Viktor Ivančić: Profil Rudolf - Monitor.hr
21.03.2021. (11:30)

Malodušno misto

Viktor Ivančić: Profil Rudolf

Kolumnist Novosti osvrće se na odluku Splita da Miljenku Smoji dodijeli nagradu za životno djelo, 26 godina nakon što je umro: Grad koji je učinio sve da svoga najvažnijeg kroničara smlavi i pošalje bestraga, da stvori atmosferu u kojoj će ovaj biti sahranjen pod gotovo konspirativnim okolnostima, danas revno parazitira na omiljenom lešu. Tako to bude, truplo ne može birati crve koji dolaze na gozbu.


Slične vijesti

Danas (13:00)

Oni su cancel kulturu i izmislili

Basara: Kancelovanje

Masovna histerija poznata kao kancelovanje iliti kultura otkazivanja zbog „javnog iskazivanja neprihvatljivih stavova, kršenja društvenih normi“ – koja se manifestuje društvenomrežnim ostrakizmima, javnim sramoćenjima, napušavanjima, bojkotima i izopštavanjima, u svetu je relativno nova pojava, ali je u Srbiji veoma star zanat. Ne kažem da u Srbiji nema osoba koje ne bi trebalo kancelirati – ima ih tušta i tma – ali nekako mi upada u oči da su, bar u Srbiji – i bar u prošlosti – kanceliranju podvrgavane uglavnom osobe koje i nije trebalo kancelirati ili 2 osobe koje je trebalo kancelirati pre nego što su se kvalifikovale za kanceliranje. Svetislav Basara

Prekjučer (22:00)

Prolaze, a psi ostaju

Ivančić: Karavane

IP: Fino smo ti rekli, Josipe: Dabro je zaslužio da bude naša prethodnica. Naša avangarda. Specijalna izvidnička postrojba u jednoj osobi. Prvi dolaziš na teren, ispituješ situaciju i pripremaš uvjete za ono što slijedi.

AP: Tako je. Nastupaš kao samostalni politički subjekt, a ustvari si preteča šire političke grupacije. Vučeš vlast za sobom, takoreći. Zato ćemo, prema planu i programu, sve ovo što sad laješ pedantno odšutjeti.

JD: Ranije ste me znali i popljuvati.

AP: Znam, a sad ćemo šutjeti. Podižemo letvicu. Napredujemo.

IP: Tako je. Znači, ti ispostavljaš maksimalistički zahtjev, koji mi zasad mudro odšutimo, pa ga poslije kraćeg vremena djelomično uvažimo, a kad prođe još neko vrijeme, ako bog da, usvojimo ga potpuno.

AP: Realiziramo ono od čega se danas šutke distanciramo. Ali postupno, u razumnome ritmu. Shvatio si taktiku: Dabro laje, karavane dolaze! Ono što iz tvojih usta danas zvuči bizarno, sutra će biti normalno.

IP: I tako step by step dođemo do ustaške države.

AP: Pardon, ja je nikad neću tako zvati.

Zamišljeni razgovor u režiji Viktora Ivančića za Novosti

Prekjučer (15:00)

'Srdačan pozdrav i sretan toplinski val svima koji slave'

Andrassy: Prije umjetne inteligencije uništit će nas – prirodna neinteligencija

Baka koja je dobronamjerno postavila bazen na ulicu, otac koji s djecom vesla SUP-om na buri, idioti koji pretjecaju kolonu, vozači BMW-a koji bi svakom autu ispred sebe penetrirali u anus, djeca na romobilima, vozači skutera koji tipkaju na mobitelu za vrijeme vožnje, pješaci koji se bacaju na cestu do ljudi koji bi se igrali s dupinima iako im je strogo preporučeno da to NE RADE… Andrea Andrassy o svom povratku s mora za Miss7: Ne razumijemo mi ništa, valjda zato što nismo obdareni prirodnom neinteligencijom ljudi koji, čini se, ljeti daju sve od sebe da se što prije ubiju ili barem značajno ozlijede, a ako usput ubiju i nekog drugog i/ili zapale šumu, uvijek mogu reć da to nisu napravili namjerno. Uništit će nas AI, kažu, postat ćemo taoci umjetne inteligencije, a zapravo smo već odavno u talačkoj krizi predvođenoj prirodnom neinteligencijom …

26.07. (21:00)

Da može, uveo bi carinu i na zrak

Beck: Svijet je preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim političkim zrakom iz Washingtona

Ne znam ima li smisla komentirati izjave Donalda Trumpa – izbacuje ih u golemim količinama, teme su izabrane nasumce, a sadržaj uglavnom lažan, besmislen ili proturječan – ali bilo mi je simpatično kad se srdio zbog dima od kanadskih šumskih požara: durio se zato što je SAD “nepotrebno preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim zrakom”, i to zato što su Kanađani nemarni i loše održavaju šume. Podsjetio me na Bjesomara, demonskog lika iz priče o Potjehu Ivane Brlić Mažuranić, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

A to što su u njegovoj zemlji dva i pol stoljeća nakon Revolucije prestali održavati demokraciju, i toliko zapustili svoj stranački život da je posve zarastao u šikare korupcije, nepotizma, monopola i iracionalnih ciljeva, i da je cijeli svijet preplavljen prljavim, zagađenim i nezdravim političkim zrakom iz Washingona? Cijeli tekst na Narodu

26.07. (20:00)

Nismo više u komunizmu pa da bi to bilo zabranjeno

Dežulović: Das Gespenst des Kommunismus

Imam nekoliko loših vijesti za hrvatske desničare i socijalne liberale. Komunističke i marksističke ideje ne proučavaju se samo u Hrvatskoj i ne uče samo u Zagrebačkoj školi komunizma: marksizam se uči i proučava na svim europskim sveučilištima, koristeći dakle sve raspoložive “gradske i državne prostore i druge javne resurse”. A ono komunističko, kako rekoste, “političko djelovanje”? Nije za osobe tanjih živaca i pameti: komunističke partije, vjerovali ili ne, najnormalnije djeluju u većini europskih država, a dvije takve, sve sa srpom i čekićem u grbu, posve legalno djeluju čak i u Sjedinjenim Državama! Komunista, štoviše, ima i u Europskom parlamentu… nije toliko zbog njihovih ambicioznih planova da restauriraju sovjetski imperij, podignu željeznu zavjesu, otvore gulage i obnove komunističku Jugoslaviju, koliko zbog njihove posve neambiciozne socijalne politike i strategije – priuštivog stanovanja. Boris Dežulović za Novosti

24.07. (00:00)

Sorite bivši kolege, ali program im je bio predobar

Krušelj: U društvu zasnovanom na korupciji prevare birača unosan su posao

Mijenjanje stranačkih klubova i kupoprodaje zastupnika prate Sabor od njegova formiranja prije tri i pol desetljeća. Prvi se veliki lom dogodio već u proljeće 1990., ali iz političkih razloga. Tada je većina srpskih zastupnika SDP-a istupila iz stranke i mahom prešla u novoformirane srpske stranke, od kojih su neke sudjelovale i u agresiji na svoju domovinu. Druga se velika saborska drama odvijala 1994., ali na HDZ-ovoj strani, kad su kad su iz njega izašli Stipe Mesić i Joža Manolić i formirali Hrvatske nezavisne demokrate, ali je Tuđman u hipu uspio slomiti parlamentarni puč. . Posljednje je značajnije HDZ-ovo previranje bilo kad su se početkom 2000-ih godina Ivo Sanader i Ivić Pašalić borili za lidersku poziciju.

Indikativno je da do značajnijeg kadrovskog preskakanja nije došlo ni u liderskom srazu Tomislava Karamarka i Andreja Plenkovića, što znači da je stranka u međuvremenu oblikovala svoje mehanizme za destimuliranje zastupničkih transfera. Poigramo li se poznatom uzrečicom o „batini i mrkvi“, težište je prebačeno na ono potonje, jer je svaki zastupnik znao da je HDZ uvijek puno unosniji izbor od svake potencijalna alternative. Nitko nikada ne nudi toliko koliko to može i hoće vladajuća stranka. Nije to nimalo lijepo za hrvatsku demokraciju, ali je vrlo efikasno. Željko Krušelj za Danicu.

22.07. (21:00)

Plaža kao ratna zona

Svi ih znamo: 14 tipova ljudi koji nam redovito pokvare ljeto na plaži

Andrea Andrassy opet je uzela pero u ruke i za Miss7 sastavila novu listu plažnih specimena od kojih dobivamo osip brže nego od sunca. Na popisu su se našli svi: od Miss zornice koja rezervira tri kvadrata žala ručnikom u 4 ujutro, preko likova koji na plaži rade pedikuru, pa sve do “Profešnal šokiranih turista” i influencera koji teroriziraju vlastitu djecu radi dobre fotke.

22.07. (13:00)

Kad je bal, nek je...

Jergović: Nekoliko riječi o tome kako je nastao pederbal

Riječima materinjeg jezika valja čuvati njihova izvorna značenja. Tako, eto, i riječ pederbal. Iskovana od grčke riječi paiderastḗs i francuske riječi bal, ova je složenica nastala na prostoru i među svijetom koji ne samo da je u svoj govor uključivao golemi kontingent germanizama, nego je vrlo često bio i dvojezičan, pa je u obiteljskom govoru slobodno kombinirao njemački s hrvatskim. Riječ pederbal nastala je iz darovitog i domišljatog ruganja, onako kako su nastale i mnoge druge nove riječi našega jezika. Ono što je sigurno jest da takva riječ nije postojala prije 1900. godine.

Ima li u složenici pederbal ičega homofobnog? Danas to pitanje zvuči aktualno, pa bismo se ozbiljno trebali namučiti oko njega. Ali u ono vrijeme, sada već prije skoro pola stoljeća, ne bi vas ni razumjeli da ste ih takvo što upitali. U tu riječ bila je ugrađena misao o tome da je prostor muške društvene ugode i afirmacije još uvijek širi od prostora ženske društvene ugode i afirmacije. Ta riječ odnosila se upravo na muškarce koji tom svijetu nisu pripadali živeći na marginama jednoga (tada se tako činilo) odumirućeg patrijarhata i u sigurnosti heteroseksualne i bračne idile. Njima su se njihove žene s dragošću rugale da idu na pederbal. Eto, to je značenje ove riječi koju nipošto ne bi trebalo zaboraviti, jer je u njoj, u toj riječi, jedna povijest našeg svijeta.  Miljenko Jergović za svoj blog.

21.07. (13:00)

A da izbacimo kvalifikacije i jednostavno pozovemo sve?

Dežulović: Leteći cirkus Giannija Infantina

Dok su tako onih dobrih, starih dana na Mundijalu u Engleskoj 1966. nedjeljni finalisti Argentina i Španjolska u Grupi 2 igrali još i sa strašnom Beckenbauerovom Zapadnom Njemačkom – u Grupi 1, samo podsjećam, tada su igrali i Brazil, Urugvaj i Francuska – sportski će novinari šezdeset godina kasnije mozak morati rastegnuti do jaja kako bi na Mundijalu u Americi neku grupu nazvali “skupinom smrti”. Uz pomoć našli statistike, koeficijenata i Opta Power Ratingsa “skupinom smrti” ambiciozno su onda proglasili Grupu I s Francuskom, Senegalom, Norveškom i Irakom.

Moćna Nizozemska ili strašna Njemačka, recimo, ovoga su ljeta ispale već u prvom kolu eliminacijske faze i nisu ušle niti među šesnaest najboljih – onoliko dakle najboljih koliko ih je nekad uopće igralo svjetsko prvenstvo – a velika Italija, četverostruki prvak svijeta, ne samo da se nije uspjela plasirati na Mundijal – toliko besmisleno proširen da se na njega preko Lige nacija upisala čak i Švedska, koja je u svojoj kvalifikacijskoj grupi bez ijedne pobjede bila uvjerljivo posljednja – nego se nije plasirala već treći put zaredom.

Mafijaši iz obitelji Infantino za sljedeće svjetsko prvenstvo, čudovišni leteći cirkus koji će se igrati u šest zemalja na tri kontinenta, već sad najavljuju dodatno proširenje formata na čak šezdeset i četiri reprezentacije. Što znači da će se igrati suludih stotinu dvadeset i osam utakmica, ili gotovo jednako koliko na prvih šest svjetskih prvenstava – od Urugvaja 1930. do Švedske 1958. – zajedno! Što je svakako odlična vijest za zemlje iz “skupine smrti”, Uzbekistan, Laos, Butan i Srbiju, ali upravo nameće pitanje – tko će uopće otpasti? Dobro, jasno, osim Italije? Boris Dežulović za N1

19.07. (19:00)

Moli se i piši

Dežulović: Tajna Gospe Bolske

“Koncem lipnja 1946. godine proširio se glas da se u špilji iznad Bola ukazala Gospa”, pišu tako jedne novine o knjizi i događajima otrgnutim zaboravu. “Vidioci su najčešće bila djeca, a ukazanja su bila svakodnevna i trajala do kraja rujna. Gospina najčešća poruka bila je: ‘Molite za obraćanje grešnika. Uvijek molite.’

Špilju u kojoj se prije osamdeset godina Boljanima ukazala Gospa komunisti su raznijeli eksplozivom 1976. godine, na mjestu ukazanja sagradivši cestu Bol-Gornji Humac. Samo pet godina kasnije, kako znamo, Gospa Bolska ukazala se stotinjak kilometara istočnije, u Međugorju, ali to je sasvim druga priča. No, je li čudo u Bolu na Braču doista bilo čudo?

“Važno je znati tko su ljudi koji su organizirali i inscenirali to ‘čudo’”…

Nije, međutim, pouka ove “nevjerojatne priče” u tome da su dvije novine ponudile dva oprečna pogleda na isti događaj: pouka ove nevjerojatne priče jest u tome da je prvi tekst – “dragocjeno svjedočanstvo koje će nastaviti govoriti za buduće naraštaje” – prije nekoliko dana objavila splitska Slobodna Dalmacija, dok je tekstove “Tko je inicijator ‘čuda’ u Bolu?” i “Varanje naroda ‘čudom’ u Bolu dovelo je bivše ustaše na optuženičku klupu” osamdeset godina ranije, 17. rujna i 3. studenoga 1946. godine, objavila također – Slobodna Dalmacija.

Dobro, jasno, bilo je takvo vrijeme: nećemo valjda vjerovati strogo kontroliranim poslijeratnim medijima? Naravno da nećemo. Boris Dežulović za Novosti