Projekt Spasitelj: SF kakav kina dugo nisu imala - Monitor.hr
Danas (14:00)

Ko bi rekao da će nas Ryan Gosling spašavati

Projekt Spasitelj: SF kakav kina dugo nisu imala

Film vrlo dobro rješava jedan ozbiljan adaptacijski problem. Weirov roman velik dio snage crpi iz objašnjavanja, računanja i unutarnjeg toka misli, a to na filmu lako može postati statično ili zamorno. Goddard zato priču razbija u dvije vremenske linije: jedna prati Graceovo buđenje, snalaženje i rekonstruiranje vlastite misije, a druga u analepsama slaže političku i znanstvenu pozadinu projekta. Bez njih bi film bio tek niz zadataka u svemiru; s njima dobiva političku i moralnu težinu, osjećaj cijene koja se plaća prije nego što raketa uopće poleti. Film vizualno djeluje vrlo uvjerljivo i dotjerano, no, još je i bitnije, što prostor nikad ne pretvara u puki dekor. Svemirski brod nije samo mjesto radnje, nego zatvoren sustav u kojem svaki kvar i svaki zahvat imaju stvarne posljedice. Kadrovi stalno podsjećaju na skučenost života u letjelici, a glazba zna kada treba imati ekspresivnu funkciju, a kada je tišina glasnije od bilo čega drugoga. Kažu na Bugu.


Slične vijesti

Prekjučer (07:00)

Kratko, ali ne baš slatko

Novi film autora ‘Mirotvorca’: Otočka crna kronika u kojoj stvarnost nema objašnjenje

U svojem novom, eksperimentalnom dokumentarcu ‘Pozdrav iz sekretarijata‘ Ivan Ramljak koristi se pronađenom građom iz napuštene policijske postaje na jednom jadranskom otoku da bi nam pokazao koliko je službeno bilježenje stvarnosti, ma koliko precizno bilo – ponekad sasvim nejasno, nepouzdano i da ga je teško protumačiti. Film dolazi na predstojeći ZagrebDox te svojom ambicijom i izvedbom potpuno opravdava očekivanja od ovog sjajnog autora, ali za razliku od hvaljenog i nagrađivanog ‘Mirotvorca’ – iznimno je zahtjevan za gledatelje. Zrinka Pavlić za tportal.

11.04. (13:00)

Džentlmen u odijelu, gangster u duši

Peaky Blinders: Besmrtnik – oproštaj od britanske sage koja je Tommyja Shelbyja pretvorila u ikonu

Serija je 2018. osvojila BAFTA-u za najbolju dramsku seriju, četvrta sezona bila je najgledanija drama drugog programa BBC-ja u 2017. s prosjekom od 3,3 milijuna gledatelja. Zbog Netflixa Tommy Shelby postao je figura koja se prepoznaje i izvan serije, od frizure i odijela do čitave ikonografije koju je popularna kultura brzo pretvorila u proizvod. Serija je inspirirala i tematska vjenčanja, turističke rute, a već za premijeru pete sezone u Birminghamu bilo je prijavljeno više od 75 tisuća ljudi. Radnja filma smještena je u 1940., u trenutak kada rat više nije daleka povijesna kulisa nego neposredna stvarnost, a Tommy iz samoizolacije izlazi kao čovjek koji više ne upravlja svijetom oko sebe s nekadašnjom sigurnošću. Uto je zanimljivija odluka scenarista da priču o ocu i sinu veže uz ratni i politički kontekst. U seriji su političke zavjere, obiteljski problemi s jedne, i savezi s druge strane imali vremena da se postepeno talože. Ovdje se važni odnosi postavljaju, zaoštravaju i rješavaju u mnogo kraćim razmacima. Film ima jasnu svrhu i ne luta, ali često djeluje kao da preskače one dijelove u kojima bi likovi trebali dobiti dodatnu razradu. Recenzija na Bugu

02.04. (00:00)

Pekmez business is going well

‘Gospodar Oluje: Legenda o Hammerheadu’ iliti kaos i ambicija hrvatskog distopijskog epa

Neb Chupin je hrvatski poduzetnik najpoznatiji javnosti s reklama svog brenda tradicionalnih hrvatskih džemova Dida Boža. Nebov posao s džemovima i namazima očito ide sasvim dobro, jer su mu privrijedili dovoljno novca da u američko-hrvatskoj koprodukciji napravi film. I to ne bilo kakav film, već jedan od najambicioznijih domaćih naslova u recentnom pamćenju, pravi pravcati znanstveno-fantastični postapokaliptični ep s pozamašnom gradnjom svijeta i količinom ideja koje daleko nadmašuju okvire u koje su u konačnici ugurane. Koliko je nevjerojatno, toliko je i bitno da ovaj film postoji, ako već ne zbog pretjerane kvalitete, onda barem da služi kao dokaz da se može imati velike snove o epskim gabaritima u domaćem filmu. Kažu na Ravno do dna

01.04. (13:00)

Kako je počeo rat u mojoj školi

Gospodin Nitko protiv Putina: Istina kao prva žrtva rata i diktature

Film “Gospodin Nitko protiv Putina” dokumentira hrabar čin Pavela Talankina, koji je riskirajući život snimio indoktrinaciju i militarizaciju ruskog društva tijekom agresije na Ukrajinu. Talankin, nekadašnji školski djelatnik, bilježi pretvaranje obrazovanja u alat propagande prije bijega iz Rusije. Ruska agresija na Ukrajinu mijenja vid Talankinovog posla: umjesto kreativnih i bezbolnih snimanja filmova i drugog umjetničkog izražavanja, Talankin biva prisiljen snimati kako nastavnici indoktriniraju djecu, kao i skupove podrške agresiji na Ukrajinu, čemu se kategorički protivio. Koliko god proputinovski nastavnik u Prvoj osnovnoj školi u Karabašu djelovao groteskno, toliko je mučna pomisao da nemalo takvih ima i u hrvatskom školskom sustavu koji natežu učenicima slična razmišljanja kao i dotični nesretnik, s drugim predznakom, ali ostalo je vrlo slično, kažu na Ravno do dna

31.03. (00:00)

Fikcija zabavna kao i stvarnost

Mag iz Kremlja: Putin na filmu ispao kao negativac iz serijala o Bondu. Hoće li tako i završiti?

I dok film, kao i roman, prikazuje Baranova, zamišljenu inačicu Surkova, kao osobu naoko blage ćudi, smirenoga načina komuniciranja, ali zato krajnje lukavu, pritajeno okrutnu te sposobnu formulirati nekoliko poteza unaprijed, Putin u ‘Magu iz Kremlja’ djeluje gotovo kao glavni negativac iz filmova o Bondu, čak na rubu karikature. Tako je stalno namrgođen, nepovjerljiv, zarobljen u vlastitom poimanju politike kao gladijatorske arene te frustriran zbog sunovrata Rusije u 1990-ima u drugorazrednu silu razočaranih i besperspektivnih stanovnika. Film je neprijeporno politički upečatljiv jer sve poznate činjenice, kao i niz manje poznatih, ali i one nepoznate o Vladimiru Putinu te o njegovu najvažnijem savjetniku kronološki i dramaturški spaja u koherentnu cjelinu. Ipak, toj se cjelini mogu prigovoriti svojevrsna shemičnost i dvodimenzionalnost jer ono privatno i ono političko u priči međusobno djeluju distancirano, a sam je lik Baranova odveć eteričan za prilike u kojima se profilirao. Boško Picula za tportal

30.03. (13:00)

Jaganjci su utihnuli, a ona se i dalje bavi misterijima

Skriveni dragulj u kinima: Jodie Foster u francuskom misterioznom trileru

Francuski film A Private Life (Vie privée), redateljice Rebecce Zlotowski, jedno je od zapaženijih europskih filmskih ostvarenja iz 2025. godine, a nedavno je stigao u domaća kina. Riječ je o misterioznom trileru koji spaja psihološku dramu s elementima napetosti u stilu klasičnih whodunit priča, ali s naglaskom na unutarnji svijet glavne junakinje. U središtu filma nalazi se Jodie Foster, koja ovdje nosi gotovo cijelu priču i još jednom potvrđuje zašto je i dalje jedna od najcjenjenijih glumica današnjice. Više na Journalu.

29.03. (20:00)

Baš kakav nam i treba

‘Projekt Spasitelj’: Filmski hit godine je pametan, topao, smiješan i pomalo blesav

Izrazito simpatičan znanstveno-fantastični spektakl nosi sva dobra i ne tako dobra obilježja filmova ovog zabavnog dvojca – pametan je, duhovit, ima dobru priču i likove, ali je i pomalo okrenut mlađoj publici i manje ozbiljnim očekivanjima. Što uopće nije loše. Film o smaku svijeta koji vas, usprkos svemu, želi malo razveseliti. Kao da vam netko, dok propadate kroz egzistencijalni bunar bez dna, tutne u ruke dekicu, šalicu čaja i kaže: ‘Dobro, grozno je, ali ajde da to ipak riješimo kao ljudi.’ Zrinka Pavlić za tportal…

28.03. (19:00)

Pripremite maramice

Train Dreams: Lak i lijep film o teškom i tužnom životu

Netflixov hit-film lijepa je, nježna i tužna priča o životu jednog usamljenog čovjeka u turbulentno doba ranog dvadesetog stoljeća, ali daleko od svih zbivanja – među drvećem, životinjama i kraj dvije tekućice – rijeke i željezničke pruge. Clint Bentley pri adaptiranju je ove novele Denisa Johnsona iz 2011. godine pokazao laku redateljsku ruku i talent da jedan mali ljudski život, proživljen u jednom od najturbulentnijih razdoblja u ljudskoj povijesti – prikaže istodobno epski i lirski, emotivno i promišljeno. Daleko od svih zbivanja, ratova, historijskih prevrata, tehnoloških revolucija i društvenih previranja, njegov je junak – kojeg s dirljivom suptilnošću glumi sjajan Joel Edgerton – proživio svoju osobnu verziju tog promjenjivog i turbulentnog stoljeća, uzdižući se, tonući i mireći se sa životom koji prolazi tako brzo, toliko je pun tuge i samoće, a ipak te povezuje s nečim većim od sebe samoga.. Zrinka Pavlić za tportal. Bio je nominiran za 4 Oscara, nije dobio nijedan. Još jedan osvrt na Journalu.

17.03. (00:00)

Gosling u cipelama Brucea Willisa

Project Hail Mary: Ryan Gosling i simpatični svemirac spašavaju svijet u zabavnoj i dirljivoj kozmičkoj buddy komediji

Kroz niz flashbackova, otkrivamo da je pozadina priče mnogo mračnija od inače opuštenog tona filma. Naime, Grace je poslan u sustav Tau Ceti kako bi spasio Zemlju od propasti koju uzrokuje tzv. astorfag, mikroorganizam koji se poput solarnog parazita hrani zvjezdanom energijom i prijeti proždiranjem našega Sunca. Izgledi da će preživjeti misiju su ravni nuli, a da će sama misija uspjeti u najmanju ruku očajnički, pa odatle i naziv projekta “Hail Mary”, prema pokušaju dugačkog dodavanja u američkom nogometu u trenucima kad samo touchdown može osigurati pobjedu. Možda se trajanje od preko dva i pol sata može činiti predugačkim za uradak toliko lake atmosfere, ali na golemom platnu IMAX-a u konačnici riječ je o vizualnom spektaklu koji na trenutke može očarati jednako kao i prethodni svemirski epovi ovog stoljeća. Ravno do dna

13.03. (21:00)

Jazz, bunt i jedan vrlo tvrdoglavi klavir

Köln 75: Kako je tinejdžerica organizirala najvažniji koncert Keitha Jarretta

Priča o Veri Brandes, jednoj od najzaslužnijih njemačkih promotorica jazza svih vremena, ujedno je priča o tome kako je jazz u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj pronašao jako utočište, tj. u vremenu dok je u ostatku zapadnog svijeta drmao rock and roll. Njena dramatična borba za afirmaciju na polju na kojem je dotad bilo malo ili gotovo nimalo žena, posebno maloljetnih djevojki odlično je protkana sa životnom i zdravstvenom dramom „odmetnutog“ klavirističkog genija koji je dvaput odbijao Milesa Davisa da se pridruži njegovom bendu, kao što se uz to prikazuju i situacije pod kojim uvjetima su tada jazz glazbenici radili i živjeli na europskim turnejama, koje bi danas vjerojatno s prijezirom odbili mnogi mladi bendovi koji su možda na Bandcampu objavili jedan EP.

Dojam samog Jarrettovog koncerta izvedenog i snimljenog tog sudbonosnog 24. siječnja 1975. godine Fluk je dodatno pojačao time što nije uzeo ni ton s njega, čime je primijenio taktiku mahanja čuturicom vode pred žednima u pustinji, jer nakon gledanja jednostavno morate posegnuti za tim djelom s obzirom koliko vas film u svom finalu napuni emocijama. Zoran Stajčić za Ravno do dna