Olja Savičević Ivančević: Kruh i ruže - Monitor.hr
12.03. (16:00)

Sjeti se Irana, sjeti se Afganistana prije nekoliko desetljeća, a pogledaj ih danas – stvari lako odu nizbrdo

Olja Savičević Ivančević: Kruh i ruže

Olja Savičević Ivančević: Nikad ne bih mogla biti prijateljica ženi koja se ne može pretvoriti u bestidnicu, koja nema tu vrstu siline ili slabosti u sebi - tportal

Jedna od himni feminističkog pokreta je pjesma “Kruh i ruže” nastala 1912. tijekom štrajka radnica u tekstilnim tvornicama protiv “prosjačkih plaća i rada djece”: Dok marširamo, marširamo u ljepoti dana/Milijuni zamračenih kuhinja, tisuće posivjelih zdanja/Dotaknuti su sjajem svim koji iznenadno sunce pruža/Jer ljudi čuju naš pjev: Kruha i ruža! Kruha i ruža! Generacija djevojaka moje kćeri odrasta sa saznanjem da se, ako ne žele, ne moraju udati ni imati djecu. Da će njihovi roditelji podjednako prihvatiti njenog partera ili partnericu, bez obzira na rasu ili nacionalnost. Roditelji danas ne očekuju da djevojka ostane u vezi s nekim tko bi ju mogao udariti, vrijeđati ili izgovarati rečenice poput “Oprao sam TI suđe”. No, žive li današnje djevojke sretnije od svojih majki i baka u društvu u kojem – svatko sebi kupuje cvijeće? “Misliš u društvu u kojem se svi hrane u pekari jer imaju taman za kruh, ali ne i za ruže?”, dobacuje kći. Novosti


Slične vijesti

Danas (23:00)

Da je živa, sutra bi proslavila 74. rođendan

Ivica Ivanišević: Za Hrvatsku je Dubravka Ugrešić umrla još prije 30 godina

Preminula Dubravka Ugrešić | 24sata

Kad umre netko važan, svejedno čime se pokojnik za života bavio, očekuje se da ljudi s vrha upravljačke vertikale sroče prikladan telegram sućuti u kojemu će izraziti žaljenje zbog nenadoknadivog gubitka za cijelu zemlju. Prije nekoliko dana u svome je amsterdamskom domu preminula najveća suvremena (hrvatska) književnica Dubravka Ugrešić. Kad kažem najveća, onda mislim baš to – Dubravka je nadmašivala apsolutno sve ljude koji pišu na hrvatskom jeziku, sve. Nitko drugi u zadnjih trideset godina nije imao takvu recepciju u inozemstvu. U ma koju god knjižaru ušli, u ma kojem god gradu, u ma kojoj god državi na svijetu, pronašli biste neku njezinu knjigu. Pa ipak, njezinu smrt uredno su ignorirali svi naši tzv. visoki čimbenici, sva tri predsjednika – države, Vlade i Sabora – samo je ministrica kulture potpisala jednu savršeno neosobnu, suhu i hladnu bilješku. Slobodna

Danas (21:00)

Bi li se ti likovi usudili zatvoriti dvoranu za nastup Mladena Grdovića?

Ante Tomić: “Šta šumari u nas slušaju? Ludwiga van Beethovena?”

A nema nikakve sumnje da je zabranjivanje narodnjaka motivirano jedino nacionalizmom, koliko god se nadležni pozivali na svoja navodno visoka estetska mjerila. Šta oni inače slušaju? Neku pizdariju poput Jacquesa Houdeka? Razmislite, da njima stvarno smeta očajna muzika pijanih i razdrljenih tipova koji kvare omladinu, bi li se usudili zatvoriti dvoranu za nastup Mladena Grdovića? Muka nekih Hrvata s narodnjacima vrlo slična onome što muči i ćelavog neonacista koji vrijeđa Indijce. Oni se smatraju boljima od drugih. Ukratko i bez okolišanja, riječ je o muzici koja se prepoznaje kao srpska, a hrvatski se Übermenschi, nadljudi, oholo smatraju superiornima srpskim Untermenschima, podljudima. Javio se i u nas u Splitu jedan takav nadčovjek minornog značaja, zove se Marko Pejnović. Odnedavno je zaposlen kao ravnatelj marjanske šume i kao takav je htio zabraniti koncert srpskog pjevača Željka Samardžića na Sustipanu. Slobodna

Danas (14:00)

Čete Džipiti naš koji jesi na webesima

Renato Baretić: Error 666: Kako sam uz pomoć nadbiskupa Hranića spržio umjetnu inteligenciju

Tportalov kolumnist trebao je ovog tjedna napisati tekst o tiskovnoj konferenciji nadbiskupa Đure Hranića, koji je u utorak svesrdno branio pokojnog sotinskog župnika od optužbi za spolno zlostavljanje maloljetnica. Kako nije mogao suspregnuti gađenje zbog tog čina, obratio se za pomoć umjetnoj inteligenciji. Nije mu baš puno pomogla. “Čete naš koji jesi na webesima, slutim da bi tvoja prva reakcija mogla biti u stilu ‘ma možeš ti to i sam, znam da si već štošta i pisao i objavljivao’, ali ovaj put doista ne mogu sam. Glede stila, pače izričaja, molio bih te da tekst bude što bliži onim dvolično-višeznačno relativizirajućim besmislicama kakve rabe najviši prelati Crkve u Hrvata. I ne samo Crkve, i ne samo u Hrvata. Razumiješ?” A kad sam na kraju stisnuo enter, ekran se zabijelio, na njemu je pisalo “Error 666: turn off sve, motaj wires, over i aut”! I onda se sve živo pogasilo. Tportal

Danas (09:00)

Bolesno društvo kažnjava suosjećanje i brižnost pojedinaca prema slabijima, potrebitima i drukčijima

Miljenko Jergović: Zašto uvijek postoje “dobri susjedi” koji će prijaviti ženu koja hrani mačke?

BAKICA IZ PULE HRANILA MAČKE KRAJ ZGRADE Komunalni redar odrapio joj kaznu od 132 eura, iako živi od socijalne pomoći koja iznosi tek 172 eura - Istra24

Postoji nešto u ljudima što ih neprestano tjera na zlo: kreću u hajku na pse i mačke lutalice, istjeruju bespravno useljene susjede iz suterena, uvjeravaju se da treba još samo one koji tu ne pripadaju raseliti (ako su ljudi) ili potrovati (ako su zvjerčice) i naša će zgrada, naše susjedstvo i grad zasjati onim davno izgubljenim sjajem. Tako ljudi najprije unište i rastjeraju sve drukčije, slabije i nemoćne, da bi na kraju shvatili da je sve oko njih ostalo jednako prljavo, u istome neredu i smradu. Ako ne pronađu nove krivce, a obično ih pronađu, uništi ih saznanje o vlastitoj bijedi, o tome da su, možda, trebali onaj otrov potrošiti na sebe, a ne na mačke. Korisno je izbjeći bijedu. Vlastita se bijeda izbjegava brigom za druge. To bi se moglo naučiti od gospođe Ristović i od svih tih žena koje se na sablazan susjedstva – brinu o drugima. Jergović.com

Jučer (20:00)

Njegovo pamćenje je toliko dobro da se sjeća i onoga što se nije zbilo

Viktor Ivančić: Vitezova mečka

“Vitezova mečka” zaigrala je nedavno u Večernjem listu, gdje je nekadašnji Tuđmanov ministar kulture Zlatko Vitez dao “životni intervju”. Na tome je mjestu došlo do sudara između njegove i moje memorije, uz nezgodnu okolnost da se ova druga dade potkrijepiti pisanom dokumentacijom. Naime: Feralu je tzv. porez na šund ukinut odlukom Ustavnog suda 22. ožujka 1995., a ne odlukom ministra Viteza. Štoviše, Ustavni sud je i zasjedao zbog toga što ministar Vitez nije htio – ili nije bio u stanju – poništiti neustavni akt vlastitoga ministarstva, premda je za to imao sve formalne ovlasti. I premda je Feral Tribune, kao kaznu za kritičko pisanje, državi dotad isplatio preko pola milijuna ondašnjih njemačkih maraka. E sad, da li u slučaju Zlatka Viteza samoobmana dovodi do laganja ili pretjerano laganje dovodi do samoobmane, ne isplati se nagađati. Napokon, defaktualizacija memorije nipošto nije samo njegova specijalnost; kada je o hrvatskim prilikama riječ, prije se radi o masovnoj pojavi. Novosti

Četvrtak (00:00)

Hrvatska je najljepša izdaleka

Andrea Andrassy: Otkad je “biti normalan” kompliment?

“Hvala ti što si normalna” – u odnosu na koga? Na ljude koji uvijek kasne i misle da je to simpatično, ljude koji ne rade posao za koji su plaćeni, nekulturne divljake koji napadaju druge ljude na cesti, uhljebe, Ivana Pernara? Zašto “normalan” sve češće zvuči kao “poseban?” Možda zato što sve rjeđe kažnjavamo nenormalne. Nezaposleni otkošteni pileći zabatak iz Ivanić Grada koji živi s mamom hoda centrom Zagreba i snima se kako vrijeđa Indijca koji radi kako bi uzdržavao cijelu obitelj – i nije bez publike koja mu plješće. Klinke u Sesvetama cipelare drugu klinku i snimaju se da bi to kasnije mogle objavit na društvenim mrežama – i sigurno su u nečijim očima “legende”… Ako smo počeli hvalit ljude zbog toga što su “normalni” – jer su pristojni prema drugima i ne kasne na posao – gdje ćemo bit za par godina?

  • Hvala što perete zube?
  • Hvala što ne tučete ženu?
  • Hvala što pišeš zadaću i ne mlatiš druge učenike na odmoru?
  • Hvala što ste se javili na telefon na radnom mjestu?
  • Hvala što ste pustili vodu? Miss7.24sata

 

 

 

 

 

Srijeda (17:00)

"Za zdravlje društva važno je snažno odgovoriti – pravosudno, represivno, ali i ljudski"

Boris Jokić: “Damir bi za ovo izletio iz škole. Dekanić dobio otkaz na poslu. A Damir Dekanić je i dalje župan. I nikom ništa”

Damir Dekanić

Kako ga tereti Državno odvjetništvo, nije rekao istinu – da je te noći pijan vozio službeni auto i da je nakon nezgode za novac pokušao podmiti žiteljicu Cerne kojoj je učinjena šteta. Lagao je da je za volanom bio njegov rođak kojeg je uvukao u ples laži. Sramotno za njega i za policijske djelatnike, lažirao je iskaz, a oni slijedom toga svoje izvješće – za novac, položaj ili uslugu, sasvim je svejedno. Za nekoga tko upravlja javnim sredstvima jednaka je sramota da je temeljem lažnog iskaza i izvješća tražio odštetu od osiguranja. Hrvatska je politika nažalost odavno postala središnje mjesto neistine, nemorala i nedostatka pozitivnih ljudskih osobina. Posljedica navedenog je društvo oguglalo na prevaru, laž i krađu onih koji ga vode. Tportal

Utorak (19:00)

Prva ljubav i prvi gol zaborava nemaju

Boris Dežulović: Nedjelja kad je otišao Pele (Petar Nadoveza)

Bio sam mali, tek sam krenuo u školu pa me barba popeo na ramena da vidim što se događa tamo iza ograde. Prvi gol vidio sam tako tek dvadesetak minuta prije kraja. Na barbinim ramenima, skoro sam pao uplašivši se da će balun ravno u mene. U gužvi nisam ni vidio tko je pucao, ali semafor s istočne tribine skandirajući je objavio strijelca: “Pere, Pere, splitski Pele!” Bila je nedjelja, 1. studenoga 1972. Velike stvari tek su nas čekale i bit će još lijepih golova, atraktivnijih… ali spektakularni volej Pere Nadoveze u 69. minuti utakmice 12. kola prvenstva Jugoslavije 1972./73. do danas će ostati najljepši gol u mojoj privatnoj povijesti Hajduka. Boris Dežulović

Sportske novosti - Jedan od najvećih napadača u povijesti Hajduka, golgeter kojeg su navijači obožavali

19.03. (15:00)

Revolucije jedu svoju djecu

Višnja Starešina: “Ne treba Putin strahovati od uhidbenog naloga ICC-a, već od svojih najbližih suradnika”

Bogati i korumpirani: Ovako žive Putinovi suradnici | Express

Vladimir Putin nikad neće sjesti na optuženičku klupu nekog međunarodnog suda zbog ratnih zločina u Ukrajini. Nikome nije u interesu suditi ruskome predsjedniku pred bilo kakvim međunarodnim sudom i toliko poniziti Rusiju. No zapadnim saveznicima jest u interesu, a možda ni kineskom vođi Xi-ju intimno nije mrsko, da se Putina izolira i ukloni s međunarodne političke pozornice i da se u Rusiji otvori put onome ili onima koji će doći poslije njega. Upravo tome služe i uhidbeni nalog ICC-a i izvješće Moseove ekspertne skupine. Oni su možda znak da se bliži kraj rusko-ukrajinskog rata i početak dugog i kompleksnog mirovnog procesa. A Vladimiru Putinu najvjerojatnije će presuditi “sud” vlastite duboke države, ljudi iz njegovih obavještajnih službi. I to u trenutku kada procijene da s Putinom jedino mogu dublje u ponor, a da bez njega još imaju šanse preustrojiti se, zadržati vlast i umanjiti dojam poraza. Slobodna 

18.03. (21:00)

Cinizam je, kako znamo, najviša ustavna vrednota hrvatske države i temeljno obilježje hrvatske vlasti

Boris Dežulović: Kritika ciničkog uda

Da je ova država demokratska, a ne cinična – onda bi, uostalom, i onih sedam i pol somova iz kolone “Ostvarivanje prava građana na javno informiranje” mogao dobiti svaki medij, svaka udruga i svaka osoba koja se ikad na natječaj prijavila, baš svaka osim ugledne građanke Željke Markić i udruge “U ime obitelji”. Sedam i pol somova, štoviše, mogao bi tada dobiti i svaki projekt nazvan “Pravo građana na javno informiranje kao alat istraživačkog novinarstva”, baš svaki osim onoga koji bi pod tim gordim naslovom prijavila ugledna građanka Željka Markić i udruga “U ime obitelji”. Dobro, osim što bi svakom drugom netko blagonaklono skrenuo pažnju kako ne može “pravo građana na javno informiranje” biti “alat istraživačkog novinarstva”, već je istraživačko novinarstvo alat za ostvarivanje prava građana na javno informiranje.