• 20.05.2018. (08:53)

    Zlatko u raljama Izraela

    Dežulović o Hasanbegoviću: Pravednik među navodima

    “Njegovo ‘političko djelovanje’ i ‘položaj’ s plemenitim naslijeđem njegove obitelji nemaju baš nikakve pojedinačne veze” piše Boris Dežulović o nagradi Pravednik među narodima koju će posthumno dobiti Sabrija i Safeta Prohić, a čijem unuku Zlatku Hasanbegoviću je javno poručeno da nije dobrodošao na dodjelu nagrade. Komentira Splićanin “Hasanbegovićev naizgled šizofreni ponos za pretke koji židovsku djevojčicu spašavaju od njegovih heroja: nije on, naime, ponosan na djeda zato što je riskirajući i vlastiti život, i živote svoje obitelji zajedno sa Zlatkovom majkom, spasio jedno nevino jednogodišnje dijete od ustaških ubojica, nego zato što je pao žrtvom komunističkih”. Novosti



  • Slične vijesti

    Srijeda (15:30)

    Kod tri prijateljice jedna je uvijek višak

    Dežulović: Rado ide Srbin sa Hrvatom

    Oružano bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini opće je mjesto sjećanja na devedesete, ali i stvarnosti dvijehiljaditih, ustrajno njegovano svih ovih domalo dvadeset i sedam godina, sve do danas, kad je najpredaniji i najglasniji agitator trećeg, hrvatskog entiteta u BiH upravo generalni direktor Republike Srpske Milorad Dodik – piše Boris Dežulović za N1.

    12.01. (15:30)

    Darth web

    Dežulović: Šok i nevjerica!

    Užas za kakvim negdje drugdje valja kopati po takozvanom dark webu – mračnim i neistraženim dubinama interneta koje nastanjuju pedofili, nekrofili, kanibali, silovatelji, masovni ubojice i slični ljudski insekti, prilagođeni životu u tami vlastita uma – na ovim, ponešto užim i kraćim geografskim širinama i dužinama spada u everydaylife, takozvani svakodnevni život. Ti ljudski insekti u Hrvatskoj su domaće životinje: nisu oni prilagođeni životu u tami vlastita uma, već su životu u tami njihova uma prilagođeni svi ostali. Ili, budimo pošteni, gotovo svi. U HDZ-u i Plenkovićevoj Vladi, recimo, ostali su šokirani fotografijom kojom je mladi pavijan čestitao pravoslavni Božić… – piše Boris Dežulović za Novosti.

    11.01. (11:30)

    A financira ih isti onaj proračun kojeg su odbili podržati

    Esih i Hasanbegović još uvijek na svojim pozicijama u Zagreb – on i očekuje da ga ne smijene

    Niz članova Neovisnih za Hrvatsku smijenjeni su iz vijeća zagrebačkih kulturnih institucija nakon što su prekinuli suradnju s Bandićem, no na pozicijama su ostali još Zlatko Hasanbegović u Kazališnom vijeću Hrvatskog narodnog kazališta i Bruna Esih u Upravnom vijeću Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Njih mora smijeniti zagrebačka gradska skupština, što se očekuje na prvoj sjednici ove godine. Hasanbegović međutim očekuje da ga ne smijene jer da “u vijećima trebaju biti predstavnici svih klubova, ne samo onih koji drže većinu u Skupštini”, kako sad govori, iako je prije godinu dana pričao točno suprotno. T-Portal

    05.01. (23:30)

    Pjevanje 'Čavoglava' uz škampe

    Dežulović: Predsjednica na večeri sa sitnim dilerom – točna mjera hrvatske idiokracije

    To da se predsjednica jedne razmjerno ozbiljne države, punopravne članice Ujedinjenih naroda i Europske unije, odazove svaki put kad je mobitelom pozove jedan prevejani neonacist, sitni diler i nabavljač kokaina za kvartovske prostitutke, pa s vremena na vrijeme zajedno s njim pretresa i kreira vanjsku politiku, to je točna mjera hrvatske idiokracije, najpreciznija dosad izmjerena dubina dna koje smo dosegli – piše Boris Dežulović o tome kako je Velimir Bujanec sjedio na večeri s Tihomirom Dujmović pa pozvao Kolindu Grabar-Kitarović da im se pridruži, a ona se – odazvala.

    02.01. (11:30)

    Priručnik za suce

    Boris Dežulović: Živjela Jugoslavija

    Primarijus Dežulović pojašnjava glupom i/ili korumpiranom sudstvu važnu lekciju koju nisu odslušali na faksu – što je to satira, a potkrepljeno primjerom iz bivše države koja je, nečuveno, razumjela u čemu je štos: “Satira nije lažna vijest koja bi se podrazumijevala kao istinita i ne može biti čitana ni suđena kao “iznošenje činjenica”. Ono što je davno, pritisnuto dokazima, na samrtnoj postelji priznalo čak i komunističko pravosuđe – da je satira po definiciji izmišljena, neistinita vijest – u slobodnoj je demokratskoj Hrvatskoj trideset godina kasnije sudskom odlukom stavljeno izvan snage. Što se hrvatskog časnog suda tiče, činjenica da je drug Velimir Bujanec javna osoba zapravo je otežavajuća okolnost, a NewsBarov disclaimer da su “vijesti objavljene na portalu izmišljene” tek pismeno, jasno i nedvosmisleno priznanje krivice…Boris Dežulović za N1, odličan kao uvijek. I da, ne treba zaboraviti ime te “svjetske teoretičarke književnosti” sutkinje Snježane Šagud.

    31.12.2018. (12:30)

    I mi sasvim razumijemo nasilje. Ne odobravamo, ali razumijemo

    Dežulović: Borbena ponoćka

    Boris Dežulović je poslušao nadbiskupa Hranića u božićnoj poslanici (da razumije nasilje nad gayevima). Evo dijela zapisnika sa saslušanja:
    – Nakon naguravanja na ulazu potrčali ste prema oltaru vitlajući palicom i vičući, citiram, ‘jebem vam…’
    – Palicom sam razbio stalak sa Svetim pismom, raspelo, kalež, svijećnjak, uglavnom počistio sam oltar. Nadbiskup je onda krenuo prema meni zajedno s još jednim svećenikom. Tu sam mu zalijepio šamar. Onaj svećenik odmah je pobjegao, a prema oltaru su krenuli neki muškarci iz prvog reda katedrale. Uhvatio sam monsignora za štolu i uperio prema njima pištolj, pa su se povukli.
    – Onda ste nadbiskupa udarili zatvorenom pesnicom…?
    – U glavu, da. Mislim da sam ga udario dva ili tri puta prije nego što je pao.
    – Je li točno da ste ga udarili nakon što je pao na pod?
    – Koliko se sjećam, jesam. Nogom u stomak, ne više od osam puta. Dok sam ga tako cipelario jedan mlađi svećenik i jedan krupniji muškarac napali su me s leđa. Riješio sam ih bejzbol palicom iz okreta po nogama i pali su na tlo…

    – cijeli zapisnik Borisa Dežulovića pročitajte na Novostima.

    25.12.2018. (22:34)

    Nema zemlje za Hrvate

    Boris Dežulović: To je Tvoja zemlja

    To je, eto, Tvoja zemlja, živ spomenik svome tvorcu, čovjeku čija je stranka prije dvadeset sedam godina počistila pravosuđe od kompetentnih i nepoćudnih sudaca, potjerala ih u Srbiju i Njemačku, pa instalirala u sudove pripravnike sa stranačkom iskaznicom, sagradivši pravosudno čudovište u kojemu je i jedan Vice Vukojević bio sudac Ustavnog suda – piše Boris Dežulović povodom otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu i oslobađanja onog siledžije iz Zadra.

    21.12.2018. (17:00)

    Istomišljenici

    Zanimljivo, Nino Raspudić prepisuje od Borisa Dežulovića

    Dva kolumnistička antipoda Boris Dežulović i Nino Raspudić pišu o istoj temi, Bandiću i Hasanbegoviću, kao i mnogi drugi kolumnisti, ali potrefilo se, eto, da je Raspudić doslovce koristio istu dosjetku kao i prije njega Dežulović. Dežulović je svoju kolumnu objavio u srijedu na N1: Da je bar, eto, neki Prasćica ili Štakor, Babojeb ili Guzica, da je Sprdnen, Glavosek ili Grdonja, ili barem, jebiga, neki Cigan ili Židovčić, ili još bolje, Bastardec – da mu je u stvari bilo koje od drugih starih hrvatskih, pravih purgerskih prezimena, s prvog zagrebačkog popisa iz 1368., pa da je i on jedan od onih danas “rijetkih Zagrepčanaca”. A danas se pojavila Raspudićeva na Večernjem: “U zadnji tren, iako su do jučer govorili drugačije, tri uvažena zastupnika, Štakor, Guzica i Babojeb, na zgražanje javnosti mijenjaju dres, glasaju za proračun i spašavaju vlast gradonačelnika Duha. Ovo su sve prezimena koja bilježi prvi popis stanovništva Zagreba iz 1368. godine pa da je, kako neki javno priželjkuju, Zagreb u zadnjih šest stoljeća bio lišen dotepenaca, ovako bi po prilici danas izgledala gradska skupština gradića podno Medvednice.”

    21.12.2018. (07:30)

    Dežulović: Život je ku*vin sin (priča o Zlatku Jednorogoviću)

    U odličnoj (a nego kakvoj?) novoj kolumni za N1 Boris Dežulović se sjetio jednog starog teksta Ante Tomića o Zlatku Hasanbegoviću koji se eto pokazao i proročanski i prigodan, mada je završio na sudu i osuđen (nepravomoćno): Na kraju opore Tomićeve humoreske našao se tako zlosretni Zlatko Jednorogović među Njima nedovoljno Njihov, točno onakav kakvoga je pisac napisao: živ se siromah polomio da ga prihvate kao sebi ravnog i ispravnog, u srednjoj školi kao veteran Bad Blue Boysa bježao s nastave na Dinamove utakmice, na studiju za opskurne zagrebačke ustaške novine pisao himne Pavelićevoj vojsci, u Oreškovićevoj vladi skidao ploče s nazivom zagrebačkog Trga maršala Tita, i sve mu bilo džabe: svuda ga, poput kasne poslijepodnevne sjene, u stopu pratilo njegovo hasanbegovsko, nehrvatsko i nezagrebačko prezime.

    16.12.2018. (23:55)

    Beskrajna noć

    Dežulović: Dan mrmota

    Ništa ne sluteći, Srbi su na tradicionalnoj lokalnoj svečanosti zbacili diktatora Miloševića i zapalili palatu Skupštine, pa se zadovoljno vratili kućama, da bi se ujutro ponovo probudili u petom oktobru, začuđeni kako se ništa nije promenilo. I sve otada, po linearnom kalendaru takozvanog stvarnog sveta sad već punih osamnaest godina, bude se Srbi svakog jutra u petom oktobru, spremni i nabrijani da zapale Skupštinu i poteraju Slobodana Miloševića, Aleksandra Vučića, ili kako se već diktator toga dana zove – o srpskoj varijanti filma “Beskrajni dan” piše genijalni Boris Dežulović za Novosti.

  • Slične vijesti

    Srijeda (15:30)

    Kod tri prijateljice jedna je uvijek višak

    Dežulović: Rado ide Srbin sa Hrvatom

    Oružano bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini opće je mjesto sjećanja na devedesete, ali i stvarnosti dvijehiljaditih, ustrajno njegovano svih ovih domalo dvadeset i sedam godina, sve do danas, kad je najpredaniji i najglasniji agitator trećeg, hrvatskog entiteta u BiH upravo generalni direktor Republike Srpske Milorad Dodik – piše Boris Dežulović za N1.

    12.01. (15:30)

    Darth web

    Dežulović: Šok i nevjerica!

    Užas za kakvim negdje drugdje valja kopati po takozvanom dark webu – mračnim i neistraženim dubinama interneta koje nastanjuju pedofili, nekrofili, kanibali, silovatelji, masovni ubojice i slični ljudski insekti, prilagođeni životu u tami vlastita uma – na ovim, ponešto užim i kraćim geografskim širinama i dužinama spada u everydaylife, takozvani svakodnevni život. Ti ljudski insekti u Hrvatskoj su domaće životinje: nisu oni prilagođeni životu u tami vlastita uma, već su životu u tami njihova uma prilagođeni svi ostali. Ili, budimo pošteni, gotovo svi. U HDZ-u i Plenkovićevoj Vladi, recimo, ostali su šokirani fotografijom kojom je mladi pavijan čestitao pravoslavni Božić… – piše Boris Dežulović za Novosti.

    11.01. (11:30)

    A financira ih isti onaj proračun kojeg su odbili podržati

    Esih i Hasanbegović još uvijek na svojim pozicijama u Zagreb – on i očekuje da ga ne smijene

    Niz članova Neovisnih za Hrvatsku smijenjeni su iz vijeća zagrebačkih kulturnih institucija nakon što su prekinuli suradnju s Bandićem, no na pozicijama su ostali još Zlatko Hasanbegović u Kazališnom vijeću Hrvatskog narodnog kazališta i Bruna Esih u Upravnom vijeću Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Njih mora smijeniti zagrebačka gradska skupština, što se očekuje na prvoj sjednici ove godine. Hasanbegović međutim očekuje da ga ne smijene jer da “u vijećima trebaju biti predstavnici svih klubova, ne samo onih koji drže većinu u Skupštini”, kako sad govori, iako je prije godinu dana pričao točno suprotno. T-Portal

    05.01. (23:30)

    Pjevanje 'Čavoglava' uz škampe

    Dežulović: Predsjednica na večeri sa sitnim dilerom – točna mjera hrvatske idiokracije

    To da se predsjednica jedne razmjerno ozbiljne države, punopravne članice Ujedinjenih naroda i Europske unije, odazove svaki put kad je mobitelom pozove jedan prevejani neonacist, sitni diler i nabavljač kokaina za kvartovske prostitutke, pa s vremena na vrijeme zajedno s njim pretresa i kreira vanjsku politiku, to je točna mjera hrvatske idiokracije, najpreciznija dosad izmjerena dubina dna koje smo dosegli – piše Boris Dežulović o tome kako je Velimir Bujanec sjedio na večeri s Tihomirom Dujmović pa pozvao Kolindu Grabar-Kitarović da im se pridruži, a ona se – odazvala.

    02.01. (11:30)

    Priručnik za suce

    Boris Dežulović: Živjela Jugoslavija

    Primarijus Dežulović pojašnjava glupom i/ili korumpiranom sudstvu važnu lekciju koju nisu odslušali na faksu – što je to satira, a potkrepljeno primjerom iz bivše države koja je, nečuveno, razumjela u čemu je štos: “Satira nije lažna vijest koja bi se podrazumijevala kao istinita i ne može biti čitana ni suđena kao “iznošenje činjenica”. Ono što je davno, pritisnuto dokazima, na samrtnoj postelji priznalo čak i komunističko pravosuđe – da je satira po definiciji izmišljena, neistinita vijest – u slobodnoj je demokratskoj Hrvatskoj trideset godina kasnije sudskom odlukom stavljeno izvan snage. Što se hrvatskog časnog suda tiče, činjenica da je drug Velimir Bujanec javna osoba zapravo je otežavajuća okolnost, a NewsBarov disclaimer da su “vijesti objavljene na portalu izmišljene” tek pismeno, jasno i nedvosmisleno priznanje krivice…Boris Dežulović za N1, odličan kao uvijek. I da, ne treba zaboraviti ime te “svjetske teoretičarke književnosti” sutkinje Snježane Šagud.

    31.12.2018. (12:30)

    I mi sasvim razumijemo nasilje. Ne odobravamo, ali razumijemo

    Dežulović: Borbena ponoćka

    Boris Dežulović je poslušao nadbiskupa Hranića u božićnoj poslanici (da razumije nasilje nad gayevima). Evo dijela zapisnika sa saslušanja:
    – Nakon naguravanja na ulazu potrčali ste prema oltaru vitlajući palicom i vičući, citiram, ‘jebem vam…’
    – Palicom sam razbio stalak sa Svetim pismom, raspelo, kalež, svijećnjak, uglavnom počistio sam oltar. Nadbiskup je onda krenuo prema meni zajedno s još jednim svećenikom. Tu sam mu zalijepio šamar. Onaj svećenik odmah je pobjegao, a prema oltaru su krenuli neki muškarci iz prvog reda katedrale. Uhvatio sam monsignora za štolu i uperio prema njima pištolj, pa su se povukli.
    – Onda ste nadbiskupa udarili zatvorenom pesnicom…?
    – U glavu, da. Mislim da sam ga udario dva ili tri puta prije nego što je pao.
    – Je li točno da ste ga udarili nakon što je pao na pod?
    – Koliko se sjećam, jesam. Nogom u stomak, ne više od osam puta. Dok sam ga tako cipelario jedan mlađi svećenik i jedan krupniji muškarac napali su me s leđa. Riješio sam ih bejzbol palicom iz okreta po nogama i pali su na tlo…

    – cijeli zapisnik Borisa Dežulovića pročitajte na Novostima.

    25.12.2018. (22:34)

    Nema zemlje za Hrvate

    Boris Dežulović: To je Tvoja zemlja

    To je, eto, Tvoja zemlja, živ spomenik svome tvorcu, čovjeku čija je stranka prije dvadeset sedam godina počistila pravosuđe od kompetentnih i nepoćudnih sudaca, potjerala ih u Srbiju i Njemačku, pa instalirala u sudove pripravnike sa stranačkom iskaznicom, sagradivši pravosudno čudovište u kojemu je i jedan Vice Vukojević bio sudac Ustavnog suda – piše Boris Dežulović povodom otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu i oslobađanja onog siledžije iz Zadra.

    21.12.2018. (17:00)

    Istomišljenici

    Zanimljivo, Nino Raspudić prepisuje od Borisa Dežulovića

    Dva kolumnistička antipoda Boris Dežulović i Nino Raspudić pišu o istoj temi, Bandiću i Hasanbegoviću, kao i mnogi drugi kolumnisti, ali potrefilo se, eto, da je Raspudić doslovce koristio istu dosjetku kao i prije njega Dežulović. Dežulović je svoju kolumnu objavio u srijedu na N1: Da je bar, eto, neki Prasćica ili Štakor, Babojeb ili Guzica, da je Sprdnen, Glavosek ili Grdonja, ili barem, jebiga, neki Cigan ili Židovčić, ili još bolje, Bastardec – da mu je u stvari bilo koje od drugih starih hrvatskih, pravih purgerskih prezimena, s prvog zagrebačkog popisa iz 1368., pa da je i on jedan od onih danas “rijetkih Zagrepčanaca”. A danas se pojavila Raspudićeva na Večernjem: “U zadnji tren, iako su do jučer govorili drugačije, tri uvažena zastupnika, Štakor, Guzica i Babojeb, na zgražanje javnosti mijenjaju dres, glasaju za proračun i spašavaju vlast gradonačelnika Duha. Ovo su sve prezimena koja bilježi prvi popis stanovništva Zagreba iz 1368. godine pa da je, kako neki javno priželjkuju, Zagreb u zadnjih šest stoljeća bio lišen dotepenaca, ovako bi po prilici danas izgledala gradska skupština gradića podno Medvednice.”

    21.12.2018. (07:30)

    Dežulović: Život je ku*vin sin (priča o Zlatku Jednorogoviću)

    U odličnoj (a nego kakvoj?) novoj kolumni za N1 Boris Dežulović se sjetio jednog starog teksta Ante Tomića o Zlatku Hasanbegoviću koji se eto pokazao i proročanski i prigodan, mada je završio na sudu i osuđen (nepravomoćno): Na kraju opore Tomićeve humoreske našao se tako zlosretni Zlatko Jednorogović među Njima nedovoljno Njihov, točno onakav kakvoga je pisac napisao: živ se siromah polomio da ga prihvate kao sebi ravnog i ispravnog, u srednjoj školi kao veteran Bad Blue Boysa bježao s nastave na Dinamove utakmice, na studiju za opskurne zagrebačke ustaške novine pisao himne Pavelićevoj vojsci, u Oreškovićevoj vladi skidao ploče s nazivom zagrebačkog Trga maršala Tita, i sve mu bilo džabe: svuda ga, poput kasne poslijepodnevne sjene, u stopu pratilo njegovo hasanbegovsko, nehrvatsko i nezagrebačko prezime.