Slavenka Drakulić: Ministarstvo demografije kao iz nekog češkog filma - Monitor.hr
04.02.2019. (22:30)

Slavenka Drakulić: Ministarstvo demografije kao iz nekog češkog filma

Poput Mađarske ili Poljske, dižemo uzbunu oko izbjeglica kojih uopće nema, a stvarne nam probleme stvara odlazak vlastitih građana. Paradoks nacionalizma je u tome da su oni koji ga propagiraju isti oni koji stvaraju uvjete zbog kojih ljudi odlaze. Iako su nezaposlenost, slaba plaća i ekonomski problemi ključni razlozi za odlazak mnogih, vlada je, baš kao da piše scenarij za češku komediju, osnovala Ministarstvo demografije koje ne može stvoriti radna mjesta, izgraditi stanove i vrtiće ili dati povoljne kredite – piše Slavenka Drakulić za Jutarnji.


Slične vijesti

24.06. (20:00)

I doviđenja

Ivica Buljan: Hvala, Slavenka

Zašto je Drakulić bila emancipacijska pojava? Zato što je u sredini koja je sumnjičava prema kritici uvela standard koji se teško odbija. Pisala je autobiografski, ali ta autobiografija nikad nije bila narcistička, uvijek je bila istraživanje. U tom je smislu nastavljačica one linije sociologa koji su bili i vrhunski pisci, poput Bourdieua, Ernaux, Eribona. U društvima koja prolaze kroz tranziciju iz socijalizma u kapitalizam, iz jedne laži u drugu, postoji stalna opasnost da se kritički glas proguta u kolektivnom šumu prilagodbe. Drakulić je bila anomalija koja je insistirala na vlastitoj vidljivosti. Bila je žena koja je imala ime u New York Timesu i nije to koristila kao status, nego kao platformu za izricanje neudobnih stvari o sredini iz koje je dolazila. To je rijetko. I dragocjeno. Ivica Buljan za Novosti

22.06. (15:00)

Počivala u miru

Nije bila samo književnica, već i neustrašiva javna osoba, kroničarka tranzicije, pionirka feminizma i glas razuma u vremenima ideološkog sljepila

Prije nešto manje od godinu dana dobila je nagradu Hrvatskog novinarskog društva “Otokar Keršovani” za životno djelo, a tom prigodom je u razgovoru za portal HND-a govorila o životu, karijeri i društvenim borbama (koji prenosi i Index). Posebno se istaknula knjigom ‘Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji‘ iz 1984., jednim od prvih značajnih feminističkih djela u Istočnoj Europi. Ubrzo nakon toga objavila je i svoj prvi roman ‘Hologrami straha‘. U književnosti se često bavila temama ženskog tijela, bolesti, identiteta i traume. Njezini romani ‘Mramorna koža‘, ‘Kao da me nema‘, ‘Frida ili o boli‘ te ‘Mileva Einstein, teorija tuge‘ istraživali su složene sudbine žena, njihove unutarnje borbe i položaj u društvu. Gloria…  i Milena Zajović velikoj književnici posvetila članak na Večernjem.

21.06. (09:00)

U 77. godini preminula Slavenka Drakulić

U 77. godini iznenada je preminula Slavenka Drakulić, najpoznatija suvremena hrvatska književnica u svijetu, autorica i novinarka. Nedavno je objavila svoju novu knjigu ‘Zašto nisam naučila kuhati’. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenog studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za Start, Danas i NIN te je feminističke teme u javnu raspravu uvela na velika vrata. Svoju prvu publicističku knjigu objavila je 1984. godine pod nazivom ‘Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji’. Drakulić je u suvremenu književnost na impresivan način uvela ženski, autobiografski diskurs, piše Pavica Knezović Belan za Jutarnji list. tportal

21.09.2025. (14:00)

Kako je ribič, susjed i obiteljski čovjek postao koljač — i obrnuto

Zločinci iz susjedstva: reizdanje Drakulićkinih haških izvještaja

Povodom reizdanja zbirke Slavenke Drakulić Oni ne bi ni mrava zgazili, izvještaje sa suđenja ratnim zločincima u Haagu. Autorica pokazuje banalnost zla: počinitelji genocida i masovnih silovanja bili su obični ljudi – susjedi, prijatelji, hobisti – koji su u ratu postali zločinci. Demistificirajući ih, Drakulić upozorava da se nasilje rađa iz okolnosti, a ne iz “čudovišta.” Iako knjiga sadrži i slabije eseje s pretjeranom sentimentalnošću, najjača je u prikazivanju kako dehumanizacija i etnička mržnja nastaju političkom manipulacijom. Pouka: nitko “ne bi ni mrava zgazio” – dok ne dođe pravi trenutak. Hana Samaržija za Ideje

09.10.2023. (00:00)

"U zemlji laži sve je istina", rekla bi Dubravka Ugrešić

Miljenko Jergović: Dekonstrukcija laži stoput izgovorene na HRT-u: “Miro Gavran je najprevođeniji hrvatski pisac”

  • Neku je večer urednica Zrinka Turalija, najavljujući mu u Vijestima iz kulture Prvog programa HTV-a novi roman, predstavila Miru Gavrana kao “najprevođenijeg hrvatskog književnika”. Otkako je na čelu Matice hrvatske, visokodotirane ustanove, u koordinaciji s kojom država donosi zakone u kulturi, te otkako slušamo vijesti o tome da predsjednik Gavran ide na Kaptol da potvrdi kako je djelovanje MH sasvim u skladu s djelovanjem Katoličke crkve, mogao bi se steći dojam kako laž o najprevođenijemu nije tek gesta konvencionalne ljubaznosti, nego da je riječ o projektu od državnoga i nacionalnog značaja. Književnost nije natjecanje, no reći da je Miro Gavran “najprevođeniji hrvatski književnik” neugodna je laž, jer je to nešto što je izmjerljivo.
  • Više je mjerila prema kojima se lako i egzaktno da izračunati koji su to najprevođeniji hrvatski književnici. Jedno bi bilo mjerilo broja jezika. Drugo bi bilo mjerilo broja izdanja prevedenih djela. Treće bi bilo mjerilo prevedenih originalnih naslova. Da bi svaki od odabranih kriterija bio vjerodostojno primijenjen, te da bismo doznali koji li je to “najprevođeniji hrvatski književnik”, potrebno je još nešto: ustanoviti koji su to nakladnici objavili rečena izdanja, jesu li stvarni ili fiktivni, jesu li ugledni ili za njih nitko nikad nije čuo.
  • Po većini odabranih mjerila najprevođeniji hrvatski književnici su, ustvari, dvije književnice: Dubravka Ugrešić i Slavenka Drakulić. Trećemu po redu nećemo spominjati ni ime, ni djelo, dok bi četvrti bio Predrag Matvejević. Ujedno, Matvejević je autor pojedinačno najprevođenije hrvatske knjige, “Mediteranskog brevijara”. Ni među piscima koji slijede iza četvero doista najprevođenijih, ni među njih još pet-šest, ne bi se moglo naći ime Mire Gavrana. Prijevode njegovih romana naprosto nije moguće pronaći kod relevantnih ili manje relevantnih nakladnika u zemljama na čije su jezike navodno prevedeni… Jergović
23.11.2022. (20:00)

Kako biti siguran da je rat stvarno počeo?

Slavenka Drakulić: Rat je svugdje isti

main image

Zovu me prijatelji Amerikanci koji bi ovih dana trebali putovati u Zagreb i Dubrovnik. Kažu da State Department ne preporučuje putovanje u ove krajeve i pitaju me je li kod nas počeo rat? “Ma kakav rat, u New Yorku je opasnije nego ovdje. Slobodno dođite”, odgovaram samouvjereno. Njihovo me direktno pitanje ipak zateklo, jednako kao i vlastiti, već spreman odgovor. Kako biti siguran da je rat stvarno počeo? Paradoksalno, iako su ovom zemljom protutnjala dva svjetska rata, čini se da taj trenutak nije lako prepoznati. Bila je subota, sunčan dan. Sjedili smo u Maloj kavani. Nijemci su neko vrijeme šutke promatrali ljude kako mirno šeću trgom, čekaju tramvaj, kupuju narcise i novine, vraćaju se s placa, razgovaraju… Sudeći po subotnjem dopodnevu, ne događa se ništa. Ljudi ne izgledaju ni uznemireno niti depresivno – zaključili su u čudu. Ne znam što su očekivali da će vidjeti. Jer naravno da se nešto događa, ali istovremeno postoji i uobičajeni subotnji red stvari: tržnica, kava, ručak, posjet prijateljima… Ali sve dok smo u stanju rutinom se oduprijeti tjeskobnoj stvarnosti, donekle smo sigurni. U najtežim životnim situacijama spas je u održavanju rutine, u prividu normalnosti – svjedoči Nadežda Mandeljštam. Slavenka Drakulić

 

 

11.09.2022. (21:00)

Fažana Media Fest

Žene su dodatno izložene prijetnjama i online nasilju. Mediji njeguju patrijarhalnu sliku svijeta

Ovogodišnji Fažana Media Fest održan je na temu žene i mediji. Žene su dodatno izložene prijetnjama i online nasilju, u redakcijama su u podređenom položaju, mediji njeguju patrijarhalnu sliku svijeta, nerijetko opravdavajući nasilje nad ženama i stereotipne rodne uloge. Iako je novinarstvo na Balkanu dosta feminizirana profesija, mediji uvjerljivo najviše prostora posvećuju muškarcima, kao političarima i stručnjacima. Žene rijetko imaju glas. “Mi imamo liberalne medije bez ijedne žene u impressumu, ili bez ijedne žene koja se usudila imati dijete, imamo redakcije iz kojih su otišle sve žene u određenim godinama. Ako se novinarka previše ističe, slistit će je ili tabloidi, ili ljudi iz njezine vlastite redakcije”, upozorava Tamara Skrozza. Jutarnji

24.10.2021. (20:00)

Promjena svijesti

Gošća emisije Nedjeljom u 2 bila je književnica Slavenka Drakulić

U emisiji Nedjeljom u 2 gostovala je književnica Slavenka Drakulić, autorica kolumni te publicistkinja koja je svoj novinarski posao navela kao temelj spisateljskoga koji joj je osigurao discipliniran pristup pisanju. Problematizirala je promjenu paradigme u svijetu umjetnosti te postavila pitanje kamo vodi taj pomak prema vizualnom kao mediju te kako će utjecati na našu djecu koja su mediju najizloženija.

 

07.02.2021. (09:30)

Riječi koje djela znače

Slavenka Drakulić: Riječi na društvenim mrežama nisu samo riječi. Dovoljno je pogledati što se dogodilo u Americi

Da, nasilnom djelu riječi utiru put. Ni rat, bilo koji rat, ne počinje tek tako nego mu prethode godine propagande tj. riječi. Zato virtualne riječi običnih anonimaca nisu tek puko jamranje i samo verbalna podrška nasilju, iako bi bilo bolje da jesu. U društvu u kojem se inače tolerira nasilje i ilegalno posjedovanje oružja veće su i šanse da se nasilje može dogoditi u stvarnom životu, a ne “samo” virtualnom. Napad zoljom na teretanu u Zlataru ili bomba bačena na radnike HEP-a u Pakracu samo su najnoviji primjeri pojedinaca kojima je, kako se to kaže, pukao film. Ali tko može reći kada će se dogoditi onaj prijelomni moment kada će takav pojedinac ili čak masa krenuti na mete imenovane na društvenim mrežama, bez obzira na to jesu li te mete zgrade ili osobe? Piše Slavenka Drakulić za Jutarnji list