Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Njihovim jezikom: Eva je uvijek kriva
Vučetić: Ženama ne trebaju klečavci i borci da se prošli svijet oživi
Ako ne postoji konkretna mogućnost da se neko pravo realizira, onda to pravo nije pravo, nego element porobljavanja ili, u najboljem slučaju, beživotna opsjena. Naše društvo je, kada je riječ o politikama ravnopravnosti, povezalo porobljavanje žena s opsjenarstvom koje to porobljavanje, krajnje cinično, predstavlja kao ljubav i brigu prema ženama. Nacionalističkim biologistima, neovisno nalaze li se u fratarskim habitima, vojnoj odori ili, poput famoznog uprizorenja starca s instalacijom vagine oko glave, zajedničko je to da im ljudskost nije ništa drugo nego obvezujuća, nepromjenjiva i Božjom voljom određena praksa izvedena iz spolnog organa. Koliko ironije oslobađa ovo spolno ili, još preciznije, genitalno hrvatstvo, ne treba posebno isticati. Freud bi, da je živ, zasigurno uživao. Marko Vučetić za Autograf.
