo li bez nacije i nacionalne države?
Ako bismo pokušali sažeti glavne teze knjige Thorstena Mensea „Kritika nacionalizma“ one bi glasile kako nacionalni identitet: 1. dominantno stvara lažno jedinstvo članova neke političke zajednice prikrivajući socijalne nejednakosti; 2. legitimira hegemoniju vladajućih; 3. primarno je instrument isključivanja drugih; 4. jedna od većih povijesnih i sadašnjih grešaka ljevice je inkorporiranje nacije u lijevu ideologiju, umjesto njena rezolutna odbacivanja. Sumarno, po Menseu ljevica treba shvatiti kako je nacija „fiktivna solidarna zajednica koja u nesigurnim vremenima pruža uporište, a nacionalistička slika svijeta služi kao objašnjenje i rješenje krize“ zbog čega ima karakter neke vrste političke religije, koja je sve više utemeljena na etnokulturnoj slici što država više gubi svoje ingerencije u epohi neoliberalne globalizacije. No, suprotno od toga, ne treba očekivati ni da bi kolektivni identifikacijski obrasci koji bi u toj praznini nastali bili napredniji od ideje nacije. Lupiga