11.01.2019. (21:30)
Švicarski psihijatar Carl Jung utvrdio je da ljudi većinom žive na “autopilotu”, prepuštajući se nesvjesnim obrascima i traumama koje pogrešno nazivaju sudbinom. Ključni dio ljudske psihe je Sjena – prostor u koji potiskujemo vlastite mane, ljutnju i ljubomoru, a koje potom projiciramo na druge ljude. Istinsko buđenje, odnosno proces individuacije, zahtijeva bolno suočavanje s tim skrivenim dijelom sebe i preuzimanje potpune odgovornosti za vlastite reakcije. Prema Jungu, cilj života nije postati savršen ili stalno sretan, već integrirati svoju tamnu stranu i kroz samorefleksiju postati cjelovito ljudsko biće. Medium
Usporedba ljudske svijesti s velikim jezičnim modelima (LLM) razotkriva duboke zablude o našoj racionalnosti. Dok strojevi nepristrano računaju, ljudski um očajnički bježi od nesigurnosti, što nas čini lakom metom za manipulacije i ekstremne ideologije. Naše je razmišljanje opterećeno evolucijskim kognitivnim pristranostima: skloni smo katastrofiziranju, donošenju kratkovidnih odluka, pa čak i nesvjesnom krojenju lažnih sjećanja kako bismo održali iluziju stabilnog identiteta. U svijetu bez kognitivnih zaštitnih mehanizama naš bi mozak bio preplavljen kaosom stvarnosti, no cijena tih “zaštita” često je svakodnevna samoobmana. Cilj psihologije stoga ne bi trebao biti pretvaranje ljudi u savršeno racionalne robote, već poticanje na radikalnu iskrenost prema vlastitoj prirodi. Umjetna inteligencija u tom procesu služi kao neutralno ogledalo – ona nam pomaže da napokon prepoznamo motive, strahove i neurotičnu potrebu za društvenom potvrdom. Psychology Today
Freudov nekadašnji suradnik Alfred Adler inzistirao je da terapija ne smije ostati u prostoru unutarnje fascinacije, nego mora voditi do promjene u ponašanju, piše Domagoj Juričić za Ideje. Adler nije nudio tajne kodove podsvijesti. On je nudio jednostavnu, ali moćnu poruku: čovjek treba svrhu i osjećaj korisnosti. Smisao života ne proizlazi iz razotkrivanja potisnutog sadržaja, nego iz stvaranja vrijednosti koje nas nadilaze: odnosa, ciljeva, doprinosa zajednici. Unatoč njegovom pozitivnom pristupu konkretnom rješavanju problema, društvo je u većoj mjeri prigrlilo Freudeovu psihoanalizu, model koji se savršeno uklopio u proces industrijalizacije mentalnog zdravlja – terapija postaje proces bez kraja, sa stalno novim uvidima, ali bez obveze da se išta promijeni, idealno za industriju koja živi od ponovnih dolazaka.
U seriji, glavni lik Donny razvija dva nezdrava odnosa: jednu sa ženom koja ga uhodi, a drugu s osobom koja ga je “dotjerivala“. Obično takvi filmovi i serije pružaju malo uvida kako je došlo do takvog odnosa, ali u “Baby Reindeer“, prikazan je eksplicitan i refleksivan pogled na proces kako su se ti odnosi razvijali. Tako se otkriva složeno psihološko natezanje konopca između onoga što Gabor Maté opisuje kao iskonsku privlačnost između potreba za “autentičnošću” i “privrženošću”. Ovo drugo nam je od egzistencijalne važnosti kada smo djeca i kada doslovno ne možemo preživjeti bez roditelja i njihove ljubavi i brige. Ključ je u tome što tada, da smo i htjeli, ne možemo izaći iz tog odnosa, što u nekim slučajevima potiskuje našu također prirodnu težnju za autentičnošću.
Događa se da oni koji su naviknuti na negativnu vrstu privrženosti mogu izgubiti pojam da imaju slobodu izbora. Orijentirani su prije svega na ono što drugi žele i prilagođavaju se zahtjevima druge osobe. Oni gube kontakt sa svojim vlastitim željama i potrebama radi potrebe da budu vezani. Psychology Today
Svaka strategija bazira se na izbjegavanju boli i neugodnih osjećaja. Najčešće kad odrastete uz ignoriranje ili minimiziranje svojih osjećaja kao što su to radili vaši roditelji, prirodno je da je to jedina vještina suočavanja s emocijama koju naučite, dok se vama čini da djeluje. Ali, nažalost, to uopće ne funkcionira. Minimizirani ili izbjegavani osjećaji zapravo ne nestaju već ostaju u vama do iduće prilike kad izađu van. Postoji rješenje: zdraviji način suočavanja s njima je da zastanete i promotrite kako se osjećate. Kad to uspijete, pokušajte se usredotočiti na to što osjećate i kada ti osjećaji nastanu. Probajte se sjetiti odakle vam to, prisjećajući se nekih detalja iz djetinjstva. Sljedeći korak je izliječenje, odnosno suočavanje s njima i njihovo prihvaćanje. Psychology Today
Suptilne crvene zastavice mogu biti nezgodne jer se često manifestiraju na načine koji nisu odmah očiti. Kada vas partner omalovažava na suptilan (čak i šaleći se) način govoreći pametniji ste nego što izgledate, možda u početku ne reagirate, ali vam može utjecati na samopouzdanje. Zatim, ako partner izbjegava sukobe može pojačati napetosti u odnosu, izbjegavanje odgovornosti, gaslighting i slično… Tu su i zelene zastavice koje su potencijalno crvene – poput snažne radne etike koja zna dovoditi do ovisnosti o poslu i sagorijevanja, što utječe i na odnose, ali i pretjerano obasipanje pažnjom. Postoje i podcijenjene zelene zastavice, poput aktivnog slušanja, ali i slavljenja međusobnih uspjeha. Journal o novoj knjizi koja je neki dan predstavljena i kod nas.
Visoko agresivne i impulzivne osobe oblikuju stil vožnje kojim dominiraju traženje uzbuđenja u vožnji, nestrpljivost, razdražljivost, ljutnja, natjecateljsko ponašanje, sklonost rizičnim postupcima i ignoriranje tuđih potreba. Postoje nekoliko stilova vožnje prema karakteru vozača: strpljivi i pažljivi, rizični (koji traže uzbuđenje), anksiozni, disocijativni i ljutiti stil. Karakteristike ličnosti povezane s rizičnim ponašanjem u vožnji i većom vjerojatnosti događanja nesreća u prometu su: ekstrovertiranost, emocionalna nestabilnost, anksioznost, agresivnost, ljutnja, preuzimanje rizika i impulzivnost. Ne bi se trebalo generalizirati ponašanje vozača prema dobi, ali zato rješenje vide u sustavnom i kontinuiranom prometnom odgoju i obrazovanju od najranije životne dobi, kažu iz Sekcije za prometnu psihologiju Psihološkog društva. Revija HAK
Društveni sustav mozga aktivniji je uživo nego na Zoomu
Za omalovažavanje i smanjenje samopouzdanja kriv je naš “unutarnji kritičar”. To je onaj dosadni glas u našoj glavi koji kritizira, krivi, omalovažava, propitkuje, stvara sumnje i umanjuje naša postignuća. Kako ga ušutkati?
