Sanja Modrić: Ministre Ćoriću - sve Kovačevićeve brljarije jesu Vaš posao! - Monitor.hr
29.09.2020. (10:30)

Tomislav je fini gospon - da se ne bi opekel, nikad niš ne bu rekel

Sanja Modrić: Ministre Ćoriću – sve Kovačevićeve brljarije jesu Vaš posao!

Čiji bi to posao bio ako ne upravo njegov da odgovori na svako pitanje o Kovačeviću, o menadžerskim plaćama te šestoznamenkastim bonusima i otpremninama u državnom monopolistu Janafu? Ili o tome da su tamo konstantno zapošljavane osobe povezane s poznatim pojedincima iz političkog i javnog života. Ili o tome kako sada svi u Vladi, uključujući i njega, padaju s Marsa povodom otkrića o predsjedniku Uprave – komentira Sanja Modrić izjavu ministra Ćorića (u čijem resoru je Janaf) da je pretresanje Kovačevića ”ispod svake razine”.


Slične vijesti

Danas (10:00)

Neki se silom žele vratiti u devedesete

Markovina: Postizborni sanitarni kordon

Ironija je sudbine da će Milorad Pupovac, kao najkooperativniji mogući srpski lider u Hrvatskoj, pa i po cijenu toga što je doista neumorno rasprodavao teško stečeni ugled, glasanjem za razne nesnošljive zakone i kadrovska rješenja, ispasti Pedro. Jer, da se ne lažemo, što god u Domovinskom pokretu tvrdili, ne radi se ovdje ni o Pupovcu, ni o SDSS-u, nego o tome da ih suštinski iritira situacija u kojoj postoji neka autentična artikulirana srpska pozicija u Hrvatskoj koja ne prihvaća dominantne narative iz devedesetih. Odnosno, može netko biti Srbin porijeklom, ali ako nije politički hrvatski desničar, onda nema pravo sudjelovanja u političkom životu. Štoviše, vrlo je vjerovatno da ovakav SDSS koji ne emitira nacionalističku politiku dodatno iritira desničare.

I upravo ovo je jedini argument koji bi se mogao koristiti u prilog tezi da Hrvatsku očekuje formiranje najdesnije Vlade ikad. Jer čak je i Tuđman imao potrebu da ima Milana Đukića i njegov SNS (Srpsku narodnu stranku) u saborskoj nomenklaturi i s pravom građanstva, gdje je sam Đukić bio potpredsjednik Sabora. No, ovaj, jedini argument u prilog ovoj, inače posve promašenoj tezi, nitko ne koristi. Dragan Markovina za Peščanik.

Danas (09:00)

Mrtvo slovo na papiru

Starešina: Sustav zapadnih sankcija protiv Rusije je pred raspadom

Od početka invazije na Ukrajinu 2022. ruski prihodi od izvoza energenata u stalnom su porastu, i to ne samo zahvaljujući pronalasku novih tržišta već i zahvaljujući prilagodbi novoj dinamici cijena energenata, ali i nastavku prodaje plina europskim državama, koji nije pod sankcijama. Glavni su dobavni pravci ruskog plina u Europi i dalje Turski tok i njegov balkanski produžetak (Bugarska, Srbija, Mađarska), koridor preko Ukrajine do Slovačke, a cvjeta i izvoz ruskoga ukapljenog plina koji se nerijetko prodaje preko posrednika. Glavni su pak kupci Austrija i Italija, ali i Španjolska i Francuska. Dosadašnje sankcije protiv Rusije nisu uspjele postići cilj i osiromašiti je, odnosno umanjiti njezine kapacitete za vođenje rata. Dijelom zato što je ona uvijek bila korak ispred. A dijelom i zato što zapadne države, otvoreno ili ispod žita, same krše svoje sankcije. Višnja Starešina za Lider.

Jučer (18:00)

Gromoglasna zahvalnost

Jergović: Koja je razlika između višenamjenskog borbenog zrakoplova i elegije?

Kad god netko inzistira na tome da će nekim svojim postupkom – bilo jahanjem magarca, bilo trčanjem ultramaratona, bili avionskom grmljavinom, bilo postignutim golom u nogometnoj utakmici – izražavati zahvalnost i poštovanje nekome tko je patio, stradavao ili se žrtvovao, možemo biti poprilično sigurni da se, čineći upravo to, prilično gadno zajebava na račun onoga koje svoje glupiranje posvećuje. Zato već nekoliko tisuća godina postoje glazbeni, pjesnički i umjetnički oblici, kojima civilizirane zajednice ili pojedinci izražavaju svoju zahvalnost i poštovanje. Možda ministar Ivan Anušić, kao ni premijer u tehničkom mandatu Andrej Plenković, s kojim se ovaj bori za prevlast u državi, ne znaju što je to elegija ni što je to elegijski distih, pa bi im trebalo reći da se elegija od prđenja ljudi ili aviona razlikuje upravo po tome što se elegijom mogu izraziti i zahvalnost, i poštovanje. Grdno je svoditi zajednicu na razinu vlastite neukosti. O izražavanju zahvalnosti preletom Rafalea u svom stilu – Miljenko Jergović.

Jučer (12:00)

Nezdrava kohabitacija

Baretić: Milorad Pupovac je najvažniji čovjek u Hrvatskoj. Komitet je odlučio: Maknite ga!

Bolesnu maštu na stranu: što god netko mislio ili govorio o Miloradu Pupovcu, neporeciva je činjenica da je on danas najvažniji čovjek u Hrvatskoj i za Hrvatsku. Budući da je gorespomenuti glavni uvjet DP-a, onaj da se SDSS makne iz vladajuće većine, poznat odavna, Plenković i Pupovac nisu trebali razmijeniti ni rečenicu u nekakvim pregovorima, bilo je dovoljno da se šutke pogledaju, kimnu jedan drugome i rukuju se. Pupovcu je zacijelo kristalno jasno da se DP Plenkoviću gadi koliko i njemu, te da bi s najdesnijom vladom u svojoj kratkotrajnoj samostalnoj povijesti Hrvatska u EU izgubila daleko više od težine istisnutog SDSS-a. A to Plenković nipošto ne želi, jer bi se šteta posljedično prenijela i na njegov (navodni) osobni ugled u Uniji. Renato Baretić za tportal

Petak (21:00)

Postupci ordinarnog desničara

Ivančić: Malo udesno

Već sam ti rekao da uvažavam to što tražiš da se maknem malo više udesno. Shvatio sam poruku, mičem se koliko mogu, ali nastaviš li me dalje gurati past ću s kreveta, jebo ga bog! I što onda imamo? – reče Andrej Plenković Biračkome tijelu.

“Onda imamo pad s kreveta”, mirno reče Biračko tijelo.

Blizu dvjesto kila žive vage Biračkoga tijela razbaškarilo se posred postelje, u donjem rublju XXXL formata, raširenih ruku i nogu, naguravajući tehničkog premijera uz sami rub. Kakav fićfirić, pomisli. Kad već dijeliš krevet s Biračkim tijelom – a jednom u četiri godine si, htio-ne htio, to obavezan činiti – nitko normalan ne očekuje da mu bude udobno.

“Što ustvari hoćeš?” upita Plenković odgurujući napasnika nogama.

“Bolje je da znaš što neću”, reče Biračko tijelo. “Neću Srbe, neću Novosti, neću Istanbulsku konvenciju, neću abortus…”

“Ali to je neinteligentno!” obrecnu se Plenković.

“Neinteligentno je očekivati da Biračko tijelo bude inteligentno“, mirno reče Biračko tijelo.

“Mislio sam da si u stanju shvatiti moju strategiju. Ali očito nisi.”

“Što se tu ima shvatiti?”

“Da nema boljeg načina za vođenje radikalno desne politike nego da se nominalno držimo političkog centra”, reče Plenković. “Razumiješ? Desničarski ekstremizam neusporedivo je efikasniji uz centrističku kamuflažu. Osam godina se ja trudim to demonstrirati u praksi, a onda mi Biračko tijelo pada s Marsa, i to ravno u postelju, s namjerom da me izgura. Što bi rekli Srbi, džabe sam krečio!”

“Što si krečio?”

Razgovori ugodni kakve ih iza kulisa zamišlja Viktor Ivančić, za Novosti.

Petak (19:00)

Šok i vjeverica

Vučetić: Ni Srbima ni ženama ne piše se dobro u Hrvatskoj

Dok traju pregovori o formiranju nove većine, iako su ovi pregovori potpuno formalne naravi, jasno je da Hrvatskoj slijedi desna vlada, mene zanima nešto drugo, nešto o čemu politički analitičari nisu izrekli niti riječ, a to je da se formiranje desne vlade provodi, a kako drugo nego po marksističko-lenjinističkom konceptu države. Ova vladavina, dakako, nije demokratski strukturirana, već djeluje kao sila. Glavni gubitnici su Srbi. Oni znaju što im slijedi, oni su istinski gubitnici, sustavno će im se oduzeti njihovo srpstvo. Ni ženama se ne piše dobro, one su, prema konturama buduće vlade, neki prijelazni oblik poluporaženog života, nešto iznad Srba, ali daleko niže od pravih Hrvata.

Domovinski duh Domovinskog pokreta nije nešto što do sada nismo vidjeli, nagledali smo se mi toga duha, osjetili smo njegovu bestijalnost početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je to bio domovinski duh Tuđmana i HDZ-a, danas je to, privremeno, domovinski duh Domovinskog pokreta, ali članovi ove stranke su uglavnom otpadnici iz HDZ-a, tako da je domovinski duh uvijek bio izvorni duh HDZ-a. Dakle, ništa novo nam ne slijedi. Marko Vučetić za Autograf.

Četvrtak (15:00)

Crni oblaci za poduzetnike

Šajatović: Višak trupaca, zatvaranje staklana i prepuni vinski podrumi

Kako se ono kaže: ni najstariji ekonomski kroničari ne sjećaju se da se u Hrvatskim šumama pojavio višak trupaca. Smanjenje potražnje na izvoznim tržištima navelo je dio prerađivača da odustanu od preuzimanja trupaca koji su im kvotama bili zajamčeni. Signali smanjene potražnje dolaze i iz logističkih tvrtki. Većina osjeća pad prometa pa je donedavna prebukiranost sada postala oštra borba za svaki kontejner. S treće strane, staklarskim krugovima kolaju vijesti o zatvaranju mnogih staklana. A da za to postoje razlozi, tu je i vijest o prepunjenim vinskim podrumima diljem Francuske, pa je čak pitanje zašto ove jeseni trošiti novac na novu berbu grožđa… Sve je više signala da se globalna ekonomija hladi. Što činiti, odgovor leži na pojedincu. No, to ne znači da treba uljepšavati stvarnost i ne pružiti potrebne informacije, pa makar bile neugodne, kaže Miodrag Šajatović za Lider.

Četvrtak (01:00)

Kako postati vrijedni muž i zastupnik parlamenta? Pa... postoji jedan zahvat...

Dežulović: Glas imbecila

Procjenjuje se da je prisilnim obrezivanjem osakaćeno više od stotinu i trideset milijuna žena. Zbog toga je prije nekoliko dana, donoseći direktivu protiv nasilja nad ženama, Europski parlament u tekst uključio sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne brakove. Pa ipak, iako je donesena golemom razumnom većinom, protiv direktive je ipak bilo teško shvatljivih tridesetak glasova, uz sedamdeset mudro suzdržanih.

I među njima, na čast i ponos Hrvata, tri njihova suzdržana glasa: Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić.

Da, suzdržani. Da, o prisilnim brakovima. Da, i sakaćenju djevojčica.

Ako se pitate zašto bi zaboga itko, pa makar bio Hrvat, bio suzdržan u raspravi o sakaćenju djevojčica – ako u kardiogenom šoku i nevjerici poželite vjerovati da su naši dični zastupnici skeptični oko direktive zbog neke njene skrivene feminističke ili rodne agende – još prije okruglo i točno deset godina, travnja 2014., cijelu vam je stvar objasnio Glas koncila. Boris Dežulović za N1

Srijeda (14:00)

Promocija knjige koja je dobila negativnu recenziju "na nečitano"

Basara: Rasprodaja Mocart kugle

Odavno je ostvareno proročanstvo Endija Vorhola da će svaka šuša dobiti svojih pet minuta slave, odnedavno – tačnije od publiciranja teksta Vladimira Pavićevića „Mocart crnogorske politike“ u Rotopalanci – proročanstvo je dobilo i amandman koji glasi: Svaka šuša će dobiti svog dupeuvlakača. Ono „Mocart crnogorske politike“ se odnosi na Dritana Abazovića, njegovu nedavnu posetu Srbiji.

Ne idem tako daleko da kažem da je Abazović došao u Srbiju da zaglupi, unazadi i unesreći Srbe – nema on visinu za to, a imamo i domaću pamet – ali garantujem za tačnost neproverene informacije da je Abazović došao da nešto izvaćari. Šta tačno, ne znam. Abazović očigledno ima neku, meni nevidljivu, harizmu. Sećam se, kao da je juče bilo, oduševljenja mojih drugara na vest da je URA sa Abazovićem na čelu osvojila četiri poslanika i da će URA odlučivati ko će se kome prikloniti carstviju, ali se sećam i razočarenja kad su saznali da se Abazović uortačio sa Amfilohijem.

U politici je sasvim legitimno praviti dilove i dogovore sa svakim ko ima neki uticaj – bez obzira na boju – ali pod uslovom da ortaka prejebeš i da njegovu vodu navratiš na vodenicu svoje ideologije. To se, naravno, nije dogodilo. Okretan kakav je bio, Amfilohije je očas posla prejebao Abazovića i URA-in potočić ulio u mutnu maricu klerikalizma. Svetislav Basara o stanju u susjedstvu.

Utorak (14:00)

To su principi

Jergović: Kako je Marija Selak Raspudić tresnula po stolu gomilom besposlenog briselskog novca

Tko zna kako je uopće došlo do toga da Marija Selak Raspudić dirne u nešto u što se unutar njezine političke grupacije ne dira, pa da kaže da je, istina, protiv upisivanja prava na pobačaj u hrvatski Ustav, ali da je i protiv zabrane pobačaja. Pritom, nije iznenađujući takav njezin stav, ali jest iznenađujuće da je takvo što izgovorila. Ali i to bi ubrzo bilo zaboravljeno da se usred te iste predizborne kampanje nije javio Mostov soap-teolog Marin Miletić, koji je rekao: “Most je jasno za – život. Marija se ovdje pogrešno izrazila, ali neka ona sama to objašnjava.”

Ogradio se, dakle, od kolegice iz istih klupa i s iste liste, ali ne u svoje ime, nego u ime cijele grupacije. I pritom je, izravno ili neizravno, pozvao glasače da ne glasaju za nju. Marija Selak Raspudić je, prema vlastitom iskazu, koji nitko iz Mosta nije demantirao, bila predviđena za nositeljicu liste za europske izbore. Ona je, međutim, tu čast odbila. U odnosu na taj sitan ženski (i muški) svijet, kojemu je hajka temeljni oblik borbe za bolji svijet, Marija Selak Raspudić je ispala velika faca. Koliko god mi o tome šutjeli. Miljenko Jergović za svoj blog.