Veljača: Žene iz "Seks i grad" su moj feministički mokri san - Monitor.hr
20.01. (14:00)

Život nije film. Već televizija

Veljača: Žene iz “Seks i grad” su moj feministički mokri san

Kaže urbana legenda (i serija “Seks i grad”) da postoje žene koje vole izaći u grad, provesti se divlje, neobuzdano, neobavezno i ludo, ujutro se otuširati i nakon toga zamahnuti friško opranom kosom koju tek prosuše te veselo, posve mirne u duši, odlepršati na posao, dati deset kuna dečku koji im uparkira auto na zeznuto mjesto, namignuti portiru, spustiti kavu za van na svoj uredski stol, nasmijati se grleno i krenuti u dan… Taj narativ mi je famozan, duboko ga podržavam… Seks, droga i rock’n’roll ili seks, brak i svećenik je sve što nam se nudi, dok je, iz meni nepoznatog razloga, siva zona nestala, a ljubav postala barokno prezrena, ismijana i patetična. Feminizam je nekako opet uspio biti odgovor na muške potrebe… piše Jelena Veljača za Jutarnji.


Slične vijesti

Nedjelja (22:30)

Kad je dom nesigurno mjesto

Jelena Veljača: Je li ovo kuća za sve nas?

“Kad predsjednik Milanović tako urbano citira EKV, što je, nota bene, bio prekrasan trenutak njegova inauguracijskog govora posvećen svima nama koji smo dotaknuli četrdesete gubeći nadu da će nas itko iz vladajućeg establišmenta ikada doista razumjeti, tko smo mi, i zašto smo to što jesmo, i kaže: ovo je naša kuća, kuća za sve nas, ja ne mogu a da ne pomislim: je li zaista? Naime, moramo se dogovoriti je li ovo kuća koja je sigurna za sve, a to uključuje i žrtve obiteljskog nasilja”, piše Jelena Veljača za Jutarnji.

10.02. (08:00)

Puf! Puf! (bušenje balona)

Veljača: Sve smo prošle future faking, kad ti fatalni tip nabraja zajedničku nerođenu djecu, a onda nestane iste večeri!

Do tada ste ga samo smatrali ugodnim i seksi tipom s kojim ste krenuli prema klubu: odjednom, odveo vas je u svijet mašte, a slabije, potencijalno, i začarao. Jeste li ikad slušali, u noći punog mjeseca, kako će vaš život biti vječno golo putovanje motorima, a vaša zemlja najrazvijenija u Europi? Jeste li povjerovali poljupcima uz zvuke mora, obećanjima za vrijeme pobjedničkih govora? Jeste li dan poslije šetali sa svojim psom, srca puna treptaja, čekajući da zazvoni mobitel, bilo ljubavnom porukom, bilo poslovnom ponudom od 8000 eura… Fejkanje budućnosti termin je koji bi se trebao uvesti u razne udžbenike: i u one koje uče djevojke da apsolutno vjeruju onom što vide danas ispred sebe, a ne obećanjima, i one koje to uče narod – rasplinjuje naše iluzije surova Jelena Veljača u Jutarnjem.

03.02. (15:00)

Dnevnik Bridget Veljače

Veljača: Biti u vezi sa samom sobom bilo je užasno i bolno, ali je vjerojatno najbolja stvar koju sam učinila za sebe i svoje dijete

Taj strah “što ako ostanem sama” toliko je ukorijenjen u ženski identitet, da čak i kad uočimo da nam je prijateljica ili poznanica na rubu prekida s momkom, mi instinktivno prvo pitamo nešto u stilu “bojiš li se samoće” ili “hoćeš li moći sama”, gotovo kao da je to “biti sama” jednako ekološkoj katastrofi, potresu, kvaru u nuklearnoj elektrani. Što je u toj dinamici života kad si jedan na jedan (ili kad si jedina odrasla osoba u obitelji) toliko strašno da je ušlo u pop-kulturu kao najpoznatiji horor u stvarnom životu? Praznici, primjerice. Taj užas samoće na Badnjak, Božić, Uskrs ili produžene vikende kad nas news feedovi naših prijatelja bombardiraju šarenim slikama plaža i hashtagovima poput #thisisus i #svetaobitelj, ta bol u srcu svakog samohranog roditelja koji ne može pružiti djetetu zagrljaj u troje vikendima – piše Jelena Veljača za Jutarnji, referirajući se na izjavu Emme Watson: “I’m Very Happy Being Single. I Call It Being Self-Partnered”

27.01. (08:00)

Prostor za sebe

Veljača: Ženama je osobni prostor luksuz, nešto za što se moraju rukama i nogama izboriti, a muškarcima je to inherentno pravo

Napisala mi je nekidan prijateljica, koja je ujedno i kolegica scenaristica te majka jako malog djeteta, kako razmišlja o drugoj bebi koju silno želi, a istovremeno i o tome kako bi joj drugo dijete moglo potencijalno uništiti život i koštati je karijere. Ta žena lako mogu biti i ja, jer u potpunosti razumijem njezinu dilemu… Ova kolumna teče lako jer je pišem za vrijeme tatinog vikenda. Kraj mene su upaljene mirisne svijeće, s druge strane junk food koji sam stigla kupiti, a nema malog glasića anđela koji neprekidno govori mamamamamamama dok ne zaspe… Mnoge žene koje imaju ozbiljnu umjetničku karijeru, poput Marine Abramović ili Josipe Lisac, govorile su otvoreno o tome kako je odluka da nemaju djecu potaknuta čvrstom željom i potrebom da stvaraju i da se kao umjetnice posvete svojem radu u potpunosti, bez ostataka… – piše Jelena Veljača o svakidašnjim jadikovkama moderne žene i dilemi biti umjetnica ili majka i koliko košta biti oboje.

13.01. (14:00)

Babysitting 2

Veljača: Koliko je zapravo ženama uloga njegovateljice odraslih muškaraca, a ne samo djece, namijenjena biološki, a koliko socijalno?

Gledam s čežnjom parove koji zajedno organiziraju dječje rođendane, gledam sa zavišću stabilnost od koje bježim ne zato što je ne trebam, nego zato što zahtijeva toliko ženske žrtve da u meni to izaziva prkos i bijes. Ludilo je, s druge strane, dobro poznato ljudima umjetničkih zanimanja, ali i žene poput naše briljantne Ivane Popović ili vječne inspiracije Fride Kahlo, koje su stereotipima hrabro pljuvale u lice, trebale su mir i za sebe i svoju dušu, za svoj rad i svoju djecu – iskreno o svom pogledu na probleme suvremene žene piše Jelena Veljača za Jutarnji.

06.01. (19:30)

Veljača: Što je to u blagdanima što nas dovodi do suza, iako su dizajnirani za osmijeh?

Našla sam se u situaciji kao iz filma “The Marriage Story” (koji toplo preporučujem da pogledate jer je jedan od najboljih filmova godine, samo pazite: slomit će vam srce) – bivši muž i ja svađali smo se bez kraja i konca, i bez ikakve nade u rješenje, jer svađa nije bila tu da bi se nešto riješilo, bila je tu da iskažemo frustraciju činjenicom da je nešto nestalo, da smo dopustili da umre, da nismo spasili ljubav koja nas je molila da je spasimo, da joj damo umjetno disanje, ali mi smo iz prkosa, tvrdoglavosti i povrijeđenosti to propustili, možda i jer nismo mogli, a svađali smo se – baš oko božićnih kuglica – piše Jelena Veljača za Jutarnji.

30.12.2019. (11:30)

Djeca su na mobitelu, a mama i tata?!

Jelena Veljača: Odgoj u Hrvatskoj najgori je i najjasniji odraz poraza našeg društva danas

Mi smo se naprosto prepustili beznađu i bezvlađu pa tako djeca o realitetu oko nas ne znaju ništa, ali baš ništa. Nemaju osnove ni ekonomskog, ni političkog, građanskog, ni seksualnog, ni duhovnog, ni ekološkog znanja – piše Veljača o prometnoj nesreći gdje je 22-godišnjak bez vozačke ubio pješaka, glumca Aleksandra Bogdanovića, pa pobjegao s mjesta nesreće.

24.12.2019. (00:30)

Bett-her

Jelena Veljača o tome zašto sve više žena ulazi u veze s ženama: Želimo bolje!

Uopće me ne čudi što neke od nas nakon dobrog broja natezanja s frajerima koji se bore sa svojim kompleksima, s očekivanjima vlastite obitelji, s ljubomorom, s dinamikom moći u odnosu, s kastracijom zbog toga što ona više zarađuje, bolje izgleda, brže poentira foru ili bilo što od nečega što ste i same doživjele u svojoj vezi, pomisle: ‘Ali bolje me razumije ona’ – piše Veljača o fenomenu kojeg je primijetila posljednje dvije godine.

16.12.2019. (10:00)

Hrvatske tragedije

Jelena Veljača: Kako se Polimac usudio usporediti moj “Larin izbor” s “Generalom”?!

Sve može biti tema kolumne pa i jedna usputna usporedba u recenziji TV serije “General” kolege iz Jutarnjeg, Nenada Polimca gdje on kaže da je “serija u rangu sapunice ‘Larin izbor'” na što je Jelena Veljača doživjela slom živaca. “Larin izbor” je, za televizijski sadržaj s kojim ste ga usporedili, nedohvatljivo dostignuće dramske produkcije u Hrvatskoj. Autori zaslužuju ispriku za usporedbu s bezumljem propagandne filmografije.” Danas ide druga (od 8) epizoda Generala, a ovdje je 200 epizoda Larinog izbora, ako vam se uspoređuje.

24.11.2019. (19:15)

Jelena Veljača u novoj kolumni odgovara na poruku nepoznate osobe

“ZAŠTO NISI BILA NA VODOTORNJU ZAŠTO UOPĆE RADIŠ U SRBIJI ZAŠTO TI JE DIJETE IŠLO U SRPSKI VRTIĆ”… A onda shvatim: ali tako su nas naučili, da se koriste gradovi žrtve, gradovi heroji, ljudi žrtve, ljudi heroji, da bi se nekoga, opet, toliko godina kasnije, optužilo i mrzilo, a ne zagrlilo i utješilo, ne nadahnulo i osnažilo. Uvidjeli su, ti mastermindovi borbe za vlast, da je polarizacija ključ njihova uspjeha pa su je usavršili do olimpijske vještine, vi ste desno, a vi lijevo… – piše Jelena Veljača za Jutarnji.