Pandemija i kolaps medija - Monitor.hr
27.01.2022. (22:00)

Pandemija i kolaps medija

Zanimljiv tekst na Peščaniku: Pandemija je globalna činjenica koja je toliko temeljno materijalna da nas je uhvatila nespremne, a evo zašto je ona bila (i ostala) tako pogrešno shvaćena u medijima. Prvo, tradicionalni ciklus tvrdnji i demantija je poguban kada je pandemija u pitanju. Drugo, oslanjanje na izjave trećih lica uvelike je pomoglo širenju “klasičnih” dezinformacija. Treće, pandemija je globalna pojava bez presedana, dezinformacije koje bi inače bile lokalne lako su prelazile državne granice i širile se. Suvremeni medijski mehanizmi pokazali su se kao neadekvatan alat za informiranje stanovništva o pandemiji. Da li je moglo biti drugačije?


Slične vijesti

24.01. (10:00)

Novinarstvo i korporacije - loš brak

Era milijardera u industriji vijesti je na izmaku

Whose News Literacy? - FAIR

Prije desetak godina generacija novopečenih milijardera priskočila je u pomoć američkom novinarstvu:

  • 2013.  osnivač Amazona Jeff Bezos kupio Washington Post za 250 milijuna dolara
  • 2014. osnivač eBaya Pierre Omidyar donirao tvrtki First Look Media, uključujući The Intercept, 250 milijuna dolara
  • 2017. Appleova milijarderka Laurene Powell Jobs kupila 70 % The Atlantica u dogovoru koji procjenjuje tvrtku na oko 160 milijuna dolara
  • 2018. biotehnološki milijarder dr. Patrick Soon-Shiong kupio Los Angeles Times za 500 milijuna dolara
  • 2018. osnivač Salesforcea Marc Benioff kupio Time za 190 milijuna dolara.

Novi vlasnici obećali su i potporu novinarstvu i pomoć u revoluciji poslovnih modela. Milijarderi su održali pola  obećanja štiteći radna mjesta novinara i malo se miješajući u uređivačku politiku. Ali druga polovica plana – pronaći nove modele – uglavnom je ostala neispunjena jer prodajna mjesta koja gube novac i dalje preživljavaju zahvaljujući dobroj volji bogatih vlasnika. A sada se svi suočavaju s pitanjima strategije i morala koji su naličje ovisnosti medija o bogatom dobročinitelju: “Kako će kanal, koji je kupila korporacija čiji se uspjeh smatra povezanim s ugovorima koje je odobrila vlada, sada kritizirati vladu?” Nacional

14.01. (11:00)

Hrvatski mindset: Uvijek je kriv onaj drugi

Kako domaći političari i mediji tumače tko je odgovoran za poskupljenja nakon uvođenja eura

Zamaskiraju li svi poskupljenje u euro, građani se neće oporaviti godinama - Večernji.hr

Nalazi i dojmovi sukobljavaju se izrazito burno. Kao viđenja jetija, Gospe, svemiraca – ova tema se u medijima uporno održava na anegdotalnoj, neobaveznoj razini… Analitičar Vojković, ljubitelj atraktivnih paralela iz tzv. oba totalitarizma, imenuje tipskog ovdašnjeg protagonista – homo balkanikus. Slično geografsko-mentalitetno očitanje poduzima i komentator Jutarnjeg lista Viktor Vresnik: u trgovačkom dizanju cijena on prepoznaje “posljednji trzaj balkanske iskonske gramzljivosti u Hrvatskoj”. Nije ga omelo saznanje da su najveći trgovci ovdje ipak stranci. O pohlepi, kao motivu trgovaca koji su digli cijene, progovorio je i sam naš premijer Andrej Plenković, dodajući izraze – bezobrazno, profiterski, prevarantski. Isti moralistički diskurs preuzeo je kolumnist Jutarnjeg lista Gojko Drljača. U korist trgovaca, doduše, ali svejedno. Bar je zabavno: u rukama države on vidi bič, mač, malj, tim redom, dok su biznismeni “plahi kao srne”.  Novosti

06.11.2022. (21:00)

Piar, liar

Državi odgovara da nominalno financira “novinarstvo”, a u stvarnosti dobiva uljepšanu sliku o sebi

Ljubušak Božo Skoko i Krešimir Macan u timu Večernjeg lista za praćenje predsjedničkih izbora - Ljubuški Informativno, kulturno, sportski portal - Ljubuški u srcu

Božo Skoko, Ankica Mamić, Krešimir Macan, Mate Mijić i drugi PR-ovci redovno gostuju u domaćim medijima kao “politički analitičari” i “nezavisni stručnjaci”. Njihove firme zarađuju goleme iznose na poslovima s državom i lokalnom upravom, a PR-ovci onda u javnosti, s navodno “nezavisnih” pozicija, poliraju imidž političara koji su im omogućili zaradu. Tako je npr. Božo Skoko u medijskom prostoru reklamiran kao nezavisni stručnjak koji je u tom slučaju komentirao politiku u Zagrebu, dok je u stvarnosti bio suvlasnik firme koja je zaradila enormne profite zahvaljujući administraciji pod vodstvom Milana Bandića. Ta crtica možda ponajbolje opisuje incestuozni odnos između takozvanih opinion makera u prostoru domaćeg žurnalizma i novinarsko-uredničke klike koja im ustupa prostor: nezavisni stručnjaci, zaduženi za “nepristrano” komentiranje političke svakodnevice, zgrću nemale sume preko javnih institucija koje u Hrvatskoj ovise o moći političkih nalogodavaca, predmeta njihovih analiza. Javnost pritom dobrim dijelom o tome ne zna ništa. Novosti

 

27.10.2022. (18:00)

Medije pratim, vrijeme si kratim

Gavranović: Senzacionalizam i polarizacija medija

Nedavno je ispod radara prošlo istraživanje koje je pokušalo dati odgovor na pitanje zašto se gubi povjerenje u medije i zašto u najvećem broju medija prevladava senzacionalizam umjesto profesionalnosti. Sve više ljudi izbjegava političke teme, odnosno teme od javnog interesa, i to zato jer čitateljima “narušava raspoloženje”. Upravo zbog toga političari su u još gorem položaju pa moraju raditi “viralne” stvari – “vikati”, napadati i slično da bi dobili pažnju dok su konsenzus i deliberacija zaboravljeni pojmovi. Mediji biraju upravo viralne sadržaje za svoje čitatelje jer druge publika neće čitati, samim time i njima se smanjuje publika, ali i zarada. Zašto ljudi ne vjeruju medijima je kompleksno pitanje, koje ima svoje specifičnosti u različitim zemljama i vremenima. No, ono što je sigurno jest pojava interneta, zbog koje su se mediji još više ispolitizirali i polarizirali, što je polariziralo i publiku. Tako je nastao “neprijateljski medijski efekt” prema kojem ljudi s izraženim pozitivnim stavovima o nečemu doživljavaju medijske izvještaje o tome, čak i potpuno objektivne, kao negativne ili pristrane. Ante Gavranović za Epohu.

23.09.2022. (22:00)

Tolerancija mi nije jača strana, svi drugi griješe, a ja sam bez mana

Kako se monopolizira javni prostor

Jedan ekstremistički portal – koji je, valja spomenuti, dijelom financiran javnim sredstvima – nedavno se našao zgrožen činjenicom da su Grad Zagreb i Ministarstvo kulture pokrovitelji studentske izložbe koja “napada kršćanstvo”, a koja samo ironizira narativ o toleranciji. No kao što je spomenuto, određenom dijelu medija i javnosti ni nedvosmisleni natpisi nisu predstavljali znatnu prepreku tome da studentski rad protumače kao protjerivanje kršćana neviđeno od doba poganih rimskih careva. Kulturpunkt donosi niz nekoliko primjera u kojima ukazuju na izrazito neugodnu činjenicu da šovinistička desnica u znatnoj mjeri kontrolira javne prostore u gradu Zagrebu, dok se u slučajevima bilo kakve intervencije koja bi taj monopol dovela u pitanje izvodi dobro uhodani performans hinjenja žrtve i nasilne reakcije – uglavnom od strane jednih te istih aktera.

10.09.2022. (17:00)

Naručitelji priželjkuju medije koji su spremni vršiti propagandu kroz sadržaj

Tijela javne vlasti daju na desetke milijuna kuna za samopromociju agencijama i medijima izabranima bez jasnih kriterija

Infografika: Na svjetski dan slobode medija cenzura i dalje aktivna

Istraživanje Gonga u suradnji s HND-om pokazuje da je samo prošle i pretprošle godine agencijama i medijima dodijeljeno najmanje 150 milijuna kuna. Najčešće pod okriljem “promidžbe i informiranja” krije se sijaset usluga koje državna tijela potražuju, a mediji ispunjavaju, uglavnom kroz posredovanje agencija za marketing. U pitanju su klasične reklame, produkcija promotivnih filmova, specijalizirane konferencije, plaćeni tekstovi ili posebni novinski prilozi. Svima je zajedničko da hvale rad izvršne vlasti ili državnih kompanija. Opisani sustav dovodi do nekoliko potencijalnih posljedica na štetu novinarstva i opće informiranosti građana: glavni se rizik očituje u političkom pokoravanja redakcija čiji će vlasnici i urednici iz više razloga dobro razmisliti prije nego što krenu kritizirati nekog ministra ili kriminal u javnoj firmi koja se reklamira u njihovom programu. Novosti

02.09.2022. (21:00)

PR-oduljena ruka vlasti

Lako medijima koje financiraju gradovi, županije i općine

Javna je tajna da lokalne vlasti većinom dijele novac medijima protuzakonito. Brojni lokalni mediji koji dobivaju javni novac nisu čak ni upisani u registre u koje su obavezni biti upisani. „2020. i 2021. godine u više od 80 posto slučajeva novac je dodijeljen bez javnog poziva, a konačnu odluku gotovo uvijek je donosio čelnik lokalne ili regionalne jedinice. Svaka granica između novinarskog rada i ‘native’ oglašavanja je izbrisana što se s javnim sredstvima nipošto ne bi smjelo događati. Analiza je pokazala i kako najviše novca ide komercijalnim medijima. Ti ugovori s komercijalnim medijima su problematični, postoje medijski paketi koji se nude jedinicama lokalne samouprave. Često je riječ o ‘native’ oglašavanju, čistom PR-u, koje se ne označava kao takvo. H-alter

19.08.2022. (00:00)

I mediji mogu biti održivi, zar ne?

Gavranović: Mediji i održivi razvoj

Iako su mediji odigrali središnju ulogu u definiranju i uspostavljanju šire komunikacije u isticanju društvene odgovornosti i stavljanja održivog razvoja na dnevni red, praksa pokazuje da mediji ipak premalo pozornosti posvećuju ključnim pitanjima s toga područja ili ih ponajčešće vezuju uz incidente. Konkretno, u razdoblju od 1961. do današnjih dana program vijesti fokusiran je prvenstveno na incidente polucije ili ekološke katastrofe, i to osjetno više no na poticanje i ukazivanje novih trendove odnosno razloge incidentima i katastrofama. Takav odnos je, nažalost, dominantan. Temeljno je pitanje kako bi mediji trebali djelovati? Prevladava mišljenje stručnih krugova da bi se uloga medija morala odražavati na bitno drugačiji način. Oni moraju imati kritičku ulogu u prikazivanju pozitivnih primjera tranzicije gospodarstva i društva u cjelini prema pojmu održivosti. To pretpostavlja da i sami bolje razumiju filozofiju održivog razvoja i društvene odgovornosti poslovnoga svijeta, odnosno da su svjesni svoje snage u propagiranju ideja koje bitno utječu na kvalitetu življenja. Ante Gavranović za Epohu.

01.07.2022. (18:00)

Žurnalizam kakav je nekad bio danas ne prolazi

Kritičko pisanje: Sustav gura kritiku u službu marketinga

Stanje je dvojako: s jedne strane vidimo da se sve više ljudi i praksi udaljava od tradicionalnih modela kritike i repozicionira pisanje (i druge kritičke procese) kao umjetničku praksu. S druge strane, gotovo je nemoguće živjeti od kritike i kritičkog pisanja, osobito izvan tradicionalnih modela, a postoji i veliki otpor prema promjenama. Velik broj kulturnih radnica i radnika kritički djeluje izvan onoga što uobičajeno prepoznajemo kao prostor kritike – primjerice, u vodećim novinama ili specijaliziranim publikacijama. U području izvedbe postoje kritičke zajednice koje su manje zainteresirane za reprodukciju često kolonijalnih i patrijarhalnih politika “etablirane” kritike, koje svoj izraz nalaze u fanzinima i crtanim romanima, dramaturškim postupcima i podcastima. S obzirom na to, premalo je resursa, financijskih i drugih, za razvoj kritičke kulture. Postoji i veliki otpor prema novim modelima jer oni prokazuju koliko je mainstream kritika isprepletena s komercijalnom dimenzijom umjetnosti. Kulturpunkt

08.06.2022. (22:00)

Nekad smo bili napredni

Dževad Sulejmanpašić – prvi teoretičar (dobro, kritičar) medija s ovih prostora

Jeste li znali da je Bosna, tridesetak godina prije teza glasovitog “gurua modernih medijaˮ Marshalla McLuhana, iznjedrila teoretičara medija koji je upozoravao na opasnosti koje dolaze od oblika medija?  Dževad Sulejmanpašić je, naime, o manipulativnom karakteru medija, odnosno pogubnosti medijskog senzacionalizma, govorio i pisao još tridesetih godina prošlog stoljeća! 1936. godine objavljena je njegova knjiga “Žurnalizam razarač čovječanstva i novinstvo sa najmanjom mjerom žurnalizma” kao prvo takvo kritičko djelo o medijima na jugoistoku Evrope. Sead Alić za Bosnia Experience.