Nacionalna groupie: Nina, moje suho zlato - Monitor.hr
11.05. (19:00)

Pred zamjenu s igračem s klupe

Nacionalna groupie: Nina, moje suho zlato

Nakon te mučne konferencije za novinare Nina Obuljen vratila se u svoj ured totalno izmoždena, na rubu živčanog sloma. Znala je da neke od službenica u Ministarstvu kulture redovito piju ksanakse, većina žena u današnje vrijeme kljuka se ksanaksima. Pogotovo žene zaposlene u kulturi, glumice, redateljice, slikarice. Sjetila se kako joj je jedna poznata hrvatska režiserka na domjenku nakon nekog filmskog festivala zaneseno opisivala vrline ksanaksa. O ksanaksu je govorila kao o uzbudljivom ljubavniku koji joj donosi smirenje, opuštenost. Nakon današnje konferencije za novinare prvi put je osjetila želju popiti taj famozni kasanaks. Život joj je na prekretnici. Punih osam godina bila je ministrica kulture. Što je sve prošla, vidjela… Možda je vrijeme da se nakon osam godina povuče. Ne može više podnositi sav taj stres, stalna prozivanja novinara. Baš kao što premijer Andrej nikako ne može sastaviti novu vladu nakon izbora. Mora ući u koaliciju s Domovinskim pokretom, a primitivcima iz tog pokreta ona je crvena krpa. Doslovno crvena… Nacionalna groupie ušao u glavu ministrici kulture.


Slične vijesti

Nedjelja (23:00)

Doživotni student

Groupie: Izrodni studiji

Svirčeva majka se skompala s Ivanom Kekin te joj se požalila kako u Zagrebu ima sina koji ju nikad ne zove da bi kod njega prespavala…

“Ovo vam je onaj moj…”, rekla joj je moja stara. “Sad je pak zamislio upisat Rodne studije i da ga ja financiram.”

Ivana je spustila cekere.

“Samo neka upiše Rodne studije. Tamo će ga moje kolegice naučit da uloga žene nije da se doživotno žrtvuje za svoje sinove.”

“Bravo Ivanice, moja slatka, odlično si to rekla!” stara joj je pomogla vadit povrće iz cekera.

Toliko sam bio užasnut da sam poput odbačenog janjeta zameketao:

Nazvat ću tatu, on će mi financirat studiranje!”

“Samo izvoli. Neka se i ta protuha malo žrtvuje za tebe”, hladno će stara.

A bio sam uvjeren da će me spriječit da zovem starog. Sad nije bilo natrag. Fakat sam ga morao nazvat. Kad se javio, odmah sam ga pitao hoće li me financirat ako upišem Rodne studije.

“Ma, idi u rodnicu materinu! Točno sam znao da ćeš ti bit jedan od prvih na tim studijima za izrode i neradnike! Možda vam tamo uvedu i predmet gađanja iz snajpera. Da pucate po Trampu kad postane predsjednik. Ali trampavi kakvi jeste ni slona s metar razdaljine nećete moći pogodit, kamoli Trampa, haha!”

Nisam mogao slušati njegov ogavan smijeh, prekinuo sam razgovor.

“I hoće te tatica financirat?” zajedljivo će stara.

Odmahnuo sam glavom. Bez riječi sam krenuo prema vratima. Stan Kekinovih napustio sam na rubu suza. Zbilja sam se više osjećao kao povrijeđena, izdana djevojka nego kao odrasli, samouvjereni muškarac na pragu četrdesetih. Nisu mi trebali Rodni studiji da to osvijestim… Nova zgoda Nacionalne groupie.

14.07. (14:00)

Povijesna vožnja

Nacionalna groupie: Vlakom prema Pantovčaku

Sve nade u poboljšanje svog života i karijere ovog sam ljeta uložio u to da Marija Selak Raspudić postane nova predsjednica države. Hrvatskoj ponovo treba žena na umornom, uznojenom čelu ove nevoljne države. Koliko je sve bilo bolje, ljepše, dok je Kolinda bila na Pantovčaku. Čak je i nogometna reprezentacija sada žestoko popušila na Europskom prvenstvu jer im Kolinda u znojem i kišom natopljenom navijačkom dresu nije upadala onako golima u svlačionicu i grlila ih. Narod je kurva, brzo se zasiti ljupkosti i ljepote. Srušili Kolindu i izabrali mrzovoljnog svađalicu Milanovića koji uopće ne pazi na izgled, zanemaruje tretmane mršavljenja koje mu propisuje njegova supruga nutricionistica. Narod je zajedno s njim zapao u svađe, pretilost, depresiju. Ponovo nam treba žena na vlasti da nas podigne.U novoj zgodi Svirac se vozi s Marijom Selak Raspudić u vlaku, za HŽ-ov popust od 40 posto.

07.07. (12:00)

Ovaj put stvarno nije ništa učinio

Groupie: Kako sam ubio robotaksi

Oduvijek sam, baš kao i Rimac, bio vizionar – znao sam da ne moram trošit lovu i živce na polaganje vozačkog ispita. Samo trebam bit strpljiv. Kad tad netko će izumit aute kojima neće biti potreban vozač, baš kao što su dućanima sve manje potrebne blagajnice. Taj dan očito je došao. Čim smo ušli u ogromnu garažu u kerestinečkom kampusu, osim svježe ispoliranog robotaksija spazio sam i stolove pune fensi hrane, vina, gaziranih pića. Odvrnuo sam čep s Koka kole. U garažu su se upravo spustile dvije ženske, jedna bolja od druge. “Ti si ovdje valjda jedini totalno opušteni frajer. Zaboli te za sve. Nije ti bed na ovakvom hepeningu sjest na pod, pit Kolu i snobovima davat do znanja da te zaboli za njihova pravila ponašanja, dres kod”, izgovorila je to skoro pa zaljubljenim glasom. Pomislio sam kako bih je kasnije mogao potorbat na zadnjem sjedištu robotaksija.

“Kako jadno…” trgnuo me glas Olega Maštruka. “Ne mogu vjerovat da bariš trebe isfuravajući se na Kjano Rivsa… Ne znam tko je gori troler, ti ili on. Ma, on zapravo… Ima hrpu love, a sjeo je na pod ispred hotela. Koja mu je to spika? Sjedi na podu ispred hotela, a može bit unutra u najskupljoj sobi. Dakle, ili je teški troler ili nije popio tablete.”… nova zgoda prije nezgode s robotaksijem.

30.06. (13:00)

Nogometne reklame

Nacionalna groupie: Danas sam bacio Dalića kroz prozor

Svirac i Todorić u novoj su zgodi gledali utakmicu Hrvatska – Italija.

U jednm trenutku bio je neki sudački prekid, pa su na HTV-u na brzinu pustili reklamu na kojoj trener Dalić u pregači slaže sendvič u nekakvoj kuhinji. Kad je Dalić na kraju po sendviču krenuo cijedit Zvijezda majonezu, Todorić je kao ljuti ris iskočio iz fotelje. Energičnim pokretima doslovno je odvalio televizor sa zida. Onda ga je odnio do prozora i bacio van, uz povik:

„Marš!”

Vratio se do fotelje, klonulo zasjeo u nju.

„Pa zašto ste to napravili? I to baš sad na reklamama…”, na glas sam se čudio.

Todorić je počeo mrmljat nešto o Tvornici ulja Zvijezda. Kako je nekad ta tvornica bila u vlasništvu njegova koncerna Agrokor.

„Nikad neću zaboravit kako smo u Muzeju suvremene umjetnosti proslavili sto godina te tvornice, nazvali smo je Sto godina okusa.”

„A onda su vam je oduzeli s Agrokorom i otjerali vas u sto godina samoće.”

„I sad Dalić reklamira tu moju majonezu! Dalić… Kladim se u svoju pobjedu na sudu da je Dalić u nekom rodu s Martinom Dalić. Ona ga sigurno i stavlja u te reklame, masno mu plaća snimanja. A Plenković će ga sigurno još sto godina gurat da bude izbornik reprezentacije! Svi su isprepleteni!” Todorić je grčevito stiskao u ruci čašu s ledenim čajem.

„Užas, da, totalna zavjera protiv vas. I sad vas još provociraju preko reklame. Jeste vidjeli da Dalić na reklami totalno kopira vas kad ste ono na svom videu spremali sendvič premijeru Plenkoviću…”

Todorić ništa nije odgovorio. Mislima je lebdio u nekom svom svijetu.

23.06. (01:00)

Za svoje dijete sve! Koliko može...

Groupie: ‘Fulir’, veći gospon od Ferrarija

“Vječno se po ljeti moram povlačit po sparnom, smrdljivom Zagrebu kojeg tvoj dragi Tomašević nije u stanju ni od smeća očistit, kamoli od bivšeg Bandićeva kadra. Da imamo nešto svoje na moru, sad bismo tamo lijepo gledali utakmicu… Nogomet me u Zagrebu ne zanima! Tu se osjećam kao neki kmet, rob kojem pred ljeto daju kruha i igara da izdrži u svom jadu.”

“Ma vidi ti njega… Nego, kaži ti mami svojoj, što bi još htio osim kuće na moru? Možda bi želio crveni Ferrari kao Bartulica? E, da mi je vidit budale koje su glasale da ta trutina uđe u EU parlament…”, stara je vratila navijački čips u torbu.

“Zašto bi Bartulica bio trut? Nije on kriv što ima sposobnu mamu koja mu je omogućila trokatnu kuću na Prviću i vožnje u Ferrariju.”

Stara je u licu poprimila boju crvenog Ferrarija u kojem se Bartulica dovezao u stožer da proslavi ulazak u EU parlament.

“Time hoćeš reći da ja nisam bila dovoljno sposobna mama!? Ja, koja sam život za tebe žrtvovala! Što sve nisam napravila, ponižavala se… Samo da nešto napravim od tebe!”

“Sve to stoji. Ali objektivno gledano nisi ni blizu Bartuličinoj mami. Nit kuće na moru, nit auta ikakvog. Umjesto u Ferrariju, vozimo se u jebenom ‘Fuliru’”, odsjekao sam.

Nova zgoda Nacionalne groupie

15.06. (20:00)

Buntovnici kroz knjige

Groupie: Hipsteri ustaše

Rafael Svirac, bratić mog starog, sasvim se dobro snašao nakon što se prošlog mjeseca odazvao na poziv Domovinskog pokreta i vratio u Hrvatsku iz Južne Amerike. Osim što je oslobođen plaćanja poreza, dobio je i omanji poslovni prostor pri kraju frekventne Ilice. Otvorio je staretinarnicu i antikvarijat, prodaje tamo uniforme, grbove, kape iz doba NDH. Prodaje i knjige, novine, brošure iz tog razdoblja. Sve to ostalo mu je od pokojnog starog koji je 1945. s još nekoliko ustaša pobjegao u Argentinu. Među prvim posjetiteljima u antikvarijatu bio mu je novinar Velimir Bujanec, ostavio je dosta love.

Odmah u ponedjeljak zaputio sam se u Rafaleov antikvarijat “Kvaternik”, nalazi se u blizini Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman.”

Ostao sam paf kad sam unutra vidio hrpu tinejdžera, tinejdžerica. Razgledavali su uniforme iz NDH kao što su nekad mladi pobožno gledali nove ploče, kazete. Rafael je na kompjutoru tiho pustio zadnji Tompsonov album. Dok sam se rukovao s Rafaelom, u antikvarijat je unezvijereno upao neki povisoki, sredovječni tip, valovite, blago prorijeđene kose. Uhvatio je za ruku jednu plavokosu tinejdžericu i počeo je vući van iz antikvarijata. Rafael je dohvatio bič koji je navodno pripadao Rafaelu Bobanu. Nova zgoda Nacionalne groupie.

09.06. (01:00)

Razgovori ugodni s akademskom kremom društva

Nacionalna groupie: Za HAZU spremni!

Umjesto na more, otišao sam na godišnju presicu HAZU-a na kojoj članovi Akademije javnosti puštaju na uvid što su sve preko godine napravili za hrvatski narod. Dok sam slušao nazive i opise njihovih radova, pomislio sam kako bih i ja mogao izvesti takve neke radove lijevom nogom, puno lakše nego izvoditi radove na krovu i baušteli. Mogao bih na primjer napisati rad “Utjecaj đakovačkih lipicanera na zavičajnu poeziju Slavonije i Srijema”. Nema tko od nas novinara koji su se pojavili na presici nije bar na minutu zaspao. Meni je čak slina iscurila iz kuta lijeve usnice koliko sam slatko zaspao. Kolega iz Večernjeg morao me laktom trknut.

Pisac Miro Gavran stajao je s čašom šampanjca u ruci ispod Bašćanske ploče, baš kao edgaralanpoovski gavran pored nadgrobne ploče neke davno preminule djeve. Pružio sam mu ruku. Gadljivo je odbio moj dlan, kao Plenković kad se Milanović htio s njim rukovat. Nisam se obazirao na to sitno poniženje – Svirac opisuje kako je odlučio postati akademik.

01.06. (13:00)

Ode i naš lovac na jelene

Groupie: Kad sam bio mlađan Bane ja

Namočio sam vaticu u šljivovicu, krenuo je trljat po rupici u koži koju sam izbušio kemijskom.

Do mene je ubrzo došao konobar, zamolio me da prestanem to radit.

Gospodin Banožić ne želi trpjeti provokacije na račun njegove nevolje”, rekao je.

“Ništa ga ja ne provociram”, nastavio sam vaticom trljati kožu na ruci. “On mi je samo dao ideju kako mogu unijet alkohol u sebe, a da ne moram kroz usta konzumirat… Ne moram želudac iritirat nego se kroz kožu napijem.”

“Gospodin Banožić vam još jednom poručuje da prestanete izvodit ovu svinjariju kojom vrijeđate njega i ugled ove kavane. Ponašate se kao da ste u nekoj zadnjoj birtiji uz prugu.”

“Što hoćete od mene? Tu mi nešto prigovarate, umjesto da mi budete zahvalni… Upravo sam eksperimentirao i jasno na sebi dokazao da je moguće ono što ste rekli u intervjuu za RTL – da vam je alkohol u krv ušao preko kože. Evo, i meni je… Osjećam kako mi daje snagu, polet, želju za akcijom… Pouzdan znak da sam pripit. Ajmo u neku akciju, povedite me u lov!” Nova zgoda Nacionalne groupie.

26.05. (10:00)

Sve za demografiju

Groupie: Vratila se prva lasta iz Južne Amerike

“Ministre, vaš plan za poboljšanje demografske slike Hrvatske već je urodio plodom! Evo, moj rođak odazvao se vašem pozivu Hrvatima iz Južne Amerike… Vratio se u Hrvatsku. Vratila se prva lasta nakon loše 45.”, stari je parafrazirao stih svog omiljenog narodnog pjesnika Marka… Perkovića, ne Marka Lazanju čija je pjesma ‘’Rim tim tagi dim’’ odjekivala s autobusa koji je klizio uz povorku. Više nije bilo sumnje da je Marko Purišić nadjačao Marka Perkovića na terenu domoljubnih pjesama.

Ministar Šipić promrmljao je da mu je baš drago što se bratić od starog vratio u Hrvatsku.

“Bome ste brzi. Nadam se da će i ostali Hrvati iz Južne Amerike slijediti vaš primjer. Nadam se da u vašem slučaju vrijedi da prva lasta ipak čini proljeće, hrvatsko proljeće.

“Nadam se da ćete mu pomoći da razmaše posao u Hrvatskoj. Lijepo je to što ćete ga oslobodit poreza. Ali možda ne bi bilo loše da mu ustupite i neki poslovni prostor. Ilica je puna praznih poslovnih prostora. Tomašević u njih malo po malo trpa Nepalce. Spava ih po dvadeset u jednom poslovnom prostoru”, lobirao je stari kod ministra.

“Kakvim se poslom cijenjeni gospodin misli baviti?” Šipić je upitao Rafaela.

“Armi šop… Maj fader is…”, Rafael je umjesto daljnjeg objašnjavanja izvadio iz ruksaka crnu kapu s ustaškim grbom.

“Rafael želi u Zagrebu otvoriti nešto kao antikvarijat, starinarnicu. Prodavao bi rijetke predmete, oružje, uniforme iz NDH. Znate tko je nosio ovu kapu koju drži u ruci?” upitao je moj stari ministra.

Šipić je odmahnuo glavom.

“Rafael Boban!”… iz nove zgode Nacionalne groupie.

19.05. (18:00)

Niko neće džanum

Nacionalna groupie: Samo slogan Novosti spašava

Na dočeku Bejbi Lazanje na trgu do Milorada Pupovca stajao je kolumnist Novosti Viktor Ivančić. Pružio sam mu čipkani tabletić, ponudio mu da ga kupi za deset eura. Od svih tih ljudi na Trgu, jedino on i Pupovac nisu imali zaštitni znak Bejbi Lazanje – čipkani tabletić.

„Šta njemu nudiš, on mora štedjet. Teško da će idući mjesec njemu i njegovima iz Novosti sjesti plaća za protuhrvatsko piskaranje”, dobacio mi je Zlatko Hasanbegović.

„Zvučiš prilično prpošno za nekog koga Domovinski pokret nije uspio vratit na mjesto ministra kulture. Plenki vas je uspio sjebat. Ne da kulturu, čuva tamo svoje suho zlato Ninu Obuljen. Dobili ste ridikulozno ministarstvo demografije u doba kad se više skoro nitko ne razmnožava jer su Europu preuzeli sotonisti i nebinarne osobe, kako se vidjelo na Eurosongu”, odvratio sam mu.

„Tebe je sigurno s ekrana začarala ona irska vještica i sotonistica pa ne vidiš da je Domovinski pokret izvojevao svoju povijesnu bitku! Napokon smo uspjeli Pupovca izbacit iz vlade! Više neće moći financirati Novosti da šire velikosrpsku mržnju prema Hrvatima”, Hasanbegović je upućivao izazivačke poglede Pupovcu i Ivančiću.

„Ali Srbi više uopće ne mrze Hrvate. Uz Cipar, jedini su nam dali dvanaest bodova na Eurosongu. A Ukrajinci koje toliko tetošimo pišljivih četiri”, podsjetio sam ga.

„Eto, neka SDSS na naslovnicu zadnjeg broja Novosti stavi provokativni slogan u svom stilu: Srbi vama 12 bodova, a vi nas tjerate iz vlade!” nasmijao se Haski.

„Mislim da bi SDSS jedino spasilo da se ugleda na Švicarca Nema… Neka se izjasni kao nebinarna stranka, da nisu ni Srbi ni Hrvati. Tako bi sa sebe skinuli ogroman teret.” Spremio sam u džep čipku koju nitko nije htio kupiti…. Nacionalna groupie opisuje novu zgodu.