Rudan: Besramnica - Monitor.hr
Danas (09:00)

Nismo zemlja za starce

Rudan: Besramnica

Pitam se da li je kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba, Marija Selak Raspudić, ikad savladala kako upravljati svojim tijelom kad je tuta u blizini? Ili se ipak odluči da se olakša gdje joj i kako padne na pamet? To se nešto usudilo iz bespuća svoje nevjerojatne prostote i gluposti izvući prijedlog kako riješiti problem smještaja hrvatskih umirovljenika i umirovljenica u staračke domove.

Za nju je rješenje jednostavno. Naše tisuće jadnika čiji je život u doslovnom smislu riječi samo jezivi, goli boj za fizički opstanak dobili su recept. Svoje bi čatrlje i stanove trebali dati državi koja bi im za uzvrat ustupila krevet u nekom domu, a starci bi se onda svojih nekretnina riješili u korist mladih bez krova. Oni bi dobili njihove stanove po “posebnim kriterijima”. Dublje analizirati prijedlog žene koja očito pojma nema o čemu govori i čija je jedina misao promovirati svoj lik i nedjelo nema nikakvog smisla. Žena jednostavno nije pri sebi, ako je ikad i bila, što ne znači da bi joj umirovljenici to morali oprostiti jer će njeno carstvo biti nebesko. Vedrana Rudan za svoj blog. Marija Selak Raspudić je reagirala videom..


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Ali zato se plješće studentima iz susjedstva

Dežulović: O glupim Hrvatima

Ne treba, međutim, gubiti nadu, jednom će i prostodušni Hrvati shvatiti kako u prirodi stvari stoje, i kako Zemlju ne drže slonovi na leđima divovske kornjače, nego se to samo kornjača popela na slona koji dokono stoji na zemlji. I da njihov najveći problem nisu ni inflacija i visoke cijene, ni stanje u domaćem gospodarstvu, ni životni standard i niske plaće, već je njihov najveći problem onaj s četvrtog mjesta – metastazirana korupcija i organizirani kriminal pod političkim pokroviteljstvom. Zbog čega – ne znam mogu li me Hrvati pratiti – i imaju inflaciju, devastirano gospodarstvo i niske plaće.

Usprkos dakle nezadovoljstvu Hrvata zbog visokih cijena, devastiranog gospodarstva, lošeg standarda, niskih plaća, inflacije, korupcije i kriminala, i usprkos činjenici da je tako profilirano nezadovoljstvo nepromijenjeno već godinama i desetljećima – po istom istraživanju dvije najjače političke snage i dalje HDZ i SDP, i da je njihov rejting od po dvadeset pet posto, kako kažu u Ipsosu, gotovo nepromijenjen u odnosu na ožujak. Ne Novoj TV, kažem, nisu precizirali odnosi li se to na ožujak 2025., ožujak 1991., ili bilo koji ožujak bilo koje godine između 1991. i 2025. Boris Dežulović za N1.

Prekjučer (12:00)

Reci mi u što ulažeš i reći ću ti tko si

Šajatović: Sudbina svijeta ovisi o državnim obveznicama

Svjetski dug dostiže rekordne razine. Velike sile, za koje se čovjek pita odakle im toliko novca za naoružavanje, istraživanje svemira, ulaganje u robotizaciju, financiranje obavještajnih službi te sto drugih stvari, postižu rekorde. Udio je javnoga duga u BDP-u Sjedinjenih Država 121 posto. Kina, koja se počela zaduživati desetljećima poslije, već je na devedeset posto. Jedina stvar koje se Trump dosad istinski uplašio jest opasnost da bi se moglo urušiti trgovanje američkim državnim obveznicama. Zato savjet svima nama: obratimo pozornost na državne obveznice i njihovo tržište. Ti signali diktiraju poteze svjetskih čelnika. Više od signala iz trgovina i s dioničkih i deviznih burzi. Miodrag Šajatović za Lider.

Srijeda (01:00)

Ni on nije vaš, a ni njihov

Jergović: Zvonimir Boban, prvi u Dinamu koji s Mamićem nije tikve sadio

Nekada sam, uza sve svoje druge poslove, volio raditi intervjue. Napisao sam tokom petnaestak godina valjda i tristotinjak velikih novinskih intervjua. Posljednji objavljen je početkom listopada 2015. u Jutarnjem listu. Već dugo su u redakciji željeli intervju s Bobanom, on ih je uporno odbijao, niti je volio intervjue, niti mu se činilo smislenim da ih daje drugom listu iste novinske korporacije, da bi nakon mnogih odbijanja iznenada pristao. U tom intervjuu govorio je i o Zdravku Mamiću, i o Davoru Šukeru: “I žao mi je Mamića, kojeg poznajem odmalena, jer odavno je taj čovjek sam sebi tragedija, ali to bi se i dalo prihvatiti da nas ta tragedija toliko ne košta.

I nogomet i Hrvatsku u cjelini. I to je naša sramota…” Govorio je i o Berlusconiju, i o nogometu kao igri i kao životu. O koječemu još govorio je tad Boban, ali najvažnije mu je bilo to da kaže za koga će glasati. Njemu, koji je doista, kao nijedan drugi sportaš, a možda i kao nijedna druga javna osoba od hrvatske neovisnosti, bio amblematska figura desne i konzervativne Hrvatske, bilo je važno reći za koga, ili za što, on nikako ne može biti. I zapravo je rekao da će glasati za Milanovića i SDP, e da bi poslije mogao biti za ono za što po svom svjetonazoru jest. Za većinu hrvatskih suvremenika, to je nažalost tako kompleksno mišljeno da će im ostati nerazumljivo. Miljenko Jergović za svoj blog

Utorak (13:00)

Smeta im predstava koju nisu ni gledali, ili koju ne mogu gledati

Ivančić: Pilanje Pilatom

Za razliku od ambasadora Ukrajine u Hrvatskoj, Vasilja Kiriliča, otišao sam u Hrvatsko narodno kazalište u Splitu pogledati predstavu „Woyzeck“, koju je po predlošku Georga Büchnera režirao Borut Šeparović, osnivač kultnog Montažstroja, i iz teatra izašao – oduševljen. Budući da buket teških optužbi i kvalifikacija u saopćenju nije popraćen konkretnim zamjerkama – pa se može tek nagađati što je uistinu sporno – dojam je da domoljubi iz veleposlanstva ne prosvjeduju zbog onoga što predstava sadrži, već zbog onoga čega u njoj nema. A nema jednosmjernoga pamfletskog demoniziranja Pilata-agresora, niti petparačkoga nacionalnog beatificiranja žrtava, niti epskih prikaza herojske oslobodilačke borbe, u dvije riječi – nema propagande. „Woyzeck“ u splitskom teatru moćno upozorava na normalizaciju militarizma, na rat kao sustav, kao tržište smrti na kojem korporacije regularno ubiru svoje profite, a ljudski su životi svedeni na bezlične stavke u bilancama. Što reče sam redatelj: „Rat je sustavna bolest, a ne ‘sukob kultura’“. Viktor Ivančić za Novosti.

Nedjelja (15:00)

U prvom redu čovjek

Beck: Trump i papa Franjo dijelili su istu osobinu

Franjo je bio duhovit, obrazovan i spontan, a Trump je sirov, neuk i izvještačen, ali dijelili su važnu osobinu: ljubav prema mućkanju, piše Boris Beck za Večernji list. Bergogliovo novo ime bilo je njegov program – biti sve ono što nikad nijedan papa nije bio, a i Trump želi biti jedinstven.  Kao što Trump prezire profesionalne političare i diplomate, tako je i Bergoglio malo držao do moderne teologije – smatrao ju je sterilnom i otuđenom.

Trump se borio protiv duboke države, a Franjo protiv crkvenih pedofila, karijerista i kriminalnih lobija. No ipak su ostali dva svijeta. Trump je skorojević i hohštapler, a Franjo je prezirao vlast i raskoš – odbacio je zlatni križ, živio u pansionu i ručao u menzi. Trumpu je Amerika prva, a Franji je bio prvi čovjek. Dok Trump želi Ameriku učiniti velikom, Franjo je bio sav u tome da Vatikan učini što manjim. Jer ako ste veći od njega, ni Bog vam ne može pomoći. Cijeli tekst na Narodu.

Nedjelja (10:00)

Jer nitko nije siguran

Andrassy: Ako ste muškarac, “javi se kad stigneš” vam je vjerojatno dosadna rečenica koju najčešće izgovara “naporna” žena


Ako ste žena, vjerojatno ste više puta prijateljicama nakon izlaska ili običnog večernjeg druženja rekli “javi se kad stigneš” – čak i kad treba samo stić nekoliko tramvajskih stanica dalje, ali bolje je da se javi, pogotovo po noći. Nikad ne znaš kad će iz nekog grma iskočit neki šašavi student koji je odlučio da je žena silovljiva, zato većina žena ima naviku javit prijateljicama da je sigurno stigla na odredište. “Javi se kad stigneš” je jezik ljubavi, a većina muških glava od kojih to tražim ne razumije zašto mi je važno – ili u teoriji razumiju, a u praksi zaborave.“A zašto ne bih stigao?” Iz istog razloga iz kojeg nije stigao Nikola Pokrivač, a razlog je taj što su ljudi apsolutni moroni. Da je pokojni moron izbjegao sudar u kojem je ubio sebe i drugu osobu – kao što ga je vjerojatno nesvjesno izbjegao svaki dan do dana kad nije – sigurno bi se kotkuće pohvalio da je brzo stigao jer je odličan vozač. Andrea Andrassy za Miss7.

26.04. (13:00)

'Bio je to kratak, ali duboko dirljiv trenutak'

Dežulović: Holy Shit!

Kad je tako ovim kratkim agencijskim izvještajem HINA na Uskrs javila o papinoj jutarnjoj audijenciji za Andreja Plenkovića, nitko nije mogao ni slutiti da će hrvatski premijer bio posljednji svjetski državnik kojega će Sveti Otac vidjeti za života. Dobro, to se samo tako kaže: iako je kratko prije tog susreta pušten s liječenja, pa je izgledalo da se njegovo zdravstveno stanje poboljšava, nitko zapravo nije zanijemio od šoka kad je kamerlengo Apostolske komore sutradan ujutro objavio kako se “rimski biskup Frane vratio u Očev dom”. O čemu su hrvatski premijer i Sveti Otac zapravo razgovarali tog travanjskog dana, što je Plenković rekao Frani, a što Frane nije rekao Plenkoviću, ostalo je nepoznato. Papa Frane svoju će tajnu sutradan ponijeti u grob u rimskoj bazilici svete Marije Velike, pa znamo samo verziju hrvatskog premijera. Zaista se vidjelo da je u teškom zdravstvenom stanju, ali svejedno se osjetila toplina, vedrina i želja da do kraja ispunjava svoju misiju”, prepričao je Plenković susret s papom poslije vijesti o njegovoj smrti.

To, eto, samo za slučaj da sutradan zanijemite od šoka kad iz dimnjaka Sikstinske kapele nebom iznad Rima veselo proćarlija bijeli dim, kardinal protođakon usklikne “Annuntio vobis gaudium magnum: habemus papam!“, a s balkona bazilike svetog Petra vam sav u bijelom mahne kardinal Josip Bozanić. Boris Dežulović za Novosti.

26.04. (09:00)

Ako je to ono što zbilja želi

Žižek: Dajte JD Vanceu ono što želi

Jacques Lacan uspješnu komunikaciju definira kao čin kojim pošiljatelj prima vlastitu poruku od primatelja u obrnutom obliku. To je, dakle, ono što bi bila uspješna komunikacija između JD Vancea i Europe: kada bi ujedinjena Europa poslušala njegov zahjtev da djeluje s više autonomije i suvereniteta – naravno, ne u onom smislu, već u puno doslovnijem smislu.

Europa može pokazati svoju autonomiju s tri jednostavna i prilično očigledna čina: da zauzme mnogo kritičniji stav prema Izraelu i pruži direktnu humanitarnu pomoć Gazi, pomoć koju štite europske vojne snage; da se otvori za mnogo jače ekonomske veze s Kinom protiv demonizacije Kine od strane SAD-a i da nastavi s lišavanjem američkog dolara statusa univerzalne valute.

Ali da li će Europa to moći? Nažalost, loši znaci su brojni. Kratak osvrt na stavove Fridrecha Merza, budućeg njemačkog kancelara, ukazuje na suprotan smjer: on je za ponovno naoružavanje i punu podršku Ukrajine, ali je i potpuno proizraelski orijentiran – najavio je da će prvi strani lider koga će pozvati biti Netanyahu. Slavoj Žižek za Buku

24.04. (19:00)

'Pokušaji obnove političkih tvorevina koje su završile u roptarnici istorije neminovno vode u roptarnicu istorije'

Basara: Neznanje prirode i društva

Moderna Turska Republika je počela od nule, prethodno uklonivši sve otomanske identitetske znamenke, počev od zamene arapskog pisma latiničnim, pa onda redom. Slično su postupili i Jevreji, koji novostvorenu državu Izrael nisu povezivali u nategnuti kontinuitet sa Solomonovim i Davidovim carstvijima – mada duhovnu vezu sa njima nikada nisu prekidali – nego su takođe počeli od nule. I bogme daleko dogurali.

Zahvaljujući našim posebnostima, drevni očevi naše državnosti i njihovi podguzni paraistoričari nisu postupli tako, nego su, iz razloga nepoznatih čak i redakciji, novostvorenu kneževinicu formatizovali kao reinkarnaciju Dušanovog carstvija. Ne kažem da je trebalo zaboraviti Dušanovo i ostala srpska carstvija, naprotiv, trebalo ih je brižljivo čuvati u pamćenju, ali kao nešto što je bilo jako davno u prošlosti, a ne kao nešto što će – samo ako se malo potrudimo – biti obnovljeno u doglednoj budućnosti, koja se mic po mic otegla na 200 godina i zbog koje mic po mic postajemo prošlost. Svetislav Basara

24.04. (13:00)

SF vlada

Šajatović: Zašto Plenković ne bi za potpredsjednika Vlade imenovao AI?

Nakon što 1. lipnja prođe i drugi krug lokalnih izbora, sljedeće tri godine političari ne bi trebali biti opterećeni izlascima na političko tržište. Tako i premijeru Plenkoviću ostaju tri godine mandata tijekom kojih bi napokon mogao učiniti nešto veliko. Po čemu će biti upamćen. Njegov veliki politički finale. Svih dosadašnjih godina Plenkovićeva premijerovanja u fokusu su bili iznuđeni odgovori na krizne situacije (Agrokor, korona, rat u Ukrajini, sada Trumpove carine…). Krizni menadžment, treba priznati, i nije bio tako loš. Ali za održivu budućnost države i zajednice uz političare vatrogasce nužni su oni koji mogu artikulirati dugoročne scenarije i strateško usmjeravanje države.

Jeste li uočili vijest da je Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata upravo odobrila pokretanje prvoga integriranog regulativnog ekosustava na svijetu temeljenoga na umjetnoj inteligenciji? Pojednostavnjeno, zakone će pisati i kontrolirati – na temelju najboljih svjetskih praksi – umjetna inteligencija. Miodrag Šajatović ima prijedlog za premijera… za Lider.