Polimac: Jugoslavija je imala najslobodniju kinematografiju u Istočnom bloku - Monitor.hr
20.05.2016. (08:50)

Filmska nostalgija

Polimac: Jugoslavija je imala najslobodniju kinematografiju u Istočnom bloku

U intervjuu za T-portal Nenad Polimac govori o svojoj novoj knjizi, Leksikonu YU filma. “Da se samo mene pita – a to nije bio slučaj – nikad ne bih uvrstio Lordana Zafranovića ili Purišu Đorđevića. Ipak, u kontekstu jugoslavenskog filma oni su bitni. Ambivalentan sam i prema Veljku Bulajiću, iako mi se sviđa ‘Uzavreli grad’. Leksikon nije zamišljen kao nešto definitivno, više kao uputa zainteresiranima da pogledaju filmove koje spominjem i da prave svoje vlastite rang-liste.”, kaže Polimac.


Slične vijesti

Jučer (19:00)

Bolje suptilno škakljanje nego udarac u pleksus

Mario Kovač: U ovom našem društvu apsurda, bolje je imati jednu sjajnu predstavu nego stotinu loših opravdanja

Autocenzura je stvar pojedinca. Znalo mi se dogoditi da mi poneki ravnatelj ili ravnateljica “prijateljski sugerira” da ublažim oštricu neke predstave ili projekta, ali nikad nisam doživio izravnu cenzuru, već je konačna odluka uvijek ostajala meni i ansamblu s kojim radim. Moram priznati kako ipak osjećam da se moj fokus posljednjih nekoliko godina sve više okreće solidarnosti, a sve manje provokaciji. Razlog je u tome što je društvo postalo izrazito polarizirano, pa se na provokaciju najčešće odgovara još žešćom provokacijom, što onda dovodi do pojačanja tenzija umjesto do željene katarze. U radu s osobama na margini, međutim, osjećam da se događaju pozitivne mikropromjene, pa sam se možda i zato više posvetio tom tipu kazališta, malo dalje od velikih institucija, a bliže kazalištu za djecu i mlade ili specifičnim projektima s ranjivim skupinama – kaže legendarni kazališni redatelj i DJ Mario Kovač povodom predstave Alan Ford koju je režirao u Kerempuhu, za tportal.

Nedjelja (01:00)

Sve Vam zdravo!

Mojmir Novaković: Ljudi su dugo na Zemlji, a sve će ionako prekriti trava, šuma, voda, kao što to već radi generacijama…

Mi samo pjevamo i sviramo težeći da glazbom opjevamo ono čemu glazba služi ,a što je riječju, slikom ili bilo čime drugim neopisivo. Do toga smo došli prvenstveno slušanjem a nakon toga i sviranjem. Nema tu nikakve mistike ili rituala. Sve je to jedna prelijepa igra. Ne mislim da postoji neki drugi svijet, ali, postoje vrata koja nam otkrivaju puno o nama samima. Ne mislim da se bilo kome može na bilo koji način reći što je dobro, a što loše kao čovjek činiti ili gospodariti u svom domu, zato ne vjerujem niti u uvjeravanja a pogotovo ne u “zabrane”. Što poručiti? Ljudi su već jako dugo na Zemlji. Osobno, sam stava da će ionako sve prekriti trava, šuma, voda… Kao što to radi kroz brojne generacija ljudi. Vidjeti ljepotu u tome je puno važnije nego bilo koje dostignuće čovječanstva.  Najčešće su najmlađi i najstariji među nama te ljepote i najsvjesniji. Učimo od djece i starijih ljudi, pogotovo sa sela. Kaže frontmen Kriesa za Ravno do dna

12.09. (14:00)

Kad sindikalistica ima više ratnog iskustva od generala s Facebooka

Maja Sever: Moramo se sučiti sa svime što se događalo kako bi mogli ići dalje kao pojedinci i društvo

Maja Sever već 35 godina, putem malih ekrana, gostuje u našim dnevnim sobama. Predsjednica Europske federacije novinara, prva novinarska sindikalistica u Hrvatskoj, novinarka u redakciji Nu2, građanska aktivistica i žena koja je kroz svoj rad tad branila apsolutno sva prava svih ljudi koji bi se obratili za pomoć, a onima kojima se nisu obratili, pomoć je nudila sama. Kad danas vidim ovu radikalizaciju i ovo pozivanje na oružje mislim si: ‘ljudi moji, je li vam itko iz razreda poginuo pa da znate što zapravo to znači?’ Cijela moja generacija će cijeli život imati posljedice od toga što je proživjela u svojim ranim dvadesetima. Ja bih zaista postavila pitanje mnogima od njih koje sam srela i koji su zaista bili na prvoj liniji fronte: ‘Da li su oni tamo išli zato da bi trideset godina nakon toga netko vrijeđao i branio njihovim kćerima da glume u predstavama?’ … Ravno do dna

31.08. (19:00)

'Sto godina sljepoće'

Dežulović: Ovo ne podsjeća na dvadesete prošlog stoljeća, ovo jesu dvadesete

Dvadesete su samo priprema za ono što će doći: kad dođu tridesete, bit će kasno. Uostalom, i samu činjenicu da se događa prije točno stotinu godina možemo odlučiti čitati kao puku dosjetku, a možemo i kao precizno adresiranu opomenu. Vrijeme, političke prilike, odnosi i procesi, baš kao i ljudi i njihove rečenice, zastrašujuće su isti. Sva opća mjesta današnjice – posrnula Europa, izolacionistička Amerika, migranti, Židovi, Palestina, Krim, Ukrajina i nova velika Rusija, ponižena Njemačka, tehnološki napredak i sjebana radnička klasa koja oduševljeno prihvaća fašizam, ratni veterani i nabrijana omladina što postrojeni u Freikorpse nasrću na „degeneriranu umjetnost“ – sve je tu, u weimarskoj Njemačkoj kao i u današnjoj weimarskoj Americi, weimarskoj Europi ili maloj, vlažnoj weimarskoj Hrvatskoj. Boris Dežulović u razgovoru za Lupigu, povodom novog romana „Tko je taj čovjek – izvještaj o jednoj mogućnosti“…

31.08. (00:00)

Bez viceva ovaj put

Stjepan Mesić: Branitelji su obranili ono što su partizani stvorili

Pošao bih od nepoznavanja onog što je bilo kad čujemo onu neku pjesmu. Mi znamo što je bilo i mi znamo koji su bili pokolji, šta je bilo za vrijeme drugog svjetskog rata… Ja sam 1941. krenuo u školu tako da mi je poznato kada su u Orahovici, mom rodnom mjestu prvo poubijani HSS-ovci. Među njima i moga djeda. Tada je počelo. A onda dolaze na red Romi, pa Židovi, pa Srbi, pa jasno i usput i svi Hrvati koji su slobodnije mislili, Hrvati antifašisti. Meni je ubijeno jedanaest članova familije, a mojoj ženi svi. Dakle, ja znam što je bilo, ali bilo bi dobro i da u ovoj zemlji institucije znaju što je bilo – kaže drugi hrvatski predsjednik u Dnevnoj sobi, koji ima 91 godinu. Kaže da su branitelji u Domovinskom ratu branili granice definirane u ZAVNOH-u i AVNOJ-u. Podsjetnik onima koji misle da su branili NDH-ovske granice kako one ne uključuju Istru i Dalmaciju, ali i Međimurje. Ravno do dna

23.08. (01:00)

'Destinacije dobivaju goste kakve zaslužuju'

Paul Bradbury o turizmu: Ne krivite goste za devastaciju, nisu oni otvorili pub kraj UNESCO-ve baštine

To je još uvijek zemlja sunca i mora, još uvijek lijepa, ali s više turista, više apartmana, više devastacije okoliša i bez pravog plana B. Ipak, plan B je oduvijek postojao, a Hrvatska je imala neke vrlo uzbudljive mogućnosti za diverzifikaciju turizma u cjelogodišnji posao u nekim područjima, što bi smanjilo pritisak na obalu. Prije šest godina napisao sam članak na tu temu u kojem sam predložio neka područja u kojima bi se Hrvatska mogla razvijati i ostvarivati znatne prihode od turizma bez poremećaja na vrhuncu sezone. Sport, naprimjer. Zatim, medicinski turizam… pa gastronomija – stalno slušamo o tome koliko su hrana i vino u Hrvatskoj nevjerojatni, i doista jesu, ali gdje je nacionalna vinska cesta ili razvijeni gastro-turizam? Nemamo čak ni gastronomsku turu hrvatskim stopama pokojnog velikana Anthonyja Bourdaina… Domaći Britanac Paul Bradbury u razgovoru za Nacional dotiče se i drugih tema, poput pijanih i arogantnih gostiju kakvih drugdje, iz nekog razloga, nema.

18.08. (10:00)

Punk, brodovi i politička sivila

Dr. Fric iz KUD Idijota objavio knjigu: Sjećanja, brodogradilišta i politička sivila Pule

Basist i kroničar KUD Idijota, vjerojatno najdosljednijeg punk benda koji je ikad pjevao na razumljivim nam jezicima. Svoja sjećanja nedavno je uobličio u ‘Idijotske priče‘, kolaž svojevrsnih dnevničkih zapisa iz vremena KUD Idijota, ali i Pule. Dr. Fric se za tportal dotaknuo niz tema, od toga kako je s Peđom Grbinom kao gradonačelnikom Pula malo manje sivo obojena, do nezaobilazne teme propadanja velikih brodogradilišta i drugih industrija i obrta. Ljudi zaboravljaju da su osim ljudi koji su radili brodove, a u Uljaniku su se stvarno gradili brodovi svjetske kvalitete, ugašeni i mali obrti koji su radili za potrebe brodogradnje, izbrisani su, nestali, ljudi su morali tražiti poslove ili vani ili su se cijele obitelji nalazile na poslovima oko gradnje Istarskog ipsilona.. Jugoslavija je manje u glavama onih koju su je voljeli, nego ovih koji kod nje još uvijek nalaze uzbuđenje i razlog za postojanje. Meni ne smeta kada netko nakon trideset godina javno zaključi kako Jugoslavija ne postoji, bio bi veći štos da je zaključio kako NDH više ne postoji, to neki ne shvaćaju… 

16.08. (22:00)

Igra skrivača s poviješću: svi znaju pravila, nitko neće priznati

Damir Karakaš: To s čim se mi bavimo u 2025. godini dokazuje da je kod nas prošlost nepoznata, a budućnost poznata

Mnogi možda ne znaju da je Damir Karakaš radio kao novinar, a u Dnevnoj sobi je pričao o tome kako je kalio zanat po splitskim sudovima i promjenama koje je novinarstvo doživjelo od tog vremena. Bio je i ratni reporter. Iako je u ratu od jednog vojnika “naslijedio” HOS-ovu uniformu sa “ZDS” oznakama, Karakaš kaže da o značenju nije tada razmišljao, jer se borio za goli život, što se tiče današnje indoktrinacije ima jasan stav: “Obrazovni sustav je zakazao, ali isto tako ne možemo zamjerati mladim ljudima koji ne razumiju o čemu se tu radi. Mi se najprije službeno moramo odrediti prema tome. Ako država to dozvoljava onda je to dozvoljeno, ako ne dozvoljava onda nije dozvoljeno. Mi se sad tu igramo igre skrivača. HOS je bio stranačka vojska i to je bilo vrlo nezgodno za Hrvatsku tada i nije Frano Tuđman bez veze odlučio da se to uvuče u hrvatsku vojsku jer to nije stvaralo nikakvu dobru reklamu, a nije HOS-ovaca ni bilo puno.”… Ravno do dna

03.08. (12:00)

Ne upiremo prstom, ali...

Ramljak: Naše sudbine već 34 godine ovise o tome koja frakcija u HDZ-u trenutno prevladava, i Reihl-Kir je izgubio život pokušavajući naći balans između dvije

Najteže mi je živjeti u društvu koje je, čini mi se, i dalje žrtva tog mehanizma koji zločine čini gotovo legitimnima. Nije ga teško racionalno razumjeti, političari su ga uvijek koristili za dolazak ili ostanak ili učvršćivanje svoje vlasti. Zvali se oni Tuđman, Bush, Trump ili Netanyahu, razlike nisu velike. Čak je i veliki “europejac” Plenković odlučio zaboraviti kakvi su se zločini radili pod uzvikom ‘Za dom spremni’, jer je očito u strahu od desne frakcije HDZ-a, pa je procijenio da se treba prikloniti Thompsonu. Nadam se da moj film barem donekle objašnjava mehanizme korištenja straha i mržnje u kreiranju atmosfere koja vodi prema nasilju. Redatelj Ivan Ramljak za tportal, koji je dobio Veliku zlatnu arenu za film Mirotvorac o Josipu Reihlu-Kiru.

23.07. (14:00)

Glumac, pjesnik i službeni distributer pozitivne energije

Rade Šerbedžija povodom 25. godišnjice Kazališta Ulysses: život posvećen širenju bratstva i pozitivne energije kako bi se pomoglo svijetu

Kazalište Ulysses, koje su redateljica Lenka Udovički i glumac i glazbenik Rade Šerbedžija pokrenuli davne 2001. da bi na otoku Malom Brijunu odigrali veliku predstavu „Kralj Lear“, usprkos svim iskušenjima je napunilo 25 godina svoje umjetničke plovidbe. Rođendan je proslavljen 19. srpnja na pozornici Malog rimskog teatra u Puli. Bilo je tu raznih poznatih imena, od glumačkih diva Ksenije Marinković i Branke Katić do glazbenih velikana Vlatka Stefanovskog i Darka Rundeka, te mnogih drugih. Za Vidu ističe da je pozitivna energija jedino što nam treba u svijetu punom ratova i stradanja.