Postnikov: Rekordan uspjeh Šeregijeve romantične komedije djeluje utješno nakon druge polovice prošle godine, kada su dominirale prijetnje, zabrane i otkazivanja - Monitor.hr
Danas (23:00)

Film koji nas je sve pomirio

Postnikov: Rekordan uspjeh Šeregijeve romantične komedije djeluje utješno nakon druge polovice prošle godine, kada su dominirale prijetnje, zabrane i otkazivanja

Šeregijev film ne prelazi samo nacionalne granice, nego, još uspješnije, prelazi one generacijske. “Svadba” podjednako dobro prolazi i kod boomera i kod zoomera, kao i ovih između. Da ne prolazi kod svih nas, uostalom, teško bi rekordnom brzinom obarala rekorde. A ni to, opet, ne može biti slučajno. Likovi su generacijski raspoređeni tako da pokriju svaku demografsku skupinu. Nisu generacijski razvučeni samo likovi, nego i nenametljiva mreža kulturnih referenci, pa u “Svadbi” sviraju trap-cajke, ali i stari Magazin, Oliver Dragojević, ali i hip-hop, spomene se film “Diplomac” s kraja šezdesetih, ali radnju ubrzavaju neizbježne društvene mreže… Napokon, čitava PR-kampanja filma bila je usmjerena na više generacija. Uzalud otkazani ljevičarski festivali, uzalud prijetnje srpskim folklorašima, uzalud uzdignute desnice i fama oko Thompsona, jer zajednički kulturni prostor ne prelazi samo državne granice, nego bez problema zahvaća nove generacije, zaključuje Boris Postnikov za Novosti.


Slične vijesti

20.01. (20:00)

'Čovjek koji ne zna šutjeti'

Postnikov: Bezinović u svom govoru ne govori samo o sebi, nego koristi priliku za aktivističku poruku

Naslov najboljeg europskog dokumentarnog filma, “Fiume o morte!” Igora Bezinovića, skraćeno se piše “Fomo”. To valjda objašnjava zašto je nakon berlinske dodjele Europske filmske nagrade u domaćim medijima zavladao fear of missing out: nema tko Bezinoviću nije čestitao i nema kome se istovremeno nije učinilo da je, na neki način, dobitnik i on sam. Ili ona sama.

Primjećujete, naravno, kolika je razlika kada o filmu “Fiume o morte!” govore oni koji su ga stvorili, a ne oni koji ga se sjete prigodno, u povodu međunarodnih nagrada. Tamo Grad, Država, Institucija. Ovdje antifašizam, besmisao rata, prigovor savjesti, otpor militarizaciji. Tamo politika koja se pretvara da govori o umjetnosti. Ovdje umjetnik koji progovara o politici. I to o politici mira i antiratnog pokreta.

Sve to ne znači da nagrada Evropske filmske akademije nije “povijesni uspjeh za Rijeku”, kao što kaže Iva Rinčić, samo što to onda ne može biti nagrada za gradonačelnicu koja se ograđuje od antifašističkih prosvjeda. Boris Postnikov za Novosti

17.01. (11:00)

Humor, uz prethodnu suglasnost

Postnikov: Stand-up komičari su se pretvorili u glavne borce za slobodu govora, sve dok im ne ponude cifru u Saudijskoj Arabiji

I tako je, na festivalu komedije u Saudijskoj Arabiji, u organizaciji nečega što se zove Državna uprava za zabavu, do svog logičnog kraja došla kompletna priča o kulturi otkazivanja i slobodi govora, o woke ideologiji i političkoj nekorektnosti, o smislu za humor i o humoru bez smisla (BBC). Svi su stand-uperi potpisali ugovore koji im zabranjuju da u svojim nastupima govore o religiji i o vladajućoj saudijskoj porodici. Svi su se vodeći komičari uključili u Vision 2030, veliki projekt državnog rebrandinga koji je u saudijsku nogometnu ligu doveo Cristiana Ronalda, Marcela Brozovića i ostale islužene zvijezde, koji podiže luksuzne resorte za zapadne turiste i ulaže milijarde dolara u holivudske studije.

A ukoliko su se stand-up komičari našli u središtu jednog od većih prošlogodišnjih pop-kulturnih skandala, onda je to zato što se stand-up komedija u međuvremenu pretvorila u kombinaciju političkog aktivizma i utjecajnog društvenog komentara: pred mikrofonom, na stageu, između šala o tome kako su supruge naporne a muževi nepopravljivi, vode se bitke za najviše demokratske vrijednosti. Za slobodu govora. Za pravo na lični stav. Za otpor cenzuri. Samo, ako je stand-up postao političko bojište, a komičari neka vrsta aktivista – koja sebe onda, logično, doživljava krajnje ozbiljno – to bi to moglo biti zato što je politika postala sve komičnija, a sami političari neka vrsta stand-upera. Boris Postnikov za Novosti

05.01. (10:00)

Lingvisti se svađaju, feed odlučuje

Knjiga američkog lingvista: Algoritmi danas odlučuju kako govorimo

Knjiga Algospeak mladog američkog lingvista Adama Aleksica analizira kako algoritmi društvenih mreža danas presudno utječu na način na koji govorimo. Umjesto panike zbog “propasti jezika”, Aleksic pokazuje da algoritmi potiču kreativnost, nove registre i brze promjene značenja, slično kao što su to nekad činili tisak ili televizija. Najjači je kada piše iz perspektive influencera-insajdera, slabiji kada izbjegava dublju kritiku ekonomskih interesa platformi. Unatoč manama, riječ je o informativnoj i poticajnoj studiji suvremenog jezika pod vlašću feeda. Boris Postnikov za Novosti

03.01. (15:00)

Neka nam ova bude bolja, borba se nastavlja

Postnikov: Godina kralja Thompislava

Počelo je kao godina kralja Tomislava, nastavilo se kao godina Marka Perkovića Thompsona, završilo velikim prosvjedima protiv fašizma, a u međuvremenu su kulturnu 2025. obilježili napadi, prijetnje i zabrane u režiji ekstremne desnice i uz podršku hrvatske vlade. Nakon što se ukazao kraj Jergovićevog ulaza, narodni genij opskrbljen sprejem osjetio je potrebu da se izrazi i na splitskoj fasadi Jurice Pavičića, obrativši mu se stihovima “Komunjaro šugava / jebemo te u guzicu”. Da nam kulturne rubrike što više sliče stranicama crne kronike pobrinuo se i režiser Dalibor Matanić protiv kojeg su trenutačno podignute četiri kaznene prijave zbog seksualnog uznemiravanja kolegica. Bavili smo se i Oscarima, vizualnim identitetom grada Zagreba, uhićenjem Mile Kekina, bojkotom Eurosonga, a godinu su obilježile i smrti slavnih glumaca, glumica i redatelja. Boris Postnikov donosi pregled godine u kulturi za Novosti

23.12.2025. (11:00)

'Što je nama internet gori, njima je bolji'

Postnikov: Kako je propao Internet

Otkada zapravo internet propada? Otprije par godina, kada se podigla plima apokaliptičnih pojmova, svih tih ragebaitova, doomscrollova i brainrotova? Otprije jedne decenije, kada smo prateći Donalda Trumpa počeli govoriti o lažnim vijestima? Ili još ranije? Hot tejk: propada otkad znamo za njega. Sve je više znakova, dakle, da nam internet nije dobro. A opet, kompulzivna proizvodnja flashy pojmova koji bi trebali objasniti šta se to događa kao da prikriva najjednostavniji odgovor. Mislim, jasno – isprike zbog staromodnog diskursa – na logiku profita. Jer dok mi doomscrollamo, dok rejdžamo i brainrotamo, dok se polariziramo i navlačimo na baitove, čekirajući liste novih riječi godine, na samom vrhu liste najbogatijih ljudi svijeta bubre sumanute cifre uz imena Muska, Zuckerberga, Bezosa i ostalih vlasnika internetskih platformi. Boris Postnikov za Novosti.

04.12.2025. (13:00)

Imaš stav, ali ne usudiš ga se izreći nemaskiran?

Postnikov: Osjetio si se prozvanim, mada uopće nisi fašist? Riješi kviz i saznaj odgovor

Nakon masovnih antifašističkih marševa u Puli, Rijeci, Zadru i Zagrebu, nije neobično ako si zbunjen: dobro znaš da nisi fašist, ali nisi baš ni antifašist. Ne brini se, to je vrlo raširena pojava. U suradnji s vodećim domaćim stručnjacima za anti-antifašizam na Novostima sastavili su specijalni kviz koji će ti pomoći da otkriješ svoje mjesto u političkom životu Republike Hrvatske. Zamislili su četiri jednostavne situacije, a na tebi je samo da se u svakoj odlučiš za neku od solucija: a, b, c ili d.

14.11.2025. (19:00)

Kad ulica vodi državu

Postnikov: Dani srpske kulture pretvorili su se u dugu mračnu noć

Rezime: četiri otkazana kulturna zbivanja, jedan prosvjed, jedan masovni fizički napad koji je u zadnji tren spriječila policija, nekoliko noćnih akcija ekipe pod maskama i skandal oko Dejana Medakovića. Sve to u izvedbi jedva nekoliko desetaka huligana koje ne podržavaju ni ostali navijači njihovih klubova. A tek nas čeka najveći izazov. Dok nekoliko desetaka maskiranih huligana strateški raspoređenih od Splita i Zagreba do Rijeke i Vukovara diktira ritam političkih zbivanja u državi, a HDZ-ovci i dalje mantraju o “ljevičarskoj histeriji”, Obuljen Koržinek pojavila se u studiju HRT-a da utvrdi gradivo, zamjerivši voditelju da nije spomenuo zahtjev za otkazivanjem baletne predstave izraelskog koreografa.

Neposredni povod za ministričin napad na lijeve ekstremiste u Rijeci bio je napad desnih ekstremista u Splitu. Logično: kada pedesetak ustašoidnih Torcidaša pod fantomkama navali na djecu, starce i jednog branitelja Vukovara pogrešne nacionalnosti, pa ih potjera iz gradskog prostora dovikujući “smeća srpska”, urlajući “za dom spremni” i cinično dobacujući “neće vam nitko ništa”, koga osuditi ako ne riječke aktiviste? Boris Postnikov za Novosti

12.11.2025. (13:00)

Da poludiš od slobodnog tržišta

Musk pokrenuo Grokipediju, a Hrvatska već ima vlastitu verziju – samo bez umjetne inteligencije

Elon Musk pokrenuo je Grokipediju – online enciklopediju koju uređuje umjetna inteligencija, zamišljenu kao “antipod” Wikipediji, za koju tvrdi da je ideološki pristrana ulijevo. Grokipedia, iako formalno uravnotežena, pokazuje jasnu sklonost kapitalizmu koji brani od i najmanje kritike, i oslanja se na izvore poput Cato Instituta i Heritage Foundationa. Boris Postnikov za Novosti uspoređuje Muskov projekt s hrvatskom Wikipedijom, koju su godinama kontrolirali ekstremno desni moderatori, tvrdeći da je Hrvatska u tom pogledu “ispred Zapada” — jer je svoje ideološke bitke u enciklopedijama već odradila (oslobodivši se ekstremno desnih moderatora), bez potrebe za umjetnom inteligencijom.

30.10.2025. (00:00)

Još da PTA snimi film prema romanu, gdje bi nam bio kraj

Ustaše u raljama postmodernizma: Thomas Pynchon u svoj novi roman ubacio Kraljevinu Jugoslaviju i lekciju o pozdravu ZDS

“Shadow Ticket” se ove godine čekao nestrpljivije nego inače: uoči izlaska iz tiska u kinima je zaigrala bjesomučno hvaljena “Jedna bitka za drugom” P. T. Andersona, snimljena prema motivima Pynchonovog “Vinelanda”, pisac je visoko kotirao na kladionicama za Nobela, a i ovo bi mu, s obzirom na to da je napunio 88 godina, lako mogao biti posljednji roman. I onda on u njega stavi ustaše. Kažem vam, zavjera.

Ako Thomas Pynchon i ne kuje zavjere protiv Hrvatske – znaju svi koji su ga čitali – onda nevjerojatne, uvrnute urote redovno pokreću radnju njegovih romana. Pa je tako i ona epizoda iz logora za obuku ustaških terorista samo jedan od narativnih krakova kojima tipično pinčonovska priča poput neke pomahnitale hobotnice grabi čitaoca s raznih strana.

Svega tu ima: tajanstvenih podmornica i golemih cepelina, Kraljevine Jugoslavije i kokaina, lampadofilije (to bi bilo seksualno uzbuđenje pri pogledu na lampu) i Međunarodnog sindikata radnika u industriji sira, “Hitlernazionale” (to je pak pjesma koju na melodiju “Internacionale” Führeru pjevaju nacisti) i nečega što se zove Gesichtsröhre ili u prijevodu Face-Tube, a u osnovi predstavlja nacistički prototip Facebooka iz tridesetih godina prošlog stoljeća… Boris Postnikov za Novosti

23.10.2025. (00:00)

Jugoslavija je mrtva, ali književni ratovi još pucaju

Postnikov: Jedina žrtva Jugoslavije bila je – jugoslavenska književnost

Novinar i kritičar Boris Postnikov govori o optužbama za “jugonostalgiju” nakon objave knjige Književna Republika Jugoslavija, pojašnjavajući da je cilj uspostavljanje slobode čitanja i kritike izvan strogih nacionalnih kanona. Prisjeća se rada u marketingu i uređivanja tjednika Zarez u vrijeme studentskih i aktivističkih prosvjeda. Govori o odnosu ljevice prema kapitalizmu te brani Hajduk i njegovu najuspješniju povijest pod petokrakom. Zaključuje da kritički osvrt na jugoslavenski period omogućuje učenje iz prošlosti, a da međunarodna prepoznatljivost postjugoslavenskih autora nadilazi domaće političke prepirke. Odbacuje optužbe o “jugonostalgiji” i ističe da se o Jugoslaviji danas smije govoriti samo negativno. Kritizirao je i Mirjanu Kasapović zbog, kako kaže, nepoznavanja književne teorije te dodao da su anacionalni autori poput Ugrešić i Matvejevića često bili žrtve nacionalističkih pritisaka. Novosti