Viktor Vresnik: Tomašević si ne smije dopustiti da nema pojma o Bandićevom trošenju - Monitor.hr
09.03.2021. (12:30)

Znaj pa vladaj!

Viktor Vresnik: Tomašević si ne smije dopustiti da nema pojma o Bandićevom trošenju

Kolumnist Jutarnjeg vidi Tomislava Tomaševića kao najjačeg kandidata za gradonačelnika Zagreba, ali smatra da mladi političar previše toga ne zna: “Prvo ćemo utvrditi koliki je točno dug Grada Zagreba, službeni podaci ne postoje, kaže Tomašević. Nije li, međutim, upravo on posljednjih godina bio jedan od najaktivnijih gradskih vijećnika? Smije li si dopustiti luksuz izjave da nema pojma o Bandićevu trošenju? U sljedećoj rečenici, međutim, Tomašević kaže da je u Gradu i ‘puno skrivenih dugovanja kroz različite ugovore’. Kako to zna ako ne zna razmjere duga? Uvjereni smo da se godišnje u Gradu Zagrebu može uštedjeti oko 300 milijuna kuna i još toliko u Holdingu, kaže Tomašević. Opet, ako ne zna visinu gradskih troškova, kako je izračunao potencijal uštede?”.


Slične vijesti

Danas (08:00)

Ne želiš djecu? Uhićena zbog sreće!

Andrassy: Eto vidite što se događa kad žena ne želi dijete, bez potrebe frustriramo i žalostimo ljude


Puno je u svijetu i Hrvatskoj problema (Eurosong bolje da ni ne spominjem), a jedan od najvećih i najstrašnijih je vijest koju smo saznali prošli tjedan – Heather Graham (glumica, sjećate se) ne samo da je izjavila da nema djecu, nego se i usudila spomenut da je sretna. Naravno da nije ok – ako postoje drugi ljudi koji ne mogu imat djecu, a žele, onda je logično da ih iz solidarnosti barem imaju ovi koji mogu, a ne žele. Ne moraju baš deset komada – carice su toliko rađale u vrijeme kad je postojala šansa od 50 posto da dijete neće preživjet do petog rođendana, a nije bilo ni Netflixa, ni jeftinog Ryanaira, ni ženskih prava – ali BAREM jedno svi možemo… ako možemo. Ako ne zbog sebe, onda dajte barem zbog Gordane… Andrea Andrassy analizira komentare ljudi kojima se ne sviđa ta ideja, za Miss7

Jučer (12:00)

Ako ne znaš šta je bilo, pitaj Pilsela

Pilsel: Partija mi je ubila strica i uzela mami kuću, ipak slavim partizane

Iako sam svjestan groznih zločina partizana u i oko Zagreba nakon oslobođenja Zagreba, iako cijeli život slušam o sudbini strica Karla, iako su komunističke vlasti razvlastile moju obitelj i potjerali na ulicu moju baku i majku, uzevši im našu obiteljsku kuću koja se i danas nalazi na Svetom Duhu, u ulici Šestinski dol 13, ja neću nikada, kao biskup Šaško, ali nikada, relativizirati grozotu zvanom NDH niti još strašnije zločine ustaša. O tome svjedočim godinama, u izjavama, člancima i knjigama i to je stvar dobro poznata o meni. Za razliku od biskupa Šaška ja, bez obzira na partizanske zločine, smatram da je Zagreb 8. maja 1945. – oslobođen! Trebali smo biti oslobođeni, oni tada i mi danas, jer da nije bilo partizana i njihove junačke borbe mi bismo bili gubitnici i ne bi bilo Hrvatske! Drago Pilsel za Autograf.

Prekjučer (22:00)

Crna kronika našeg društva

Dežulović: Zona sumraka

Iz nekog razloga, kao u nekoj epizodi “Zone sumraka”, roditelji učenika nove škole u Dugavama prestravljeni protestiraju i traže iseljenje prihvatilišta za ljude s kojima susjedi “dosad nisu imali nikakvih problema” (Jutarnji) i koji nikada nisu napali njihovu djecu, a roditelji djece iz Hrašćine šokirani protestiraju zbog hapšenja pedofila iz svog mjesta, čovjeka koji je seksualno iskorištavao djecu i u osnovnoj školi im predavao razrednu nastavu!

Najzad – o čemu uopće pričamo? – trojica tih opasnih muškaraca iz Kuršanec Luga, sve po “pravilima i propisima” žanra, napali su našeg seoskog župnika (Međimurski): u tom trenutku, eto, svijet je bio na svom mjestu, opasni neki tamnoputi muškarci napadali su bijele katolike, kako je vazda bio red i poredak. “Ovo nije pitanje netolerancije, jer tu živimo već godinama, ali ova je situacija previše čak i za nas”, rekli bi onda prestravljeni mještani Hrašćine, žaleći se kako je njihova “crkva tehnički opremljena i iznutra sigurna, ali župnik nije siguran na putu do župnog ureda i natrag”. A djeca? Djeca iz Kuršanec Luga, shvatili ste, nisu njihova i naša. Tamnoputu djecu voli samo velečasni. Boris Dežulović za Novosti.

Prekjučer (15:00)

Oni rade duplu smjenu

Vojković: Kako sustav u Hrvatskoj stvara male, svemoćne lokalne šerife

Polovica saborskih zastupnika kandidirala se na ovogodišnjim lokalnim izborima za dužnosti gradonačelnika i zamjenika, bilo za novi mandat ili za preuzimanje vlasti, a troje načelnika već znaju da su pobijedili jer nemaju protukandidata. U Hrvatskoj uredno možete uz posao saborskog zastupnika biti i gradonačelnik, odnosno načelnik, te oba posla obavljati paralelno – i mnogi to koriste. Izuzetak postoji samo za župane i gradonačelnika Zagreba. Reći će da primaju samo jednu plaću, čak i da “štede” lokalni proračun, jer primaju saborsku plaću a ne onu (grado)načelnika, da ne uzimaju naknadu za sjedenje u vijeću ili skupštini, no istina je malo drugačija. U politici nije sve u novcu, jako puno je u utjecaju i oko utjecaja. U cijelom tom paketu funkcija jedna ispašta – obično ona saborska. Mi dobivamo zastupnike kojima temelj rada nije u parlamentu, već negdje sasvim drugdje, a ionako slabašan sabor se pretvara samo u mjesto glasanja petkom. Goran Vojković za Index.

Nedjelja (12:00)

Kad ravnatelj zagrmi, logika zvoni za mali odmor

Beck: Svoje učitelje pamtim sve, a ministra nijednog

Neraskidive su veze učitelja i učenika. One dobre učiteljice iz osnovne naučile su me čitati, pisati i računati, što su jedine tri vještine koje mi uopće trebaju. Mudri profesori na fakultetu naučili su me razmišljati – kad god naiđem na neki problem, zatvorim oči, i jave mi se u umu sa svojim nepokolebljivom logikom. S onima mrtvima razgovaram u duhu, one žive katkad nazovem ili s njima popričam kad se slučajno sretnemo, uživajući u njihovoj blizini. Najveći ljudi pamte svoje učitelje sa zahvalnošću, ali ima jedan koji ne spada u to ugledno društvo plemenitih ljudi, a to je ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Vinko Filipović. On je upravo dobio još jedan mandat, i tim povodom dao ovaj tjedan intervju za Školske novine. U njemu kaže da se „nada da sindikati neće biti toliko radikalni i bešćutni“ da svojim štrajkom „uskrate mogućnost polaganja državne mature“. Učitelji da budu „radikalni i bešćutni“? I to kaže čovjek koji je 2022. diskvalificirao učenicu s mature jer se u zbunjenosti potpisala (i bacio ju u očaj jer nije mogla upisati željeni fakultet). Boris Beck za Narod (originalno za Večernji).

Nedjelja (09:00)

Za vrtiće još lako, tko će raditi u svim tim Domovima?

Jergović: Zašto se u zemlji staraca ne grade starački domovi?

Ono čime se gradske vlasti u svakoj prigodi hvale broj je novoizgrađenih vrtića. Doista, u vrijeme Milana Bandića i HDZ-a, u Zagrebu je trebalo imati vezu za upis u vrtić. Danas već ima slobodnih mjesta, pa se učini da je manjak djece. Novih staračkih domova, ili domova za penzionere – kako bi se ljepše reklo – a ustvari domova za starije i nemoćne, kako se to službeno zove, nema i teško da će ih i biti, jer oni su se gradili u vrijeme socijalizma. Vrtići su mnogo jeftiniji od staračkih domova, rentabilniji i profitabilniji. Projekt zbrinjavanja dječice dok su im roditelji na poslu u temeljima je kapitalističkog gospodarstva, jednako kao što je bio ključan u planskim privredama socijalizma, nacional-socijalizma i fašizma. Starci su, pak, nerentabilni i beskorisni.

To vrijeme socijalističkih vrtića i produženih boravaka pri osnovnim školama je i vrijeme kada na zao glas dolaze domovi staraca, iliti umirovljenika. Naše su babe i djedovi zaklinjali naše roditelje da ih ne daju u dom. Dom je iz njihove perspektive bio predvorje groblja, dom staraca bio je predgrob. Razlog tomu nije bio u nedostatku komfora po staračkim domovima, nego u užasnutošću nad gubitkom životnoga razloga i smisla. Miljenko Jergović za svoj blog

Subota (12:00)

Marko, crni Marko

Ivančić: Prvo lice praznine

Jesam im dobro odbrusio, Marko?

Odlično, predsjedniče. Naročito mi se dopalo ono da je ekipa iz Možemo plakala i kričala pred Saborom dok ste vi podizali zemlju iz pepela.

To je i meni bilo forte.

Impresivno.

Hajde pusti snimku da čujemo još jednom.

“Sve što se obnovilo i napravilo u Zagrebu – vlada. Prometna infrastruktura – vlada. Obnova zgrada – vlada. Tko je nabavio europske novce? Ne sjećate li se kako su ovi iz Možemo prespavali pred Saborom, plakali, kričali ne bismo li mi organizirali neku donatorsku konferenciju? Tko je donio novac iz Fonda solidarnosti? Vlada!”

Stvarno zvučim dobro, čovječe.

Perfektno. Pogotovo zbog toga što luzeri iz Možemo uopće nisu kričali ispred Sabora zbog donatorske konferencije i obnove Zagreba, već zato što ste postavili Turudića za državnog tužioca.

Kakve to veze ima, Marko?

Nikakve, predsjedniče. To vam navodim kao plus.

Viktor Ivančić za Novosti.

07.05. (21:00)

'Proslavljeni srpski analog Prvoslav dosegao je tako samo dno Putinovog dupeta, najdublju ikada izmerenu tačku od kada se vode analoška merenja'

Dežulović: Ćaci i vukodlaci

Pre nedelju dana poput zvučnog topa odjeknula je vest iz Moskve: Porfirije se javio iz Putinovog dupeta! Patrijarh je, eto, uspeo nemoguće, zavukao se Vladimiru Vladimiroviču i – ponizno se usput izvinjavajući na lošem ruskom i prenoseći pozdrave Aleksandra Vučića, zazivajući Gospoda Boga da ruskom predsedniku “podari snagu i mudrost”.. Nije isto, razumećete, kad se Rusima u dupe uvlače takozvani obični Srbi, i kad im se uvlače takozvani neobični. Pa tako nije isto kad se Vladimiru Vladimiroviču u dupe uvuče neki ćaci iz Pionirskog parka, kojekakav student koji hoće da se uvuče, i kad se u Putinovo dupe zavuku, štajaznam, Jovana Jeremić ili Emir Kusturica. Niti je isto kad se u tesno rusko dupe zavuče jedan srpski režiser ili sam srpski predsednik, koji je, kako se više puta javno pohvalio, u dupetu ruskog predsednika bio više puta nego proslavljeni nepalski šerpa Kami Rita na Everestu. Boris Dežulović za Novosti.

07.05. (15:00)

Blago onima koji ne očekuju Isusa u konklavi — ti barem neće biti razočarani

Pilsel: Isus u konklavi – upute za izbor novog pape

Bi li bio izabran kardinal koji bi, kao Isus, umjesto da se bavi blagoslovima, konkordatima, diplomatskim floskulama ne baš svetim vladama i onim diktatorima koji se vole slikati u Vatikanu, ili ugostiti Papu u svojim nesretnim državicama, rekao svima onima koji zatiru slobodu: ”Slušajte vi i kažite onoj lisici da ću i dalje otvoreno propovijedati!”, baš kao što je Isus poručio kralju Herodu kada ga je ovaj kanio ušutkati?

A bi li bio izabran netko tko se družio s prostitutkama i drugim grešnicima naviještajući im Kraljevstvo nebesko. Dakle, da li bi bio izabran netko kao papa Franjo ili još bolji od njega? Definitivno, Isus bi imao jako malo glasova u konklavama, ako bi ga itko uopće i primijetio. Za njega bi dim iz Sikstinske kapele bio crn. A kada je već riječ o konklavi (iz latinskog, a znači pod ključem), treba reći da kardinali više nisu, kao nekoć, doslovno pod bravom. Moći će slobodno šetati unutar vatikanskih zidina, posebno u bogatim vrtovima i muzejima, tražeći inspiraciju ili debatirajući između sebe.

Ali kardinalima je zabranjen svaki dodir s vanjskim svijetom kako ne bi nitko na njih utjecao. Njihove prostorije već su pregledane kako bi se stekla sigurnost da nisu ozvučene iako tajnost više nije tako stroga pa se relativno brzo saznaje (uvijek postoje kanali kojima cure tako zanimljive informacije) kako tko stoji u izbornih krugovima… Drago Pilsel za Autograf

07.05. (13:00)

Ili Varšavski?

Dežulović: Vlaški pakt

Od prosvjeda u Varšavskoj 2010. izmijenjivali su se sljedećih godina oni “naraštaji studenata političkih znanosti diljem svijeta”, izmijenjivali su se bogami i naraštaji studenata zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, vođa protesta Tomislav Tomašević postao je gradonačelnik Zagreba, a šef gradskog ogranka Davor Bernardić napredovao je do predsjednika SDP-a, pa na izborima 2020. – tko bi se tome nadao? – poveo stranku u najteži poraz u ovom stoljeću.

Život se ponekad baš dobro zajebava. Umjesto, shvatili ste, da promijeni ime, uši i spol, šef SDP-a promijeni sam stranku, pa nanjušivši političku krv spremno pohitao ravno put FPZG-a.

– Uaaaa, dolje Tomaševićeva milicija, smrt samoupravnom socijalizmu! – prkosno je vikao drug Gospodin opkoljen prezirnim pogledima studenata što mu nisu dopirali niti do sljepoočnice, provjeravajući krajičkom oka snima li Nova TV i čekajući da ga Tomaševićevi zaštitari strpaju u maricu. – Dolje komunizam, dolje Sovjetski Savez, dolje Vlaški pakt!

– Varšavski – ispravio ga je jedan.

– Dolje Varšavski Savez!

Tako je neslavno završio pokušaj Davora Bernardića da se ugura među zagrebačkog gradonačelnika i upiše u žrtve boljševičke dikatature. A naraštaji studenata političkih znanosti gledat će bizaran prizor jednog tužnog političkog luzera kako se kiselo smiješka natopljen pljuvačkom, sjedeći u WC-u zagrebačke Gradske skupštine, službeno najdubljoj točki do koje se ikad spustilo neko političko biće. Boris Dežulović za N1