• 20.05.2018. (08:53)

    Zlatko u raljama Izraela

    Dežulović o Hasanbegoviću: Pravednik među navodima

    “Njegovo ‘političko djelovanje’ i ‘položaj’ s plemenitim naslijeđem njegove obitelji nemaju baš nikakve pojedinačne veze” piše Boris Dežulović o nagradi Pravednik među narodima koju će posthumno dobiti Sabrija i Safeta Prohić, a čijem unuku Zlatku Hasanbegoviću je javno poručeno da nije dobrodošao na dodjelu nagrade. Komentira Splićanin “Hasanbegovićev naizgled šizofreni ponos za pretke koji židovsku djevojčicu spašavaju od njegovih heroja: nije on, naime, ponosan na djeda zato što je riskirajući i vlastiti život, i živote svoje obitelji zajedno sa Zlatkovom majkom, spasio jedno nevino jednogodišnje dijete od ustaških ubojica, nego zato što je pao žrtvom komunističkih”. Novosti



  • Slične vijesti

    16.03. (23:30)

    Jedna iskaznica i pola posla napravljeno

    Dežulović: Veće su vam šanse da postanete ministar nego da autom pregazite dijete

    “Nikome nije palo na um načelo postaviti tako da se ‘ono što dogodilo s prometnom nesrećom’ dogodilo u stvari – nesretnoj djevojčici koja je neoprezno prelazila kolnik u vinkovačkoj Ulici Ćirila i Metoda. Znam, teorija zvuči dosta hrabro, ali što ako se ‘ono s prometnom nesrećom’ zaista nije dogodilo ni premijeru ni ministrici, već desetogodišnjoj djevojčici koja je završila pod kotačima ministričinog automobila, s prijelomom obje kosti desne potkoljenice?” – Boris Dežulović za Novosti naglašava tko je žrtva u ovom slučaju…

    13.03. (06:30)

    Ma komunjare su to

    Boris Dežulović: Srp und čekić

    Bilo je samo pitanje trenutka kad će krvožedna i zemljogladna Austrija biti razotkrivena kao čudovišna boljševička ujdurma. Kao krunski dokaz izvučen je sam austrijski državni grb, gordi crni orao koji u kandžama drži ni manje ni više nego srp i čekić. Zgranuti Hrvati u nevjerici su zaguglali po internetu i na vlastite oči svjedočili kako ona orlušina na grbu Republike Austrije – nisu oni svih ovih godina obraćali pažnju – zaista u kandžama drži srp i čekić! Ako Austrija želi zabraniti hrvatski grb i pozdrav ‘Za dom spremni’, Hrvatska može Austrijancima zabraniti njihov grb u kojemu su srp i čekić, simboli zločinačkoga komunizma! – uobičajeno sjajnu i edukativnu kolumnu je napisao dr. Boris Dežulović za N1.

    10.03. (17:30)

    Škiljo s Gornjeg Gvozda

    Boris Dežulović: Premijer Matan Kikašev

    Odličan Dežulović, povodom skupštine Hrvatske zajednice općina, piše u stilu ‘Prosjaka i sinova’: “Cijela je Hrvatska Raosov Prpin Dolac, a lokalna samouprava sijelo prosjaka i galantara. Jedini je kriterij uspješnosti lokalnih vlasti efikasnost u povlačenju novca iz fondova Europske unije i realizaciji onih, srce im vrazi pekli, europskih projekata”. Plenković je naravno premijer Matan: “Nije za nas jedna, već mnoge zemlje obećane, misirske i palestinske. Skačite, skakavci moji, letite i razmilite se po svim zemljama i carstvima, brstite ih i nikad ih nećete obrstiti; zemlje su to bogate, medom nadojene, a ne grebena Hrvatska! Milite, skakavci moji!’”.

    06.03. (11:30)

    Izvadi metlu iz dupeta, to je karneval

    Dežulović: Pravda za kaštelanski karneval

    Ja se, na primjer, nikad nisam čudio. Nisam se čudio ni kad su onomad u Zadru prpošni Mediteranci iz nekakve mjesne udruge za pomoć osobama s kognitivnim poteškoćama na karnevalu prošetali veliku, urnebesno duhovitu fotomontažu ozloglašenih Ante Tomića i mene u strastvenom seksu s jednim SDP-ovcem, inače strahom i trepetom Zadra i okolice. To je sama esencija, suština i smisao karnevala: Krnje može biti novinar, pisac, opozicionar, peder, lezbijka, musliman, azilant, Crnac ili Srbin – najbolje Srbin – ali nikad i ni pod kojim okolnostima ne netko jači i moćniji od rulje s bakljom – piše jedinstveni Boris Dežulović za N1 i tumači osnove karnevalske zajebancije.

    04.03. (10:30)

    Iz kurikuluma povijesti

    Dežulović: Prvo slovo ubecede

    Dokumentarno-igranu rekonstrukciju geneze nove upotrebe starog hrvatskog pozdrava donosi doktor Boris Dežulović u Novostima:
    – Ljudi, veliko sranje! – banuo Ante Paradžik
    – Šta je, šta je bilo? – pitao ga Anto Đapić, ne znate Antu Đapića, jedan debeli što je u međuvremenu preuzeo stranku od Parage.
    – Naš pozdrav, ‘Za dom spremni’.
    – Šta s njim?
    – Izgleda da su isti takav u Drugom svjetskom ratu koristili ustaše. Podignuta desna ruka i ‘Za dom spremni’.
    – Sereš! – otelo se Đapiću. – Odakle ti to?
    – Našao Domagoj u jednoj knjigi u antikvarijatu.
    – Aupičkumaterinu. Šta ćemo sad?
    – Ništa – odmahnuo je rukom Anto. – Kakve mi veze imamo s tim ustrašama?
    – Ustašama – pažljivo ga je ispravio treći jedan Ante, Prkačin.
    – Ma dobro, ljudi, to je pizdarija. Slučajnost – dobacio uto Jozo Radanović, jedan iz Splita. – Neće to nitko ni primijetiti.

    27.02. (23:30)

    Dežulović: Na vrh Brda NBA mrda

    (Spoiler alert, kolumna ima neočekivani obrat) Neće vam se svidjeti, ali to je naša reprezentacija, to je današnja Hrvatska, što po prilici svake druge godine dotakne novo i još dublje ono svoje, kako se zove, samo dno. Odlazi svatko tko išta zna i vrijedi, a ostaje ono najgore što Hrvatska ima, najnesposobnije, najneobrazovanije, najnepismenije, najsporije i najtuplje – uhvatio je teški jad i čemer Borisa Dežulovića nakon svježeg košarkaškog debakla u kolumni za N1.

    25.02. (13:30)

    Hihihi

    Boris Dežulović: Katolički spam

    Boris Dežulović, kolumnist i pretplatnik na Novosti, primjetio je neuobičajenu stvar: Katolički aktivizam usvojio je tako partizanske diverzantske metode. Velečasni Tihi i fra Prle preko ilegalaca u Hrvatskoj pošti dobivaju tako imena svakog pretplatnika omraženog srpskog tjednika, a oni i protiv svoje volje dobivaju Glas Koncila ili Hrvatsko slovo. I što je najbolje, sve je na račun države: ovim jednostavnim distributerskim patentom novine, brošure i letke za Crkvu i njene milicije posve besplatno raspačava državna Hrvatska pošta – piše Dežulović za Novosti.

    24.02. (21:30)

    Where is my mind?

    Dežulović: Tajne predsjedničinog uma

    Predsjednica Grabar-Kitarović o slučaju ratnog veterana Zorana Ercega bila je rekla da se slobodu govora može “izraziti i na drugačiji način“, da bi dan poslije posve okrenula ploču i rekla da „sloboda govora mora biti apsolutno zagarantirana“. Otkud ovaj preokret. Boris Dežulović vidi tri objašnjenja: “Prvo i najmanje vjerojatno bilo bi da je predsjednica bezgranično neinteligentna”, “Drugo objašnjenje, nešto vjerojatnije, jest da je predsjednica granično inteligentna” i treće da je “bezgranično inteligentna… dokazujući to na vlastitom konkretnom slučaju“.

    22.02. (14:30)

    Diverzija, subverzija, anarhija, besmrtnost

    YouTube blaga: Predrag Lucić i Boris Dežulović, No Sikiriki, 7. veljače 2015.

    Lupiga je snimio sve i tek su prošle godine objavili cijelu snimku koja traje skoro tri sata. Broj gledanja (2,276) se čini nezasluženo mali pa zato uvrštenje. “Oni pišu povijest u nastajanju”, izbacuje kratki komentar urednik Kruno Lokotar dok sluša Melodije koke i Kolinde u krcatom No Sikirikiju. Došaptavanja između gostiju u subotu navečer u pravilu i jesu bila kratka i efikasna, a ako ih kojim slučajem nisi dobro čuo i razumio, komentari su odgođeni za kasnije, jer se ne isplati propustiti Predraga Lucića i Borisa Dežulovića dok najavljuju ili recitiraju novu, aktualnu ili nešto stariju, klasičnu pjesmu ili recitaciju. Lokotara nakon sat vremena počinju boljeti uši od smijeha, a novinarka Danka Derifaj šapće kategorički: “Ovo je najbolji stand-up koji se može vidjeti u Hrvatskoj!” Lupiga 2015.

    13.02. (17:30)

    Ustaše Made in China

    Boris Dežulović: Bog i Kinezi

    Tema o ZDS Kinezima u Imotskom je očito kompleksnija i puna dodatnih skrivenih značenja koja Boris Dežulović voli pronalaziti u našoj svakodnevici (jer stvarnost nije jedna jedina). Dežulović otkriva obrat: “Pretpostavka je, međutim, majka svih zajeba. Ne samo da zlosretni Sze Yat Lung – tako se, naime, zove – nije bauštelac iz China Bridge and Road Corporation, ne samo da se u Imotskom nije obreo slučajno, i ne samo da zna što znači “Za dom spremni”, nego zajedno s prijateljem i zemljakom Nikom Changom u Imotskom već neko vrijeme živi, doselivši tu iz rodnog Hong Konga samo i isključivo zbog – ustaša…” Ide dalje priča i ideja. I Ante Tomić je na istu ideju došao malo niže. Veliki umovi misle slično i nekad otkriju istu stvar (Leibitz i Newton).

  • Slične vijesti

    16.03. (23:30)

    Jedna iskaznica i pola posla napravljeno

    Dežulović: Veće su vam šanse da postanete ministar nego da autom pregazite dijete

    “Nikome nije palo na um načelo postaviti tako da se ‘ono što dogodilo s prometnom nesrećom’ dogodilo u stvari – nesretnoj djevojčici koja je neoprezno prelazila kolnik u vinkovačkoj Ulici Ćirila i Metoda. Znam, teorija zvuči dosta hrabro, ali što ako se ‘ono s prometnom nesrećom’ zaista nije dogodilo ni premijeru ni ministrici, već desetogodišnjoj djevojčici koja je završila pod kotačima ministričinog automobila, s prijelomom obje kosti desne potkoljenice?” – Boris Dežulović za Novosti naglašava tko je žrtva u ovom slučaju…

    13.03. (06:30)

    Ma komunjare su to

    Boris Dežulović: Srp und čekić

    Bilo je samo pitanje trenutka kad će krvožedna i zemljogladna Austrija biti razotkrivena kao čudovišna boljševička ujdurma. Kao krunski dokaz izvučen je sam austrijski državni grb, gordi crni orao koji u kandžama drži ni manje ni više nego srp i čekić. Zgranuti Hrvati u nevjerici su zaguglali po internetu i na vlastite oči svjedočili kako ona orlušina na grbu Republike Austrije – nisu oni svih ovih godina obraćali pažnju – zaista u kandžama drži srp i čekić! Ako Austrija želi zabraniti hrvatski grb i pozdrav ‘Za dom spremni’, Hrvatska može Austrijancima zabraniti njihov grb u kojemu su srp i čekić, simboli zločinačkoga komunizma! – uobičajeno sjajnu i edukativnu kolumnu je napisao dr. Boris Dežulović za N1.

    10.03. (17:30)

    Škiljo s Gornjeg Gvozda

    Boris Dežulović: Premijer Matan Kikašev

    Odličan Dežulović, povodom skupštine Hrvatske zajednice općina, piše u stilu ‘Prosjaka i sinova’: “Cijela je Hrvatska Raosov Prpin Dolac, a lokalna samouprava sijelo prosjaka i galantara. Jedini je kriterij uspješnosti lokalnih vlasti efikasnost u povlačenju novca iz fondova Europske unije i realizaciji onih, srce im vrazi pekli, europskih projekata”. Plenković je naravno premijer Matan: “Nije za nas jedna, već mnoge zemlje obećane, misirske i palestinske. Skačite, skakavci moji, letite i razmilite se po svim zemljama i carstvima, brstite ih i nikad ih nećete obrstiti; zemlje su to bogate, medom nadojene, a ne grebena Hrvatska! Milite, skakavci moji!’”.

    06.03. (11:30)

    Izvadi metlu iz dupeta, to je karneval

    Dežulović: Pravda za kaštelanski karneval

    Ja se, na primjer, nikad nisam čudio. Nisam se čudio ni kad su onomad u Zadru prpošni Mediteranci iz nekakve mjesne udruge za pomoć osobama s kognitivnim poteškoćama na karnevalu prošetali veliku, urnebesno duhovitu fotomontažu ozloglašenih Ante Tomića i mene u strastvenom seksu s jednim SDP-ovcem, inače strahom i trepetom Zadra i okolice. To je sama esencija, suština i smisao karnevala: Krnje može biti novinar, pisac, opozicionar, peder, lezbijka, musliman, azilant, Crnac ili Srbin – najbolje Srbin – ali nikad i ni pod kojim okolnostima ne netko jači i moćniji od rulje s bakljom – piše jedinstveni Boris Dežulović za N1 i tumači osnove karnevalske zajebancije.

    04.03. (10:30)

    Iz kurikuluma povijesti

    Dežulović: Prvo slovo ubecede

    Dokumentarno-igranu rekonstrukciju geneze nove upotrebe starog hrvatskog pozdrava donosi doktor Boris Dežulović u Novostima:
    – Ljudi, veliko sranje! – banuo Ante Paradžik
    – Šta je, šta je bilo? – pitao ga Anto Đapić, ne znate Antu Đapića, jedan debeli što je u međuvremenu preuzeo stranku od Parage.
    – Naš pozdrav, ‘Za dom spremni’.
    – Šta s njim?
    – Izgleda da su isti takav u Drugom svjetskom ratu koristili ustaše. Podignuta desna ruka i ‘Za dom spremni’.
    – Sereš! – otelo se Đapiću. – Odakle ti to?
    – Našao Domagoj u jednoj knjigi u antikvarijatu.
    – Aupičkumaterinu. Šta ćemo sad?
    – Ništa – odmahnuo je rukom Anto. – Kakve mi veze imamo s tim ustrašama?
    – Ustašama – pažljivo ga je ispravio treći jedan Ante, Prkačin.
    – Ma dobro, ljudi, to je pizdarija. Slučajnost – dobacio uto Jozo Radanović, jedan iz Splita. – Neće to nitko ni primijetiti.

    27.02. (23:30)

    Dežulović: Na vrh Brda NBA mrda

    (Spoiler alert, kolumna ima neočekivani obrat) Neće vam se svidjeti, ali to je naša reprezentacija, to je današnja Hrvatska, što po prilici svake druge godine dotakne novo i još dublje ono svoje, kako se zove, samo dno. Odlazi svatko tko išta zna i vrijedi, a ostaje ono najgore što Hrvatska ima, najnesposobnije, najneobrazovanije, najnepismenije, najsporije i najtuplje – uhvatio je teški jad i čemer Borisa Dežulovića nakon svježeg košarkaškog debakla u kolumni za N1.

    25.02. (13:30)

    Hihihi

    Boris Dežulović: Katolički spam

    Boris Dežulović, kolumnist i pretplatnik na Novosti, primjetio je neuobičajenu stvar: Katolički aktivizam usvojio je tako partizanske diverzantske metode. Velečasni Tihi i fra Prle preko ilegalaca u Hrvatskoj pošti dobivaju tako imena svakog pretplatnika omraženog srpskog tjednika, a oni i protiv svoje volje dobivaju Glas Koncila ili Hrvatsko slovo. I što je najbolje, sve je na račun države: ovim jednostavnim distributerskim patentom novine, brošure i letke za Crkvu i njene milicije posve besplatno raspačava državna Hrvatska pošta – piše Dežulović za Novosti.

    24.02. (21:30)

    Where is my mind?

    Dežulović: Tajne predsjedničinog uma

    Predsjednica Grabar-Kitarović o slučaju ratnog veterana Zorana Ercega bila je rekla da se slobodu govora može “izraziti i na drugačiji način“, da bi dan poslije posve okrenula ploču i rekla da „sloboda govora mora biti apsolutno zagarantirana“. Otkud ovaj preokret. Boris Dežulović vidi tri objašnjenja: “Prvo i najmanje vjerojatno bilo bi da je predsjednica bezgranično neinteligentna”, “Drugo objašnjenje, nešto vjerojatnije, jest da je predsjednica granično inteligentna” i treće da je “bezgranično inteligentna… dokazujući to na vlastitom konkretnom slučaju“.

    22.02. (14:30)

    Diverzija, subverzija, anarhija, besmrtnost

    YouTube blaga: Predrag Lucić i Boris Dežulović, No Sikiriki, 7. veljače 2015.

    Lupiga je snimio sve i tek su prošle godine objavili cijelu snimku koja traje skoro tri sata. Broj gledanja (2,276) se čini nezasluženo mali pa zato uvrštenje. “Oni pišu povijest u nastajanju”, izbacuje kratki komentar urednik Kruno Lokotar dok sluša Melodije koke i Kolinde u krcatom No Sikirikiju. Došaptavanja između gostiju u subotu navečer u pravilu i jesu bila kratka i efikasna, a ako ih kojim slučajem nisi dobro čuo i razumio, komentari su odgođeni za kasnije, jer se ne isplati propustiti Predraga Lucića i Borisa Dežulovića dok najavljuju ili recitiraju novu, aktualnu ili nešto stariju, klasičnu pjesmu ili recitaciju. Lokotara nakon sat vremena počinju boljeti uši od smijeha, a novinarka Danka Derifaj šapće kategorički: “Ovo je najbolji stand-up koji se može vidjeti u Hrvatskoj!” Lupiga 2015.